Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1207/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HB OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Draganu Crnkoviću, odvjetniku u Sisku, S. i A. Radića 48, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupan po punomoćniku Branimiru Ivekoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj P- 281/2023-19 od 24. srpnja 2024., ispravljenoj rješenjem istog suda poslovni broj P- 281/2023-25 od 26. kolovoza 2024. u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-281/2023-19 od 24. srpnja 2024., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-281/2023-25 od 26. kolovoza 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev Raiffeisenbank Austria d.d. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 523,41 eur.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, ispravljenom rješenjem, presuđeno je:

''I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 158-50-4087769 koji su 9. svibnja 2007. sklopili tužitelj HB kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužitelju HB isplati iznos od 6.871,86 eur sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 0,21 eur počam od 31.07.2007.g.,

- na iznos od 1,92 eur počam od 31.08.2007.g.,

- na iznos od 0,21 eur počam od 30.11.2007.g.,

- na iznos od 4,52 eur počam od 31.01.2008.g.,

- na iznos od 7,83 eur počam od 29.02.2008.g.,

- na iznos od 13,52 eur počam od 31.03.2008.g.,

- na iznos od 4,97 eur počam od 30.04.2008.g.,

- na iznos od 1,62 eur počam od 31.05.2008.g.,

- na iznos od 5,85 eur počam od 30.06.2008.g.,

- na iznos od 3,63 eur počam od 30.09.2008.g.,

- na iznos od 31,50 eur počam od 31.10.2008.g.,

- na iznos od 12,83 eur počam od 30.11.2008.g.,

- na iznos od 36,57 eur počam od 31.12.2008.g.,

- na iznos od 40,22 eur počam od 31.01.2009.g.,

- na iznos od 41,87 eur počam od 28.02.2009.g.,

- na iznos od 38,26 eur počam od 31.03.2009.g.,

- na iznos od 39,15 eur počam od 30.04.2009.g.,

- na iznos od 32,03 eur počam od 31.05.2009.g.,

- na iznos od 26,78 eur počam od 30.06.2009.g.,

- na iznos od 28,18 eur počam od 31.07.2009.g.,

- na iznos od 30,94 eur počam od 31.08.2009.g.

- na iznos od 30,70 eur počam od 30.09.2009.g.

- na iznos od 27,91 eur počam od 31.10.2009.g.

- na iznos od 33,15 eur počam od 30.11.2009.g.,

- na iznos od 37,36 eur počam od 31.12.2009.g.,

- na iznos od 43,34 eur počam od 31.01.2010.g ,

- na iznos od 41,97 eur počam od 28.02.2010.g.,

- na iznos od 50,09 eur počam od 31.03.2010.g.,

- na iznos od 48,55 eur počam od 30.04.2010.g.,

- na iznos od 51,55 eur počam od 31.05.2010.g.,

- na iznos od 77,53 eur počam od 30.06.2010.g.,

- na iznos od 72,18 eur počam od 31.07.2010.g.,

- na iznos od 88,52 eur počam od 31.08.2010.g.,

- na iznos od 82,88 eur počam od 30.09.2010.g.,

- na iznos od 73,79 eur počam od 31.10.2010.g.

- na iznos od 92,95 eur počam od 30.11.2010.g.,

- na iznos od 117,33 eur počam od 31.12.2010.g.,

- na iznos od 100,07 eur počam od 31.01.2011.g.

- na iznos od 106,12 eur počam od 28.02.2011.g.,

- na iznos od 98,42 eur počam od 31.03.2011.g.,

- na iznos od 99,81 eur počam od 30.04.2011.g,

- na iznos od 132,48 eur počam od 31.05.2011.g.,

- na iznos od 135,67 eur počam od 30.06.2011.g.,

- na iznos od 162,38 eur počam od 31.07.2011.g.,

- na iznos od 148,41 eur počam od 31.08.2011.g.,

- na iznos od 133,11 eur počam od 30.09.2011.g.,

- na iznos od 130,17 eur počam od 31.10.2011.g.,

- na iznos od 129,01 eur počam od 30.11.2011.g.,

- na iznos od 136,23 eur počam od 31.12.2011.g.,

- na iznos od 142,53 eur počam od 31.01.2012.g.

- na iznos od 143,37 eur počam od 29.02.2012.g.,

- na iznos od 139,01 eur počam od 31.03.2012.g.,

- na iznos od 141,96 eur počam od 30.04.2012.g,

- na iznos od 143,97 eur počam od 31.05.2012.g.,

- na iznos od 140,58 eur počam od 30.06.2012.g.,

- na iznos od 141,47 eur počam od 31.07.2012.g.,

- na iznos od 138,93 eur počam od 31.08.2012.g.,

- na iznos od 133,45 eur počam od 30.09.2012.g.,

- na iznos od 139,30 eur počam od 31.10.2012.g.,

- na iznos od 142,10 eur počam od 30.11.2012.g.,

- na iznos od 140,14 eur počam od 31.12.2012.g.,

- na iznos od 129,11 eur počam od 31.01.2013.g.

- na iznos od 138,48 eur počam od 28.02.2013.g.,

- na iznos od 139,30 eur počam od 31.03.2013.g.,

- na iznos od 135,62 eur počam od 30.04.2013.g,

- na iznos od 124,20 eur počam od 31.05.2013.g.,

- na iznos od 123,91 eur počam od 30.06.2013.g.,

- na iznos od 126,71 eur počam od 31.07.2013.g.,

- na iznos od 131,21 eur počam od 31.08.2013.g.,

- na iznos od 137,44 eur počam od 30.09.2013.g.,

- na iznos od 134,23 eur počam od 31.10.2013.g.,

- na iznos od 136,50 eur počam od 30.11.2013.g.,

- na iznos od 139,09 eur počam od 31.12.2013.g.,

- na iznos od 140,69 eur počam od 31.01.2014.g.

- na iznos od 144,08 eur počam od 28.02.2014.g.,

- na iznos od 142,97 eur počam od 31.03.2014.g.,

- na iznos od 139,22 eur počam od 30.04.2014.g,

- na iznos od 138,01 eur počam od 31.05.2014.g., sve do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. prema tužitelju HB s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu 8,95 eur zajedno sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od EUR 3,19 počev od dana 28.9.2007. godine pa do isplate;

- na iznos od EUR 3,82 počev od dana 30.10.2007. godine pa do isplate;

- na iznos od EUR 1,52 počev od dana 28.12.2007. godine pa do isplate;

- na iznos od EUR 0,36 počev od dana 27.7.2008. godine pa do isplate;

- na iznos od EUR 0,05 počev od dana 27.8.2008. godine pa do isplate.

IV. Tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. dužan je tužitelju HB naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.165,91 eur sa zakonskom zateznom kamatom počam od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.''

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se presuda preinači na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz obvezu na naknadu prouzročenog parničnog troška, podredno predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 523,41 eur.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja protiv tuženika radi isplate temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u Ugovoru o kreditu broj:

158-50-4087769 od 9. svibnja 2007. kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF i kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti 38.622,73 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Tužitelj se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/17, kao osnovu svog zahtjeva prema tuženiku.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju upire tuženik. Suprotno navodima tuženika pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati, u obrazloženju presude iznesene su činjenice koje su stranke iznijele te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio.

6. Neosnovano tuženik ističe počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbama čl. 220. i 221. ZPP navodeći da je prvostupanjski sud propustio utvrditi da li je tužitelj dokazao da li je sadržaj spornog Ugovora o kreditu istovjetan sadržaju ugovora o kreditu koji su pobijani u postupku u kojem je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, čime ujedno sadržajno upire na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6.1. Prema odredbi čl. 354. st. 1. ZPP bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ZPP, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

6.2. Prema odredbi čl. 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, s time da sukladno odredbi čl. 220. st. 1. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP). Sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako odbije izvođenje kojeg predloženog dokaza, u situaciji kada zaključi da je predmet raspravljen u mjeri da se može donijeti odluka u ovoj pravnoj stvari (čl. 304. ZPP). Iz stanja spisa ovog predmeta i tijeka njegovog postupka proizlazi da je sud, upravo polazeći od prethodno navedenih procesnih odredbi i činjenica iznesenih tijekom postupka od strane obje parnične stranke, izveo predložene dokaze koje je ocijenio relevantnim za utvrđivanje značajnih činjenica te je ocjenom tako izvedenih dokaza utvrdio bitne činjenice za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

6.3. Slijedom navedenog, utvrđeno je kako nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

7. Tako je sud prvog stupnja utvrdio da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili ugovor o kreditu kojim je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 38.622,73 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća, da se o ugovornoj odredbi o valutnoj klauzuli nije pregovaralo, niti je tuženik kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Nadalje je utvrđeno da je zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja kredita tužitelj platio više 6.871,86 eur.

