Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-52/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Damira Krahuleca, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 8. listopada 2024., poslovni broj K-289/2024-32, u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. ZĆ, kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu proglašen je krivim opt. ZĆ zbog kaznenog protiv imovine – razbojništvo iz čl. 230. st. 1. KZ/11, te je na temelju 230. st. 1. i čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. t. 4. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a na temelju čl. 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine.

1.1. Na temelju čl. 69. KZ/11 opt. ZĆ je izričena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja u trajanju od 2 (dvije) godine koja će se izvršavati uz nadzor nadležnog tijela za probaciju.

1.2. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršavanje izrečene kazne zatvora optuženiku koji bez opravdanog razloga krši obvezu određenu mu sigurnosnom mjerom.

1.3. Na temelju čl. 54. KZ/11 u slučaju opoziva uvjetne osude opt. ZĆ će se uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. prosinca 2023. do 13. veljače 2024..

1.4. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08) opt. ZĆ je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti.

2. Protiv te presude žali se opt. ZĆ po branitelju Berislavu Hercegu, odvjetniku iz Zagreba, zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik po branitelju, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku razgledalo je spis predmeta.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Opt. ZĆ žalbom po branitelju se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći u žalbi da nije sporno da je, kada je prišao, u vrijeme i na mjestu pobliže opisanom u opisu djela iz izreke prvostupanjske presude, ošt. JĆ, koji je oko vrata imao obješen medaljon koji predstavlja status bogoslova, "dohvatio medaljon, da ga je pokušao skinuti povlačenjem sa vrata oštećenika ... kako bi ga imao u svojim rukama" ali da je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da bi pri tome "upiranje laktom u vrat oštećenika bila sila upravljena prema oštećeniku". Suprotno takvim žalbenim navodima opt. ZĆ prvostupanjski sud je pozornom ocjenom iskaza svjedoka ošt. JĆ, GĆ, EĆ, SĆ, ZĆO, ĆĆ i ĐĆ, utvrdio da je opt. ZĆ prišao ošt. JĆ, koji je oko vrata imao obješen naprijed navedeni medaljon, uhvatio taj medaljon i počeo ga povlačiti prema sebi, te kako bi skinuo navedeni medaljon s vrata oštećenika laktom ruke optuženik je počeo gušiti oštećenika, te potom skinuo medaljon s vrata oštećenika i potom počeo bježati sa mjesta događaja, ali su ga sustigli svjedoci HĆ, VĆ i EĆ, koji su ga svladali i uzeli od optuženika medaljon koji je prethodno uzeo od oštećenika. Pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je opt. ZĆ prilikom pokušaja skidanja medaljona koji je bio obješen oko vrata ošt. JĆ, kako bi skinuo medaljon s vrata oštećenika upotrijebio silu koja se očitovala u tome što je laktom pritiskao vrat oštećenika, gušeći na taj način oštećenika, nakon čega je optuženik uspio skinuti medaljon s vrata oštećenika, te nakon takvog uzimanja medaljona počeo bježati s mjesta događaja. O tome je prvostupanjski sud naveo izuzetno iscrpne, jasne i provjerljive razloge koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima opt. ZĆ.

6.1. Opt. ZĆ žalbom po branitelju se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio optuženikovu "svijest o protupravnosti u vrijeme počinjenja djela" jer iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da je "kod optuženika postojao minimum očuvanja psihičke percepcije" zbog čega je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio bitno smanjeno ubrojiv. Suprotno takvim žalbenim navodima opt. ZĆ prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je optuženik bio svjestan protupravnosti svog djelovanja jer iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra ne proizlazi da bi optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio neubrojiv. O tome je prvostupanjski sud naveo valjane razloge (odlomci 28., 29., 30. i 31.) koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

7. Opt. ZĆ se žali zbog povrede kaznenog zakona ali prema sadržaju žalbe proizlazi da se radi o tzv. posrednoj povredi kaznenog zakona. Naime, opt. ZĆ žalbom osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kako je to pobliže naprijed navedeno, pa onda s tim u vezi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i onda pogrešno primijenio kazneni zakon. Međutim, kazneni zakon se ima primijeniti na činjenično stanje koje utvrdi sud, a ne na ono za koje optuženik smatra da je trebalo biti utvrđeno.

8. Pravilno je prvostupanjski sud djelo za koje je opt. ZĆ proglasio krivim kvalificirao kao kazneno djelo razbojništva iz čl. 230. st. 1. KZ/11. To zbog toga što je opt. ZĆ u cilju da oduzme ošt. JĆ medaljon koji je oko vrata imao obješen oštećenik, uhvatio rukom i počeo povlačiti medaljon, a potom laktom pritisnuo vrat i počeo gušiti oštećenika, da bi nakon takve uporabe sile, skinuo medaljon sa vrata oštećenika, i sa tako oduzetim medaljonom počeo bježati s mjesta događaja, na koji način je protupravno prisvojio tuđu pokretnu stvar.

9. Žalba opt. ZĆ zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi.

10. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o uvjetnoj osudi navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti "dok uopće nije cijenio otegotne okolnosti". Pri tome državni odvjetnik u žalbi navodi da je "upravo način počinjenja sud trebao cijeniti kao otegotnu okolnost".

11. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika prvostupanjski sud je i pravilno utvrdio i pravilno vrednovao okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Od olakotnog da je optuženik osoba mlađe životne dobi, neosuđivan i nekažnjavan, teške imovinske i obiteljske prilike, bitno smanjenu ubrojivost optuženika, te činjenicu da se optuženik prije rasprave ispričao oštećeniku. Suprotno navodima državnog odvjetnika "način počinjenja" djela, uporaba sile kod protupravnog oduzimanja i prisvajanja tuđe pokretne stvari je bitan element kaznenog djela razbojništva iz čl. 230. st. 1. KZ/11, koji se onda ne može još ocjenjivati i kao otegotna okolnost. Pravilno je prvostupanjski sud naprijed navedene utvrđene olakotne okolnosti, u zajedništvu i ukupnosti, ocijenio kao naročito izražene olakotne okolnosti, koje opravdavaju ublažavanje kazne ispod zakonom propisanog minimuma. Pravilnom ocjenom tih okolnosti prvostupanjski sud je pravilno opt. ZĆ za kazneno djelo iz čl. 230. st. 1. KZ/11, za koje je optuženik proglašen krivim, na temelju čl. 230. st. 1. KZ/11 uz primjenu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. t. 4. KZ/11 optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a na temelju čl. 56. KZ/11 optuženiku izrekao uvjetnu osudu s primjernim rokom provjeravanja od dvije godine. Na temelju čl. 69. KZ/11 opt. ZĆ je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja u trajanju od dvije godine koja će se izvršavati uz nadzor nadležnog tijela za probaciju. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 optuženik je upozoren da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršavanje kazne zatvora na koju je osuđen ukoliko optuženik bez opravdanog razloga krši obvezu određenu sigurnosnom mjerom. U slučaju opoziva uvjetne osude na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku će se u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. prosinca 2023. do 13. veljače 2024..

12. I prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda izrečenom uvjetnom osudom uz izricanje navedene sigurnosne mjere, dakle, osudom na kaznu zatvora za koju je ocijenjeno da i bez njenog izvršenja optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela, će se u odnosu na konkretnog optuženika ostvariti svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo (čl. 41. KZ/11).

13. Slijedom navedenog, žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane, tako da je žalbe valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.

Osijek, 6. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Damir Krahulec