Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž R-173/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu Vesni Gašparuš- Horvat, u pravnoj stvari tužitelja KŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], ŠŽ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], I. [adresa], ŽŽ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], RŽ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], CŽ [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ĐŽ [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], NŽ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], DŽ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ŠŽ [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i JŽ [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanih po punomoćniku Domagoju Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, Palmotićeva 50, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstva pravosuđa i uprave, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, broj P-DO-42/2023, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-32/2023-37 od 23. listopada 2024., 6. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-32/2023-37 od 23. listopada 2024. u točkama I. do XX. Izreke i za navedeno sudi:
1. Odbijaju se tužbeni zahtjevi koji glase:
1.1. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa i uprave, da tužitelju KŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime razlike plaće za prekovremeni rad isplati ukupan iznos od 734,05 EUR (sedam stotina trideset četiri eura pet centi) bruto sa zateznom kamatom, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućom na iznos od:
- 22,57 EUR, od 16. kolovoza 2018.,
- 44,52 EUR, od 16. prosinca 2018.,
- 41,15 EUR, od 16. siječnja 2019.,
- 2,97 EUR, od 16. ožujka 2019.,
- 19,78 EUR od 16. travnja 2019.,
- 43,16 EUR od 16. svibnja 2019.,
- 23,74 EUR od 16. srpnja 2019.,
- 23,33 EUR od 16. kolovoza 2019.,
- 21,15 EUR od 16. studenoga 2019.,
- 24,81 EUR od 16. ožujka 2020.,
- 67,67 EUR od 16. svibnja 2020.,
- 23,63 EUR od 16. lipnja 2020.,
- 45,11 EUR od 16. srpnja 2020.,
- 2,71 EUR od 16. kolovoza 2020.,
- 22,66 EUR od 16. listopada 2020.,
- 2,83 EUR od 16. studenoga 2020.,
- 21,68 EUR od 16. siječnja 2021.,
- 50,10 EUR od 16. srpnja 2021.,
- 26,65 EUR od 16. kolovoza 2021.,
- 23,69 EUR od 16. rujna 2021.,
- 27,92 EUR od 16. studenoga 2021.,
- 29,53 EUR od 16. siječnja 2022.,
- 29,53 EUR od 16. travnja 2022.,
- 30,39 EUR od 16. veljače 2023.,
- 61,77 EUR od 16. travnja 2023. do isplate, sve u roku od 15 dana.
1.2. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa i uprave, da tužitelju ŠŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime razlike plaće za prekovremeni rad isplati ukupan iznos od 876,18 EUR (osam stotina sedamdeset šest eura osamnaest centi) bruto sa zateznom kamatom, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućom na iznos od:
- 24,50 EUR od 16. lipnja 2018.,
- 25,61 EUR od 16. kolovoza 2018.,
- 28,30 EUR od 16. listopada 2018.,
- 25,72 EUR od 16. prosinca 2018.,
- 52,99 EUR od 16. svibnja 2019.,
- 25,50 EUR od 16. srpnja 2019.,
- 28,43 EUR od 16. prosinca 2019.,
- 27,69 EUR od 16. svibnja 2020.,
- 87,01 EUR od 16. lipnja 2020.,
- 27,69 EUR od 16. srpnja 2020.,
- 26,48 EUR od 16. kolovoza 2020.,
- 29,13 EUR od 16. rujna 2020.,
- 26,60 EUR od 16. siječnja 2021.,
- 30,31 EUR od 16. lipnja 2021.,
- 90,40 EUR od 16. srpnja 2021.,
- 3,63 EUR od 16. listopada 2021.,
- 27,79 EUR od 16. travnja 2022.,
- 3,78 EUR od 16. srpnja 2022.,
- 87,07 EUR od 16. rujna 2022.,
- 32,16 EUR od 16. prosinca 2022.,
- 28,14 EUR od 16. siječnja 2023.,
- 40,54 EUR od 16. ožujka 2023.,
- 31,34 EUR od 16. travnja 2023.,
- 31,96 EUR od 16. lipnja 2023.,
- 33,41 EUR od 16. srpnja 2023. do isplate, sve u roku od 15 dana.
1.3. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj OIB:52634238587, Ministarstvo pravosuđa, da tužitelju ŽŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime razlike plaće s osnova prekovremenog rada isplati ukupan iznos od 1.201,67 EUR (tisuću dvije stotine jedan EUR šezdeset sedam centi) bruto sa zateznom kamatom, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućom na iznos od:
- 48,06 EUR od 16. travnja 2018.,
- 51,81 EUR od 16. svibnja 2018.,
- 2,96 EUR od 16. lipnja 2018.,
- 51,81 EUR od 16. srpnja 2018.,
- 2,96 EUR od 16. rujna 2018.,
- 74,25 EUR od 16. studenoga 2018.,
- 26,02 EUR od 16. siječnja 2019.,
- 52,00 EUR od 16. veljače 2019.,
- 56,29 EUR od 16. ožujka 2019.,
- 3,35 EUR od 16. travnja 2019.,
- 24,47 EUR od 16. lipnja 2019.,
- 56,29 EUR od 16. srpnja 2019.,
- 3,06 EUR od 16. kolovoza 2019.,
- 25,58 EUR od 16. rujna 2019.,
- 52,43 EUR od 16. siječnja 2020.,
- 25,58 EUR od 16. veljače 2020.,
- 26,74 EUR od 16. travnja 2020.,
- 26,74 EUR od 16. srpnja 2020.,
- 25,58 EUR od 16. kolovoza 2020.,
- 28,01 EUR od 16. rujna 2020.,
- 30,08 EUR od 16. listopada 2020.,
- 28,14 EUR od 16. prosinca 2020.,
- 73,35 EUR od 16. siječnja 2021.,
- 38,16 EUR od 16. travnja 2021.,
- 39,89 EUR od 16. svibnja 2021.,
- 39,89 EUR od 16. rujna 2021.,
- 39,89 EUR od 16. listopada 2021.,
- 43,12 EUR od 16. travnja 2022.,
- 67,72 EUR od 16. srpnja 2022.,
- 44,37 EUR od 16. prosinca 2022.,
- 44,37 EUR od 16. veljače 2023.,
- 48,70 EUR od 16. listopada 2023. do isplate, sve u roku od 15 dana.
1.4. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa i uprave, da tužitelju RŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime razlike plaće za prekovremeni rad isplati ukupan iznos od 562,10 EUR (pet stotina šezdeset dva EUR deset centi) bruto sa zateznom kamatom, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućom na iznos od:
- 30,45 EUR od 16. svibnja 2018.,
- 24,71 EUR od 16. lipnja 2018.,
- 28,42 EUR od 16. listopada 2018.,
- 54,90 EUR od 16. prosinca 2018.,
- 50,91 EUR od 16. veljače 2019.,
- 27,27 EUR od 16. siječnja 2020.,
- 27,94 EUR od 16. svibnja 2020.,
- 29,27 EUR od 16. lipnja 2020.,
- 29,20 EUR od 16. srpnja 2021.,
- 58,40 EUR od 16. kolovoza 2021.,
- 3,86 EUR od 16. veljače 2022.,
- 28,31 EUR od 16. travnja 2022.,
- 61,56 EUR od 16. srpnja 2022.,
- 30,78 EUR od 16. listopada 2022.,
- 4,08 EUR od 16. prosinca 2022.,
- 35,27 EUR od 16. travnja 2023.,
- 36,77 EUR od 16. svibnja 2023., do isplate, sve u roku od 15 dana.
1.5. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa Zagreb, da tužitelju CŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime razlike plaće s osnova prekovremenog rada isplati ukupan iznos od 881,28 EUR (osam stotina osamdeset jedan EUR dvadeset osam centi) bruto sa zateznom kamatom, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućom na iznos od:
- 28,44 EUR od 16. srpnja 2018.,
- 3,02 EUR od 16. kolovoza 2018.,
- 51,50 EUR od 16. prosinca 2018.,
- 23,88 EUR od 16. veljače 2019.,
- 3,43 EUR od 16. ožujka 2019.,
- 24,96 EUR od 16. svibnja 2019.,
- 47,75 EUR od 16. lipnja 2019.,
- 27,46 EUR od 16. srpnja 2019.,
- 26,67 EUR od 16. listopada 2019.,
- 27,40 EUR od 16. studenoga 2019.,
- 29,35 EUR od 16. travnja 2020.,
- 27,33 EUR od 16. lipnja 2020.,
- 81,98 EUR od 16. rujna 2020.,
- 26,09 EUR od 16. studenoga 2020.,
- 58,33 EUR od 16. prosinca 2020.,
- 25,06 EUR od 16. siječnja 2021.,
- 57,11 EUR od 16. veljače 2021.,
- 27,26 EUR od 16. svibnja 2021.,
- 32,13 EUR od 16. lipnja 2021.,
- 27,26 EUR od 16. srpnja 2021.,
- 27,26 EUR od 16. listopada 2021.,
- 32,13 EUR od 16. studenog 2021.,
- 28,68 EUR od 16. veljače 2022.,
- 29,46 EUR od 16. travnja 2022.,
- 54,47 EUR od 16. rujna 2022.,
- 31,48 EUR od 16. prosinca 2022.,
- 4,18 EUR od 16. veljače 2023.,
- 4,00 EUR od 16. travnja 2023.,
- 4,69 EUR od 16. svibnja 2023.,
- 8,52 EUR od 16. srpnja 2023. do isplate, sve u roku od 15 dana.
1.6. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa Zagreb, da tužitelju ĐŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime razlike plaće po osnovi prekovremenog rada isplati ukupan iznos od 1.092,80 EUR (tisuću devedeset dva EUR osamdeset centi) bruto sa zateznom kamatom, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućom na iznos od:
- 2,77 EUR od 16 svibnja 2018.,
- 22,86 EUR od 16. rujna 2018.,
- 20,32 EUR od 16. studenoga 2018.,
- 21,24 EUR od 16. prosinca 2018.,
- 45,85 EUR od 16. travnja 2019.,
- 41,86 EUR od 16. lipnja 2019.,
- 46,71 EUR od 16. rujna 2019.,
- 26,43 EUR od 16 listopada 2019.,
- 21,45 EUR od 16. studenoga 2019.,
- 44,84 EUR od 16. siječnja 2020.,
- 50,32 EUR od 16. ožujka 2020.,
- 24,09 EUR od 16. srpnja 2020.,
- 46,08 EUR od 16. kolovoza 2020.,
- 53,87 EUR od 16. rujna 2020.,
- 25,35 EUR od 16. prosinca 2020.,
- 26,04 EUR od 16. siječnja 2021.,
- 3,30 EUR od 16. veljače 2021.,
- 31,16 EUR od 16. ožujka 2021.,
- 24,08 EUR od 16. travnja 2021.,
- 28,32 EUR od 16. svibnja 2021.,
- 25,18 EUR od 16. srpnja 2021.,
- 25,18 EUR od 16. kolovoza 2021.,
- 79,03 EUR od 16. rujna 2021.,
- 25,29 EUR od 16. listopada 2021.,
- 25,29 EUR od 16. prosinca 2021.,
- 79,49 EUR od 16. veljače 2022.,
- 72,57 EUR od 16. travnja 2022.,
- 52,84 EUR od 16. listopada 2022.,
- 33,01 EUR od 16. studenoga 2022.,
- 56,01 EUR od 16. prosinca 2022.,
- 3,72 EUR od 16. siječnja 2023.,
- 3,72 EUR od 16. veljače 2023.,
- 4,09 EUR od 16. ožujka 2023.,
- 0,44 EUR od 16. travnja 2023. do isplate, sve u roku od 15 dana.
1.7. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa Zagreb, da tužitelju NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime razlike plaće s osnova prekovremenog rada isplati ukupan iznos od 479,53 EUR (četiri stotine sedamdeset devet EUR pedeset tri centa) bruto sa zateznom kamatom, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućom na iznos od:
- 22,61 EUR od 16. travnja 2018.,
- 43,49 EUR od 16. svibnja 2018.,
- 20,76 EUR od 16. kolovoza 2018.,
- 37,22 EUR od 16. studenoga 2018.,
- 20,45 EUR od 16. veljače 2019.,
- 21,48 EUR od 16. svibnja 2019.,
- 41,09 EUR od 16. lipnja 2019.,
- 67,35 EUR od 16. svibnja 2020.,
- 02,81 EUR od 16. srpnja 2020.,
- 44,90 EUR od 16. listopada 2020.,
- 44,89 EUR od 16. travnja 2021.,
- 23,47 EUR od 16. srpnja 2021.,
- 27,81 EUR od 16. rujna 2021.,
- 26,60 EUR od 16. siječnja 2022.,
- 2,97 EUR od 16. travnja 2022.,
- 3,58 EUR od 16. studenoga 2022.,
- 28,05 EUR od 16. srpnja 2023. do isplate, sve u roku od 15 dana.
1.8. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa Zagreb, da tužitelju DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime razlike plaće za prekovremeni rad isplati ukupan iznos od 831,09 EUR (osam stotina trideset jedan EUR devet centi) bruto sa zateznom kamatom, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućom na iznos od:
- 22,90 EUR od 16. lipnja 2018.,
- 23,01 EUR od 16. studenoga 2018.,
- 24,05 EUR od 16. prosinca 2018.,
- 25,20 EUR od 16. siječnja 2019.,
- 51,91 EUR od 16. travnja 2019.,
- 47,39 EUR od 16. lipnja 2019.,
- 24,88 EUR od 16. rujna 2019.,
- 56,51 EUR od 16. listopada 2019.,
- 24,28 EUR od 16. studenoga 2019.,
- 24,87 EUR od 16. kolovoza 2020.,
- 27,24 EUR od 16. prosinca 2020.,
- 3,76 EUR od 16. ožujka 2021.,
- 27,46 EUR od 16. srpnja 2021.,
- 27,46 EUR od 16. kolovoza 2021.,
- 27,46 EUR od 16. prosinca 2021.,
- 28,76 EUR od 16. veljače 2022.,
- 30,20 EUR od 16. travnja 2022.,
- 28,55 EUR od 16. lipnja 2022.,
- 82,30 EUR od 16. rujna 2022.,
- 32,26 EUR od 16. listopada 2022.,
- 60,80 EUR od 16. prosinca 2022.,
- 33,44 EUR od 16. ožujka 2023.,
- 34,11 EUR od 16. svibnja 2023.,
- 62,29 EUR od 16. srpnja 2023. do isplate, sve u roku od 15 dana.
1.9. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa Zagreb, da tužitelju BŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime razlike plaće za prekovremeni rad isplati ukupan iznos od 668,26 EUR (šest stotina šezdeset osam EUR dvadeset šest centi) bruto sa zateznom kamatom, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućom na iznos od:
- 3,17 EUR od 16. svibnja 2018.,
- 26,78 EUR od 16. listopada 2018.,
- 2,91 EUR od 16. studenoga 2018.,
- 23,98 EUR od 16. veljače 2019.,
- 22,98 EUR od 16. travnja 2019.,
- 55,16 EUR od 16. srpnja 2019.,
- 25,18 EUR od 16. rujna 2019.,
- 24,57 EUR od 16. studenoga 2019.,
- 25,06 EUR od 16. veljače 2020.,
- 52,40 EUR od 16. svibnja 2020.,
- 52,40 EUR od 16. srpnja 2020.,
- 29,61 EUR od 16. listopada 2020.,
- 27,57 EUR od 16. prosinca 2020.,
- 75,51 EUR od 16. siječnja 2021.,
- 26,19 EUR od 16. travnja 2021.,
- 6,84 EUR od 16. svibnja 2021.,
- 3,44 EUR od 16. kolovoza 2021.,
- 33,65 EUR od 16. studenoga 2021.,
- 30,73 EUR od 16. siječnja 2022.,
- 27,31 EUR od 16. travnja 2022.,
- 57,06 EUR od 16. rujna 2022.,
- 4,14 EUR od 16. studenoga 2022.,
- 31,62 EUR od 16. prosinca 2022. do isplate, sve u roku od 15 dana.
1.10. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa Zagreb, da tužitelju JŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime razlike plaće za prekovremeni rad isplati ukupan iznos od 615,32 EUR (šest stotina petnaest EUR trideset dva centa) bruto sa zateznom kamatom, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućom na iznos od:
- 46,35 EUR od 16. rujna 2018.,
- 46,35 EUR od 16. studenoga 2018.,
- 24,05 EUR od 16. prosinca 2018.,
- 104,71 EUR od 16. siječnja 2019.,
- 23,87 EUR od 16. veljače 2019.,
- 30,88 EUR od 16. ožujka 2019.,
- 49,92 EUR od 16. svibnja 2019.,
- 50,73 EUR od 16. lipnja 2019.,
- 54,91 EUR od 16. srpnja 2019.,
- 3,00 EUR od 16. kolovoza 2019.,
- 50,13 EUR od 16. rujna 2019.,
- 80,35 EUR od 16. prosinca 2019.,
- 49,89 EUR od 16. veljače 2020., sve u roku od 15 dana.
2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška sa zateznom kamatom od 23. listopada 2024. do isplate i to:
- KŽ u iznosu od 1.551,28 EUR,
- ŠŽ u iznosu od 1.551,28 EUR,
- ŽŽ u iznosu od 1.551,28 EUR,
- RŽ u iznosu od 1.207,53 EUR,
- CŽ u iznosu od 1.598,16 EUR,
- ĐŽ u iznosu od 1.598,16 EUR,
- NŽ u iznosu od 1.207,53 EUR,
- DŽ u iznosu od 1.598,16 EUR,
- PŽ u iznosu od 1.598,16 EUR,
- JŽ u iznosu od 1.207,53 EUR.
3. Odbija se zahtjev tužene Republike Hrvatske za naknadom troškova postupka 7.942,28 EUR (sedam tisuća devet stotina četrdeset dva EUR dvadeset osam centi).
II. Nalaže se tužiteljima da tuženici nadoknade trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 250,00 EUR (dvije stotine pedeset EUR), u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužene Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-32/2023-37 od 23. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženici da:
- tužitelju KŽ na ime razlike plaće za prekovremeni rad isplati ukupan iznos od 734,05 EUR bruto, sa zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos, pobliže naveden u izreci presude, od njegova dospijeća do isplate, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu (točka I. izreke),
- tužitelju ŠŽ na ime razlike plaće za prekovremeni rad isplati ukupan iznos od 876,18 EUR bruto, sa zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos, pobliže naveden u izreci presude, od njegova dospijeća do isplate, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu (točka II. izreke),
- tužitelju ŽŽ, na ime razlike plaće s osnova prekovremenog rada isplati ukupan iznos od 1.201,67 EUR bruto, sa zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos, pobliže naveden u izreci presude, od njegova dospijeća do isplate, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu (točka III. izreke),
- tužitelju RŽ, na ime razlike plaće za prekovremeni rad isplati ukupan iznos od 562,10 EUR bruto, sa zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos, pobliže naveden u izreci presude, od njegova dospijeća do isplate, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu (točka IV. izreke),
- tužitelju CŽ, na ime razlike plaće s osnova prekovremenog rada isplati ukupan iznos od 881,28 EUR bruto, sa zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos, pobliže naveden u izreci presude, od njegova dospijeća do isplate, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu (točka V. izreke),
- tužitelju da tužitelju ĐŽ, na ime razlike plaće po osnovi prekovremenog rada isplati ukupan iznos od 1.092,80 EUR bruto, sa zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos, pobliže naveden u izreci presude, od njegova dospijeća do isplate, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu (točka VI. izreke),
- tužitelju NŽ, na ime razlike plaće s osnova prekovremenog rada isplati ukupan iznos od 479,53 EUR bruto, sa zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos, pobliže naveden u izreci presude, od njegova dospijeća do isplate, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu (točka VII. izreke),
- tužitelju DŽ, na ime razlike plaće za prekovremeni rad isplati ukupan iznos od 831,09 EUR bruto, sa zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos, pobliže naveden u izreci presude, od njegova dospijeća do isplate, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu (točka VIII. izreke),
- tužitelju PŽ, na ime razlike plaće za prekovremeni rad isplati ukupan iznos od 668,26 EUR bruto, sa zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos, pobliže naveden u izreci presude, od njegova dospijeća do isplate, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu (točka IX. izreke),
- tužitelju JŽ, na ime razlike plaće za prekovremeni rad isplati ukupan iznos od 615,32 EUR bruto, sa zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos, pobliže naveden u izreci presude, od njegova dospijeća do isplate, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu (točka X. Izreke) te da
- tužitelju KŽ nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.551,28 EUR (točka XI. izreke),
- tužitelju ŠŽ u iznosu od 1.551,28 EUR (točka XII. izreke),
- tužitelju ŽŽ u iznosu od 1.551,28 EUR (točka XIII. izreke),
- tužitelju RŽ u iznosu od 1.207,53 EUR (točka XIV. izreke),
- tužitelju CŽ u iznosu od 1.598,16 EUR točka XV. izreke),
- tužitelju ĐŽ u iznosu od 1.598,16 EUR (točka XVI. izreke),
- tužitelju NŽ u iznosu od 1.207,53 EUR (točka XVII. izreke),
- tužitelju DŽ u iznosu od 1.598,16 EUR (točka XVIII. izreke),
- tužitelju PŽ u iznosu od 1.598,16 EUR (točka XIX. izreke),
- tužitelju JŽ u iznosu od 1.207,53 EUR (točka XX. izreke), odbijen je zahtjev svih tužitelja za naknadom parničnog troška preko dosuđenih iznosa u točkama XI. do XX. izreke do zatraženih iznosa, sa zateznom kamatom, izuzev zatražene naknade troška za zastupanje na ročištu na kojem će biti objavljena presuda i pripadajućeg poreza na dodanu vrijednost na taj trošak, o kojem će biti donesena odluka u formi posebnog rješenja (točka XXI. izreke).
1.1. Pobijanim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe tužitelja ŽŽ i NŽ, isticanjem novog zahtjeva uz postojeći, u pogledu novčane tražbine koja se odnosi na mjesec ožujak 2018., prema podnescima tih tužitelja od 10. svibnja 2024. (list 1361 i 3211 spisa), kojim podnescima je istaknuto potraživanje tužitelja ŽŽ u iznosu od 48,06 EUR za mjesec ožujak 2018. godine te tužitelja NŽ u iznosu od 22,61 EUR, za mjesec ožujak 2018. godine, sa zatraženom zateznom kamatom na te iznose od 16. travnja 2018. do isplate. Sud je dopustio navedenu preinaku, pozivom na čl. 190. st. 4. ZPP, uz obrazloženje da se tuženica preinaci nije izričito protivila, već da se upustila u raspravljanje o preinačenim tužbama.
2. Protiv navedene presude i rješenja tuženica je izjavila žalbu, navodeći da istu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 250,00 EUR.
3. Tužitelji u odgovoru na žalbu osporavaju žalbene navode tuženice.
4. Žalba tuženice je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike neisplaćene plaće odnosno naknade plaće za prekovremeni rad, za kojega tužitelji tvrde da je djelomično ostvaren u obliku rada na drugačiji način, u razdoblju od 10. travnja 2018. do 21. srpnja 2023.
6. Kako se tužbeni zahtjevi odnose na potraživanja u novcu koja ne prelaze svotu od 1.320,00 EUR, u ovom je slučaju riječ o sporu male vrijednosti, sukladno s odredbom čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).
6.1. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga pobijana presuda nije ispitana u odnosu na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i u odnosu na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 190. st. 4. ZPP.
6.2. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud nije našao da bi sud prvoga stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti.
7. Polazeći od utvrđenja:
- da između stranaka nije bilo sporno da su tužitelji u utuženom razdoblju radili u bjelovarskom zatvoru, na radnom mjestu pravosudnih policajaca u Odjelu osiguranja, prema rješenjima o rasporedu ...,
- da su u evidencijama o radu pravilno navedeni odrađeni sati i termini rada tužitelja u utuženom razdoblju,
- da je tužiteljima isplaćena plaća za obavljeni rad i da su u obračunskim ispravama (platnim listama) za isplatu plaće / naknade plaća, pravilno prikazane sve navedene stavke u vezi s obračunatim i isplaćenim osobnim dohocima, kao i
- da su se svi tužitelji, prije podnošenja tužbi sudu, obratili nadležnom zakonskom zastupniku tuženice, radi pokušaja mirnog rješenja predmeta spora te da tuženica tim zahtjevima nije udovoljio,
- da su tužitelji u utuženom razdoblju radili u smjenama i to pretežito u slijedećoj dinamici:
- II. smjena od 15:00 sati do 23:00 sata,
- I. smjena od 07:00 sati do 15:00 sati,
- III. smjena od 23:00 sata do 07:00 sati,
- neradni dan (odmor), ali isto tako,
- da je povremeno dinamika rada (izmjene smjena) u utuženom razdoblju bila neujednačena, tj. da je u pojedinim razdobljima bila izvan uobičajenog odnosno očekivanog i navedenog ritma rada u smjenama, u rasporedu od I., II. i III. smjene pa neradnog dana, dakle,
- da je tužiteljima samo u pretežnom utuženom razdoblju rad bio organiziran u smjenama, ali da su tužitelji povremeno, kada nisu radili u smjenama, radili na drugačiji način jer se (u određenom dijelu) njihov rad nije mogao okarakterizirati ni kao smjenski, niti kao rad u turnusima, a niti kao redovan rad u radnom vremenu, bez prekovremenog rada te
- da u spornom razdoblju tužiteljima nisu isplaćene bruto plaće po osnovi prekovremenog rada iz rada na drugačiji način, u iznosima navedenima u točkama I. do X. izreke prvostupanjske presude,
prvostupanjski je sud prihvatio tužbene zahtjeve, uz obrazloženje da su tužitelji radili na drugačiji način, u opsegu kako je to tabelarno prikazano u pisanom nalazu i mišljenju vještaka za financije i računovodstvo, na temelju evidencija tuženice o radu tužitelja, a da im za takvu vrstu rada nisu isplaćeni odgovarajući iznosi u pogledu prekovremenih sati rada te da im stoga pripada naknada u zatraženim iznosima.
8. Navedenu odluku prvostupanjski je sud donio pozivom na čl. 38. st. 11. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''Narodne novine'', broj 112/17) i čl. 38. st. 15. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''Narodne novine'', broj 56/22).
9. Odluka prvostupanjskoga suda nije pravilna.
10. Odredbama čl. 38. st. 10. i 11. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''Narodne novine'', broj 112/17, 12/18, 2/19, 119/19 i 66/20 KU/17 – dalje: KU/17), jednako kao i čl. 38. st. 14. i 15. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''Narodne novine'', broj 56/22, 127/22 i 58/23 – dalje: KU/22), propisano je da se:
- prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a
- ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, da je prekovremeni rad svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno.
11. U odnosu na žalbeni navod da se kod smjenskog rada računa ukupan mjesečni fond sati te da vještak nije uzeo u obzir da su tužitelji u jednom tjednu imali višak sati (koji im je u ovom slučaju priznat kao prekovremeni rad), dok su u drugom tjednu imali manjak sati, odnosno da je postojala preraspodjela radnog vremena, treba reći da tim žalbenim navodima tužena osporava utvrđeno činjenično stanje, što u ovom postupku nije dopušteno.
11.1 Međutim, tuženica u žalbi osnovano navodi da je u konkretnom slučaju riječ o smjenskom radu, za koji je tužiteljima isplaćena plaća odnosno naknada plaće, u skladu s čl. 38. st. 10. KU/17 odnosno čl. 38. st. 14. KU/22, a ne o radu (djelomično) organiziranom na drugačiji način u smislu čl. 38 st. 11. KU/17 odnosno čl. 38. st. 15. KU/22 te da im stoga ne pripada ni plaća odnosno naknada plaće koja bi im pripadala u slučaju da je riječ o radu na drugačiji način.
11.2. Naime, odredbom čl. 38. KU/17 propisano je:
(6) Radom u smjenama (smjenski rad) smatra se svakodnevni redovni rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u prijepodnevnom (I. smjena), poslijepodnevnom (II. smjena) ili noćnom (III. smjena) dijelu dana. (7) Rad u I. smjeni je od 6 do 14 sati, u II. smjeni od 14 do 22 sata i u III. smjeni od 22 do 6 sati.
(8) Radom u turnusu smatra se rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama od po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48. (9) Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom.
(10) Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.
(11) Ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno.
11.3. Prema čl. 38. KU/22:
(4) Rad organiziran na drukčiji način je rad koji nije redovan rad u radnom vremenu, nije smjenski rad (uključujući i smjene od 2 dana prve, 2 dana druge, 2 dana treće i 2 slobodna dana) niti rad u turnusu, već je unutar 40 satnog radnog tjedna organiziran na drukčiji način za policijske službenike koji rade na poslovima osiguranja sigurnosti ljudi i imovine.
(12) Radom u smjenama (smjenski rad) smatra se svakodnevni redovni rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u prijepodnevnom (I. smjena), poslijepodnevnom (II. smjena) ili noćnom (III. smjena) dijelu dana.
(13) Rad u I. smjeni je od 6 do 14 sati, u II. smjeni od 14 do 22 sata i u III. smjeni od 22 do 6 sati idućeg dana.
(14) Radom u turnusu smatra se rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama od po 12 sati dnevno u ciklusima 12 – 24 – 12
– 48.
(15) U okviru organizacije radnog vremena poslodavac može za službenika koji radi u turnusu donijeti odluku da najviše dva turnusa u mjesecu radi kraće ili ne radi, a u okviru radnog vremena njegovog turnusa. U tom slučaju ne radi se o promjeni organizacije rada, već se i dalje smatra da službenik radi u turnusu. Pri tome, službeniku se mora osigurati puno radno vrijeme tijekom mjeseca, odnosno redovni mjesečni fond radnih sati, a dnevno radno vrijeme ne može biti od kraće od 8 sati. (16) Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom.
(17) Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.
(18) Ako je rad službenika i namještenika organiziran na drukčiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno.
12. Tumačenje broj 20/38 od 9. srpnja 2020. glasi:
''Prema odredbi članka 38. stavka 6. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike radom u smjenama (smjenskim radom) smatra se svakodnevni redovni rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u prijepodnevnom (I. smjena), poslijepodnevnom (II. smjena) ili noćnom (III. smjena) dijelu dana.
Za ostvarivanje prava na dodatak za rad u II. smjeni nije nužno da službenik tijekom mjeseca radi u sve tri smjene, niti je bitan sat početka i završetka radnog vremena u pojedinoj smjeni. Pravo na uvećanje plaće za svaki sat rada ostvaren u drugoj smjeni, ima službenik ili namještenik koji radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u jednom tjednu u različitim smjenama.''
12.1. Tumačenje broj 13/38 od 20. ožujka 2024. glasi:
''Rad službenika koji traje 12 sati dnevno ima obilježje rada u turnusu ako se rad obavlja u ciklusima 12-24-12-48, dok se radom u smjenama smatra svakodnevni redovni rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u prijepodnevnom (I. smjena), poslijepodnevnom (II. smjena) ili noćnom (III. smjena) dijelu dana. Za ispunjenje obilježja smjenskoga rada nije nužno da službenik tijekom mjeseca radi u sve tri smjene niti je bitan sat početka i završetka radnog vremena u pojedinoj smjeni. Dovoljno je da je službenik radio naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca najmanje u dvije različite smjene. Iako ova Komisija ne ulazi u pravilu u razmatranje konkretnih slučajeva primjene pojedinih odredbi, iz priloženog rasporeda, ukoliko je vjerodostojan, Komisija zaključuje da se u tom slučaju radi o smjenskom radu. U radu organiziranom na drugačiji način mogu raditi jedino policijski službenici koji rade na poslovima osiguranja sigurnosti ljudi i imovine te se takav način rada može samo njima odrediti.''
12.2. Tumačenje broj 2/101 od 10. srpnja 2020. glasi:
''Tumačenje Zajedničke komisije primjenjuje se od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, odnosno od dana stupanja na snagu njegovih izmjena i dopuna te dodataka za koji je dano. Iznimno, tumačenje kojim bi se mijenjalo ranije dano tumačenje iste odredbe Kolektivnog ugovora, primjenjuje se od dana izmijenjenog tumačenja.''
12.3. Tumačenje broj 15/38 od 30. travnja 2024. glasi:
''Odredba članka 38. stavka 1. točke 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike o dodatku za rad organiziran na drukčiji način, odnosi se isključivo na policijske službenike koji rade na poslovima osiguranja sigurnosti ljudi i imovine.''
12.4. Prema čl. 101. st. 8. KU/22, tumačenja Komisije imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora.
12.5. Prema tome, budući da za ispunjenje obilježja smjenskoga rada i prema KU/17 i prema KU/22, a uzimajući u obzir i navedena tumačenja, nije bitan sat početka i završetka radnog vremena u pojedinoj smjeni, onda ni okolnost što su tužitelji radili u nejednakom rasporedu radnog vremena odnosno što je njihov raspored rada odstupao od uobičajene, tj. očekivane dinamike II., I., III. smjena pa neradni dan, nije odlučna za ishod spornog odnosa među strankama jer sve navedeno nije zapreka za zaključak da je rad tužitelja organiziran u smjenama i da nije riječ o radu organiziranom na drugačiji način.
13. Kako je rad tužitelja organiziran u smjenama, tužiteljima su evidentirani svi odrađeni sati rada i sati ostvareni na temelju prava iz rada (rad u smjeni), prekovremeni rad (sati duži od redovne smjene), nadopuna satnice, blagdan, godišnji odmor, bolovanje, plaćeni dopust, koje su tužitelji ostvarili u utuženom razdoblju, a tuženica im je:
- u svakom mjesecu promatranog razdoblja isplatila najmanje mjesečni fond sati,
- u mjesecima kada je prema rasporedu rada ostvareno manje od mjesečnog fonda sati, obračunana je nadopuna satnice i/ili naknada za blagdan do mjesečnog fonda sati, po satnici redovnog rada (osnovna plaće uvećana za dodatak za posebne uvjete rada i za dodatak za vjernost u razdoblju kada je ostvaren),
- prekovremeni sati rada su na mjesečnoj razini obračunani od mjesečnog fonda sati, a isplaćeni u visini osnovne plaće uvećane za dodatak za posebne uvjete rada, za dodatak za vjernost u razdoblju kada je ostvaren te za dodatak za prekovremeni rad (50%),
onda je tužiteljima povećanje plaće za prekovremeni rad pravilno obračunano na temelju čl. 38. st. 10. KU/17 odnosno čl. 38. st. 14. KU/22, a ne prema čl. 38 st. 11. KU/17 odnosno čl. 38. st. 15. KU/22, kojim je reguliran način povećanja plaće za prekovremeni rad organiziran na drugačiji način.
14. Tužitelji se u odgovoru na žalbu neosnovano pozivaju na odredbe Direktive 2008/104/EC Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o radu preko agencija za privremeno zapošljavanje (dalje: Direktiva), donesenom kako bi se osiguralo puno poštivanje članka 31. Povelje o temeljnim pravima Europske unije, kojom se predviđa da svaki radnik ili radnica imaju pravo na radne uvjete kojima se poštuje njihovo zdravlje, sigurnost i dostojanstvo te na ograničenje maksimalnog radnog vremena, na razdoblja dnevnog i tjednog odmora i na plaćeni godišnji odmor te na pravno stajalište izraženo u presudi Županijskog suda u Splitu broj Gž R- 623/2018-2 od 12. rujna 2019. jer se isto tiče zahtjeva agencijskog radnika u smislu odredbe čl. 24. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 149/09, 6/11, 82/12, 73/13), za isplatom naknade za mjesni i međumjesni prijevoz, za neiskorišteni godišnji odmor, regresa za korištenje godišnjeg odmora i uskrsnice pa nije riječ o istovjetnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.
15. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP, trebalo je preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu te je odlučeno kao u točki I. stavak 1. izreke ove presude.
16. Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari, trebalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku (čl. 164. st. 4. ZPP). Tužitelji su u konačnici u cijelosti izgubili parnicu pa nemaju pravo na naknadu parničnog troška, već su dužni tuženici nadoknaditi parnični trošak (čl. 154. st. 1. ZPP). Stoga je odlučeno kao u točki I. stavak 2. izreke ove drugostupanjske presude.
16.1. Prema čl. 161. st. 1. ZPP, suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove, a ako postoji znatna razlika u pogledu njihova udjela u predmetu spora, sud će prema razmjeru tog udjela odrediti koliki će dio troškova nadoknaditi svaki od suparničara (st. 2).
16.2. U ovom predmetu tužitelji su podnijeli tužbe radi isplate razlike plaće po osnovi pogrešno utvrđenih i obračunatih prekovremenih sati rada u utuženom periodu od strane tuženice. Prema ocjeni ovoga suda, predmetna tužba nije bila lišena ikakvog sadržaja ili očigledno nerazumna, niti se može smatrati da je očekivanje tužitelja da će ostvariti pravo na isplatu razlike plaće bilo potpuno neopravdano.
16.3 Osim toga, u ovom predmetu se ne radi o klasičnom građanskopravnom sporu između privatnih stranaka. Tuženicu zastupa Državno odvjetništvo, čiji se trošak procjenjuje na temelju odvjetničkih nagrada, iako se financira iz državnog proračuna i, samim time, nije u istom položaju kao odvjetnik, koji u ovom slučaju zastupa tužitelje.
16.4. Tuženica je zahtijevala trošak parničnog postupka:
- u iznosu od 1.200,00 EUR u odnosu na tužitelja KŽ, u koji je uračunat i iznos od 200,00 EUR za zastupanje na ročištu 12. rujna 2024. te iznos od 100,00 EUR za zastupanje na ročištu za objavu presude, koji troškovi se odnose na sve tuženike jer su nastali nakon spajanja svih parnica,
- u iznosu od 900,00 EUR u odnosu na tužitelja ŠŽ,
- u iznosu od 900,00 EUR u odnosu na tužitelja ŽŽ,
- u iznosu od 600,00 EUR u odnosu na tužitelja RŽ,
- u iznosu od 750,00 EUR u odnosu na tužitelja tužitelju CŽ,
- u iznosu od 1.300,00 EUR u odnosu na tužitelja ĐŽ,
- u iznosu od 1.050,00 EUR u odnosu na tužitelja NŽ,
- u iznosu od 900,00 EUR u odnosu na tužitelja DŽ,
- u iznosu od 1.200,00 EUR u odnosu na tužitelja tužitelju PŽ,
- u iznosu od 600,00 EUR u odnosu na tužitelja JŽ.
16.5. Navedeni iznosi troškova nisu neznatni za tužitelje, s obzirom na primanja koja, prema podacima iz spisa, ostvaruju od plaće, a tužitelji su, osim toga, tijekom postupka snosili i troškove financijskog vještačenja u iznosima od po 398,16 EUR, kao i trošak zastupanja.
16.6. S obzirom na sve navedene okolnosti konkretnog slučaja, obvezivanjem svakog od tužitelja da tuženici nadoknadi parnični trošak, došlo bi do povrede prava tužitelja na pristup sudu, kao aspekta prava na pošteno suđenje, a ne bi bila postignuta ni pravična ravnoteža odnosno, plaćanje navedenih troškova zastupanja tuženice po državnom odvjetniku za tužitelje bi predstavljalo prekomjeran teret, što bi dovelo do povrede članka 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine-Međunarodni ugovori'', broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17). Stoga tuženici nije dosuđen trošak zastupanja po državnom odvjetniku, već je njezin zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan te je odlučeno kao u točki I. stavak 3. izreke ove drugostupanjske presude.
17. Međutim, budući da je tuženica uspjela sa žalbom, pripada joj trošak sastavljanja žalbe u zatraženom iznosu od 250,00 EUR (tbr. 10/1 i tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
18. U nepobijanom dijelu (točka XXI. izreke) prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).
19. Budući da je tuženica prvostupanjsko rješenje pobijala zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 190. st. 4. ZPP, što u sporovima male vrijednosti nije dopušteno, na temelju čl. 380. t. 2. ZPP, žalbu tuženice trebalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi navedeno rješenje.
U Velikoj Gorici 6. ožujka 2025.
Sudac
Vesna Gašparuš-Horvat
