Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-1147/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Zlatane Bihar, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Alenke Lešić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Tomislav Bogdan, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika EOS Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, Zagreb, Horvatova 82, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-3330/2019-22 od 22. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-3330/2019-22 od 22. listopada 2024. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
"I/ Proglašava se nedopuštenom ovrha, odnosno izravna naplata novčane tražbine tuženika EOS Matrix d.o.o. iz Zagreba, Horvatova 82, OIB: 76674680107, na plaći tužitelja GR, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju ostvaruje kod poslodavca Cesting d.o.o. te se nalaže tuženiku povrat svih zaplijenjenih sredstava (iznos koji će tužitelj naknadno specificirati sukladno čl. 186. b. st. 3.), a ovršni postupak se obustavlja.
II/ Nalaže se tuženiku EOS Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, iz Zagreba, Horvatova 82 da tužitelju GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.043,38 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 22. listopada 2024. pa sve do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora u ovom stupnju postupka je zahtjev tužitelja, kao ovršenika u predmetu poslovni broj Ovr-929/2019, radi donošenja rješenja kojim će se njegovom poslodavcu naložiti da odgodi isplatu plaće po suglasnosti o zaplijeni, odnosno donošenja rješenja kojim će se nastavak pljenidbe i prijenosa plaće proglasiti nedopuštenim.
6. Prvostupanjski je sud u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te ovrhu koja se provodi kod tužiteljeva poslodavca Cesting d.o.o. proglasio nedopuštenom, uz obrazloženje da je od izdavanja suglasnosti o zapljeni plaće do podnošenja ovršnog postupka na plaći ovršenika (tužitelja) protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje: ZOO).
7. U ovom stupnju postupka sporna je dopuštenost tužbe u ovoj pravnoj stvari, obzirom na prigovor tuženika da tužitelj svoje pravo ne može štititi tužbom radi donošenja rješenja kojim bi se poslodavcu naložila odgoda isplate plaće, odnosno donošenja rješenja kojim će se nastavak pljenidbe i prijenosa plaće proglasiti nedopuštenom, jer je pravo podnošenja te tužbe pridržano isključivo za prvobitnog ovrhovoditelja i novog ovršenika, a ne i za starog ovršenika. Ujedno je sporno i je li nastupila zastara za tražbinu osiguranu suglasnošću za zapljenu plaće.
8. Iako je u pravu tuženik kada navodi da je prvostupanjski sud, donoseći pobijanu presudu, propustio cijeniti osnovanost prigovora (ne) dopuštenosti tužbe ovršenika u smislu odredbe članka 202. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17. – dalje: OZ), navedeni propust nije bio od utjecaja na pravilnost pobijane odluke, jer taj prigovor tuženika nije osnovan iz dva razloga.
9. Prije svega valja reći da je ovršenika u ovu parnicu uputio ovršni sud, nakon što je isti izjavio pravni lijek (žalbu) protiv izvansudske ovrhe koju je tuženik (ovrhovoditelj) pokrenuo kod ovršenikova poslodavca na temelju izjave o suglasnosti za zapljenu plaće (postupak zapljene po pristanku dužnika).
10. U takvoj pravnoj situaciji, kada je stranka postupila po odluci suda kojom joj je dana uputa u kojem postupku i kojim pravnim sredstvom može ostvarivati svoja prava, makar je takva uputa pogrešna i nema uporišta glede postojanja procesnih uvjeta u zakonu, stranka zbog takvog postupanja suda ne smije snositi štetne posljedice i sud ne smije zbog postupka stranke koji nije propisan zakonom, ali je dopušten odlukom suda, trpjeti štetne posljedice glede pitanja dopuštenosti i samog postojanja pravnog interesa za tako poduzetu pravnu radnju (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-67/2023- od 25. listopada 2023.).
11. Kada je tužitelj, pouzdajući se u pravilnost zaključka ovršnog suda, podnio tužbu sa tužbenim zahtjevom kao u izreci pobijane presude, onda više nema mjesta raspravljanju o tome je li tužitelj ovlašten zahtijevati od suda donošenje rješenja kojim se poslodavcu nalaže odgoda isplate plaće, odnosno rješenja kojim će se nastavak pljenidbe i prijenosa proglasiti nedopuštenim.
12. No, neovisno o tome, valja ipak reći da u konkretnom slučaju tuženik kao novi vjerovnik (na kojeg je prvobitni ovrhovoditelj prenio tražbinu iz suglasnosti za zapljenu plaće) nije samo nastavno zahtijevao provedbu ovrhe na plaći, već je pokrenuo novi ovršni postupak na plaći ovršenika (tužitelja), pa ovaj sud u svakom slučaju ne prihvaća shvaćanje tuženika prema kojem bi starom ovršeniku u ovakvom slučaju bila onemogućena sudska kontrola izvansudske ovrhe koja se provodi na temelju suglasnosti o zapljeni plaće koja, s obzirom na vrijeme njezina izdavanja (13. svibnja 2009.), ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi.
