Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-11/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka predsjednika vijeća, sutkinje Sanje Bađun izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LĐA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Sandra Fridrih, odvjetnica u Sisku, protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o. za poslovne usluge, OIB:76674680107, Zagreb, Horvatova 82 , kojeg zastupa punomoćnica LĐ, zaposlena kod tuženika, radi proglašenja nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude zbog ogluhe Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-225/2024-4 od 16. listopada 2024., u sjednici vijeća 6. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tuženika i ukida presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-225/2024-4 od 16. listopada 2024., te predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu zbog ogluhe čija izreka glasi:

"I. Proglašava se u cijelosti nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava s računa tužiteljice LĐA, OIB [osobni identifikacijski broj] na račun tuženika EOS MATRIX d.o.o. za poslovne usluge, OIB 76674680107 koji se kod Financijske agencije provode u postupku izravne naplate (izvansudske ovrhe) pokrenutom po zahtjevu EOS MATRIX d.o.o. (OIB: 76674680107) od 2. veljače 2024. godine protiv LĐA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) na temelju zadužnice LĐA od 3. listopada 2008. godine, u odnosu na koju je od strane javnog bilježnika Sanje Čubelić Šimac iz Siska ovjeren potpis LĐA dana 3. rujna 2008.godine pod brojem Ov-12697/2008.

II. Nalaže se tuženiku EOS MATRIX d.o.o. za poslovne usluge, OIB 76674680107 povući s naplate kod Financijske agencije zadužnicu broj Ov-12697/2008 od 3. listopada 2008. godine /3. rujna 2008.godine/.

III. Zabranjuje se tuženiku EOS MATRIX d.o.o. za poslovne usluge, OIB 76674680107 naplata na temelju zadužnice broj Ov-12697/2008 od 3. listopada 2008.godine /3. rujna 2008.godine/.

IV. Nalaže se tuženiku EOS MATRIX d.o.o. (OIB: 76674680107) predati tužiteljici zadužnicu od 3. listopada 2008.godine, na kojoj je od strane javnog bilježnika Sanje Čubelić Šimac iz Siska dana 3. rujna 2008.godine potvrđen potpis tužiteljice pod brojem Ov-12697/2008, na iznos od 32.300,00 eur.

V. Nalaže se tuženiku EOS MATRIX d.o.o. (OIB: 76674680107) platiti tužiteljici trošak postupka u iznosu od 342,59 eur sa zakonskim zateznima kamatama tekućim od 16. listopada 2024. do dana plaćanja, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Navedenu presudu zbog ogluhe pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev, odnosno ukinuti presudu zbog ogluhe i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje.

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu u kojem se protivi žalbenim navodima, smatrajući da tuženik sadržajno osporava presudu zbog ogluhe radi pogrešnog utvrđenog činjeničnog stanja, a što nije ovlašten, te predlažući odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu zbog ogluhe.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. U obrazloženju presude zbog ogluhe prvostupanjski sud navodi da je tužiteljica zaključkom Općinskog suda u Sisku od 29. svibnja 2024. broj Ovr-107/2024-5 upućena kao ovršenica u roku od 15 dana pokrenuti parnični postupak protiv tuženika kao ovrhovoditelja iz zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., u daljnjem tekstu: OZ), u bitnome navodeći da je tuženik 2. veljače 2024. podnio zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju zadužnice od 3. listopada 2008. ili 3. rujna 2008. i da je nakon saznanja za navedenu ovrhu podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, na koji se tuženik nije očitovao pa je zaključkom upućena na pokretanje ove parnice. Nadalje navodi da je između Raiffeisenbank Austria d.d. i tuženika zaključen ugovor o prijenosu prava i tražbina iz ovršnih isprava kojim su na tuženika prenesena pojedinačna prava iz javnobilježničkih rješenja o ovrsi, zadužnica i presuda koje se odnose na dužnike, da je tuženik specificirao svoje potraživanje na način da potražuje 7.700,93 EUR na ime preostale glavnice sa zateznom kamatom od 1. veljače 2024., 4.096,71 EUR na ime troškova i naknade i 24.460,21 EUR na ime zatezne kamate obračunate od 12. listopada 2011. do 1. veljače 2024. na glavnicu u iznosu od 70.000,00 EUR, da je ona kao vl. obrta "[obrt]" inicijalnom vjerovnikom Raiffeisenbank Austria d.d izdala suglasnost da se radi naplate tražbine tog vjerovnika zaplijene svi njezini računi u iznosu od 32.300,00 EUR, da je inicijalni vjerovnik 13. (14.) listopada 2009. dostavio FINA-i zadužnicu broj OV-2767/2008 i zatražio prijenos novčanih sredstava na svoj račun i potom 4. svibnja 2010. korekciju tražbine, te da je 1. veljače 2024. tuženik kao ovrhovoditelj ponovno dostavio FINA-i zadužnicu broj OV-12697/2008. Tužiteljica smatra da tuženik kao ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave s obzirom da tužiteljica nije ni u kakvom osobnom ili poslovnom odnosu s tuženikom niti je primila ugovor o cesiji na koji se tuženik poziva smatrajući da prijenos eventualnih prava na tuženika kao ovrhovoditelja nema učinak tako dugo dok tužiteljica o tome ne bude obaviještena pisanim putem, čime smatra da je ostvaren zakonski žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ. Nadalje, tvrdi da u zahtjevu za izravnu naplatu nije naznačeno kada je zadužnica postala ovršna radi čega smatra da ista nije podobna za provedbu izravne naplate, s obzirom da je ista izdana 3. listopada 2008. i nije ovjerena kod javnog bilježnika nego je samo ovjeren potpis tužiteljice, a da ista može imati učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi samo uz uvjet javnobilježničke ovjere sukladno čl. 59. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu pa ista ne predstavlja ovršnu ispravu, te smatra da je nastupila zastara jer je ista počela teći 4. rujna 2008. s obzirom da je potpis tužiteljice ovjeren kod javnog bilježnika 3. rujna 2008. i da je zastara nastupila 4. rujna 2013. jer se na zadužnicu koja nije ovršna isprava primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima, pa je time ostvaren zakonski žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ. Nadalje ističe da se zadužnica očito odnosi na ugovor o kreditu broj 08158020059 od 3. listopada 2008. koji je sklopila s Raiffeisenbank Austria d.d na iznos od 32.300,00 EUR, da je navedeni ugovor otkazan od inicijalnog vjerovnika te je kao isprava postao ovršan 13. listopada 2011., pa s obzirom na predaju zadužnice FINA-i 13./14. listopada 2009. i 4. svibnja 2010. za tražbinu koja je postala ovršna 13. listopada 2011. tvrdi da je do podnošenja zadužnice na naplatu 1. veljače 2024. protekao rok od pet godina propisan za zastaru. Osporava i visinu tražbine za koju se tuženik namiruje s obzirom da se inicijalni vjerovnik namirio protiv ovršenika Metal Krov d.o.o. u ovršnom postupku pred Općinskom sudom u Puli-Pola broj Ovr-516/2014 u kojem je konstatirano da je ostala nenamirena tražbina u visini glavnice od 20.228,89 kn sa zateznom kamatom, redovne kamate u iznosu od 40.195,17 kn i zateznih kamata u iznosu od 102.236,04 kn obračunatih do 7. kolovoza 2014. pa se tuženik u postupku izravne naplate namiruje u visini tražbine koja nema zakonskog osnova.

6. Prvostupanjski sud navodi da je tuženiku dostavljena tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu dana 20. kolovoza 2024., pa pozivom na čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) utvrđuje da tuženik u roku od 45 dana nije podnio odgovor na tužbu iako mu je tužba uz poziv na davanje odgovora na tužbu uredno dostavljena i da je upozoren na posljedice propuštanja dostave odgovora na tužbu, da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi i da činjenice na kojima se temelji zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je tužiteljica podnijela, a niti s činjenicama koje su općepoznate, kao i da ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, pa je primjenom citirane zakonske odredbe usvojio zahtjev tužiteljice donošenjem presude zbog ogluhe.

7. U žalbi tuženik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 331.b st. 1. ZPP iz razloga što nije ispunjena zakonska pretpostavka iz čl. 331.b st. 1. toč. 3. ZPP s obzirom da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi kao i da su činjenice u protivnosti s dokazima koje je sama tužiteljica podnijela. To iz razloga što je tužiteljica uz tužbu podnijela zahtjev za naplatu temeljem zadužnice broj OV-12697/2008 ovjerene kod javnog bilježnika Sanje Čubelić Šimac 3. rujna 2008. koju je pravni prednik tuženika Raiffeisenbank Austria d.d poslao na izravnu naplatu i što je utjecalo na prekid zastare koji je trajao sve do eventualnog isknjiženja zadužnice iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje. Isto tako ukazuje da su proturječni navodi ovršenice koja istodobno tvrdi da nije vidljivo na koji pravni posao se zadužnica odnosi kao i da se odnosi na ugovor o kreditu broj 08158020059, pa očito osnovanost zahtjeva ne proizlazi iz činjenica koje je sama tužiteljica iznijela. U vezi tvrdnje o nedostatku aktivne legitimacije za izravnu naplatu tuženik ukazuje na čl. 209. st. 7. i 8. OZ koji propisuje postupanje FINA-e u slučaju promjene vjerovnika u postupcima izravne naplate, a što sud također nije imao u vidu, kao niti činjenicu da je vođen ovršni postupak radi namirenja iste tražbine pred Općinskim sudom u Puli-Pola broj Ovr-516/2014. Isto tako tužiteljica kontradiktorno i nejasno miješa različite zastarne rokove, navodeći da je zastara počela teći od izdavanja zadužnice, odnosno od otkaza ugovora o kreditu i da se imaju primijeniti različiti zastarni rokovi pa se tako poziva na pravno shvaćanje zauzeto na 7. sjednici Građanskog odjela VSRH od 19. studenog 2018. broj Su-IV-4/2018-17, ukazujući da je predmetna tražbina postala ovršna 13. listopada 2011. pa je zastarni rok počeo teći od navedenog datuma i prema shvaćanju tuženika nije protekao rok zastare s obzirom da je tuženica dostavila u spis nekoliko dokaza o prekidu zastare koje sud nije uzeo u obzir. Ističe da je tužiteljica upućena na pokretanje parnice iz zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. Ovršnog zakona pa nije bilo mjesta postavljanju zahtjeva da se naloži tuženiku povući zadužnicu s naplate kod FINA-e, da mu se zabrani naplata temeljem zadužnice i da mu se naloži predati zadužnicu tužiteljici, a što je sud prihvatio donošenjem presude zbog ogluhe pod toč. II., III. i IV. izreke, pa da je iz tih razloga kao i iz razloga što presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama sud počinio i bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

8. Prema odredbi čl. 331.b st. 1. toč. 1. do toč. 4. ZPP-a ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,

2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,

3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate,

4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

9. Osnovani su žalbeni navodi kojima tuženik ističe da je ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP s obzirom da su u presudi zbog ogluhe u potpunosti izostali razlozi o odlučnim činjenicama na temelju kojih sud nalazi utvrđenim da su kumulativno ispunjene pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe iz čl. 331.b st. 1. ZPP, a posebice pretpostavka iz toč. 3. na koju osnovano ukazuje tuženik u žalbi.

10. U obrazloženju presude zbog ogluhe pod toč. 1. sud opširno obrazlaže činjenične navode iz tužbe tužiteljice (na četiri strane), pod toč. 2. obrazloženja utvrđuje da tuženik nije podnio odgovor na tužbu iako je uredno pozvan, a pod toč. 3. zaključuje da su ispunjene pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe iz čl. 331.b ZPP „pa je usvojen zahtjev pod toč. I-I. izreke“.

11. Odredba čl. 338. st. 5. ZPP propisuje da će sud u obrazloženju presude zbog ogluhe, presude zbog izostanka, presude na temelju priznanja ili presude na temelju odricanja iznijet samo razloge koji opravdavaju donošenje takvih presuda, što u konkretnom slučaju znači da je sud bio dužan iznijeti razloge na temelju kojih činjenica (koje tužiteljica navodi u tužbi) nalazi osnovanim zahtjev za proglašenje nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava, uzimajući u obzir da su iste obuhvaćene zakonskim žalbenim razlozima iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. OZ temeljem kojih je tužiteljica upućena na pokretanje parničnog postupka.

12. U vezi činjeničnih navoda u tužbi tuženik pravilno ukazuje da su isti međusobno proturječni, s obzirom da tužiteljica istodobno navodi da joj nije poznato na što se zadužnica odnosi, ali i da se odnosi na dug po kreditu koji je sklopljen s inicijalnim vjerovnikom, s time da dovodi u pitanje i njezinu pravnu valjanosti, da opisuje različite datume ovršnosti tražbine koju tuženik namiruje o čemu ovisi početak tijeka zastare, da navodi da su pokretani postupci izravne naplate od inicijalnog vjerovnika koji utječu na prekid zastare, ali ne navodi do kada su postupci trajali, kao i da tvrdi da tuženik nema pravo na izravnu naplatu iako mu je tražbina prenesena što je protivno čl. 82. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.).

13. Kako prvostupanjski sud nije iznio razloge na temelju kojih činjenica navedenih u tužbi proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva koji je usvojen pod toč. I. izreke, kao i da uopće nije iznio razloge na temelju kojih je prihvatio tužbeni zahtjev pod toč. II., III. i IV. izreke iako na podnošenje tužbe s tužbenim zahtjevom - da se naloži tuženiku povući s naplate zadužnicu, da mu se zabrani naplata temeljem zadužnice i da tužiteljici preda zadužnicu, tužiteljica nije upućena od ovršnog suda, to je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i posljedično tome bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP.

14. Stoga je ovaj sud prihvatio žalbu tuženika i primjenom čl. 369. st. 1. ZPP ukinuo presudu zbog ogluhe i predmet vratio prvostupanjskom sudu na meritorno suđenje, u okviru kojeg će nakon provedenog dokaznog postupka novom odlukom odlučiti o osnovanosti zahtjeva i o cjelokupnim troškovima postupka.

U Varaždinu 6. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek