Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-19/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Aleksandru Marjanović Kavanaghu, odvjetniku iz Zagreba, uz sudjelovanje umješača na strani tužiteljice CĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Aleksandru Marjanović Kavanaghu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šavorić i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br.P-1357/18- 46 od 26. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1357/18-46 od 26. kolovoza 2022., potvrđuje u točkama I.,II.,III. i V. izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđena je ništetnom odredba članka 8. Ugovora o [broj kredita] u dijelu koji glasi: "U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d.d." (točka I. izreke).

1.1. Tuženik je obvezan isplatiti tužiteljici iznos od 2.627,24 eur[1] /19.794,95 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. prosinca 2017. do isplate (točka II. izreke).

1.2. Tuženik je obvezan naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.824,41 eur/13.746,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućom od 26. kolovoza 2022. do isplate (točka III. izreke).

1.3. Odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice po stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka (točka IV. izreke).

1.4. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška ovog postupka (točka V. izreke).

2. Protiv citirane presude u točkama I.,II.,III. i V. izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku(„Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu tužiteljice na naknadu parničnog troška.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, za pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2 ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju se upire žalbenim navodima, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je presudu moguće ispitati.

5.1. Nisu osnovani ni žalbeni navodi da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena bitna povreda postupka iz odredbe iz čl. 354. st.1 u vezi s čl. 8. ZPP-a, budući da je odlučujući koje će činjenice uzeti kao dokazane sud prvog stupnja postupio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

5.2. Nisu prihvatljivi ni žalbeni navodi da bi tuženiku bilo onemogućeno pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06), budući da je s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu i materijalnopravni sadržaj sporne ugovorne obveze, riječ o odredbi koja je odraz nacionalnog prava u smislu čl. 1. st. 2. Direktive vijeća 93/13 EEZ od 05. travnja 1993. i s tim u vezi ne podliježe odredbama Direktive(tako rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revd-186/2023 od 24. svibnja 2023. i Revd-1561/2022-2 od 05. listopada 2022.).

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnom odredbe čl. 8. Ugovora o [broj kredita] u dijelu koji glasi: "U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d.d." kao i zahtjev za isplatu iznosa od 2.627,24 eur/19.794,95 kn s kamatama, na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita.

7. U provedenom je postupku utvrđeno:

- da su 12. travnja 2007. tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor zaključili Ugovor o [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, kao stambeni kredit, s ugovorenim iznosom kredita od 165.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, s ugovorenim rokom otplate od 30 godina i ugovorenom kamatom po stopi od 4,50% godišnje, a koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika ili kojeg drugog akta banke;

-da je čl. 8. st. 1. citiranog Ugovora o kreditu ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu ili djelomičnu otplatu kredita ukoliko o toj namjeri obavijesti banku najmanje 30 dana unaprijed, te se korisnik kredita obvezuje izvršiti uplatu prema obračunu banke, dok je u st. 2. čl. 8. citiranog ugovora ugovoreno: "U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe- Adria-Bank d.d.";

- da su stranke 16. veljače 2016. zaključili Aneks navedenog ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita u kredit s valutnom klauzulom u eur, te ugovorena primjena kamatne stope koja se sastoji od promjenjivog i fiksnog djela kamatne stope, s tim da se promjenjivi dio kamatne stope veže uz šestomjesečnim EURIBOR, a da je odredbom čl. 10. Aneksa ugovoreno da ostale odredbe ugovora o kreditu koje nisu u suprotnosti s odredbama Aneksa ostaju nepromijenjene, te Aneks ne sadržava odredbe o prijevremenoj otplati kredita;

- da je tužiteljica 07. prosinca 2017. podnijela tuženiku zahtjev za prijevremenu otplatu kredita;

- da je tuženik 08. prosinca 2017. tužiteljici uputio obavijest odgovarajući na njezin zahtjev za prijevremenu otplatu kredita da dospjelo dugovanje s naslova glavnice iznosi 87.508,10 eura, s naslova redovne kamate iznosi ukupno 379,20 eur, a da naknada za prijevremeni povrat iznosi 2.625,24 eur (3% od 87.508,10 eur), ukupno 90.512,54 eur, plativo u kunama po srednjem tečaju tuženika, a koji obračun je važeći za uplatu na dan 31. prosinca 2017.;

-da su tužiteljica i ovdje umiješač 20. prosinca 2017. u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj P-3567/2013 sklopili sudsku nagodbu temeljem koje se ovdje umiješač CĐ obvezao u cjelosti podmiriti obvezu ovdje tužiteljice s osnove kredita iz narečenog Ugovora o kreditu u preostalom iznosu od 93.137,78 eur u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja;

- da je 21. prosinca 2017. platitelj CĐ, ovdje umješač, tuženiku uplatio ukupan iznos od 682.486,82 kn, a u opisu plaćanja je navedeno:" prijevremeno zatvaranje [broj kredita] CĐ ŽĐ";

- da tuženik potvrdom od 22. prosinca 2017. potvrđuje da ne postoje otvorene obveze po narečenom Ugovoru o kreditu korisnice ŽĐ, ovdje tužiteljice;

-da je uvidom u arhivu tečajnih lista Addiko Bank Hrvatska u primjeni na dan 21. prosinca 2017. utvrđeno da je na dan 21. prosinca 2017. srednji tečaj tuženika za valutu eur iznosio 7,540246 kn za 1 eur;

-kada se uplaćeni ukupan iznos od 682.486,82 kn preračuna po srednjem tečaju 7,540246 kn za 1 eur Addiko bank d.d. na dan plaćanja dobije se iznos od 90.512,54 eur, te proizlazi da je naknada za prijevremeni povrat kredita u iznosu od 2.625,24 eur (preračunato 19.794,95 kn) uključena u uplaćeni iznos za zatvaranje kredita od 682.486,82 kn;

-da je ovdje umješač CĐ izričito izjavio i pristao da se obveza vraćanja zaračunate naknade za prijevremeni povrat kredita u iznosu od 19.794,95 kn s kamatama počev od 21. prosinca 2017. do isplate izvrši tužiteljici ŽĐ;

- da je Odluka o naknadama za usluge Addiko Bank d.d. na snazi od 13. studenoga 2017., te je tom Odlukom propisano da naknada za prijevremenu otplatu kredita iste vrste kao što je i kredit iz predmetnog ugovora o kreditu, sukladno točki 148. narečne Odluke, iznosi 3% od iznosa nedospjele glavnice(minimalno 500 kn);

- da iz izvatka iz Odluke tuženika o visini aktivnih kamatnih stopa u poslovanju s građanstvom proizlazi da je tuženik 20. prosinca 2017. nudio stambene kredite s valutnom klauzulom u eur uz kamatu po stopi od 4,99 % i 4,89 % godišnje, kao i mnoštvo drugih bankarskih proizvoda sa kamatom po većim stopama, npr. blic kredite uz kamatu po stopi od 8,20%;

- da se angažirani financijski vještak nije mogao očitovati na pitanje je li za tuženika nastala šteta prijevremenom otplatom kredita ili izostankom aktivnosti tuženika na replasmanu sredstava, jer utvrđivanje navedene okolnosti podrazumijeva utvrditi kada je tuženik sredstva prijevremene otplate kredita primio, na koji račun su sredstva doznačena, okolnosti izostanka replasmana, datum doznake sredstava na račun kod drugih banaka, obračun kamata za sredstva točno na određenom računu za iznos prijevremene otplate kredita tužiteljice. U slučaju izostanka replasmana sredstava koje je tuženik dobio s osnove prijevremene otplate kredita, kada se sredstva tuženika nalaze na računima kod drugih banaka za što se obračunavaju negativne kamate, da je pitanje od kada do kada traje obračun (negativnih) kamata, odnosno, kada točno tuženik doznačuje sredstva tužiteljice na (svoj) račun kod drugih banaka i kada točno vrši ponovni plasman upravo sredstava dobivenih s osnove prijevremene otplate kredita tužiteljice ili vrši povrat sredstava izvorima sredstava (odnosno obračunavaju li se kamate jedan dan, više dana, mjesec dana, više mjeseci itd.). Prvenstveno da se postavlja pitanje izvora sredstava na rok na koji je zaključen ugovor o kreditu, odnosno utvrđivanje da je tuženik sredstva primio na isti rok i od štediša ili drugih izvora. U odnosu na administrativne troškove da nije moguće utvrditi okolnosti nastanka štete koju bi tuženik trpio prijevremenom otplatom kredita, budući da nisu poznati poslovni procesi tuženika na način da bi se moglo utvrditi je li prijevremenom otplatom kredita nastaju dodatni poslovni događaji (naplata, evidentiranje i drugo) koji bi tuženiku činili štetu koja nije (redovni) trošak poslovanja uključen u cijenu kredita tužiteljice;

- da je angažirani financijski vještak saslušan na ročištu 15. srpnja 2022. očitujući se na primjedbe tuženika iskazao da je u odnosu na primjedbe u vezi administrativnih troškova koji proizlaze iz evidentiranja u poslovnim knjigama tuženika, poslovnim evidencijama i izradi određene dokumentacije koja nastaje prilikom prijevremene otplate kredita teško i gotovo nemoguće odrediti koliki trošak je zbog toga nastupio tuženiku jer te poslove zaposlenici tuženika obavljaju u svom redovnom radnom vremenu.

8. Uvidom u otplatni plan koji je tuženik dostavio uz podnesak od 03. siječnja 2019.(list 332-337 spisa) sud utvrđuje da nije bilo moguće utvrditi odlučnu činjenicu, jer nedostaje prva stranica otplatnog plana(isti počinje s anuitetom broj 27), pa nije jasno na koji iznos kredita se taj otplatni plan odnosi; povrh toga, dostavljeni otplatni plan da se odnosi na razdoblje od 31. prosinca 2017. do 31. svibnja 2037., tj. na razdoblje nakon prijevremene otplate kredita po narečenom Ugovoru o kreditu.

9. Nadalje, uvidom u izviješće Citibank o stanju kamate (list 89 - 90, 93 - 94, 97 - 98, 101 - 102, 105 - 106, 109 - 110 spisa) i obračune kamata Deutsche Bank za klijenta Addiko Bank dostavljene uz odgovor na tužbu (list 124, 126, 128, 130, 132, 134, 136, 138, 140, 142, 145 - 146, 148, 150 spisa), izvješće Citibank o stanju kamate za račun Addiko Bank d.d. Zagreb (list 255 - 262, list 287 - 288 i list 291 - 292 spisa), obračun kamata Deutsche Bank za klijenta Addiko Bank d.d. dostavljen uz podnesak tuženika od 3. siječnja 2019. (list 263 - 286, list 295 - 299, 301 - 302, 305 - 307, 309, 311, 313, 315, 317, 319, 321, 323 spisa), izvješće Citibank London o stanju kamate koje je tuženik dostavio uz podnesak od 26. veljače 2019. (list 351 - 352 spisa), obračun kamata Deutschebank za klijenta Addiko Bank d.d. koji je tuženik dostavio uz podnesak od 26. veljače 2019. (list 358 - 362 spisa), izvješće o stanju kamate Citibank London za klijenta Addiko Bank d.d. koje je tuženik dostavio na pripremnom ročištu 5. travnja 2019. (list 372 - 373 spisa, list 376 - 377 spisa) i u obračun kamata Deutschebank za klijenta Addiko Bank koji je tuženik dostavio na pripremnom ročištu od 5. travnja 2019. (list 388 - 395 spisa i list 401 - 405 spisa) sud utvrđuje da nije bilo moguće utvrditi ni jednu odlučnu, a spornu činjenicu u ovom predmetu. Naime, citirana dokumentacija da prikazuje troškove likvidnosti, tj. troškove koje je tuženik imao zbog držanja oročenih sredstava kod inozemnih banaka Citibank London i Deutschebank u razdoblju od prosinca 2017. do veljače 2019., no, radi se o ukupnim sredstvima koje tuženik drži kod ovih inozemnih banaka, a iz navedene dokumentacije nije moguće razaznati uključuju li oročena sredstva opisana u ovoj dokumentaciji i sredstva koja je tuženik primio od tužiteljice na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita po Ugovoru o kreditu ili ne. Pri tome drži očekivanim i mogućim da je tuženik sredstva primljena od tužiteljice na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita odmah plasirao nekom drugom korisniku kredita, bez da ih je prije toga položio kod Citibank London i Deutschebank.

10. U odnosu na provedeno financijsko vještačenje utvrđuje da je tuženik mogao pretrpjeti štetu u slučaju prijevremene otplate kredita u visini troškova držanja tih sredstava na računima tuženika kod drugih banaka za što se obračunavaju negativne kamate, ali samo ako tuženik nije promptno izvršio replasman sredstava zaprimljenih od prijevremenih otplata kredita, te da je tuženik mogao pretrpjeti štetu u slučaju prijevremene otplate kredita u visini administrativnih troškova koji ne čine redovni trošak poslovanja tuženika. No, kako iz Odluke tuženika o visini aktivnih kamatnih stopa u poslovanju s građanstvom (list 325 - 327 spisa) proizlazi da je tuženik na dan 20. prosinca 2017. nudio mnoštvo bankarskih proizvoda sa kamatom po stopi većoj od one iz Ugovora o kreditu, npr. blic kredite uz kamatu po stopi od 8,20 %, iz čega sud zaključuje da je tuženik nakon što je od tužiteljice primio prijevremenu otplatu kredita mogao ta sredstva odmah ponuditi (tj. replasirati) drugim klijentima kroz druge bankarske proizvode i uz veću kamatu od one iz Ugovora o kreditu i Aneksa, da tuženik nije predložio ni dostavio ikakve dokaze na okolnost da je izostala ovakva aktivnost tuženika u replasmanu sredstava i ako jest izostala, zašto je izostala aktivnost tuženika u replasmanu sredstava koje je primio od tužiteljice, da iz izvješća Citibank London i Deutschebank o stanju kamate, kako je prethodno obrazloženo, nije vidljivo jesu li i sredstva koja je tuženik primio od tužiteljice na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita položena kod ovih banaka, te kako tuženik nije predložio niti dostavio ikakve dokaze na okolnost da je za administrativne troškove vezane uz prijevremenu otplatu kredita tužiteljice imao neke troškove izvan redovnih troškova poslovanja (npr. platio za prekovremeni rad svojim zaposlenicima ili platio drugoj osobi za obavljanje ovih poslova), to prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 221. a ZPP- a utvrđuje da tuženik nije dokazao da bi pretrpio štetu zbog toga što je tužiteljica prijevremeno otplatila kredit po Ugovoru o kreditu, niti koliko bi ta šteta iznosila.

11. Slijedom izloženog, pozivom na odredbe iz čl. 1024. st.2.,3. i 4. Zakona o obveznim odnosima(„Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO), utvrđuje da u ovom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl.1024. st.3. ZOO-a u korist tuženika, a na teret tužiteljice, budući da tuženik nije dokazao da je pozivajući tužiteljicu platiti mu naknadu za prijevremenu otplatu kredita po narečenom Ugovoru o kreditu i primajući uplatu tužiteljice 21. prosinca 2017. u iznosu od 19.794,95 kn u stvari naplatio stvarnu štetu koju je pretrpio prijevremenom otplatom kredita. Pri tome, a na okolnost da se ne radi o stvarnoj šteti da upućuje činjenica da je tuženik visinu ove naknade odredio unaprijed, svojim općim aktima- Odlukom o naknadama za usluge Addiko Bank d.d., i to u visini od 3 % od iznosa nedospjele glavnice, bez navođenja u čemu se šteta za tuženika sastoji ili kako se ista može utvrditi u svakom konkretnom slučaju.

12. Dovodeći u vezu sadržaj narečenog Ugovora o kreditu s iskazom svjedokinje ĐĐ, sud utvrđuje da se radi o standardiziranom(tipskom) ugovoru sastavljenom od strane banke, tj. tuženika te da djelatnici banke nisu posebno pregovarali sa klijentima o odredbama kojima je ugovoreno obvezno plaćanje naknade u slučaju prijevremene otplate kredita, da iz iskaza imenovane svjedokinje ne proizlazi da bi tuženik Odluku o naknadama za usluge Addiko Bank d.d. donio uz suglasnost tužiteljice, niti da bi ta Odluka bila sastavni dio Ugovora o kreditu/ili Aneksa, iz kojih razloga zaključuje da Odluka o naknadama za usluge Addiko Bank d.d. nema pravni učinak na odnose stranaka u ovom postupku, a kako, je i odredba čl. 8. st. 2. predmetnog Ugovora o kreditu neodređena, jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, te je uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, istu utvrđuje ništetnom.

13. Posljedično navedenom, jer je tuženik nesavjestan stjecatelj, budući da mu je od zaključenja predmetnog ugovora o kreditu bilo poznato da je u taj ugovor ugradio ništetnu odredbu, pozivom na odredbe iz čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO-a nalaže tuženiku vratiti tužiteljici utuženi novčani iznos, a primjenom odredbe čl. 1115. ZOO-a s kamatama tekućim od izvršene isplate 21. prosinca 2017.

14. Navedena činjenična i pravna utvrđenja suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud.

15. Odredbom čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/93, dalje: ZZP), važećeg u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

16. Odredbom čl. 81. st. 2. ZZP-a, propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

17. Prema odredbi čl. 81. st. 4. ZZP-a propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Konačno, čl. 87. st. 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

18. Tuženik ne osporava da se u ovom slučaju radi o standardnom ugovoru o kreditu (koji je formuliran od strane tuženika). S obzirom na to, tuženik je sukladno čl. 81. st. 4. ZZP-a bio dužan dokazati da se u konkretnom slučaju pregovaralo o naknadi za prijevremenu otplatu kredita i o njezinoj visini.

19. Naime, takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, te su isti ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koje sadrže odobreni od nadležnog tijela.

20. Da je takvo postupanje banke nepošteno utvrdio je sud Europske unije u svojoj odluci u predmetu C-186/16 Ž i dr. protiv Banca Romanesca SA, a koja presuda obvezuje kako prvostupanjski tako i ovaj drugostupanjski sud. U toj presudi Sud Europske unije je utvrdio da je banka bila dužna potrošaču detaljno objasniti kako funkcionira kreditni paket.

21. Iz dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o naknadi za prijevremenu otplatu kredita i o njezinoj visini, tj. o spornoj ugovornoj odredbi, jer je ta odredba bila unaprijed formulirana standardnim ugovorom tuženika.

21.1. S obzirom da iz sporne odredbe Ugovora o kreditu proizlazi da će tuženik u slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge banke, a kako Ugovor ne sadrži jasne informacije o načinu određivanja te naknade, niti podatak o tome hoće li se primjenjivati odluka koja je važila u vrijeme nastanka ugovornog odnosa ili odluka koja će važiti u trenutku prijevremene otplate kredita, takvom je ugovornom odredbom tuženik proizvoljno odredio visinu same naknade, o čemu se nije pojedinačno pregovaralo.

22. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da odredba čl. 8. st. 2 predmetnog Ugovora o kreditu nije protivna odredbi čl. 1024. st. 3. i čl. 345. st. 3. ZOO- a, sve tim više što se utvrđenje suda prvog stupnja o ništetnosti navedene ugovorne odredbe temelji na odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, a ne na ništetnosti ugovorne odredbe zbog njezine protivnosti kogentnoj normi.

23. Navedeno ne znači ograničavanje slobode ugovaranja tuženika kao trgovca u kojem smislu zaključak o nepoštenosti predmetne ugovorne odredbe ne znači da banke ne bi smjele ugovarati naknadu za prijevremenu otplatu kredita. Međutim, kada je ugovaraju, tada o toj odredbi moraju posebno pregovarati s potrošačem kakao bi se izbjegla neravnoteža između prava potrošača na zaštitu od nepoštenih ugovornih odredbi koje nameće trgovac kao jača ugovorna strana, s jedne strane, i prava trgovaca kao druge, jače, ugovorne strane na slobodu ugovaranja.

24. U takvim okolnostima, neovisno o tome je li davatelju kredita nastala šteta zbog prijevremenog vraćanja kredita prema odredbi čl. 1024. ZOO-a, odnosno je li tuženik imao troškove zbog prijevremenog zatvaranja kredita, a koje troškove u konkretnom slučaju tuženik nije dokazao iz razloga navedenih u pobijanoj presudi, na koje se tuženik upućuje i zbog čega nisu prihvatljivi žalbeni navodi za provođenjem financijskog vještačenja po drugom vještaku, pravilno je sud ocijenio da je predmetna ugovorna odredba ništetna jer je prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 87. st. 1. ZZP) te je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenjeno materijalno pravo.

25. Pravilna je i odluka o parničnom trošku kako po osnovi, tako i visini, utemeljena na odredbama iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

26. Iz ovih je razloga presuda suda prvog stupnja u pobijanom djelu potvrđena i na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

27. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka, budući da u istom nije uspio.

28. U preostalom dijelu (točka IV izreke) presuda suda prvog stupnja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 6. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović