REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-292/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog IE, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog IE, podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 1. lipnja 2022. broj K-825/2021-24, u javnoj sjednici održanoj 6. ožujka 2025., u odsutnosti državnog odvjetnika, a u prisutnosti optuženog IE i njegove braniteljice Draženke Saško, odvjetnice iz Varaždina,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te se optuženi IE, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. KZ/11., zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.

II. Odbija se žalba optuženog IE kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, optuženi IE je proglašen krivim zbog kaznenog djela prijetnje, iz članka 139. stavka 3. KZ/11. Na temelju citirane zakonske odredbe, optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci.

1.1. Primjenom članka 68. KZ/11., optuženom IE je izrečena sigurnosna mjera (nepravilno se navodi "opreza") psihijatrijskog liječenja, koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.), optuženi IE je oslobođen dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka.

2. Protiv ove presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi IE.

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i optuženika osuditi na strožu kaznu zatvora.

2.2. Optuženi IE je žalbu podnio putem braniteljice Draženke Saško, odvjetnice iz Varaždina, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i optuženika osloboditi optužbe, odnosno pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Optuženi IE je putem iste braniteljice odgovorio na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu.

4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

5. Na temelju članka 475. stavka 1. ZKP/08., o sjednici drugostupanjskog vijeća izviješteni su optuženi IE i njegova braniteljica Draženka Saško, odvjetnica iz Varaždina, jer su to zahtijevali u žalbi, te nadležni državni odvjetnik. Sjednici je prisustvovala braniteljica optuženika Draženka Saško, odvjetnica iz Varaždina, a prisutnost optuženog IE je bila osigurana putem uređaja za prijenos slike i zvuka na daljinu. Kako nije pristupio nadležni državni odvjetnik, iako je prema potvrdi o obavljenoj dostavi bio uredno obaviješten, to je sjednica održana u njegovoj odsutnosti, u skladu s člankom 475. stavkom 3. ZKP/08.

6. Žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni je osnovana, a žalba optuženog IE je u cijelosti neosnovana.

7. Nije u pravu optuženi IE kada tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

7.1. Neosnovan je stav ovog žalitelja da bi označena bitna povreda odredaba kaznenog postupka bila počinjena time što u izreci pobijane presude nisu navedeni konkretizirani podaci o optuženikovoj osuđivanosti. Izreka zbog toga nije nerazumljiva, a konkretizacija ovih detalja ne može se smatrati iznošenjem razloga o odlučnim činjenicama, pa da se izostankom njihovog navođenja u osobnim podacima optuženika presuda ne bi mogla ispitati.

7.2. U pogledu nastupa rehabilitacije, napominje se žalitelju kako je riječ o činjeničnom pitanju, o kojem ovisi odluka o kazni, ali koje se ne propitkuje u okviru ove bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Međutim, s tim u vezi upućuje se žalitelj na uvjete nastupa rehabilitacije, propisane člankom 19. stavkom 4. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji ("Narodne novine" broj 143/12., 105/15., 32/17. i 53/22), prema kojem rehabilitacija nastupa po sili zakona kad proteknu specifični rokovi, čije trajanje ovisi o vrsti i mjeri kazne, jedino pod uvjetom da počinitelj kaznenog djela nije ponovno osuđen zbog novog kaznenog djela.

8. Ovaj žalitelj nije u pravu niti kada smatra da je sud povrijedio propise kaznenog postupka o pitanju postoji li optužba ovlaštenog tužitelja ili prijedlog žrtve, pa da bi time bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 5. ZKP/08.

8.1. Pogrešno je tumačenje žalitelja kako se radi o kaznenom djelu koje se progoni po prijedlogu a oštećenica nije podnijela prijedlog za progon. Ističe se žalitelju kako je optuženik optužen i osuđen zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. KZ/11., kvalificiranog kaznenog djela prijetnje počinjene prema službenoj osobi u vezi s njenim radom. Progon za ovo kazneno djelo ne ovisi o ispunjavanju posebnog preduvjeta u smislu žrtvinog prijedloga za progon, propisanog člankom 139. stavkom 4. KZ/11., prema kojem se ova pretpostavka traži samo za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11.

9. Nije u pravu žalitelj kada se žali zbog povrede kaznenog zakona.

9.1. Žalitelj upire na povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 1. ZKP/08., ali sadržajno prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdnjama kako optuženikovim postupanjem nisu ostvarena obilježja kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, jer optuženik nije imao namjeru ustrašiti ili uznemiriti, a u inkriminiranom pismu nije napisano "usmrtiti", žalitelj pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, a time ne opravdava predmetnu žalbenu osnovu. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona prosuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi bilo pravilno prema stavu žalitelja.

10. Suprotno daljnjim žalbenim navodima optuženika, činjenično stanje je pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja su utemeljeni na pravilnoj ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i svih ostalih provedenih dokaza, te su logični i zakoniti, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica pravilno zasnovani na izvedenim dokazima.

10.1. Prvostupanjski sud je pravilan značaj dao sadržaju pisma koje je optuženik uputio oštećenici Tanji Pavelin, sutkinji Županijskog suda u Zagrebu, iz kojeg proizlaze sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela zbog kojeg je optuženik osuđen. Riječi koje je optuženik napisao u pismu upućenom oštećenici predstavljaju ozbiljnu prijetnju jer su upotrijebljeni izrazi objektivno podobni uznemiriti i ustrašiti primatelja prijetnje, kojem se prikazuje izgledno buduće ozbiljno zlo, kako je to osnovano zaključio sud prvog stupnja. Protivno žalbenim navodima, premda se u pismu izravno ne spominje izraz "usmrtiti", sintagma "pojest će te noć", osobito u kontekstu izričaja "pazite di se krećete jer noć ima moć", više nego jasno implicira upravo to značenje jer predstavlja općepoznatu frazu za izravnije izraze "nestati zauvijek" ili "biti ubijen". Isto tako, neovisno o tomu što se ne citira kompletan sadržaj pisma, što nije ni potrebno, iz ostatka teksta pisma, u dijelovima kojima optuženik traži obnovu postupka i ponavlja kako nije kriv, ne bi se mogao izvesti zaključak da optuženikova namjera nije bila ustrašiti ili uznemiriti, kako se to neosnovano tvrdi žalbom optuženika. Pri tomu žalitelj ispušta iz vida tekst pisma "jer sutkinjo nisam kriv ako to ne uzmete u obzir ima ljudi što rade čuda noć ima moć da znate", iz čega posve izvjesno ne proizlazi da je optuženik samo htio da izjava o njegovoj nevinosti dospije u javnost i novine.

10.2. Nije u pravu žalitelj kada problematizira okolnost da je pismo zaprimljeno prijamnim štambiljem ureda predsjednika suda a ne na poslovni broj spisa predmeta u kojem je optuženik osuđen, kao i da nije imenom i prezimenom bilo naslovljeno na oštećenicu, sutkinju Tanju Pavelin, smatrajući upitnim je li pismo bilo upućeno upravo sutkinji Tanji Pavelin. Naime, sam optuženik u obrani ne osporava da je riječ o pismu koje je uputio oštećenici te navodi kako se radi o "jednom pismu koje je uputio sutkinji Pavelin koja je protiv njega vodila postupak i osudila ga", pri čemu ne bi bilo logično očekivati da optuženik obnovu postupka traži od neke druge sutkinje. Pored toga, oštećena Tanja Pavelin je u svojem svjedočenju izložila jasne razloge iz kojih je došlo do takvog načina zaprimanja pošiljke. Navela je kako je optuženikovo pismo primila u zatvorenoj koverti na kojoj je bilo ispisano njeno ime i prezime te adresa Županijskog suda u Zagrebu, a nakon što je pročitala pismo je osjećala nelagodu jer je cijeli kontekst pisma doživjela prijetećim i perfidnim načinom zastrašivanja, te je zato pismo predala uredu predsjednika znajući da će ono biti proslijeđeno policiji.

10.3. Isto tako, neosnovani su prigovori žalitelja koji odlučnom činjenicom smatra okolnost da je u predmetu Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja K-56/2018 optuženika osudilo vijeće a ne oštećenica, pa da je pogrešno utvrđenje prvostupajskog suda da je optuženika osudila sutkinja Tanja Pavelin. Imajući u vidu i argumentaciju izloženu pod točkom 10.2., a osobito navod samog optuženika da je pismo uputio sutkinji Tanji Pavelin koja ga je osudila, ističe se žalitelju kako je uvriježeno da optuženici, neovisno o tomu što ih osuđuje vijeće, podrazumijevaju i kolokvijalno doživljavaju da ih osuđuje sutkinja (ili sudac) koja kao predsjednica (ili predsjednik) vijeća upravlja raspravom, objavljuje presudu i zatim izrađuje pisani otpravak objavljene presude. Uz to, sama oštećenica je u svojem iskazu navela kako je kao sutkinja Županijskog suda u Zagrebu sudila u prvom stupnju IE i istog osudila na osamnaest godina zatvora.

10.4. U kontekstu navedenog, prvostupanjski sud je pravilno nevjerodostojnom ocijenio obranu optuženika i njegovo paušalno poricanje počinjenja kaznenog djela, a pri donošenju ovakvog zaključka sud nije postupao selektivno.

10.5. Stoga je prvostupanjski sud, nasuprot navodima žalbe, na temelju izvedenih dokaza, potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te savjesnom ocjenom dokaza, osnovano zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo, upravo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Za svoja utvrđenja dao je valjano i logično obrazloženje, na koje se upućuje žalitelj.

11. Optuženik nije, a državni odvjetnik je u pravu kada se žali zbog odluke o kazni.

11.1. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su doprinijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

11.2. S tim u vezi je prvostupanjski sud pravilno optuženiku olakotnim cijenio njegov zdravstveni status, kroz činjenicu da se radi o osobi čije je intelektualno funkcioniranje sniženo i odvija se na graničnom nivou prema lakoj mentalnoj retardaciji, a pored toga je višegodišnji politoksikomanski ovisnik, koji je kritične zgode bio bitno smanjeno ubrojiv, a oštećenici se ispričao, dok je otegotnim ocijenjena optuženikova višestruka osuđivanost, kao i činjenica da je ovo kazneno djelo počinio za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u trajanju dvadeset i jednu godinu, zbog ranije počinjenog kaznenog djela teškog ubojstva.

11.3. Prigovarajući odluci o kazni optuženik ne iznosi argumentaciju, nego samo paušalno navodi kako je ista nezakonita, a državni odvjetnik je u pravu kada tvrdi da je sud prvog stupnja precijenio olakotne okolnosti, dok nije u dovoljnoj mjeri cijenio otegotne okolnosti. Utvrđene olakotne okolnosti same po sebi ne opravdavaju izricanje kazne u zakonom propisanom minimumu, a državni odvjetnik opravdano ističe da je prvostupanjski sud propustio pravilan značaj dati optuženikovoj višestrukoj dosadašnjoj osuđivanosti. Naime, razvidno je da je optuženik od 2003. pa nadalje, u kontinuitetu, osuđivan u čak četrnaest navrata, zbog raznih kaznenih djela, u većini djela s obilježjem nasilja (teške tjelesne ozljede, razbojništva, prijetnje, dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, nasilničkog ponašanja, iznuda, te u konačnici i teškog ubojstva). Očito je da optuženika sve dosadašnje osude ni izrečene mu kazne i sigurnosne mjere nisu odvratile od daljnjeg protupravnog ponašanja. Naprotiv, optuženik se nije libio počiniti ovo kazneno djelo za vrijeme izdržavanja kazne dugotrajnog zatvora, a sadržajem predmetnog prijetećeg pisma je pokazao osobito nepoštivanje autoriteta sudbene vlasti, koje ne zaslužuje honoriranje blagim kažnjavanjem.

11.4. Sve su to okolnosti koje se nedovoljno reflektiraju u duljini trajanja kazne zatvora, na koju je optuženik osuđen. Vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), procijenjeno je optimalnim optuženog IE osuditi na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, koja je primjerena počinjenom djelu i osobi počinitelja. Upravo ovako odmjerenom kaznom izraziti će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelje da ubuduće ne čine kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

11.5. Zato je, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, prvostupanjska presuda preinačena u dijelu odluke o kazni.

12. Nije u pravu optuženik kada se žali zbog odluke o sigurnosnoj mjeri.

12.1. Žalitelj ne obrazlaže niti ovu žalbenu osnovu. No, kako žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika, sukladno članku 478. ZKP/08., sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o sigurnosnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud je pobijanu presudu razmatrao i u ovom dijelu.

9.1. Prvostupanjski sud je pravilno optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 68. KZ/11., pravilno vodeći računa o svrsi sigurnosnih mjera iz članka 66. KZ/11., kada je prihvatio zaključak sudskog vještaka dr. Željka Marinića kako kod optuženika postoji značajna vjerojatnost od ponavljanja kaznenih djela, pa i težeg stupnja. Sudski vještak je preporučio izricanje navedene sigurnosne mjere, a trajanje sigurnosne mjere je sukladno odredbi članka 68. stavka 3. KZ/11.

10. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

10.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ni bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Imajući u vidu izloženo, primjenom odredbe članka 486. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom I., a na temelju članka 482. ZKP/08., kao pod točkom II. izreke ove presude.

Velika Gorica, 6. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec