REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-419/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Draženke Deladio, sutkinje izvjestiteljice i Branke Ćiraković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VAL-TA d.o.o., OIB: 19548381701, Vinež 42, Labin, kojeg zastupa punomoćnica Leana Modrušan, odvjetnica u Puli, protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola i umješača GRAD LABIN, OIB: 19041331726, Labin, Titov trg 11, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukić & partneri d.o.o. u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-309/2023-44 od 19. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-309/2023-44 od 19. studenoga 2024.

- u točki I. izreke,

- u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 8.832,00 EUR i

- u točki III. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi umješaču troškove parničnog postupka u iznosu od 11.260,00 EUR,

te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke pobijane presude odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 195.000,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 8.832,00 EUR. Točkom III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi umješaču troškove parničnog postupka u iznosu od 11.260,00 EUR.

2. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud u bitnom navodi da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti tuženice za štetu iz čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“ broj: 150/11., 12/13., 93/16. i 104/16.; dalje: ZSDU) jer drugačije pravno shvaćanje, odnosno drugačija interpretacija UPU Labina i Presike, koje je zauzeo Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-1452/20-2 od 28. svibnja 2020., nije posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene UPU Labina i Presike nego se radilo o ustaljenoj praksi prvostupanjskog tijela u postupanju pri ocjeni osnovanosti zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole, uobičajenoj metodi rada, i to za vrijeme važenja UPU Labina i Presike u kojemu doista nije bilo izričito propisano da se na površinama predviđenim za mješovitu i pretežito stambenu namjenu (M1) mogu graditi nove stambene već samo stambeno-poslovne građevine određene tim Planom i rekonstruirati postojeće.

3. Tužitelj podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude, iz svih žalbenih osnova. U bitnom navodi da su presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1452/20-2 utvrđene pogreške odnosno nepravilno postupanje nižestupanjskih tijela, a zbog kojih je tužitelju nanesena znatna šteta u vidu izgubljene zarade. Ističe da je pogrešno shvaćanje prvostupanjskog suda da postupanje umješača ne predstavlja ozbiljnu i iznimno tešku povreda zakona. Navodi i da se iskaz svjedokinje KV u potpunosti razlikuje od iskaza svjedokinja KVC i DV, a o čemu prvostupanjski sud nije dao razloge. Smatra i da umješač propisuje da je stanovanje predviđeno i u M1 zonama, ali kada dolazi do tumačenja predmetnog čl. 112. st. 1. Urbanističkog plana uređenja Labina i Pasike („Službene novine Grada Labina“ broj 17/07., 7/13. i 11/15.; dalje: UPU), tada je to tumačenje posve restriktivno i neživotno.

3.1. U odgovoru na žalbu umješač osporava žalbene navode tužitelja.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud u obrazloženju nije dao razloge o odlučnim činjenicama pa pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. Prema pravnom stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci poslovni broj Rev-451/2016-21 od 1. ožujka 2023., nezakoniti rad ogleda se u postupanju suprotnom zakonu i drugim propisima, s time da svaka povreda propisa ne dovodi do odštete odgovornosti već mora biti riječ o ozbiljnoj, težoj povredi propisa. Također, pravnim stavom Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci U-III-4378/2017 od 26. veljače 2018., arbitrarnim se može ocijeniti pojedinačni akt pri čijem je donošenju njegov donositelj bez razboritih ili bez ikakvih razloga odstupio od ustaljene prakse, odnosno da nije uzeo u obzir očigledno mjerodavan propis ili je mjerodavni propis pogrešno protumačio i primijenio, na način i u mjeri koja konkretni pojedinačni akt čini pravno neprihvatljivim.

6.1. Državna tijela i druga tijela koja obavljaju poslove državne uprave nastupaju vrlo često s javno-pravnog aspekta protiv jedne stranke, odnosno kao iure imperii, uz što Ustavni sud Republike Hrvatske u svojim pravnim shvaćanjima navodi da je objektivna odgovornost države prema čl. 14. ZSDU-a, poseban izraz načela vladavine prava, kao jedne od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske.

7. Iz stanja spisa proizlazi da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Usž-1452/20-2 od 28. svibnja 2020. poništio presudu Upravnog suda u Rijeci poslovni broj UsI-395/19-11 od 24. siječnja 2020. i rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Klasa: UP/II-361-03/18-02/453, Ur. broj: 531-05-2-2-1-19-2 od 26. veljače 2019. te predmet vratio na ponovan postupak.

7.1. Visoki upravni sud Republike Hrvatske je u prethodno spomenutoj odluci izrazio pravno shvaćanje da u zonama mješovite – pretežito stambene namjene (oznake M1, kao u predmetnom slučaju) nije isključena mogućnost gradnje stambenih građevina, u situaciji kada je čl. 112. st. 1. UPU-a propisana mogućnost gradnje novih stambeno-poslovnih građevina u zonama mješovite – pretežito stambene namjene. U tom smislu, pozvao se i na čl. 81. UPU-a, kojim je propisano da je stanovanje, kao osnovna gradska namjena planom predviđena u zonama stambene namjene (S1) i (S2), ali i u zonama mješovite – pretežito stambene namjene (M1).

8. Prema shvaćanju ovog suda, tumačenje i primjena čl. 112. st. 1. UPU-a na način da je u zonama mješovite – pretežito stambene namjene moguće graditi isključivo nove stambeno-poslovne građevine, predstavlja pravno neprihvatljivim tumačenje (u smislu odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci poslovni broj U-III-4378/2017 od 26. veljače 2018.), koje se može ocijeniti kao ozbiljna i teža povreda propisa (u smislu odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-451/2016-21 od 1. ožujka 2023.).

8.1. Naime, kada je čl. 81. UPU-a propisano da je stanovanje (kao namjena) predviđeno i u zonama „mješovite-pretežito stambene namjene“ (oznaka M1), tada tumačenje čl. 112. st. 1. UPU-a na način da u takvim zonama nije moguće graditi stambene građevine (u izostanku odredbe kojom bi u takvim zonama gradnja stambene građevine bila zabranjena ili odredbe kojom bi u takvim zonama bila dopuštena gradnja isključivo stambeno-poslovne građevine), nije u skladu s čl. 81. UPU-a, koji propisuje opće uvjete i način gradnje stambenih građevina. Dakle, pravno neprihvatljivo je tumačenje prvostupanjskog upravnog tijela da nije moguće graditi stambene građevine u zonama u kojima je stanovanje predviđeno kao (osnovna gradska) namjena.

8.2. Osim toga, čl. 83. st. 2. UPU-a je propisano da su stambene građevine namijenjene stanovanju te je potom navedena tipologija stambenih građevina (među ostalim navedene su i stambeno-poslovne građevine). Stoga prvostupanjsko upravno tijelo nije moglo čl. 112. st. 1. UPU-a tumačiti na način da je na površinama predviđenim za mješovitu - pretežito stambenu namjenu moguće graditi isključivo nove stambeno–poslovne građevine jer su stambeno–poslovne građevine samo jedna od vrsta stambenih građevina u smislu čl. 83. st. 2. UPU-a, a koje su namijenjene stanovanju.

8.3. Prema pravnim stajalištima izraženima u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-313/2017 od 24. travnja 2018. i Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-1988/11 od 19. lipnja 2012., negativni smisao zahtjeva za određenošću i preciznošću pravne norme upućene tijelu državne vlasti znači da se njezin izričaj mora vezati to tijelo tako da mu ne dopušta postupanje izvan svrhe određene njezinim sadržajem. Stoga čl. 112. st. 1. UPU-a nije bilo moguće tumačiti na način kojim bi u zonama mješovite-pretežito stambene namjene bilo dozvoljeno građenje isključivo stambeno-poslovne građevine jer takvo što nije ni propisano čl. 112. st. 1. UPU-a („mogu se graditi“ ne znači da se „moraju graditi“ ili da je „isključivo dopuštena gradnja novih stambeno–poslovnih građevina“), naročito kada je općim uvjetima i načinu gradnje stambenih građevina iz čl. 81. UPU-a propisano da se stanovanje (kao osnovna gradska namjena) UPU-om predviđa i u zonama mješovite - pretežito stambene namjene, a što u sebi sadrži mogućnost građenja stambenih građevina u zonama u kojima je to UPU-om omogućeno. Pritom se ponovno naglašava da je stambeno-poslovna građevina (u smislu čl. 83. st. 2. UPU-a) samo jedna od stambenih građevina namijenjenih stanovanju (koje je čl. 81. UPU-a izričito dopušteno u zonama mješovite – pretežito stambene namjene), a koja sadrži određena ograničenja u vezi prostora za gospodarsku namjenu (čl. 113. st. 1. UPU-a).

8.4. Imajući u vidu sve navedeno, neprihvatljiv način na koji je prvostupanjsko upravno tijelo (ovdje umješač) tumačilo čl. 112. st. 1. UPU-a (kada je prvostupanjskim rješenjem od 8. studenog 2018. odbilo zahtjev ovdje tužitelja za izdavanje građevinske dozvole) predstavlja arbitrarno postupanje te posljedično i ozbiljnu povredu propisa, a koja predstavlja nezakonito obavljanje poslova državne uprave, za koje bi eventualno mogla odgovarati tuženica ako bi bile ispunjene preostale pretpostavke iz čl. 14. ZSDU-a.

8.5. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud nije dao razloge o ostalim činjenicama koje su odlučne u pogledu pretpostavki za odgovornost tuženice za štetu zbog nezakonitog rada tijela države uprave (npr. uzročna veza između postupanja tijela državne uprave i pričinjene štete, visina štete, prigovor da tužitelj niti nakon poziva prvostupanjskog upravnog tijela u razdoblju od 12. travnja 2021. nije dostavio projektnu dokumentaciju, prigovor da bi tužitelj isključivo zbog pravnog shvaćanja upravnih tijela u određenom vremenskom razdoblju bio onemogućen stjecati dobit iznajmljivanjem kuće za odmor i dr.), pobijana presuda zahvaćena je bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, a uslijed čega ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

8.6. Slijedom navedenog, na temelju čl. 369 st. 1. ZPP-a, valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke ovog rješenja).

9. Odluka iz točke II. izreke temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP-a (točka II. izreke ovog rješenja).

10. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka uvažavajući razloge iznesene u ovom drugostupanjskom rješenju. Pritom će raspraviti preostale prigovore tuženice i umješača o kojima prvostupanjski sud nije dao razloge u pobijanoj presudi (naročito iz točke III. podneska umješača od 19. veljače 2024.), cijeneći dokaze koji se nalaze u spisu te ispitati jesu li ispunjene preostale pretpostavke za odgovornost tuženice u smislu čl. 14. ZSDU-a (naročito postojanje i visina štete, kao i postojanje uzročne veze između postupanja tijela državne uprave i pričinjene štete, u skladu s teorijom adekvatne uzročnosti).

Zagreb, 6. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Srđan Šimac