Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2926/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Dragici Samardžić, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke kojeg je sastavila viša sudska savjetnica-specijalist ŽU, u pravnoj stvari tužiteljice CU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. iz Garešnice, protiv tuženika 1. DU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. GU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Damiru Vukmanoviću, odvjetniku iz Bjelovara, Ul. Milana Šufflaya 15a, 3. NU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika pod 1. i pod 2. protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Garešnici broj Pn-74/2023-29 od 25. lipnja 2024., 6. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika pod 1. DU i pod 2. GU i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Garešnici broj Pn-74/2023-29 od 25. lipnja 2024. u pobijanom dijelu pod toč. I. i toč. III. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom je presudom djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev te su tuženici obvezani solidarno platiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 796,00 eura/5.997,46 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava od dana 26. travnja 2013. do isplate (točka I. izreke) dok je za više zatraženi iznos koji prelazi dosuđen novčani iznos od ukupno 796,00 eura pa do ukupno potraživanog iznosa od 950,00 eur zajedno s potraživanim zakonski zateznim kamatama zahtjev tužiteljice odbijen ( toč. II. izreke ). Pod toč. III. izreke riješeno je da tuženici naknade tužiteljici trošak u iznosu od 1.988,93 eur zajedno sa zakonskom zateznom.

2. Protiv dosuđujućeg dijela ove presude ( toč. I. i III. izreke ) žale se tuženici pod 1. i pod 2. zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno, preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti iz čl. 458. st. 1. ZPP- a, pa prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Neutemeljeno tuženici u žalbi ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 11. ZPP-a s obzirom na to da je pobijana presuda jasna, razumljiva i sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu proturječni ispravama u spisu. Obrazloženje presude, kao logično i zakonito, u potpunosti prihvaća i ovaj žalbeni sud. Žalitelji ne ukazuje na druge bitne povrede, a ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, žalbeni sud je ocijenio da u postupku nisu počinjene one bitne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete, povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, koja šteta je proizašla zbog fizičkog i verbalnog napada od strane tuženika dana 15. srpnja 2011., sve prema kasnije uređenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 950,00 eura i zateznim kamatama od 26. travnja 2013. ( kada je tužba podnesena ).

8. U prvostupanjskom postupku utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužiteljica 15. srpnja 2011., u Garešnici, u [adresa], osobno svjedočila napadu na njezina sina PU od strane tuženika pod 1. DU, VU, TU i JU,

- da su je tada tuženice pod 2. ŠU i sada pok. EU (čiji je pravni slijednik suprug NU, tuženik pod 3.) spriječile da eventualno pruži pomoć svome sinu, sve na način da su je ove osobe čupale za kosu te šamarale, a u jednom času je do nje došao i tuženik pod 1. DU te ju je također šamarao u predjelu glave,

- da je tužiteljica prema mišljenju i nalazu sudskog vještaka dr. Mladena Miškulina zadobila ozlijede lica ( kontuzije) od kojih je trpjela jake bolove u trajanju od 1 dan, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 3 dana ukupno, te bolove lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 10 dana ukupno, a bolovi su izraženi u kumulativnom opsegu za cijeli tijek liječenja te je trpjela primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, dok je u daljnjem tijeku postojao sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 1 do 2 dana ukupno, dok je srednjeg intenziteta trajao 3 dana ukupno,

- da je tuženik pod 1. DU presudom Općinskog suda u Bjelovaru K- 388/2014-385 od 06. srpnja 2020., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru Kž-296/2020-15 od 03. ožujka 2021., u kaznenom predmetu kao prvooptuženi proglašen krivim što je dana 15. srpnja 2011. u Garešnici u [adresa] i to zajedno sa KU, TU i JU, bez ikakvog povoda fizički napao UU kojeg su teško ozlijedili.

9. Temeljem ovih odlučnih činjeničnih utvrđenja, cijeneći pri tom iskaze parničnih stranaka i iskaze saslušanih svjedoka u ovom parničnom i u kaznenom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Bjelovaru pod brojem K-388/2014, sud prvog stupnja je smatrao da je uzrok ozljeđivanja tužiteljice, a time i nastanka predmetne štete, u opisanom protupravnom ponašanju tuženika. Zaključak prvostupanjskog suda glede odgovornosti tuženika kao pravilan prihvaća i ovaj sud. Naime, u ovakvim i sličnim, verbalnim i fizičkim sukobima, uzročnost kao pretpostavka odgovornosti za štetu je veza između štetne radnje kao uzroka i nastanka štete kao posljedice, a koje posljedice na fizičko i duševno zdravlje tužiteljice je, u konkretnom slučaju, potvrdio i sudski vještak.

10. Osporavajući u žalbi navedena činjenična utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda, žalitelji su se svojim žalbenim navodima zadržali na tome da sudskoj ocjeni dokaza suprotstavljaju vlastitu ocjenu, a okolnost što time nisu zadovoljni ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost osporene presude. U sporovima male vrijednosti isključivo prvostupanjski sud utvrđuje činjenično stanje te je za drugostupanjski sud činjenično stanje uvijek „pravilno utvrđeno“, to jest drugostupanjski sud, i kada ima sumnji u tom pogledu, ipak mora polaziti od činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud (Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4778/2008 od 1. ožujka 2012.).

11. Tuženici u žalbi neosnovano navode da su u pobijanoj presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da je sud ignorirao postojanje presude Prekršajnog suda u Daruvaru broj Pp 6 J-517//1-2 od 18. srpnja 2012. prema kojoj tuženici nisu uopće odgovorni za protupravno postupanje kojim bi tužiteljici nanijeli bilo kakve ozlijede. Naime, u našem pravnom sustavu postoji načelo slobodne ocjene dokaza koje znači da sud kod ocjenjivanja dokaza nije vezan ni za kakva zakonska pravila o dokaznoj snazi izvedenih dokaznih sredstava. U svakom slučaju, prvostupanjski sud nije vezan citiranom presudom jer je predmet prekršajnog postupka bio jesu li tuženici počinili prekršaj iz domene javnog reda i mira, a građansko-pravna odgovornost puno je šira od prekršajne.

12. Dakle, obrazloženje prvostupanjskog suda o odgovornosti tuženika prihvaća i ovaj sud jer je rezultat pravilno ocijenjenih dokaza u postupku i logičnih i uvjerljivih razloga koji sadrže brižljivu i savjesnu ocjenu svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a.

13. Prema odredbi 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok se prema članku 1046. pod pojmom štete smatra i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Pojam prava osobnosti ZOO-a daje u članku 19. stavku 2. gdje se kao prava osobnosti, kada se radi o fizičkoj osobi u smislu tog Zakona navode: pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr.

14. Intenzitet pretrpljenih boli i straha samo su kvalifikatorne okolnosti koje, među ostalim, treba imati u vidu kod ocjene visine nastale štete. U obrazloženju presude prvostupanjski sud, dakle, suvišno se bavio utvrđivanjem naknade neimovinske štete u posebnim iznosima u odnosu na svaku kvalifikatornu okolnost. Međutim, prvostupanjski sud nije pogriješio kada ju je, s obzirom na navedena činjenična utvrđenja, u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. i 2. ZOO-a, utvrdio u visini od 796,00 eura jer za to postoji uporište u nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke i medicinskoj dokumentaciji.

15. Odredbom članka 1100. propisano je kako će sud u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da je težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, te da će pri tom voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanim fizičke boli, duševne boli i straha, u cilju kojim služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

16. Suprotno žalbenim navodima, nasilno ponašanje tuženika izazvalo je kod tužiteljice opravdan strah i za vlastitu sigurnost i dobrobit ( a ne samo strah i brigu zbog sina ) jer bilo kakva primjena agresije i fizičke sile, a pogotovo ona utvrđena od strane tuženika pod 1. i pod 2. izaziva strah te predstavlja povredu prava, ponajprije na tjelesno zdravlje, i ne smije se tolerirati. Zbog toga je sud s pravom ocijenio da su tuženici dužni naknaditi tužiteljici štetu koju ona trpi zbog predmetnog štetnog događaja, a pravilna novčana naknada u konkretnom slučaju nema samo satisfakcijsku i kompenzacijsku funkciju, već također i prevencijsku funkciju.

17. Nadalje, pravilno je tužiteljici priznata i kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete, sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. svibnja 2016. ( da “obveza plaćanja neimovinske štete sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a dospijeva danom podnošenja tužbe te slijedom toga i obveza plaćanja zatezne kamate na naknadu neimovinske štete dospijeva istog dana ) od dana podnošenja tužbe, odnosno, od 26. travnja 2013. Iako se u razlozima presude prvostupanjskom sudu potkrala pogreška pa kao godinu za početak tijeka zakonskih zateznih kamata navodi godinu 2023., mjerodavno je da se ipak obrazlaže kako se radi o danu podnošenja tužbe, dakle nesporno 26. travnja 2013., a tako je presuđeno pod toč. I. izreke. Stoga se može raditi samo o relativno bitnoj povredi koja, po mišljenju ovog žalbenog suda, nije dovela do nepravilne ili nezakonite odluke.

18. Zakonita je i odluka o parničnom trošku, ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 2. i 155. ZPP-a, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i uspjehu dokazivanja, kako u pogledu osnova, tako i visine.

19. Zbog navedenog, jer nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, žalbe stranaka je valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

U Splitu 6. ožujka 2025.

SUTKINJA

Dragica Samardžić