Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1458/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja Čistoća d.o.o., OIB: 84923155727, iz Zadra, Stjepana Radića 33, kojeg zastupa punomoćnica Kristina Baričević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika HT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-361/2024-11 od 9. srpnja 2024., 6. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba tužitelja uvažava se kao osnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-361/2024-11 od 9. srpnja 2024. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršiteljice dužnosti javnog bilježnika Anite Škurjanec u Zagrebu poslovni broj Ovrv- 2604/2018 od 30. srpnja 2018. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 43,69 EUR sa zateznim kamatama:

- na iznos od 6,26 EUR od 15. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 6,26 EUR od 15. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 6,26 EUR od 15. listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 3,86 EUR od 15. studenog 2017. do isplate,

- na iznos od 3,86 EUR od 15. prosinca 2017. do isplate,- na iznos od 3,86 EUR od 15. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 3,86 EUR od 15. veljače 2018. do isplate,

- na iznos od 5,60 EUR od 15. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 3,86 EUR od 20. travnja 2018. do isplate te se odbija tužbeni zahtjev. II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka.“

2. Protiv navedene presude potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj 22. srpnja 2024. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08. -Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu podnio je tuženik 25. rujna 2024. u kojem osporava navode žalbe u cijelosti.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade na ime pružene usluge odvoza otpada tuženiku tijekom razdoblja od srpnja 2017. do ožujka 2018. u ukupnom iznosu od 43,69 eura.

5.1. Tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, istaknuo prigovor promašene aktivne legitimacije i prigovor zastare.

5.2. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik vlasnik nekretnine na adresi [adresa] u [adresa], te je isti evidentiran kao korisnik usluge tužitelja u utuženom razdoblju. Pravilnikom o općim uvjetima isporuke komunalne usluge sakupljanja i odvoza komunalnog otpada (dalje: Pravilnik) da je propisano da su korisnici komunalne usluge pravne i fizičke osobe koje su vlasnici ili korisnici nekretnina na području na kojem isporučitelj obavlja uslugu (članak 2. stavak 1.) i koji su obvezni koristiti usluge isporučitelja na način i pod uvjetima određenim Pravilnikom (članak 3. stavak 1.). Iz navedenog proizlazi da su vlasnici ili korisnici nekretnina na području pružanja usluga tužitelja korisnici komunalne usluge tužitelja i da su isti obvezni koristiti usluge tužitelja. Budući da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine koja se nalazi na području pružanja usluga tužitelja, isti da je i korisnik njegovih usluga u smislu navedenih odredaba Pravilnika tužitelja.

5.3. Člankom 1. i 2. Pravilnika propisano je da je tužitelj isporučitelj komunalnih usluga na predmetnom području, pa je ovlašten potraživati naknadu po osnovi komunalnih usluga zbog čega je odbijen tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

5.4. Čitanjem izvoda otvorenih stavki prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj od tuženika traži isplatu prema računu broj ... od 31. srpnja 2017. u iznosu od 47,18 kuna/6,26 eura, prema računu broj ... od 31. kolovoza 2017. u iznosu od 47,18 kuna/6,26 eura, prema računu broj ... od 30. rujna 2017. u iznosu od 47,18 kuna/6,26 eura, prema računu broj ... od 31. listopada 2017. u iznosu od 29,10 kuna/3,86 eura, prema računu broj ... od 30. studenog 2017. u iznosu od 29,10 kuna/3,86 eura, prema računu broj ... od 31. prosinca 2017. u iznosu od 29,10 kuna/3,86 eura, prema računu broj ... od 31. siječnja 2018. u iznosu od 29,10 kuna/3,86 eura, prema računu broj ... od 28. veljače 2018. u iznosu od 42,16 kuna/5,60 eura i prema računu broj ... od 31. ožujka 2018. u iznosu od 29,10 kuna/3,86 eura.

5.5. Prvostupanjski sud navodi da je tuženik bio korisnik usluga tužitelja tijekom utuženog razdoblja pa je u obvezi plaćati naknadu za pružene usluge na temelju ispostavljenih računa od strane tužitelja u smislu članka 20. Pravilnika. Međutim, kako izvod otvorenih stavaka ne predstavlja javnu ispravu u smislu članka 230. ZPP-a, a tuženik je osporio visinu tužbenog zahtjeva, na tužitelju da je teret dokazivanja da je tuženik (kao korisnik njegovih usluga) dužan platiti upravo iznos kojeg potražuje u sudskom postupku (članak 219. stavak 1. ZPP-a).

5.6. Kako tužitelj nije dostavio utužene račune na temelju kojih bi sud mogao utvrditi što tužitelj istima naplaćuje, odnosno radi li se o naknadi koja bi se sastojala od fiksnog (stalnog) i/ili varijabilnog dijela cijene, pri čemu potražuje različite iznose (47,18 kuna, 29,10 kuna i 42,16 kuna), to da nije moguće sa sigurnošću utvrditi na temelju kojih parametara je takva cijena obračunata, a niti da li je tužitelj tuženiku naplatio cijenu obvezne minimalne usluge. Zbog toga je prvostupanjski sud primjenom pravila o teretu dokazivanja ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javne bilježnice Anite Škurjanec u Zagrebu poslovni broj Ovrv-2604/2018 od 30. srpnja 2018. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 43,69 eura sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose kako je to specificirano.

5.7. Kako je tuženik uspio u cijelosti, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova, a o troškovima tuženika nije odlučeno jer on nije postavio zahtjev za naknadu troškova.

6. Tužitelj navodi da žalbu podnosi zbog svih žalbenih razloga, dakle i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Kako se radi o sporu male vrijednosti u kojemu se žalba ne može podnositi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, to je ovaj sud vezan činjeničnim stanjem kako ga je utvrdio prvostupanjski sud i taj žalbeni razlog ovaj sud ne ispituje.

6.1. Tužitelj podnosi žalbu i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da pobijana odluka ima nedostataka zbog kojih ju nije moguće ispitati te postoji proturječnost izreke i obrazloženja te su razlozi presude proturječni ispravama u spisu. Pri tome tužitelj ukazuje na to da on potražuje samo iznos minimalne javne usluge koju je dužan platiti svaki korisnik neovisno o predaji otpada, a koja je navedena u dostavljenom Cjeniku i Kartici kupca tužitelja.

6.2. I po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je počinio navedenu bitnu povredu jer za svoju odluku nije dao jasne razloge. Naime, prvostupanjski sud navodi da je tuženik u obvezi plaćati uslugu tužitelja, ali da tužitelj nije dostavio račune iz kojih bi bila vidljiva struktura iznosa koji se potražuje, a kojim računima se dokazuju podaci koji se navode u izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja na temelju kojeg je podnesen prijedlog za ovrhu javnom bilježniku, obzirom da je ovaj postupak proizišao iz ovršnog postupka.

6.3. Tužitelj tijekom postupka, ali i žalbi navodi da traži samo fiksni dio, odnosno plaćanje obvezne minimalne javne usluge, a o čemu je priložio Cjenik usluga i Karticu kupca. Pri tome se pozvao i na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 101/2023 od 14. veljače 2023. te na članak 20. stavak 2. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom („Narodne novine“ broj 50/17., 84/19., 14/20., 31/21., 84/21. i 106/22.).

6.4. Na navedene tvrdnje tužitelja prvostupanjski sud se nije osvrnuo, niti je ocijenio može li se visina minimalne javne usluge utvrditi na temelju dokaza koje je tuženik priložio jer je pogrešno zaključio da se visina zahtjeva tužitelja može ocijeniti samo na temelju računa, a koje tužitelj doista nije priložio. Time što nije dao ocjenu svih dokaza koje je proveo, nisu dani niti jasni razlozi za odluku koju je donio, zbog čega je ovaj sud ukinuo pobijanu odluku primjenom članka 369. stavak 1. ZPP-a te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. U ponovljenom suđenju, prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu, ocijeniti sve dokaze koje je proveo, osobito ocijeniti tvrdnju tužitelja da traži samo iznos minimalne javne usluge na temelju priloženog Cjenika, nakon čega će donijeti novu odluku o glavnoj stvari i o troškovima postupka.

Koprivnica, 6. ožujka 2025.

Sutkinja

Vesna Rep