REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-266/2023-7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog UV, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog UV, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici od 22. veljače 2023. broj K-170/2021-30, u javnoj sjednici održanoj 6. ožujka 2025., u odsutnosti državnog odvjetnika, a u prisutnosti optuženog UV i njegove braniteljice Tatjane Šijan Mrzljak, odvjetnice iz Zagreba,
r i j e š i o j e
I. U povodu žalbe optuženog UV, a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda, te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
II. Uslijed odluke pod I., žalba optuženog UV je bespredmetna.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, optuženi UV je proglašen krivim zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede, iz članka 118. stavka 1. KZ/11., te zbog kaznenog djela prijetnje, iz članka 139. stavka 2. KZ/11.
1.1. Optuženom UV je na temelju članka 118. stavka 1. u vezi s člankom 21. stavkom 3. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju tri mjeseca, a na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11. mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju tri mjeseca. Primjenom članka 51. KZ/11., optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci te mu je, na temelju članka, a na temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda, tako da se izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik za vrijeme dvije godine ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Primjenom članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 6. i 8. (pravilno bi bilo: "točkama 1., 6. i 8") Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.), optuženiku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka, i to troškove sudskomedicinskog vještačenja u iznosu 232,26 eura, paušalnu svotu u iznosu 40,00 eura, u roku od trideset dana od pravomoćnosti presude, te nužne izdatke oštećenika i nagradu i nužne izdatke njegovog opunomoćenika u iznosu 1.119,86 eura.
2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi UV putem braniteljice Tatjane Šijan Mrzljak, odvjetnice iz Zagreba, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i optuženika osloboditi optužbe, odnosno pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
5. Na temelju članka 475. stavka 1. ZKP/08., o sjednici drugostupanjskog vijeća izviješteni su optuženi UV i njegova braniteljica Tatjana Šijan Mrzljak, odvjetnica iz Zagreba, jer su to zahtijevali u žalbi, te nadležni državni odvjetnik. Sjednici su prisustvovali optuženik i njegova braniteljica, a nije pristupio nadležni državni odvjetnik, iako je prema potvrdama o obavljenoj dostavi bio uredno obaviješten. Stoga je sjednica, u skladu s člankom 475. stavkom 3. ZKP/08., održana u njegovoj odsutnosti.
6. Žalba optuženika je bespredmetna.
7. Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Sud je označio svoje razloge na kojima zasniva odluku, a žalitelj zapravo osporava razložnost zaključaka izloženih u pobijanoj presudi, prigovarajući valjanosti ocjene prvostupanjskog suda prilikom vrednovanja vjerodostojnosti iskaza oštećenika i optuženika, ali time ne iznosi argumente za istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, već prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Međutim, ispitivanjem pobijane presude, u povodu žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti, u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud je utvrdio postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., u oblicima koji se ne ističu žalbom.
8.1. Naime, sud prvog stupnja je u uvodnom dijelu obrazloženja pobijane presude, pod točkom 2., naveo kako je 5. studenog 2021. donio presudu kojom je izdan kazneni nalog, protiv kojeg je podnesen prigovor, nakon čega je optužno vijeće potvrdilo optužnicu rješenjem od 14. veljače 2022. broj Kov-1/2022.
8.2. Unatoč tomu, prvostupanjski sud ne donosi odluku i ne navodi razloge zbog kojih ne postupa prema izričitoj zakonskoj odredbi članka 544. stavka 1. ZKP/08., kojom je propisano da će sudac pojedinac pri donošenju nove presude staviti izvan snage kazneni nalog u odnosu na optuženika koji je podnio prigovor.
8.3. Stoga su u pobijanoj presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama, zbog čega se presuda ne može ispitati.
9. Pored toga, razvidno je da je izreka pobijane presude proturječna sama sebi, kao i izloženim razlozima, koji su i međusobno proturječni.
9.1. Naime, potvrđenom optužnicom je optuženiku, pored kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., stavljeno na teret da je "… prišao RV te ga je u namjeri da ga teško tjelesno povrijedi udario zatvorenom šakom u glavu i iz ruke mu uzeo sjekač … te ga njime udario po lijevoj šaci …", čime je s izravnom namjerom počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede, iz članka 118. stavka 1. KZ/11.
9.1.1. Izrekom pobijane presude je sud prvog stupnja prihvatio način odvijanja inkriminiranog događaja, upravo kako je definiran potvrđenom optužnicom, kako u činjeničnom i zakonskom opisu, tako i u pravnoj kvalifikaciji. Međutim, optuženika je osudio "na temelju članka 118. stavka 1. KZ/11. u vezi s člankom 21. stavka 3. KZ/11.". Prvostupanjski sud, dakle, optuženika proglašava krivim za osnovni oblik kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. KZ/11., ali mu kaznu utvrđuje za privilegirani oblik, pozivajući se na odredbu članka 21. stavka 3. KZ/11.
9.1.2. Pored toga, vidljivo je da u činjenično opisanom postupanju, za koje je optuženik proglašen krivim, izostaje opis koji bi postupke optuženika označio privilegiranima, u smislu postupanja u prekoračenju granice nužne obrane, iz članka 21. stavka 3. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna.
9.2. Isto tako, suprotno izrekom utvrđenog činjeničnog postupanja optuženika, iz kojeg slijedi da nije bilo izravno predstojećeg protupravnog napada, pa stoga niti nužne obrane, odnosno njenog prekoračenja, prvostupanjski sud u točki 19. obrazloženja zaključuje da je optuženik ostvario obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede ali u prekoračenju nužne obrane.
9.3. Uz navedeno, u analizi dinamike događaja, u točki 18. obrazloženja, sud prvog stupnja navodi kontradiktorne razloge na temelju kojih postupak optuženika označava prema članku 21. stavku 3. KZ/11.
9.3.1. Sud prvotno navodi kako je "… oštećenik podigao sjekač … prema okrivljeniku te je očekivano istovremeno okrivljenik reagirao udarcem u predjelu glave, a potom su se otimali za sjekač koji mu je uspio uzeti iz ruke …" te je u tom trenutku "… napad oštećenika prestao …" a potom je optuženik drškom (sjekača) zamahnuo prema oštećeniku i udario ga u predjelu palčane kosti lijeve ruke. Ovakvi navodi bi sugerirali da optuženik nije bio u stanju nužne obrane (odnosno njenom prekoračenju) jer, kako to sud navodi, oštećenikov napad je prestao kad mu je optuženik u otimanju oduzeo sjekač. Međutim, u odlomku koji slijedi odmah zatim, prvostupanjski sud utvrđuje kako je optuženik postupao u nužnoj obrani, koja je bila "prijeko potrebna da od sebe odbije izravno predstojeći protupravni napad", premda je u ranijem navodu zaključio kako je oštećenikov napad prestao.
10. Slijedom izloženog, zbog počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, prvostupanjsku presudu je trebalo ukinuti, uslijed čega je žalba optuženika, za sada, bespredmetna.
11. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će imati u vidu ovo drugostupanjsko rješenje te će otkloniti nedostatke na koje je upozoren. Nakon što obnovi izvedene dokaze, sud će provedene dokaze kritički analizirati i svestrano ocijeniti, kako pojedinačno tako i u njihovom međusobnom odnosu. Pri tomu će prvostupanjski sud navesti jasne i razumljive razloge o svim odlučnim činjenicama, uz potpuno usklađivanje izreke i razloga presude, koju treba obrazložiti u skladu s odredbom iz članka 459. ZKP/08.
11.1. S tim u vezi, osobito se upozorava prvostupanjski sud da je pri izricanju nove presude vezan zabranom "reformatio in peius", iz članka 13. ZKP/08. Naime, do ukidanja pobijane presude je došlo isključivo u povodu žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti, te se u ponovljenom suđenju ne može donijeti nepovoljnija presuda.
12. S obzirom na navedeno, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.
Velika Gorica, 6. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Gordana Paljevec
