REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj: Kž-86/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Gordane Paljevec i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika HF zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 84/21 i 36/24 – dalje: KZ/11) odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Kov-371/2024 od 20. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 6. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Žalba okrivljenika HF odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim, uvodno navedenim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, pod točkom I. izreke su na temelju članka 98. stavaka 5. i 6. u svezi s člankom 98. stavkom 2. točkama 4. i 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/13, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje: ZKP/08), okrivljeniku HF produljene mjere opreza zabrane približavanja oštećenicima ZF i FF na razdaljinu manju od 100 metara, zabrana uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze s oštećenicima ZF i FF, s kojima ne smije uspostavljati niti održavati bilo izravne ili neizravne veze neposredno, putem telefona, interneta, društvenih mreža i slično. Pod točkom II. izreke je određeno da će mjere opreza trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude, s time da će se u slučaju nepridržavanja mjera opreza iste zamijeniti istražnim zatvorom.
2. Pravodobnu žalbu uložio je okrivljenik po braniteljici Višnji Drenški Lasan, odvjetnici u Zagrebu, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08 i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom uvažiti žalbene navode i ukinuti pobijano rješenje.
3. Spis predmeta je sukladno odredbi članka 474. stavak 1. u svezi s člankom 495. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba okrivljenika nije osnovana.
5. Žalitelj ističe počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, navodeći da je izreka rješenja nerazumljiva jer opseg zabrane komuniciranja nije jasan i precizan. To stoga što nije precizirano što sve potpada pod pojam „slično“ pa nije jasno da li se zabrana odnosi na sve vrste komunikacija, a pritom se poziva na odluke Europskog suda za ljudska prava u kojima se zabranjuje arbitrarnost u primjeni mjera opreza i da se mora voditi računa da se primjenom mjera opreza u najmanjoj mjeri ograničavaju prava okrivljenika.
5.1. Protivno ovim prigovorima izreka rješenja nije nerazumljiva jer je prvostupanjski sud precizirao zabranu uspostavljanja i održavanja izravne i neizravne veze s oštećenicima ZF i FF, jasno navodeći uobičajene načine komuniciranja u današnje vrijeme, pri čemu pojam „slično“ podrazumijeva sve ostale moguće načine komuniciranja. Time se ne radi o nikakvoj nesigurnosti vezano za opseg izrečene mjere opreza jer je ona propisana zakonom i kao takva navedena u izreci rješenja, pri čemu se ne radi o ograničavanju prava okrivljenika jer se zabrana odnosi samo na oštećenike u ovom kaznenom postupku.
6. Daljnji oblik istaknute bitne povrede žalitelj vidi u tome što su razlozi u pobijanom rješenju o ispravama u znatnom proturječju sa sadržajem isprava, a to se odnosi na službenu zabilješku o dojavi na kojoj se, između ostaloga, temelji optužnica, budući da je različito mjesto navedeno u dojavi od onog navedenog u optužnici u odnosu na mjesto počinjenja kaznenog djela i to žalitelj povezuje za utvrđenjem prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje.
6.1. Protivno i ovom prigovoru, ne postoji znatno proturječje između razloga o sadržaju isprava na kojima se temelji optužnica i samih tih isprava, pri čemu gore istaknuti prigovor je razlog za pogrešno utvrđeno činjenično stanje, a ne za gore istaknuti oblik bitne povrede.
7. Žalitelj ističe daljnji oblik istaknute bitne povrede jer da su u pobijanom rješenju izostali razlozi o odlučnim činjenicama jer svoje utvrđenje prvostupanjski sud temelji na ranijoj osuđivanosti okrivljenika, pri čemu se poziva na osuđivanost zbog kaznenog djela s elementima nasilja, a u odnosu na drugo kazneno djelo za koje je osuđen, konkretno iz članka 228. KZ/11, ne daje razloge, odnosno od kakvog je utjecaja na postojanje posebnih okolnosti osuđivanost za to kazneno djelo.
