k

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2901/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, na temelju nacrta prijedloga odluke koji je izradio viši sudski savjetnik Dražen Lovretić, u pravnoj stvari 1. tužiteljice DĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice EĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Tomislavu Lešiću, odvjetniku iz Zagreba, Mažuranićev trg 4, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba, Zelinska 4 i umješača na strani tuženika IĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćniku Željku Županiću, odvjetniku iz Zagreba, A. Kačića Miošića 9, radi naknade štete, odlučujući o žalbi 1. tužiteljice DĐ i 2. tužiteljice EĐ protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pn-284/2019-136 od 18. srpnja 2024., u sjednici održanoj 6. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 1. tužiteljice DĐ i 2. tužiteljice EĐ kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pn- 284/2019-136 od 18. srpnja 2024.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: "Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje da 1-tužiteljici DĐ isplati iznos od 24.900,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, 2 tužiteljici EĐ isplati iznos od 10.560,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe pa do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te im naknadi parnični trošak uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine 2 Poslovni broj: Pn- 284/2019-136 dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe"., kao neosnovan (točka I. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima parničnog postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je

1. tužiteljici DĐ i 2.tužiteljici EĐ da tuženiku naknade trošak postupka u iznosu od 4.311,81 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom (točka II. izreke) te da umješačima na strani tuženika IĐ i PĐ naknade trošak u iznosu od 1.045,00 eura, sve u roku od 15 dana (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žale se 1. tužiteljica DĐ i 2. tužiteljica EĐ (u daljnjem tekstu: tužiteljice) pobijajući je, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Tužiteljice potražuju i trošak za sastavljanje žalbe.

2.2. U odgovoru na žalbu tuženik se usprotivio žalbenim navodima tužiteljica u cijelosti s prijedlogom da se odbije njihova žalba kao neosnovana. Tuženik također, potražuje trošak sastavljanja odgovora na žalbu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju razvidno upućuju tužiteljice jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužiteljica pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za isplatu utuženih iznosa od tuženika s osnova neimovinske štete na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, a 2. tužiteljica potražuje i isplatu i s osnove troškova liječenja.

6. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazilo bi da su tužiteljice da 19. siječnja 2014. stradale u svojstvu suputnika u prometnoj nezgodi koja se dogodila u [adresa] u neosiguranom osobnom vozilu kojim je upravljao KĐ kojom prilikom su pretrpjele štetu za koju odgovara tuženik jer su obje zadobile tjelesne ozljede zbog kojih im je povrijeđeno pravo osobnosti i to na fizičko i duševno zdravlje s obzirom na to da su u štetnom događaju zadobile ozljede zbog kojih su morale primati liječničku pomoć.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrdio je:

- da iz u prekršajnog spisa tog suda poslovni broj Ppu P-1743/2019 proizlazi da je Policijska postaja Sesvete izdala obvezni prekršajni nalog kojim je TĐ proglasila krivim zbog više prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, i to.

1. što je dana 19. siječnja 2014. godine u 03,20 sati upravljao neregistriranim osobnim automobilom marke i tipa "VW PASSAT", broja šasije:

[broj šasije], krećući se kroz mjesto [adresa], kolnikom Ulice Kate Puđak od istoka u smjeru zapada gdje dolaskom do kbr. 22 nije prilagodio brzinu kretanja svog vozila uvjetima i stanju kolnika T – raskrižje tako da vozilo može pravovremeno zaustaviti ispred svake zapreke koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti, odnosno da može pravovremeno postupati po prometnom znaku ili pravilu. Zbog toga je u T – raskrižju nastavio sa vožnjom ravno u smjeru zapada te sledio sa 4 Poslovni broj: Pn-284/2019-136 kolnika na meki teren u usponu sa zapadne strane kolnika gdje je sa prednjim dijelom automobila naletio na metalno žičanu ogradu vlasništvo poduzeća "HAC" nakon čega se je nastavio kretati, uspinjući se mekim terenom u smjeru zapada te je sa prednjim dijelom vozila naletio i na betonsko- metalnu ogradu autoceste A-4, tzv. bukobran, kojeg je sa vozilom probio nakon čega je s prednjim i donjim postrojem automobila naletio na metalnu zaštitnu ogradu, odbojnik A-4 istog vlasnika te se zaustavio na istočnom kolničkom traku autoceste A- 4 dijelom na zaustavnoj traci, a dijelom na desnoj prometnoj traci prednjim dijelom okrenut u smjeru zapada, čime je počinio prekršaj neprilagođene brzine kretanja iz članka 51. stavka 1. kažnjivo po članku 51. stavku 5. primjenom članka 293. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24 – dalje u tekstu: ZSPC) pa mu je na temelju istog propisa utvrđena novčana kazna u iznosu od 1.500,00 kuna,

2. što je navedenog dana i vremena upravljao neregistriranim osobnim automobilom bez reg. oznake marke i tipa VWPASSAT, broj šasije:

[broj šasije], čime je učinio prekršaj upravljanje neregistriranim vozilom u prometu iz članaka 238. stavak 1. kažnjivo po članku 238. stavak 7. Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24 – dalje u tekstu: ZSPC), pa mu je na temelju istog propisa utvrđena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kn, te

3. što je upravljao vozilom u prometu dok je u organizmu imao alkohola, što je utvrđeno alkometrom "Drager 7410 plus" ARZA 1839 a sa kojeg je utvrđena koncentracija od 1.01 g/kg koja je umanjena za gram dopuštene pogreške mjerenja od 0.10 g/kg i iznosi 0.91 g/kg čime je počinio prekršaj vožnje pod utjecajem alkohola iz članka 199. stavak 1. kažnjivo po članku 199. stavak 7. ZSPC-a pa mu je na temelju istog članka utvrđena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kn,

- da su osim naprijed navedenih prekršaja PĐ stavljeni i teret prekršaj ograničenje za mladog vozača, prekršaj nepropisnog prijevoza osoba kao i upravljanje vozilom nakon isteka važenja ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti,

- da je okrivljenik KĐ izjavio prigovor protiv izrečene kazne te da je naveo kako prigovorom pobija obvezni prekršajni nalog za prekršaj pod točkom I u kojem je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije u trajanju od 6 mjeseci,

- da je prekršajni sud prihvatio njegov prigovor, uzeo u obzir da je okrivljenik neosuđivana osoba, da počinjenjem prekršaja nisu nastale štetne posljedice, a inkriminirano ponašanje po ocjeni suda ne predstavlja takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu koje bi upućivalo na opasnost da će okrivljenik ponovno počiniti takav prekršaj pa je iz tih razloga obvezni prekršajni nalog preinačen na način da je prekršajna mjera ukinuta,

- da iz zapisnika o očevidu od 10. ožujka 2014. proizlazi da su se tužiteljice vozile u predmetnom osobnom automobilu bez registarskih oznaka kao putnice, a što je razvidno i iz fotografija koje prileže spisu na listu broj 138,

- da iz iskaza svjedoka TĐ proizlazi da je parkiralište na kojem su se tužiteljice ukrcale u automobil bilo dobro osvijetljeno jer je pored njega i Konzumovo parkiralište te da imenovanog svjedoka nitko pa ni tužiteljice nakon provoda u klubu nisu pitale zašto nema registarskih oznaka, te da on ništa nije spominjao,

- da je 1. tužiteljica DĐ tvrdila da se ne sjeća je li parkiralište bilo osvijetljeno, a što se tiče vozila kakve je bilo boje, oblika, veličine, tvrdila je da je bio mrak i da nije gledala, dok je 2. tužiteljica EĐ na upit da li je vidjela tablice na vozilu prije nego što je sjela, izjavila "da je vidjela i vidjela da je vozilo novo, tek da je kasnije nakon nezgode doznala da su nekakve probne tablice",

- da se ostali svjedoci ne sjećaju da li su bile tablice na vozilu te da li je parkiralište bilo osvijetljeno odnosno da je svjedokinja LĐ izjavila da nije obraćala pažnju na vozilo u koje je sjela te da je ušla u vozilo s bočne strane pa nije mogla primijetiti da li ima registarske oznake, a niti je na to obraćala pažnju.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud zaključio da je neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljica, pri čemu je smatrao da nisu dokazale da ne bi bile upoznate s činjenicom da su ušle u vozilo koje je bilo neregistrirano, a kojim je upravljao KĐ, u smislu odredbe članka 23. točka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine” broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23– dalje u tekstu: ZOOP) kojom je propisano da po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti nema pravo na naknadu štete suputnik koji je dragovoljno ušao u neregistrirano vozilo bez istaknutih registarskih oznaka na njemu ako osiguratelj dokaže da je ova okolnost suputniku bila poznata.

8.1. Pravilno je prvostupanjski sud i prema mišljenju ovoga suda, zaključio da iz provedenih dokaza (prije svega iz iskaza svjedoka i umješača TĐ kao i iz zapisnika o očevidu) proizlazi zaključak suprotan tvrdnjama tužiteljica, a taj je, kako je to već ranije navedeno, da je tužiteljicama u kritično vrijeme bilo poznato da ulaze u neregistrirano vozilo, slijedom čega nemaju pravo na naknadu štete po osnovi odredbe članka 29. stavka 1. ZOOP-a kojom je propisano da oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom vozila čiji se vlasnik nije osigurao od automobilske odgovornosti, može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje.

8.2. Naime, pravilno prvostupanjski sud obrazlaže svoje stajalište na način, da smatra da je svjedok i umješač SĐ iskazivao objektivno i istinito pogotovo imajući u vidu činjenicu da u svom iskazu isti nije poricao niti vožnju pod utjecajem alkohola kao ni činjenicu da njegovo vozilo, kojem je u kritično vrijeme bilo isteklo važenje police osiguranja od automobilske odgovornosti, nije imalo registarskih oznaka i da ih je u vozilu bilo sedmero. Nadalje, a imajući u vidu njegovo potpuno i iskreno prihvaćanje odgovornosti za skrivljenu situaciju, opravdano mu je prvostupanjski sud poklonio vjeru kada je iskazivao da je parkiralište na kojem se vozilo nalazilo bilo dobro osvijetljeno kao što utemeljeno nije poklonio vjeru ostalim svjedocima kao niti 1. tužiteljici u svezi tvrdnji da nisu vidjeli da vozilo nema registarskih oznaka jer su morali to vidjeti, pri čemu se ističe da to što na to nisu obratili pažnju da vozilo nema registarskih oznaka, a što su mogli i morali uočiti govori isključivo u prilog njihovog nesavjesnog ponašanja čemu u prilog ide i činjenica da su putnici u predmetnom vozilu, i prema vlastitom iskazu, konzumirali (žestoka) alkoholna pića u klubu u čijoj blizini je bilo parkirano predmetno osobno vozilo.

8.3. Isto tako, ističe se da je policijskim zapisnikom o očevidu službeno utvrđeno činjenično stanje na mjestu prometne nesreće, pri čemu je utvrđeno da vozilo kojim je upravljao KĐ nije imalo nikakvih registarskih oznaka (tablica) na sebi, a što proizlazi i iz spisu priloženih fotografija, pa su tvrdnje tužiteljica da bi na vozilu u vrijeme ulaska tužiteljica i svjedoka u isti, bile istaknute registarske oznake, neosnovane. Imajući na umu sve utvrđeno, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odbio tužbeni zahtjev obje tužiteljice u cijelosti kao neosnovan.

9. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer je pravilno utemeljena na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, s time što je posebnim žalbenim navodima ni tužiteljice ne pobijaju.

10. S obzirom na navedeno, trebalo je odbiti žalbu tužiteljica kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

11. Zahtjev tužiteljica za naknadom troškova žalbenog postupka nije prihvaćen jer iste nisu uspjele sa žalbom, dok je zahtjev tuženika za naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu odbijen jer isti po ocjeni ovog suda nije bio nužan za vođenje parnice, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu 6. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Arijana Bolanča