Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ovr-276/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Branki Križanić Perharić, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Erste&Steiermärkische bank d.d., OIB: 23057039320, Jadranski trg 3a, Rijeka, kojeg zastupa punomoćnik Goran Gložinić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o., Zelinska 4, Zagreb, protiv ovršenika ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Bacinger, odvjetnik u Čakovcu, Kalmana Mesarića 1, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-725/2021-57 od 3. rujna 2024., dana 6. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja Erste&Steiermärkische bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr- 725/2021-57 od 3. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja Erste&Steiermärkische bank d.d. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od u 622,00 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odgođena je provedba ovrhe na nekretnini ovršenika upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica]/B, u naravi kuća, dvor i oranica u [adresa] od 338 čhv, određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-725/21-5 od 29. prosinca 2021., do okončanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-260/24 kojeg je ovršenik pokrenuo protiv ovrhovoditelja radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu sa zasnivanjem založnog prava na nekretnini broj 5109696268 od 23. prosinca 2013. (toč. I. izreke). U toč. II. izreke naloženo je Financijskoj agenciji da zastane s prodajom nekretnine pobliže opisanoj u toč. I izreke tog rješenja, a temeljem zaključka o prodaji poslovni broj Ovr-725/21-42 od 30. listopada 2023.

2. Protiv tog rješenja žalbu i dopunu žalbe podnio je ovrhovoditelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnom navodeći da se u konkretnom slučaju ne radi o klasičnoj potrošačkoj tužbi koju su podnosili potrošači koji su imali kredite u CHF. Ističe da Ugovor o kreditu sadrži određene i odredive odredbe temeljem kojih se nedvojbeno mogla utvrditi visina ugovorne obveze na strani korisnika kredita zbog čega postupak u tijeku, radi utvrđenja ništetnosti cijelog ugovora, predstavlja obijesno parničenje od strane tužitelja, ovdje ovršenika. Stoga, predlaže usvojiti žalbu i preinačiti pobijano rješenje na način da se odbije prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe te potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 622,00 eura.

3. U odgovoru na žalbu ovršenik osporava žalbene navode i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – dalje: OZ), na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a. Također, materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

6. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud navodi da je propise nacionalnog zakonodavstva iz čl. 65. st. 1. OZ-a trebalo cijeniti u smislu Direktive EEZ i u vezi s tim donesene presude Suda Europske unije poslovni broj C-407/18 te je utvrđeno kako su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za odgodu do pravomoćnog okončanja parnice koja se vodi kod tog suda radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave.

7. S takvim zaključkom prvostupanjskog suda slaže se i ovaj drugostupanjski sud.

8. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da se prijedlog za odgodu ovrhe može prihvatiti u potpunosti ili djelomice samo ako postoji neka od taksativno određenih okolnosti kojima zakon pridaje značenje specifičnih razloga za odgodu ovrhe (predviđenih odredbom čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a) te ako uz to ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.

9. Naime, u presudi Suda Europske unije C-407/18 od 26. lipnja 2019., na koju se u pobijanom rješenju poziva sud prvog stupnja, a koja predstavlja izvor prava Europske unije te je obvezujuća za sve države članice, sud je odlučio da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., s gledišta načela djelotvornosti, treba tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.

10. Stoga, kako je ovršna isprava potrošački ugovor, u odnosu na koji je podnesena tužba radi utvrđenja ništetnosti, time je ispunjena pretpostavka iz čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ-a. Također, s obzirom na to da iz sadržaja prijedlog za odgodu ovrhe proizlazi da je predmetna nekretnina dom ovršenika, a koju činjenicu ovrhovoditelj niti ne osporava, pravna zaštita koju bi potrošač ostvario nakon što je njegova jedina nekretnina prodana, bila bi nepotpuna i nedovoljno i neučinkovito sredstvo zaštite. Dakle, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odgodio ovrhu do okončanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Čakovcu koji se vodi pod poslovnim brojem P-260/24, kojeg je ovršenik pokrenuo protiv ovrhovoditelja radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu sa zasnivanjem založnog prava na nekretnini broj 5109696268 od 23. prosinca 2013.

11. Nije od utjecaja žalbeni navod ovrhovoditelja to što je ovršna isprava ugovor o kreditu u eurima, s obzirom na to da je odlučujuća činjenica je li riječ o potrošačkom ugovoru u odnosu na koji je pokrenut postupak radi utvrđenja ništetnosti, a što u konkretnom slučaju jest.

12. Također, žalbeni navodi koji se odnose na osporavanje osnovanosti podnesene tužbe ovršenika, izlaze izvan okvira odlučivanja o podnesenoj žalbi protiv pobijanog rješenja, pa ih drugostupanjski sud nije ni razmatrao. Naime, u ovršnom postupku sud je dužan utvrditi ispunjenje pretpostavki iz čl. 65. OZ-a, odnosno u konkretnom slučaju je li podnesena tužba iz čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ-a, dok sud nije ovlašten ulaziti u pitanje osnovanosti tako podnesene tužbe te prejudicirati ishod postupka u tijeku, već takvi navodi žalitelja mogu biti predmetnom samo tog parničnog postupka u tijeku.

13. Slijedom navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje (točka I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

14. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a jer isti nije uspio u žalbenom postupku (toč. II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

U Velikoj Gorici 6. ožujka 2025.

Sutkinja

Branka Križanić Perharić