7.1. Na žalbene navode tuženika kojim prigovara metodologiji financijskog vještačenja, valja odgovoriti kako nisu osnovani. S obzirom na utvrđene razloge ništetnosti koji su pravilno utvrđeni u postupku, prvostupanjski sud je kao polaznu točku vještačenja pravilno utvrdio visinu potraživanja tužitelja prema razlici tečaja koji je bio ugovoren na dan korištenja kredita u odnosu na tečaj prema kojemu su plaćani mjesečni anuiteti od strane tužitelja.

7.2. Neosnovano tuženik pobija i prvostupanjsku presudu i u dijelu kojim nije usvoje njegov prigovor prijeboja s osnova tzv. negativne razlike vezane uz niži tečaj CHF od onog koji je bio na dan isplate kredita jer promjenom tečaja na niže od onog koji je bio početan, nije došlo do povrede interesa potrošača, a niti tuženik ulazi u kategoriju potrošača, tako da nije narušena niti ravnoteža u ugovornom odnosu stranaka. Tužitelj eventualnim plaćanjem manjeg anuiteta zbog promjene tečaja na niže od početnog nije ništa primio/stekao, pa stoga ne postoji obveza vraćanja, ni eventualnog umanjenje njegova potraživanja po osnovi tzv. negativne razlike. Stoga su i neosnovani žalbeni razlozi kojima tuženik smatra kako je zbog činjenice da je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja sud istovremeno trebao usvojiti i njegov prigovor prijeboja.

8. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud polazi od presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužitelja i to presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 i Rev- 2221/2018 te kao prethodno pitanje pravilno utvrđuje da su djelomično ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli.

9. Pravilno se sud prvog stupnja pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz navedenih presuda, a na koje se u tužbi pozvao i tužitelj, u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništave ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, budući je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici, jer se tužitelj na njih pozvao. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 14/14, 110/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZZP), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

10. Dakle, imajući u vidu naprijed izneseni sadržaj citiranih odredbi ZPP i ZZP, a da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđene ništetnim, prvostupanjski sud, nije ni bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništavim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini. Ovo stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

11. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba, koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

12. Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor mora se zaključiti da Ugovor o kreditu egzistira bez ništetnih odredbi (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene), dakle bez obveze plaćanja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan dospijeća. Naime, imajući u vidu predmet spora, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora bio na snazi Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03 - ZZP/03), koji u odredbama čl. 81. st. 1. ZZP/03 propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je čl. 84. ZZP/03 bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, dok je čl. 87. st. 1. ZZP/03 bilo propisana ništavost nepoštene ugovorne odredbe, odnosno st. 2. bilo je propisano da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe. Predmetnu materiju na istovjetan način regulirale su i odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 - ZZP/07), koji u odredbama čl. 96. st. 1. ZZP/07 propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je čl. 99. ZZP/07 bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, dok je čl. 102. ZZP/07 propisana ništavost nepoštene ugovorne odredbe.

13. Sudsko utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo, pa time potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj temeljem ništetne odredbe preplatio tuženiku 6.871,86 eura, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 121/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO) obvezao tuženika isplatiti tužitelju taj iznos.

14. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (P-1401/12) pravomoćno utvrđeno da je odredba kojom je ugovorena valutna klauzula ništetna, a imajući u vidu nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu, proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115. ZOO mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO.

15. Prvostupanjski sud je pravilno otklonio kao neosnovan tuženikov prigovor zastare uz obrazloženje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva iznova ponovno počinje teći od trenutka pravomoćnosti presude u predmetu Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. pa da je tužba podnesena 12. lipnja 2023. podnijeta unutar petogodišnjeg zastarnog roka propisanog čl. 225. ZOO.

16. S tim u vezi je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. dao objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, prema kojemu ako je ništetnost ustanovljena, kao što je ovdje slučaj, u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Stoga je suprotno žalbenim navodima tuženika materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je prigovor zastare odbijen kao neosnovan.

17. Ostali žalbeni navodi tuženika nisu od odlučnog značenja pa stoga nisu cijenjeni (čl. 375. st. 1. ZPP).

18. Tuženik žalbu u pogledu odluke o trošku posebno ne obrazlaže. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka dosuđen tužitelju uzet iznos koji je kao opravdan priznao sud prvog stupnja.

19. Slijedom navedenog, jer nisu osnovani žalbeni navodi tuženika, a ne postoje ni oni na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP kao neosnovanu valjalo odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu.

20. Kako tuženik nije uspio sa žalbom, to je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan (čl. 166. st. 1. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 6. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos