Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ob-16/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Amalije Švegović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlt. SR, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici OR, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], a ona zastupana po punomoćnici Vesni Šnur, odvjetnici u Vinkovcima, protiv tuženika GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Ergotiću, odvjetniku u Vinkovcima, radi povišenja zakonskog uzdržavanja, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: P Ob-98/2023-18 od 8. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: P Ob-98/2023-18 od 8. siječnja 2025. u pobijanom dijelu pod toč. I. i III. izreke.

II. U nepobijanoj toč. II. izreke navedena presuda ostaje neizmijenjena.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku umjesto uzdržavanja određenog presudom Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima br. 19-P Ob- 87/15-33 od 10. srpnja 2015., plaćati tužitelju uzdržavanje u povećanom iznosu počevši od 13. veljače 2023. do 31. svibnja 2023. u iznosu od 203,15 EUR mjesečno, od 1. lipnja 2023. do 26. travnja 2024. u iznosu od 223,46 EUR mjesečno te od dana 27. travnja 2024., pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti u iznosu od 252,56 EUR mjesečno, sve s dospijećem pojedine mjesečne obveze 15-tog dana u mjesecu za mjesec na koji se obveza odnosi, s tim da je dospjele iznose obvezan isplati odjednom u roku od petnaest dana zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, uplatom na tekući račun koji je u banci otvoren na ime OR, majke i zakonske zastupnice mlt. tužitelja (toč. I. izreke). Toč. II. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev mlt. tužitelja koji se odnosi na plaćanje uzdržavanja u povećanom iznosu od 331,81 EUR mjesečno za razdoblje od 21. rujna 2021. do dana 12. veljače 2023. i iznad dosuđenog iznosa iz toč. I. izreke presude do tužbom zatraženog iznosa od 331,81 EUR mjesečno. Konačno, toč. III. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženik i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka US RH, 84/08., 96/08. - odluka US RH, 123/08. – ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - odluka US RH, 70/19., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i pobijanu presudu preinači te odbije tužbeni zahtjev i obveže mlt. tužitelja da mu naknadi troškove postupka, odnosno podredno da ukine presudu i održi raspravno ročište radi utvrđenja svih relevantnih elemenata bitnih za odlučivanje i donese zakonitu presudu. Ujedno potražuje i naknadu troškova sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ocjenom provedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik otac mlt. tužitelja i da je obveznik plaćanja uzdržavanja za mlt. dijete sukladno postojećoj sudskoj odluci, koje uzdržavanje se naplaćuje izravnom naplatom u mjesečnom iznosu od 160,00 EUR na račun majke mlt. tužitelja. Sud nadalje utvrđuje da je tuženik do 12. veljače 2023. živio na istoj adresi na kojoj su stanovali i mlt. tužitelj i njegova majka i da je sukladno dogovoru s majkom mlt. tužitelja, tuženik plaćao sve režijske troškove za predmetnu kuću, izuzev režijskih troškova koji se tiču potrošene vode u frizerskom salonu u istoj kući i troška struje za cijelu kuću, koje troškove je plaćala majka mlt. tužitelja. Tijekom parničnog postupka došlo je međutim prema utvrđenju suda do promijenjenih okolnosti na strani tuženika koji od 13. veljače 2023. ne stanuje na toj istoj adresi sa djetetom i ne sudjeluje u plaćanju režijskih troškova vezanih za kuću, osim računa za pružanje usluge isporučitelja Optima.

6. Tuženik ostvaruje mjesečnu plaću na razini mjesečne plaće koju je ostvarivao u vrijeme donošenja ranije sudske odluke, međutim od punoljetnosti kćeri DR (**.**.2019.) ima obvezu plaćanja uzdržavanja samo mlt. tužitelja, time da još uvijek postoji dug za uzdržavanje mlt. tužitelja u ranijem razdoblju koji otac nije platio. Istodobno mlt. tužitelj sada je stariji nego je bio u vrijeme donošenja ranije odluke suda, čime su se njegove potrebe, prema utvrđenju suda, povećale, a došlo je i do povećanja cijene roba i usluga u Republici Hrvatskoj koje su nužne u zadovoljavanju potreba mlt. tužitelja, time da mlt. tužitelj sada trenira nogomet u nogometnom klubu Vukovar 91, zbog čega odlazi na redovne treninge tri puta tjedno na stadion u Borovu Naselju i na utakmice te treba opremu za sport.

7. Obzirom na poseban način organiziranja života mlt. tužitelja i njegove majke te tuženika nakon što je došlo do razvoda braka, kada je određeno da će mlt. tužitelj stanovati s majkom, a koja se ogleda u tome da su svi oni stanovali u istoj kući uz korištenje pojedinih prostorija kao zajedničkih te obzirom na neutvrđenu činjenicu jesu li posebno osiguravali hranu i to tuženik za sebe, a majka mlt. tužitelja za sebe i dijete, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev mlt. tužitelja kojim traži povećanje uzdržavanja od tuženika u iznosu od sada 331,81 EUR mjesečno nije osnovan od dana podnošenja tužbe sudu do dana 12. veljače 2023. niti u jednom dijelu, ali da je do iznosa zakonom određenog mjesečnog minimalnog novčanog iznosa tužbeni zahtjev osnovan u periodu od prestanka zajedničkog života 13. veljače 2023. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

8. U žalbi tuženik ukazuje da iz iskaza parničnih stranaka nesporno proizlazi kako zajedno žive u zajedničkom kućanstvu i da mlt. dijete živi u zajedničkom domaćinstvu s oba roditelja te da je evidentno kako oba roditelja zajednički skrbe o njemu i zadovoljavaju njegove potrebe. Posebno ističe da je dužnost i drugoga roditelja, majke osim što skrbi o djetetu, da i ona novčano uzdržava zajedničko dijete. Obzirom da oba roditelja ravnopravno podmiruju potrebe djeteta ocjenjuje da nije potrebno povišenje novčanog iznosa uzdržavanja, jer se treba primijeniti odredba čl. 315. st. 2. Obiteljskog zakona (NN br. 103/15., 98/19, i 47/20. dalje: ObZ) što jedino ocjenjuje pravičnim.

9. Tuženik nije naveo u kojem dijelu pobija prvostupanjsku presudu te je ovaj sud u skladu s čl. 365. st.1. ZPP-a uzeo da istu pobija samo u toč. I. i III. izreke presude u kojima mu je naloženo plaćanje povišenog uzdržavanja i troškova parničnog postupka, obzirom da u tom dijelu nije uspio u sporu.

10. Sukladno odredbi čl. 346. ObZ-a u postupcima iz tog dijela Zakona primjenjivat će se na odgovarajući način odredbe zakona kojim se uređuje parnični postupak i zakona kojim se uređuje prisilno ostvarenje tražbina, ako tim Zakonom nije drukčije određeno.

11. Razmatranjem pobijane presude i stanja prvostupanjskog predmeta iz aspekta žalbom isticane bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, ovaj sud je zaključio da navedeni žalbeni razlozi nisu osnovani. Naime, suprotno žalbenom stajalištu pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja, slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ukazuje tuženik, a niti ijedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a.

12. Nadalje, kako je sukladno odredbi čl. 288. st. 1. ObZ-a propisano da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja mlt. djeteta, dok je čl. 309. istog Zakona propisano da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu, a da roditelj s kojim dijete stanuje, primjenom odredbe čl. 310. st. 1. ObZ-a svoj udio u obvezi uzdržavanja ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljenjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, pa kako nije sporno da je mlt. tužitelj povjeren majci i zakonskoj zastupnici na čuvanje i odgoj i da su se od vremena kad je tuženik obvezan na uzdržavanje istog 2015. promijenile okolnosti na način da su se potrebe mlt. tužitelja povećale u odnosu na raniju sudsku odluku o visini uzdržavanja, jer je u vrijeme donošenja te odluke isti bio u dobi od 5 godina, a sada ima 15 godina, to je i prema mišljenju ovog suda prvostupanjski sud na osnovu provedenih dokaza pravilno zaključio da je tuženik u obvezi doprinositi mjesečno za uzdržavanje mlt. tužitelja od 13. veljače 2023. do 31. svibnja 2023. iznos od 203,15 EUR mjesečno, od 1. lipnja 2023. do 26. travnja 2024. iznos od 223,46 EUR mjesečno te od 27. travnja 2024. pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti iznos od 252,56 EUR mjesečno.

13. Kao što je vidljivo sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev mlt. tužitelja za povišenjem iznosa uzdržavanja za razdoblje prije 13. veljače 2023., dok je djelomično usvojio tužbeni zahtjev za period nakon toga. Ovaj trenutak prvostupanjski sud utvrđuje kao dan kada je tuženik prestao živjeti u istoj obiteljskoj kući kao i mlt. tužitelj i njegova majka, zbog čega radi distinkciju i pri donošenju odluke o postavljenom zahtjevu za razdoblje od utuženja do 13. veljače 2023. primjenjujući odredbu čl. 315. st.2. ObZ-a, a nakon toga čl. 310. ObZ-a.

14. Prema odredbi čl. 315. st. 2. ObZ-a, koju tuženik u žalbi predlaže primijeniti kod donošenja odluke u odnosu na cijelo utuženo razdoblje, ako su roditelji razvedeni i dalje žive zajedno s djetetom, oni se mogu sporazumjeti ili sud može u parničnom postupku, s obzirom na okolnosti slučaja, donijeti odluku prema kojoj se roditelji zajednički svakodnevno skrbe o djetetu, a materijalne potrebe djeteta zadovoljavaju u skladu s prihodima svakoga od njih.

15. S druge strane u smislu odredbe čl.310. ObZ-a roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, time da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

16. U odnosu na žalbene tvrdnje tuženika da je iz iskaza parničnih stranaka nesporno da oni žive u zajedničkom kućanstvu, valja istaknuti kako su ovi navodi potpuno promašeni i da prvostupanjski sud osnovano iz istoznačnih navoda majke mlt. tužitelja i tuženika danih na ročištu od 8. ožujka 2024. (da tuženik od 13. veljače 2023. ne stanuje na adresi [adresa], nego da stanuje kod brata S na adresi [adresa], zbog zabrana koje su u odnosu na njega izrečene) utvrđuje kako je tog dana došlo do prestanka života stranaka u istoj kući. Tim više jer je iz rješenja Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj K-117/2023-25 od 28. veljače 2024. utvrđeno da su GR produljene mjere opreza zabrane posjećivanja obiteljske kuće na adresi u [adresa], utvrđene obveza redovitog javljanja svakog drugog ponedjeljka u mjesecu u policijsku postaju Vinkovci, zabrana približavanja svjedoku - žrtvi OR na udaljenost manju od 20 m, mjera zabrane uspostavljanja ili održavanja veze sa svjedokom-žrtvom OR, mjera zabrane uhođenja ili uznemiravanja svjedoka - žrtve OR i udaljenje iz doma na adresi [adresa], koje su određene rješenjem Županijskog suda u Vukovaru br. Kir-119/2023 od 15. veljače 2023. i produljene rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima br. K-117/2023 od 23. kolovoza 2023.

17. Stoga, kraj izričitog priznanja samog tuženika da ne živi u zajedničkom kućanstvu od 13. veljače 2023. sa mlt. tužiteljem i njegovom majkom, nejasne su tvrdnje kako je nesporno da svi žive u istom kućanstvu.

18. Kako otac kao obveznik uzdržavanja ne živi sa mlt. djetetom nakon 13. veljače 2023. svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta nakon ovog dana obvezan je ispunjavati zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, u smislu čl. 310. st. 2. ObZ-a. U okviru pravilnih utvrđenja prvostupanjskog suda da je došlo do promjene okolnosti i na strani mlt. djeteta samim njegovim rastom i razvojem te povećanjem sredstva potrebnih za zadovoljavanje životnih potreba s jedne strane, kao i okolnost da otac sada ima obvezu uzdržavati samo njega, a ne i kćerke DR, koja je u međuvremenu postala punoljetna, uz uvažavanje inflatornih kretanja cijena svega potrebnog za uzdržavanje, valjano je i zakonito sud obvezao oca (uvažavajući njegova nepromijenjena primanja) na uzdržavanje djeteta u visini novčanih iznosa koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje mlt. djeteta u Republici Hrvatskoj, koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom u smislu čl. 314. ObZ-a.

19. Kako je stoga prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je djelomično usvojio tužbeni zahtjev mlt. tužitelja, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a odbijanjem žalbe tuženika potvrditi odbijajući dio prvostupanjske presude pod toč. I. izreke.

20. U smislu odredbe čl. 366. st. 1. ObZ-a u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta sud o troškovima postupka odlučuje slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka. Pozivajući se na ovu zakonsku odredbu prvostupanjski sud je toč. III presude odredio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka. Uzimajući u obzir okolnost da su obje stranke djelomično uspjele u sporu te da se iz tijeka postupka ne može zaključiti da bi postojala bilo kakva krivnje za odugovlačenje postupka, zlouporabe procesnih ovlaštenja i sl. bilo na strani tuženika, bilo na strani mlt. tužitelja, osnovano je sud prvog stupnja odlučio da svatko snosi svoje troškove, pa je sukladno čl.380. toč. 2. ZPP-a odbijanjem žalbe tuženika valjalo potvrditi toč. III. izreke presude.

21. U nepobijanom odbijajućem dijelu navedena presuda ostaje neizmijenjena.

22. Konačno, kako tuženik sa svojim žalbom nije uspio, nisu mu dosuđeni troškovi žalbenog postupka (sukladno odredbi čl.154. st.5.ZPP-a).

U Varaždinu 06. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Ledinšćak-Babić