7.1. Neosnovano se prigovara da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama u odnosu na utvrđenje o postojanju posebnih okolnosti koje upućuju na realnu i razumno predvidivu iteracijsku opasnost. Naime, u točki 5.1. obrazloženja pobijanog rješenja povezano s točkom 5. obrazloženja, prvostupanjski sud se uz okolnosti i način počinjenja terećenog kaznenog djela pozvao na izrazitu upornost u protupravnom postupanju i na činjenicu ranije osuđivanosti u dva navrata. Kad se osuđivanost navodi kao jedna od okolnosti na temelju koje se procjenjuje postojanje realne i razumno predvidive iteracijske opasnosti tada se ona razmatra u smislu utjecaja izrečene kaznene sankcije u predmetu u kojem je ranije osuđen i je li to utjecalo na promjenu ponašanja i poštivanja pozitivnih propisa, a jednako tako se cijeni je li već osuđivan za isto kazneno djelo, odnosno, u konkretnom slučaju, kazneno djelo s elementima nasilja i procjene sklonosti činjenja kaznenih djela s elementima nasilja. Stoga je promašen prigovor da nedostaju razlozi vezano za drugo kazneno djelo za koje je osuđen jer je prvostupanjski sud izdvojio kazneno djelo koje u sebi sadrži elemente nasilja koje je od odlučnog utjecaja na procjenu iteracijske opasnosti.
8. Stoga nisu počinjeni istaknuti oblici bitne povrede odredaba kaznenog postupka niti je ispitujući pobijano rješenje na temelju članka 494. stavka 4. ZKP/08 drugostupanjski sud utvrdio da bi bio počinjen drugi oblik istaknute bitne povrede.
9. Žalbom se osporava postojanje okolnosti koje bi upućivale na postojanje iteracijske opasnosti te se ističe da se nije cijenilo da je okrivljenik za vrijeme kriminalističkog istraživanja surađivao s policijom, da prilikom pretrage nisu pronađeni predmeti prikladni za počinjenje kaznenih djela ili prekršaja. Uz navedeno se ukazuje da daljnjom primjenom mjera opreza se onemogućuje okrivljeniku obrađivanje zemljišta koje je u blizini zemljišta u vlasništvu oštećenika. S tim u svezi se ističe da je prvostupanjski sud dao općenitu formulaciju bez da se osvrnuo na navode obrane pa ne samo da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, već takvim postupanjem je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje s aspekta zabrane arbitrarnog postupanja suda i prava na obrazloženu sudsku odluku.
9.1. Prije svega se napominje da je prvostupanjski sud dao dostatne razloge vezano za postojanje osnovane sumnje na počinjenje terećenog kaznenog djela, kao općeg uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora, a tako i za postojanje posebnih okolnosti koje upućuju na realnu i razumno predvidivu iteracijsku opasnost iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, što se odnosi i na primjenu mjera opreza kao blažih mjera. Pritom se takva odluka temelji na činjenicama koje proizlaze iz spisa predmeta pa se prema tome ne radi o arbitrarnom postupanju suda, oduka je valjano obrazložena, slijedom čega je omogućeno žalitelju podnošenje učinkovitog pravnog lijeka, pa nije počinjena niti bitna povreda iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.
10. Posebno se ukazuje da je pravilno prvostupanjski sud cijenio okolnosti i način počinjenja kaznenog djela, opisujući za što se tereti okrivljenik, koje ukazuju na upornost i u protupravnom postupanju te raniju osuđivanost, koja po ocjeni drugostupanjskog suda, nije utjecala na okrivljenika da uskladi svoje ponašanje s opće prihvaćenim društvenim normama ponašanja i da postoji realna i razumno predvidiva iteracijska opasnost koja se i nadalje može prevenirati izrečenim mjerama opreza. Činjenica da se okrivljenik pridržava izrečenih mu mjera opreza ukazuje da iste ostvaruju svoju svrhu pri čemu se ne radi, kako to želi prikazati žalitelj, o ograničavanju njegovih prava i slobode jer se ograničenja odnose samo na oštećenike pri čemu eventualna nemogućnost obrađivanja zemljišta, koja ničim nije precizirana, nije od utjecaja na nužnost prevencije iteracijske opasnosti određenim mjerama opreza.
11. Ispitujući pobijano rješenje na temelju članka 494. stavka 4. ZKP/08 sud drugog stupnja je utvrdio da je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon.
12. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci sukladno odredbi članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08.
U Velikoj Gorici 6. ožujka 2023.
Predsjednica vijeća
Ivana Dubravka Kovačević
