Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-180/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos, predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Nikole Ramušćaka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Iva Žuvanić Štambuk, odvjetnica u Zagrebu, Ulica Matice hrvatske 2, protiv tuženog Grada Novi Vinodolski, Trg Vinodolskog zakona 1, OIB: 40046437733, radi predaje u suposjed i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-283/2019-26 od 22. studenoga 2024., 6. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice UĆ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-283/2019-26 od 22. studenoga 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se tuženiku naloži da joj preda u suposjed nekretninu zkč. br. [katastarska čestica], u naravi cesta, površine 113 čhv, odnosno 406 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana (točka I/1 izreke) te da joj nadoknadi troškove postupka sa zateznom kamatom od donošenja presude, u roku od 15 dana (točka I/2. izreke), kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatom iznosa razmjerno suvlasničkom dijelu tužiteljice, koji iznos će se utvrditi nakon što se provede vještačenje, sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe, u roku od 15 dana (točka II/1 izreke) i troškovima postupka sa zateznom kamatom od donošenja presude (točka II/2. izreke).

2. Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome ističe:

- da je žalbu podnijela u roku od 5 godina od stupanja na snagu Zakona o cestama (''Narodne novine'' broj 84/11 – dalje: ZC) jer su tek tada nerazvrstane ceste postale javno dobro u općoj uporabi i u vlasništvu jedinice lokalne samouprave,

- da sud nije odlučio o površini predmetne nekretnine od 157 m2, koji nije asfaltiran i koji u naravi nije cesta te

- da je povrijeđeno njezino pravo na mirno uživanje prava vlasništva i povrede čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, čl. 29. st. 1., čl. 18., čl. 48. st. 1. i čl. 50. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, pozivajući se pritom na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Carbonara i Ventura protiv Italije.

2.1. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužiteljice.

3. Žalba tužiteljice je neosnovana.

4. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a, a ni žaliteljica, iako navodi da žalbu podnosi i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, određeno ne navodi u čemu bi se navedena bitna povreda konkretno sastojala.

5. Predmet spora je zahtjev za predajom u posjed nekretnine kč. br. [katastarska čestica] cesta površine 406 m2 ili 113 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi dio nerazvrstane ceste i to [adresa] u [adresa], kao i eventualno kumuliranu tužbeni zahtjev za isplatom naknade za faktično oduzeti dio navedene nekretnine, za koju tužiteljici ni njezinom pravnom predniku nije isplaćena naknada.

6. U postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine kč. br. [katastarska čestica] cesta površine 406 m2 odnosno 113 čhv, u 4/8 dijela (dok su u preostalim suvlasničkim udjelima upisane treće osobe i to HĆ, VĆ i OĆ u 4/8 dijela),

- da je predmetna nekretnina kč. br. [katastarska čestica] [adresa] površine 406 m2 ili 113 čhv upisana i u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao vlasništvo tuženika, na temelju izjave o odricanju prava korištenja od 13. siječnja 1987. i čl. 38. i 39. ZON, na temelju koje je navedena nekretnina prenesena u taj zk.ul., otpisana iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa društvenog vlasništva (Z-93/87 od 14. siječnja 1987),

- da se izjava o odricanju prednika tužiteljice ĆĆ, ne odnosi na predmetnu nekretninu kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da se prednik tužiteljice ĆĆ nije odrekao posjeda odnosno korištenja predmetne nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], unatoč tome što je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 26. svibnja 1986. uknjiženo pravo korištenja u korist Općine Crikvenica, pravnog prednika tuženika i na suvlasničkom dijelu ĆĆ od 2/4,

- da se tužiteljica upisala kao vlasnica te nekretnine nakon smrti ĆĆ,

- da tužiteljica ljetuje u [adresa] cijeli svoji život, da zna otprilike gdje je ta ulica i da joj nije joj poznato koliko dugo je to u naravi cesta,

- da je cesta na predmetnoj kč. br. [katastarska čestica] postojala u jugoistočnom dijelu, otprilike do polovice dubine parcele, već 1966. godine,

- da je [adresa] pa tako i njezin dio koji je predmetom ovoga postupka, zasigurno postojala najkasnije 1991. i da je služila za promet vozilima,

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 8. veljače 2016.

7. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev za predajom u suposjed predmetne nekretnine, uz obrazloženje da je u konkretnom slučaju riječ o nerazvrstanoj cesti kao javnom dobru u općoj uporabi, u vlasništvu tuženika te tužiteljica, iako je upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi, nije suvlasnica ceste jer je ista ex lege, primjenom čl. 101. stavak 1. ZC, u vlasništvu tuženika, kao jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi. U tom dijelu prvostupanjski je sud presudu donio pozivom na čl. 161. st. 1., čl. 162. st. 1., čl. 46. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'', broj 81/15-pročišćeni tekst i 94/17-ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZVDSP) te čl. 1., čl. 2. t. 6., čl. 98. st. 1., čl. 101. st. 1. i 2. te čl. 102. st. 1. i 2. ZC.

7.1. Eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatom naknade tržišne vrijednosti suvlasničkog dijela navedene nekretnine sud je također odbio kao neosnovan jer je prihvatio istaknuti prigovor zastare, uz obrazloženje da je od 1980-tih, a najkasnije do početka 1990-tih godina, predmetna nekretnina nerazvrstana cesta odnosno dio [adresa] u [adresa] pa je tužba podnesena po proteku roka od 5 godina od izgradnje ceste odnosno od dospjelosti navedene naknade. Pobijanu presudu u tom dijelu sud je donio pozivom na čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15).

8. Odluka prvostupanjskoga suda je pravilna te je prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Žalbenim navodima nisu dovedena u pitanje činjenična utvrđenja, kao ni primjena materijalnog prava sadržana u pobijanoj presudi.

9. U odnosu na žalbene navode koji se tiču početka tijeka roka za isplatu naknade za oduzeto zemljište treba reći da neosnovano tužiteljica ističe da je zastarni rok od pet godina mogao početi teći tek stupanjem na snagu ZC odnosno 8. srpnja 2011. i da je pogrešno pravno shvaćanje prvostupanjskoga suda da opći zastarni rok kod oduzimanja zemljišta bez provođenja izvlaštenja i bez sklopljene nagodbe za oduzeto zemljište započinje teći onog trenutka kada je faktično nerazvrstana cesta izgrađena i kada više nije bilo mogućnosti tražiti povrat nekretnine od tuženika koju je posjedovao bez pravne osnove. Naprotiv, pravilan je zaključak prvostupanjskoga suda da je tužiteljica pravo na povrat nekretnine, sukladno s čl. 1111. st. 1., u vezi s čl. 225. ZOO, mogla ostvariti u roku od pet godina od izgradnje odnosno od promjene namjene nekretnine, nakon čega više nije bilo moguće s uspjehom zahtijevati predaju u posjed.

9.1. Navedeno je u skladu s odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj (Rev 673/2022-2 od 14. lipnja 2022., u kojoj je zauzeto sljedeće pravno shvaćanje:

''Zastara obveznopravnog zahtjeva za isplatu naknade za zemljište oduzeto radi izgradnje ceste, ako nije doneseno pravomoćno rješenje o izvlaštenju te ako sporni pravni odnos stranaka nije uređen nagodbom, počinje teći od trenutka kada je vlasnik oduzetog zemljišta saznao za promijenjenu namjenu nekretnine ili dijela nekretnine, odnosno kada više nije moguće s uspjehom zahtijevati predaju u posjed te nekretnine, a što je u trenutku izgradnje ceste i završetka radova".

9.2. Budući da je u ovom postupku nedvojbeno utvrđeno da se predmetna nekretnina u jednom dijelu koristi za promet već od 1966. godine (list 266. i 279. spisa), da je prema nalazu vještaka sporna kč. br. [katastarska čestica] u površini od 113 čhv ili 407 m2 ''nastala'' 9. svibnja 1967., odnosno da je u razdoblju od 1980. do 1990. ili 1991. bila ''probijena ugrubo'', što je pravnom predniku tužiteljice odnosno tužiteljici bilo poznato, a tužiteljica i ne tvrdi suprotno, od tog trenutka vlasnici zemljišta stekli su pravo na naknadu zbog stjecanja bez osnove prema pravilima obveznog prava.

9.3. U odnosu na pozivanje tužiteljice na predmet Carbonara i Ventura protiv Italije, u kojoj je navedeno da bi eventualna zastara predmetne naknade predstavljala povredu čl. 1. Protokola br. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, treba reći da se ne radi o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Naime, u navedenom predmetu je utvrđeno da vlasnici zemljišta nisu znali da im je po završetku javnih radova oduzeto njihovo zemljište, što ovdje nije slučaj. Ovo stoga što je tužiteljica u iskazu navela da cijeli život ljetuje u [adresa] i da otprilike zna gdje je ta ulica te da joj je i njezin prednik, U (ĆĆ) ĆĆ, za predmetnu česticu govorio da se nikada nije odrekao prava vlasništva, da ostali suvlasnici jesu jer su se dogovorili s Gradom i da su obeštećeni te da im je isplaćena naknada, ali da on nije obeštećen. Dakle, vlasnici su bili upoznati već s provođenjem postupka dodjele na korištenje (tadašnjoj Općini Crikvenica, neizgrađenog zemljišta u društvenom vlasništvu u posjedu prijašnjih vlasnika, tijekom 1987. i 1988. godine list 229 do 235 spisa), o gradnji puta odnosno ceste i o plaćanju naknade ostalim suvlasnicima nekretnine, a i tužiteljici je poznato gdje se nalazi navedena ulica, s time da u tužbi i tijekom postupka nije navela činjenice i okolnosti na temelju kojih bi se moglo zaključiti drugačije.

10. U odnosu na žalbene navode tužiteljice da nije utvrđena činjenica kada je točno predmetna nekretnina postala cesta te da je pogrešan zaključak prvostupanjskoga suda da je i prije asfaltiranja navedena cesta konkludentnim radnjama stekla status javnog dobra u općoj uporabi, treba reći da je za promjenu namjene nekretnine dovoljno da se ista koristila kao put odnosno cesta, da je bila dostupna većem broju osoba i da je vlasnik više nije mogao koristiti na dotadašnji način, a ta činjenica je u ovom postupku utvrđena, na temelju nalaza i mišljenja vještaka, koji je naveo da je predmetna parcela formirana 9. svibnja 1967., da je u jugoistočnom dijelu faktično postojala već 1967. godine i to samo do otprilike polovice parcele, a na temelju iskaza svjedoka ĐĆ (rođen 1957. godine), koji je od 1981. do 1990. ili 1991. obavljao poslove tajnika ... i koji cijeli život živi u [adresa], da je [adresa] u to vrijeme bila ''probijena u grubo'', da se njome moglo prolaziti te da su u toj ulici u to vrijeme već živjeli ljudi, da su bili sagrađeni objekti i da je bilo uređenih kuća, s time da se nije mogao izjasniti kada je navedena ulica bila asfaltirana.

10.1. Sve utvrđene činjenice i prema ocjeni ovoga suda daju dovoljnu osnovu za zaključak da su tužiteljici, kao i njezinom predniku, bile poznate činjenice o promjeni namjene predmetne zemljišne čestice i da im je ista faktično oduzeta za potrebe gradnje puta i građevinskih parcela te da je ista u naravi najkasnije do 1991. godine već bila izgrađena i u uporabi kao cesta.

11. U odnosu na tvrdnju žaliteljice da je u postupku utvrđeno da površina predmetne nekretnine od 157 m2 nije asfaltirana niti je pod betonskim podestom i u naravi ne predstavlja cestu, a da sud tužbeni zahtjev i u tom dijelu odbija iz istih razloga, treba reći da prema čl. 100. ZC, nerazvrstanu cestu, između ostaloga, čine:

- cestovna građevina (donji stroj, kolnička konstrukcija, sustav za odvodnju atmosferskih voda s nerazvrstane ceste, drenaže, most, vijadukt, podvožnjak, nadvožnjak, propust, tunel, galerija, potporni i obložni zid, pothodnik, nathodnik i slično), nogostup, biciklističke staze te sve prometne i druge površine na pripadajućem zemljištu (zelene površine, ugibališta, parkirališta, okretišta, stajališta javnog prijevoza i slično),

- građevna čestica, odnosno cestovno zemljište u površini koju čine površina zemljišta na kojoj prema projektu treba izgraditi ili je izgrađena cestovna građevina, površina zemljišnog pojasa te površina zemljišta na kojima su prema projektu ceste izgrađene ili se trebaju izgraditi građevine za potrebe održavanja ceste i pružanja usluga vozačima i putnicima (objekti za održavanje cesta, upravljanje i nadzor prometa, benzinske postaje, servisi i drugo),

- zemljišni pojas s obiju strana ceste potreban za nesmetano održavanje ceste širine prema projektu ceste.

11.1. Budući da je prijavnim listom od 9. svibnja 1967. od kč. br. [katastarska čestica] Pašnjak površine 1 jutro i 1153 čhv ili 2838 m2, između ostalih, formirana i predmetna kč. br. [katastarska čestica] [adresa] čhv, onda i navedeni zemljišni pojas čini sastavni dio predmetne nerazvrstane ceste, u smislu čl. 100. ZC pa je odluka prvostupanjskoga suda i u odnosu na taj dio zemljišne čestice pravilna.

12. Ostali žalbeni navodi nisu od odlučnog značenja pa ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 6. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos