Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ob-18/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Bojane Skenderović kao članice vijeća, u pravnoj stvari mlljt. tužiteljice ŽG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupane po majci i zakonskoj zastupnici ŽGV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], a ona po punomoćniku Domagoju Mužiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika RG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupanog po punomoćnici Anamariji Biočić Siničić, odvjetnici u [adresa], radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-149/2022-24 od 10. siječnja 2025., na sjednici vijeća 6. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-149/2022-24 od 10. siječnja 2025. u dosuđujućem dijelu točke I. i pod točkom II. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika se prihvaća te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-149/2022-24 od 10. siječnja 2025. preinačuje pod točkom III. izreke na način da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

II. Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka.

III. U nepobijanom odbijajućem dijelu točke I. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke izmijenjen je iznos uzdržavanja određen točkom II.6. izreke rješenja Općinskog suda u Splitu poslovnog broja R1 Ob- 240/2018 od 6. lipnja 2018. na način da je utvrđena obveza tuženika da za uzdržavanje mlljt. ŽG počevši od 1. travnja 2022. do 31. prosinca 2022. doprinosi mjesečni iznos od 335,79 EUR-a, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. mjesečni iznos od 306,00 EUR-a, a od 1. siječnja 2024. do 31. listopada 2024. mjesečni iznos od 383,00 EUR-a, te mu je naloženo da s osnove razlike tražbine po osnovi uzdržavanja za period od 1. travnja 2022. do 31. listopada 2024. isplati tužiteljici iznos od 2.419,11 EUR-a na račun majke tužiteljice kao njene zakonske zastupnice, dok je za više zatraženo u iznosu od 200,30 EUR-a za navedeno razdoblje tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Pod točkom II. izreke izmijenjen je iznos uzdržavanja određen točkom II.6. izreke rješenja Općinskog suda u Splitu poslovnog broja R1 Ob-240/2018 od 6. lipnja 2018. na način da je tuženik obvezan doprinositi za uzdržavanje mlljt. ŽG od 1. studenog 2024. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski razlozi mjesečni iznos od 462,00 EUR-a najkasnije do 10-og dana u mjesecu za tekući mjesec uplatom na račun majke tužiteljice kao njene zakonske zastupnice. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi mlljt. tužiteljici parnični trošak u iznosu od 400,00 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od 10. siječnja 2025. do isplate.

2. Navedenu prvostupanjsku presudu pravodobnom žalbom pobija tuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, te osporava i odluku o trošku, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu i obvezati tužiteljicu da snosi svoje troškove, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Kako tuženik u žalbi nije naveo u kojem dijelu pobija presudu, to je ovaj sud temeljem odredbe čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022 i 114/2022– dalje: ZPP) pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem tuženik nije uspio u sporu i to u odnosu na dosuđujući dio točke I., točku II. i III. izreke.

5. Žalba tuženika nije osnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok je osnovana u odnosu na odluku o trošku.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev mlljt. tužiteljice za izmjenu ranije odluke o uzdržavanju.

7. Prvostupanjski sud, polazeći od nespornih i dokaznim postupkom utvrđenih činjenica:

- da je mlljt. tužiteljica jedino zajedničko dijete majke RGV i tuženika, čiji je brak razveden rješenjem istog suda poslovni broj R1 Ob-240/18 od 6. lipnja 2018., te da je temeljem citiranog rješenja tuženik bio obvezan mjesečno doprinositi za uzdržavanje mlljt. tužiteljice iznos od 800,00 kn počevši od 1. srpnja 2018. pa nadalje dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti najkasnije do 20-og u mjesecu za prethodni mjesec, sve to na račun majke i zakonske zastupnice mlljt. tužiteljice,

- da među strankama nije sporno da su se izmijenile okolnosti koje je sud imao u vidu prilikom donošenja rješenja poslovni broj R1 Ob-240/18 od 6. lipnja 2018. (tuženik od siječnja 2021. živi u [adresa] pa od tada mlljt. tužiteljica stanuje isključivo sa majkom koja o njoj vodi isključivu brigu, dok je u vrijeme donošenja ranije sudske odluke gotovo svakodnevno boravila dio dana kod oca koji je stanovao u neposrednoj blizini, da je mlljt. tužiteljica u vrijeme donošenja ranije odluke imala deset godina, dok je u vrijeme podnošenja tužbe navršila četrnaest godina, a u vrijeme donošenja prvostupanjske presude bila je u dobi od šesnaest i pol godina),

- da je nesporno tuženik od siječnja 2021. pa nadalje plaćao na ime uzdržavanja mlljt. tužiteljice u prosjeku mjesečno 200,00 EUR-a do 250,00 EUR-a, odnosno da je od podnošenja tužbe 31. ožujka 2022. do 31. listopada 2024. na ime uzdržavanja mlljt. kćerke uplatio ukupno 8.125,00 EUR-a,

- da je nesporno među strankama da je tuženik tijekom 2022. ostvarivao mjesečna primanja u iznosu od 1700,00 EUR-a, tijekom 2023. ostvarivao je mjesečna primanja prosječno u iznosu od 1.408,33 EUR-a, a tijekom 2024. u prosječnom iznosu od 1.770,00 EUR-a (od siječnja 2024. do ožujka 2024. u iznosu od 1.000,00 EUR-a mjesečno, a od travnja 2024. pa nadalje mjesečno u iznosu od 2.100,00 EUR-a neto),

- da je u smislu odredbe čl. 307. st. 1. i 2. i čl. 311. Obiteljskog zakona (''Narodne novine'' broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023 i 156/2023, dalje: ObZ), a cijeneći iskaz zakonske zastupnice mlljt. tužiteljice, utvrđeno da za zadovoljenje materijalnih potreba pobliže opisanih u točki 27. obrazloženja prvostupanjske presude mlljt. kćerki stranaka, a koja je u dobi od 16,5 godina, bavi se rukometom i ima uobičajene prosječne materijalne potrebe djece svoje dobi, treba mjesečno iznos od 462,00 EUR- a,

- da su sukladno odredbi čl. 307. st. 3. i čl. 313. ObZ utvrđene materijalne prilike tuženika (oca), pobliže opisane u točki 28. obrazloženja prvostupanjske presude,

zaključuje da je otac u mogućnosti participirati u ukupno utvrđenim potrebama uzdržavanja mlljt. kćerke u razdoblju od 1. travnja 2022. do 1. svibnja 2023. u iznosu od 335,79 EUR-a mjesečno, od 1. lipnja 2023. do 1. srpnja 2023. u iznosu od 336,00 EUR-a mjesečno, od 1. kolovoza 2023. do 1. travnja 2024. u iznosu 223,46 EUR-a mjesečno, od 1. travnja 2024. do 1. studenoga 2024. u iznosu od 462,00 EUR-a mjesečno, jer je radno sposobna osoba, zaposlen je, te je u utuženom razdoblju od travnja 2022. do listopada 2024. ostvarivao plaću u prosječnom mjesečnom iznosu od oko 1.700,00 EUR-a neto, a od studenoga 2024. ostvaruje plaću u mjesečnom iznosu od 2.100,00 EUR-a, pri čemu je posebno cijenio činjenicu da živi u unajmljenom stanu te da ima obvezu uzdržavanja samo mlljt. tužiteljice. Iznose uzdržavanja koje je tuženik nesporno platio u razdoblju od podnošenja tužbe 31. ožujka 2022. do kraja listopada 2024. prvostupanjski sud je uračunao tuženiku u ispunjenje obveze uzdržavanja za navedeno razdoblje. Prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 285., čl. 288., čl. 306., čl. 309., čl. 310., čl. 311., čl. 313., čl. 314. i čl. 317. ObZ-a izmijenio raniju odluku o uzdržavanju sadržanu u rješenju Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1 Ob- 240/2018 od 6. lipnja 2018. na način da je utvrdio obvezu tuženika da s osnova uzdržavanja mlljt. ŽG počevši od 1. travnja 2022. do 31. prosinca 2022. doprinosi mjesečni iznos od 335,79 EUR-a, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. mjesečni iznos od 306,00 EUR-a, a od 1. siječnja 2024. do 31. listopada 2024. mjesečni iznos od 383,00 EUR-a, te mu je naložio da s osnove razlike tražbine po osnovi uzdržavanja za period od 1. travnja 2022. do 31. listopada 2024. isplati tužiteljici iznos od 2.419,11 EUR-a, dok je za više zatraženo u iznosu od 200,30 EUR-a za navedeno razdoblje odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, a od 1. studenoga 2024. pa nadalje dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti obvezao tuženika doprinositi za uzdržavanje mlljt. kćerke iznos od 462,00 EUR-a mjesečno.

8. Iako tuženik pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, žalbenim navodima sadržajno ne ukazuje niti na jednu od bitnih povreda, pa je ovaj sud ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022 i 114/2022– dalje: ZPP) i utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

9. Tuženik u žalbi, a isto je tvrdio i tijekom prvostupanjskog postupka, u bitnome navodi da je riječ o razmjernoj obvezi uzdržavanja oba roditelja, te smatra da je pravilnom primjenom materijalnog prava, a imajući u vidu odredbe Obiteljskog zakona kojima je propisano da su oboje roditelja obvezni doprinositi za uzdržavanje mlljt. djeteta, trebao biti obvezan doprinositi za mlljt. kćerku razmjerno 70% procijenjenog iznosa potrebnog za uzdržavanje mlljt. kćerke (priznaje brigu majke kao protuvrijednost razmjernog novčanog doprinosa), a ne 100% iznos kako je to odredio prvostupanjski sud, a u prilog svojih tvrdnji poziva se na presudu Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-215/2004 od 12. rujna 2005. potvrđenu presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 2475/2006 od 5. listopada 2007.

10. Protivno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je, utvrdivši da mlljt. tužiteljica stanuje sa majkom i da majka mlljt. tužiteljice svoj dio obveze u uzdržavanju mlljt. kćerke ispunjava kroz svakodnevnu skrb o njoj, kraj činjenice da iz provedenih dokaza ne proizlazi da su stranke novčano uzdržavanje uredile sporazumno u skladu s obiteljski okolnostima, pravilno primijenio odredbu čl. 310. st. 1. i 2. ObZ (a kojima je propisano da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja i da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja) kada je tumačenje tuženika o postojanju razmjerne obveze roditelja u zadovoljavanju materijalnih potreba mlljt. djeteta ocijenio neosnovanim, a koja činjenična utvrđenja i primjenu materijalnog prava pravilnim prihvaća i ovaj sud.

10.1. Naime, a što tuženik ispušta iz vida, od 2007. godine temeljno načelo na kojem počiva određivanje uzdržavanja za maloljetnu djecu je izjednačavanje svakodnevne skrbi o maloljetnom djetetu i novčanog uzdržavanja, a jedna od svrha uvođenja tog načela je bila i pravedna raspodjela tereta materijalne skrbi (novčanog uzdržavanja) i nematerijalne skrbi (svakodnevna skrb) o djetetu između roditelja.

10.2. U ovom konkretnom slučaju nije primjenjiva sudska praksa na koju se poziva tuženik u svojoj žalbi, obzirom je u tim odlukama obveza uzdržavanja određena prema pravilima o određivanju uzdržavanja za maloljetno dijete prema Obiteljskom zakonu iz 2003. i prije novele Obiteljskog zakona iz 2007., a prema kojima su sudovi od ukupnog iznosa djetetovih potreba jedan dio uračunavali roditelju s kojim dijete živi na ime čuvanja i njege pa je prema tom modelu roditelj s kojim je dijete živjelo nosio dvostruki teret skrbi o djetetu (zadovoljavao je nematerijalne potrebe djeteta kroz svakodnevnu skrb i pokrivao dio materijalnih potreba djeteta).

11. Prvostupanjski sud je o odluku o trošku utemeljio na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a jer tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, te je obvezao tuženika da joj naknadi trošak postupka u iznosu od 400,00 EUR-a, a koji se trošak odnosi na jednokratnu nagradu u visini 200 bodova po Tbr. 7. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, a u smislu odredbe Tar. br. 52. toč. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).

12. Tuženik, osporavajući odluku o trošku, u žalbi navodi da je odmah u odgovoru na tužbu priznao tužbeni zahtjev u visini od 250,00 EUR-a, pa kako je iznos priznatog zahtjeva razmjerno veći od iznosa potraživanja iz tužbe, to u odnosu na taj dio nije uzrokovao spor te je u tom smislu trebalo odrediti da svaka stranka snosi svoj trošak.

13. Ispitujući odluku o trošku, ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud odluku o trošku nepravilno utemeljio na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, bez odgovarajućeg vrednovanja svih okolnosti slučaja na koje upućuje odredba čl. 366. st. 1. ObZ-a, a kako to osnovano ukazuje i tuženik u svojoj žalbi. Naime, tuženik je u odgovoru na tužbu priznao tužbeni zahtjev za plaćanje uzdržavanja mlljt. kćerki u visini 250,00 EUR- a mjesečno, pa imajući u vidu da tuženik svojim ponašanjem nije doprinio odugovlačenju postupka i da su obje stranke bile zastupane po punomoćnicima odvjetnicima, kao i ishod postupka, to je pravilnom primjenom odredbe čl. 366. st. 1. ObZ-a valjalo odrediti da svaka stranka snosi svoj trošak.

14. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u dosuđujućem dijelu točke I. i pod točkom II. izreke, dok je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a žalbu tuženika valjalo prihvatiti te preinačiti prvostupanjsku presudu pod točkom III. izreke (odluci o trošku) na način sa svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

15. Obzirom da tuženik u odnosu na glavnu stvar nije uspio sa svojom žalbom, već je uspio samo u odnosu na trošak postupka koji se sukladno odredbi čl. 35. st. 2. ZPP-a ne uzima u obzir prilikom određivanja vrijednosti predmeta spora, to mu sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a nije dosuđen trošak žalbenog postupka.

16. U nepobijanom odbijajućem dijelu točke I. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu, 6. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Ledinšćak-Babić