13. Cijeneći sadržaj odredbe članka 202. OZ, ovaj sud smatra da je u stavku 12. samo proširen krug ovlaštenika na sudsku zaštitu utvrđenja nedopuštenosti izvansudske ovrhe kada se ista provodi na temelju suglasnosti o zapljeni plaće, pa je tako u situaciji kada poslodavac nastavlja prisilnu naplatu na zahtjev novog vjerovnika u slučaju iz članka 32. stavak 3. OZ i prvobitni ovrhovoditelj ovlašten pred nadležnim sudom tražiti donošenje rješenja kojim se nalaže poslodavcu da odgodi isplatu plaće odnosno rješenje kojim će se nastavak pljenidbe i prijenosa plaće proglasiti nedopuštenim. Isto je predviđeno i za slučaj kada poslodavac nastavlja provoditi ovrhu protiv osobe koja u suglasnosti o zapljeni plaće nije označena kao dužnik u slučaju iz članka 32. stavak 4. OZ, kada je i novi ovršenik ovlašten na sudsku kontrolu izvansudske ovrhe kod poslodavca. No, to nikako ne znači da u (novom) ovršnom postupku koji pokreće novi vjerovnik, stari dužnik (ovršenik) ne bi imao pravo, uz analognu primjenu odredbe članka 210. OZ, zahtijevati sudsku kontrolu ovrhe koju je novi vjerovnik pokrenuo kod njegovog poslodavca na temelju suglasnosti o zapljeni plaće.
14. Međutim, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud primjećuje da je u pobijanoj presudi razmatran razlog zbog kojeg ovdje tužitelj, kao ovršenik u predmetu Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr- 924/2019, barem prema sadržaju zaključka broj Ovr-924/2019-4 od 10. prosinca 2019. (list 4-5 spisa), nije upućen u parnicu.
15. Naime, tužba radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa plaće predviđena je (propisana) kao put pravne zaštite samo u okviru pravnog lijeka predviđenog OZ-om i samo onda kada ovršni sud zaključkom odluči da ovršenika upućuje na parnicu, kada se na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članka 50. i 53.).
16. Prema odredbi članka 52. stavak 3. OZ, tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu i na činjenicama i na predloženim dokazima koje je naveo u žalbi. U suprotnom bi pravilo o upućivanju na parnicu koju treba pokrenuti u određenom (prekluzivnom) roku gubilo svaki smisao.
17. Sukladno navedenom, tužitelj je u ovoj parnici svoj zahtjev mogao postaviti samo u skladu s razlozima zbog kojih je na parnicu upućen zaključkom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-924/2019-4 od 10. prosinca 2019.
18. Iako u izreci citiranog zaključka nisu navedeni razlozi zbog kojih se ovršenik upućuje na parnicu, iz njegova obrazloženja proizlazi da je ovršenik na parnicu upućen zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ, a ne i zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 11. OZ (ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom).
19. S druge strane, u pobijanoj presudi uopće nisu razmatrani razlozi zbog kojih je tužitelj upućen na parnicu.
20. Slijedom navedenoga, zbog pogrešnog pristupa prvostupanjskog suda nisu raspravljena pitanja zbog kojih je tužitelj upućen na parnicu, a izvjesno je da o pitanju zastare prvostupanjski sud nije ni trebao raspravljati, ukoliko to nije bio razlog zbog kojeg je tužitelj upućen u parnicu.
21. Kako je odlučno činjenično stanje potrebno za pravilnu odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva ostalo nepotpuno utvrđeno (članak 355. ZPP), na temelju odredbe članka 370. ZPP, prvostupanjsku je presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje radi provođenja nove glavne rasprave.
22. U ponovljenom postupku sud će prije svega pribaviti ovršni spis poslovni broj Ovr-924/2019 i prema sadržaju žalbe ovršenika (tužitelja) te zaključka ovršnog suda o upućivanju u parnicu utvrditi zbog kojih je razloga isti upućen na ovu parnicu, a onda u skladu s tim te navodima i prijedlozima stranaka iznesenim tijekom ovog postupka ocijeniti osnovanost samo onih žalbenih razloga zbog kojih je tužitelj upućen na parnicu. Nakon toga će valjanom primjenom materijalnog prava odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja, kao i o troškovima postupka.
U Sisku 6. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Martina Budinski Modronja
