Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-561/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Zlatane Bihar, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Alenke Lešić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČGH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zoran Kurcinak, odvjetnik u Koprivnici, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Josip Grošeta, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-399/2019-22 od 7. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-399/2019-22 od 7. ožujka 2022. u dijelu pod točkom I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-399/2019-22 od 7. ožujka 2022. u odluci o troškovima postupka (točka III. izreke), a ukida se i rješenje istog suda poslovni broj P-399/2019-22 od 7. ožujka 2022., u kojim dijelovima se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

I. „Utvrđuje se da su ništetne pojedine ugovorne odredbe Ugovora o kreditu broj 041-50-3179699 od 8.12.2005. godine, javnobilježnički solemniziranog od strane JB Marine Ostović iz [adresa] pod brojem OU-1363/2005. dana 12.12.2005. godine, sklopljenog između tužiteljice ČGH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao Kreditora i to u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, kao i u dijelu u kojem je za povrat obveza iz ugovora ugovorena valutna klauzula vezana uz valutu CHF – švicarski franak i to osobito u:

- čl. 2. (KAMATNA STOPA) u dijelu koji glasi: „…promjenjiva, u skladu s

Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“

- čl. 7. st. 1. (NAČIN OTPLATE) u dijelu koji glasi: „po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća“

- čl. 7. st. 3. koji glasi: „Uplate po kreditu valutiraju se s datumom odobrenja računa Banke“

tako da navedene odredbe ili dijelovi istih na proizvode pravne učinke za ugovorne strane.“

II.„Nalaže se tuženiku - Raiffeisenbank Austria d.d., iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535 da tužiteljici ČGH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od ukupno 12.465,04 kn (slovima:dvanaesttisućačetristošezdesetpetkunaičetirilipe), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini dospjeli preplaćeni iznos do 31.7.2015. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena, a od 1.8.2015. godine do plaćanja po stopi u visini koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena i to na:

- iznos od 353,46 kn od 01.10.2012. do isplate,

- iznos od 760,26 kn od 01.11.2012. do isplate,

- iznos od 760,26 kn od 16.11.2012. do isplate,

- iznos od 2.089,95 kn od 15.12.2012. do isplate,

- iznos od 3.059,78 kn od 16.01.2013. do isplate,

- iznos od 3.059,78 kn od 16.02.2013. do isplate,

- iznos od 2.347,08 kn od 16.03.2013. do isplate,

- iznos od 34,47 kn od 18.03.2013. do isplate, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535 da tužiteljici ČGH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 12.375,00 kn (slovima:dvanaesttisućatristosedamdesetpetkuna) zajedno sa zakonskom prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena tekućom od presuđenja 7. ožujka 2022. pa do isplate sve to u roku od 15 dana."

2. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

"Utvrđuje se da je tužbeni zahtjev povučen za iznos od 1.579,73 kn (slovima:tisućupetstosedamdesetdevetkunaisedamdesettrilipe)."

3. Protiv prvostupanjske presude i rješenja žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP). Predložio je pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno je predložio istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba je djelomično osnovana.

U odnosu na prvostupanjsku presudu:

6. U postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud, u smislu odredbe člana 365. stavak 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni ona iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju žalbom ukazuje tuženik. Naime, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih je ne bi bilo moguće ispitati, a u njoj su sadržani dostatni razlozi o činjenicama odlučnim za primjenu mjerodavnog prava iz članka 322. stavak 1. i članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje: ZOO).

7. Polazeći od toga da su odredbe ugovora o kreditu koji su stranke sklopile 8. prosinca 2015., a kojima je valuta glavnice vezana uz valutu CHF i kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, nepoštene, jer se o njima nije pojedinačno pregovaralo i iste, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača - „Narodne novine“ broj 96/03. – dalje: ZZP), prvostupanjski je sud na temelju odredbe članka 87. stavak 1. ZZP te članka 322. stavak 1. ZOO, iste utvrdio ništetnima, zbog čega je, primjenom odredbe članka 323. stavak 1. ZOO, prihvatio i restitucijski zahtjev te obvezao tuženika da tužiteljici vrati razliku između iznosa kamata koje je platila i onog iznosa kamata koje su za cijelo vrijeme otplate kredita izračunate na temelju početno ugovorene kamatne stope, kao i da joj vrati razliku između iznosa koji je nastao kao razlika između tečaja CHF na dan plaćanja pojedinih mjesečnih anuiteta u odnosu na početno utvrđeni tečaj (na dan isplate kredita), uz izraženi pravni stav da je tuženik nesavjestan stjecalac pa da je na preplaćene iznose zatezne kamate dužan platiti od dana stjecanja do isplate (članak 1115. ZOO).

8. Iako tuženik presudu pobija i zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud smatra da taj žalbeni razlog nije osnovan, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi ovlaštenja iz članka 220. stavak 2. ZPP ocijenio one dokaze za koje je ocijenio da iz njih može utvrditi odlučne činjenice. Iako je prvostupanjski sud propustio predložene dokaze koje ne smatra važnim za odluku odbiti i u rješenju naznačiti razlog odbijanja (članak 292. stavak 3. ZPP), nepravilna primjena te odredbe nije bila od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, s obzirom na to da dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke te javnog bilježnika koji je potvrdio sporni ugovor o kreditu ni prema ocjeni ovog suda nisu odgovarajući dokazi za utvrđenje odlučnih činjenica.

8.1. Iako bi tuženiku - bez obzira na direktan učinak presude donesene u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača (članak 502.c ZPP), u kojem postupku je pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima u kojima su bile sadržane nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi – bilo dopušteno dokazivati da je tužiteljica tijekom pojedinačnog pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora dobila sve potrebne informacije za donošenje informirane odluke o sklapanju ponuđenog ugovora (sa spornim odredbama), ovaj sud smatra da tuženik tijekom ovog postupka sudu nije ponudio odgovarajuće dokaze kojima bi se te činjenice mogle utvrditi. Kako su utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača vezana uz fazu objave oglasa i reklama, tuženik je mogao predložiti da se kao svjedok sasluša njegov zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju konkretnog ugovora, koji bi eventualno dokazao tvrdnje tuženika da je s tužiteljicom prije sklapanja ugovora komunicirao na način da su joj dane dostatne informacije na temelju kojih bi kao dobro obaviještena osoba uz razumnu pažnju i oprez mogla donijeti informiranu pojedinačnu odluku. Tuženik taj dokaz nije predložio, već je od personalnih dokaza predložio samo saslušati u svojstvu svjedoka javnog bilježnika koji je sporni ugovor solemnizirao te tužiteljicu kao stranku.

8.2. S tim u vezi tuženiku valja odgovoriti da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora budući da javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora tužiteljici nije mogao objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja koji nisu bili sadržani u ugovornim odredbama, a niti je prema mjerodavnom zakonodavnom okviru on takve ovlasti imao.

8.3. Iako sud sporne činjenice može utvrđivati i saslušanjem stranaka (članak 264. ZPP), imajući na umu da je tužba u ovoj pravnoj stvari utemeljena na činjenicama koje upućuju na to da se o spornim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, od kojih tvrdnji tužiteljica tijekom postupka nije odustala, štoviše kontinuirano ih je ponavljala u podnescima i na ročištima za glavnu raspravu, za očekivati je da tužiteljica u svom iskazu ne bi rekla ništa više ni drugačije od onoga na čemu temelji tužbu i tužbeni zahtjev u ovom postupku. Pritom nije nevažno napomenuti da je stranka, prema odredbi članka 265. stavak 2. ZPP, bez opasnosti od ikakvih sankcija ovlaštena uskratiti davanje iskaze te se može i bez opravdanog razloga ne odazvati pozivu suda, što sve potvrđuje zaključak o tome da dokaz saslušanjem tužiteljice, bez da se istovremeno sasluša i osoba koja je u ime tuženika sudjelovala u sklapanju ugovora o kreditu, nije odgovarajući dokaz za utvrđenje da su tužiteljici prije sklapanja ugovora protumačeni i objašnjeni značaj i posljedice spornih ugovornih odredbi i da su te odredbe tužiteljici učinjene razumljivom na način kako pojam razumljivosti tumači sud EU u predmetu C-186/16. Razumljivost prema tom tumačenju podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije na temelju kojih može procijeniti ekonomske posljedice takvih odredbi za njegove financijske obveze i donijeti informiranu odluku.

9. S obzirom na utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa i potrošača

– da je i tuženik u ugovorima o kreditu koristio nepoštene i zbog toga ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli – a da tuženik u ovom postupku nije dokazao da se s tužiteljicom prije sklapanja spornog ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo na način da je ista bila obaviještena do mjere da je mogla donijeti informiranu pojedinačnu odluku o prihvaćanju ugovora koji sadrže sporne ugovorne odredbe – pravilno je prvostupanjski sud zaključio da ga obveza suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje. Osim što to proizlazi iz odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje: ZZP/14) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, svakim drugačijim tumačenjem utvrđenje ništetnosti u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača bilo bi bez konkretnog pravnog učinka kada potrošači ne bi svoja subjektivna prava mogli konkretno ostvariti u pojedinačnim postupcima oslanjajući se na ta utvrđenja, već bi iznova morali dokazivati ništetnost pojedinačnih ugovornih odredbi koje su u svom sadržaju identične onima na koje se odnosi presuda u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

10. Slijedom navedenoga, nakon što je pravilno utvrdio da su sporne ugovorne odredbe ništetne (članak 322. stavak 1. ZOO u vezi članka 87. stavak 1. ZZP), pravilno je prvostupanjski sud primijenio i materijalno pravo iz članka 323. stavak 1. ZOO kada je prihvatio restitucijski zahtjev te obvezao tuženika da tužiteljici vrati razliku između iznosa kamata koje je platila i onog iznosa kamata koje su za cijelo vrijeme otplate kredita izračunate na temelju početno ugovorene kamatne stope, kao i da joj vrati razliku između iznosa koji je nastao kao razlika između tečaja CHF na dan plaćanja pojedinih mjesečnih anuiteta u odnosu na početno utvrđeni tečaj (na dan isplate kredita), uz pripadajuće zatezne kamate na preplaćene iznose od dana stjecanja do isplate (članak 1115. ZOO).

11. S obzirom na to da tuženik matematičkom izračunu financijskog vještaka nije prigovarao, a da je vještačenje u odnosu na visinu preplaćenih iznosa određeno u skladu i sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske (presudi broj Rev-308/2022-2 od 19. travnja 2022.), ovaj sud nalazi da tuženik neosnovano prigovara visini prihvaćenog resitucijskog zahtjeva, jer je vještak pravilno, u skladu sa zadatkom suda, visinu razlike preplaćenih iznosa izračunao u odnosu na tečaj CHF na dan isplate kredita.

12. Neosnovano tuženik u žalbi ponavlja i prigovor zastare utuženog potraživanja, jer je i prema ocjeni ovog suda zastarni rok, koji je prekinut podnošenjem kolektivne tužbe, počeo ponovno teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđena ništavost spornih ugovornih odredbi. Kako je odluka kojom je utvrđena ništetnost po osnovi jednostrano promijenjene kamatne stope postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a ona kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli 14. lipnja 2018., to je tužba u ovoj pravnoj stvari, koju je tužiteljica podnijela 12. lipnja 2019., podnesena unutar zastarnog roka iz članka 225. ZOO.

16. Budući da je tuženik sklopio s tužiteljicom ugovor s ugovornim odredbama koje su već tada bile protivne odredbama Zakona o zaštiti potrošača, odnosno Zakona o obveznim odnosima i kao takve ništetne, isti se smatra nepoštenim stjecateljem činjenicom sklapanja takvog ugovora, pa mu je osnovano prvostupanjski sud naložio zatezne kamate platiti od dana stjecanja preplaćenih iznosa kredita (članka 1115. ZOO).

17. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, žalbu tuženika valjalo je odbiti i potvrditi presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkom I. i II. izreke.

U odnosu na prvostupanjsko rješenje:

18. Polazeći od toga da je tužiteljica tijekom postupka tužbu djelomično povukla, za iznos od 1.579,73 kn/209,67 eura, prvostupanjski je sud, unatoč tome što se tuženik djelomičnom povlačenju tužbe protivio, pobijanim rješenjem utvrdio da je tužba povučena, uz obrazloženje da djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva isključivo utječe na uspjeh tužiteljice u sporu.

19. Prema odredbi članka 193. stavak 1. ZPP tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti o raspravljanje, u suprotnom mu je za povlačenje tužbe potreban pristanak tuženika (stavak 2.).

20. U situaciji kada je tužiteljica po provedenom vještačenju tužbeni zahtjev smanjila, ista je djelomično povukla tužbu za koje povlačenje je bio potreban pristanak tuženika, budući da je to (djelomično) povlačenje uslijedilo nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari.

21. Osnovano stoga tuženik žalbom ističe da je prvostupanjski sud, utvrđujući djelomično povlačenje tužbe unatoč njegovom protivljenju, nepravilno primijenio odredbu članka 193. stavak 2. ZPP što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke.

22. Kako je u odnosu na pobijano rješenje ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP, na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP, valjalo je uvažiti žalbu tuženika, pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

23. U ponovljenom postupku će sud, s obzirom na protivljenje tuženika djelomičnom povlačenju tužbe, odlučiti o osnovanosti zahtjeva tužiteljice za isplatu iznosa od 1.579,73 kn/209,67 eura.

24. S obzirom na još uvijek neizvjestan uspjeh stranaka u sporu, ukinuta je i odluka o troškovima postupka sadržana u pobijanoj prvostupanjskoj presudi (točka III. izreke), s time da se i odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja za konačnu odluku (članak 166. stavak 4. ZPP).

U Sisku 6. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Martina Budinski Modronja