Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-2427/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ĆN, branjenog po Suzani Trputac, odvjetnici u Rijeci, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 6. veljače 2024., broj:32 Pp-3774/2021, u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okr. ĆN kao neosnovana i pobijana prvostupanjska presuda potvrđuje.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. ĆN je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu okr. ĆN proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju cit. propisa i uz primjenu instituta ublažavanja izrečena novčana kazna u iznosu od 550,00 eura, koju je dužan platiti u roku od 60 dana po pravomoćnosti odluke.

1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, po braniteljici Suzani Trputac, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupak, pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Suprotno navodima žalbe, kojima žalitelj u suštini upire na zakonski tekst odredbe članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, po ocjeni ovog suda, izreka presude je razumljiva i jasna, a prvostupanjski je sud nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo sve odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni. Tako pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge, koji su dani jasno i određeno, nema proturječnosti između onoga što se navodi o sadržaju zapisnika i isprava i samog zapisnika, pa je ocijenjeno da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

6. Neosnovano žalitelj ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona, navodeći da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu, budući da ovaj sud nalazi da su svi dokazi provedeni u prvostupanjskom postupku pribavljeni na zakonit način te izvedeni u skladu s pravilima postupka. Bez uspjeha žalitelj dovodi u pitanje zakonitost iskaza svjedoka KN navodeći da prije ispitivanja nije pravilno upozoren o pravima i dužnostima, budući da iz stanja prvostupanjskog spisa predmeta proizlazi da je svjedok iskazivao u postupku pred sudom, prethodno pravilno upozoren, sukladno odredbe članka 288. stavka 3. i članka 286. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22.) koji se supsidijarno primjenjuje u prekršajnom postupku na temelju članka 173. stavka 1. Prekršajnog zakona, o činjenicama koje je utvrdio prilikom nadzora vozača u prometu.

7. Žalitelj neosnovano ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, pogrešno smatrajući kako je povrijeđeno njegovo pravo obrane u smislu odredbe članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona. Iz stanja predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno održano raspravu 6. veljače 2024. te izveo dokaze na kojima temelji pobijanu presudu, budući da su uredno pozvani okrivljenik i braniteljica na tu raspravu, kojim pozivima se nisu odazvali. Iako je braniteljica dostavila u predmet podnesak kojim obavještava sud da je prethodno zaprimila poziv za raspravu pred Općinskim sudom u Puli, isprika nije opravdana budući da je uz podnesak priložen poziv za ročište 6. veljače 2023. (godinu dana ranije), pa su postojali uvjeti iz članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona za održavanje rasprave. Treba istaknuti da su žalitelj i njegova braniteljica i prethodno tri puta uredno pozivani na rasprave, te je žalitelj imao mogućnost dostaviti pisanu obranu, i to 7. srpnja 2022., 22. veljače 2023. i 31. svibnja 2023. Urednim pozivanjem na raspravu 6. veljače 2024. prvostupanjski sud je pravilno održao raspravu bez okrivljenika (i braniteljice) sukladno odredbama Prekršajnog zakona o pozivanju okrivljenika i branitelja, kada su izvedeni svi dokazi na kojima se temelji pobijana presuda, pa se smatra da je okrivljeniku omogućeno očitovanje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist, a braniteljici da poduzima sve radnje u postupku u korist okrivljenika, koje može poduzimati i okrivljenik, osim obrane. Bez uspjeha žalitelj upire da je svjedok ispitan bez njegove nazočnosti i da mu je na taj način povrijeđeno pravo na obranu, budući da je prvostupanjski sud uredno dostavio poziv okrivljeniku za raspravu 23. veljače 2023. u skladu s odredbom članka 164. stavka 1. Prekršajnog zakona (i sadržaja propisanog odredbom članka 128. PZ-a), pa kako je prihvatio razloge za odgodu, to je sukladno odredbe članka 167. stavka 7. Prekršajnog zakona, izvan rasprave, ispitao pozvanog svjedoka te zapisnik o njegovom ispitivanju pročitao na raspravi 6. veljače 2024., kako je to i propisano Prekršajnim zakonom. Žalitelj i braniteljica imali su mogućnost biti nazočni izvođenju tog dokaza na raspravi te stavljati primjedbe ili predlagati provođenje drugih dokaza. Prema tome, budući da je prvostupanjski sud raspolagalo drugim relevantnim dokazima za pravilno utvrđenje stanja stvari, to je pravilno održao glavnu raspravu bez nazočnosti okrivljenika, jer njegovo ispitivanje nije potrebno za zakonito i pravilno donošenje presude. Stoga po ocjeni ovog suda nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, kako to ističe žalitelj.

8. Razmatrajući pobijanu presudu u pogledu žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, vijeće ovog suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prihvatljiv i ovom drugostupanjskom sudu.

8.1. Naime, navedeni prekršaj čini vozač motornog vozila koji odbije podvrgnuti se ispitivanju ili liječničkom pregledu, u konkretnom slučaju vađenju krvi i uzimanja urina, što žalitelj niti ne dovodi u pitanje, a kako to proizlazi iz rezultata provedenog postupka, iskaza svjedoka KN i tome suglasnog zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 21. listopada 2021. koji je žalitelj bez primjedbi potpisao na licu mjesta i predstavlja valjani dokaz u postupku, u smislu odredbe članka 158. stavka 5. Prekršajnog zakona. Za pravilno utvrđenje stanja stravi nije odlučna činjenica je li žalitelj bio pozitivan na test THC, već odbijanje vađenja krvi i uzimanja urina radi analize nakon prethodnog preliminarnog testiranja na prisutnost droga u organizmu. Iz sadržaja tog zapisnika proizlazi kako je pravilno upozoren da odbijanjem ispitivanja čini prekršaj, a suštinski je sadržaj zapisnika potvrdio i u postupku ispitan svjedok, pa je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je činjenično stanje dovoljno razjašnjeno i da nema potrebe za daljnje izvođenje dokaza. Bez uspjeha žalitelj ističe da je inkriminiranog dana imao zakazan 3. ciklus kemoterapije i da bi postupanjem po zahtjevu policijskog službenika za davanje krvi i urina, propustio obaviti kemoterapiju, budući da takve okolnosti nije isticao prilikom kontrole vozača, kako to proizlazi iz zapisnika kritične zgode. Pogrešno žalitelj opetovano upire da je u njegovom postupanju te prilike postoje uvjeti za isključenje protupravnosti predviđeni u članku 19. stavku 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema kojem nema prekršaja kad je počinitelj ostvario njegova propisana obilježja radi toga da od sebe ili drugoga otkloni istodobnu ili izravno predstojeću ne skrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tom je učinjeno zlo manje od onoga koje je prijetilo, kako je to pravilno obrazložio i prvostupanjski sud. Da bi postojalo pravo na krajnju nuždu, moraju biti ispunjene pretpostavke koje se odnose na opasnost i na otklanjanje opasnosti (neposredno) koje ne proizlaze iz materijalne dokumentacije o bolesti žalitelja i njegovog postupanja prilikom kontrole vozača, budući da nije došlo do nikakve izvanredne situacije u smislu citirane zakonske odredbe i nema elemenata da bi se moglo zaključivati o eventualnom postojanju opasnosti. Zdravstvene prilike žalitelja nisu od utjecaja na pravilnost činjeničnog utvrđenja, a pravilno ih je prvostupanjski sud cijeno kod odmjeravanja odluke o kazni.

Stoga je i ovaj sud mišljenja da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno na temelju izvedenih dokaza te da žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

9. Ispitujući odluku o kazni ovaj sud smatra da je za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna u granicama zakona, primjereno težini i značaju prekršaja te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona. Prvostupanjski sud je pravilno vrednujući olakotne okolnosti na strani okrivljenika, teže životne, zdravstvene i materijalne prilike, izrekao kaznu u velikoj mjeri ispod posebnim zakonom propisane blaže vrste kazne za predmetno djelo, budući da je za počinjeni prekršaj propisana novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili do 60 dana zatvora. Navedenu mjeru kazne i ovaj sud smatra pogodnom za postizanje svrhe kažnjavanja i djelovanje na ponašanje počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje i nema uvjeta za blaže kažnjavanje daljnjom primjenom instituta ublažavanja, budući da žalitelj ne ističe (i ne dokumentira) nikakve nove naročito olakotne okolnosti.

10. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.

11. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), s obzirom na složenost i trajanje žalbenog postupka.

12. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 6. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 5 otpravka za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.