REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-20/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Anite Belak kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene ČŠ, zbog kaznenih djela iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 i 114/22 dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi branitelja optužene, Antonia Kaleba, odvjetnika iz Siska, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 13. studenog 2024. br. K-329/2024, u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optužene ČŠ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 13. studenog 2024., broj K- 329/2024 optužena ČŠ proglašena je krivom zbog počinjenja dva u stjecaju kaznena djela protiv imovine, krađe, iz članka 228. stavka 1. KZ/11, te je na temelju članka 228. stavka 1. KZ/11 optuženici za svako počinjeno kazneno djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, pa je na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 optuženica osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

2. Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08) oštećenoj LŠ, je dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu 400,00 eura, a oštećenicima KŠ, i TŠ, su dosuđeni imovinskopravni zahtjevi svakom u iznosu 305,26 eura, te je naloženo optuženici u roku petnaest dana po pravomoćnosti presude oštećenicima isplatiti dosuđene iznose.

3. Na temelju članka 148. stavka 6. u vezi sa stavkom 1. ZKP/08 optuženica je oslobođena plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 6. ZKP/08.

4. Protiv te presude žalbu je podnijela optužena ČŠ, po svom branitelju Antoniu Kalebu, odvjetniku iz Siska, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se optuženici izrekne uvjetna osuda uz duži rok kušnje i posebnu obvezu da oštećenima u roku od šest mjeseci nadoknadi nastalu štetu ili podredno da se izrečena zatvorska kazna od jedne godine izvrši u trajanju od šest mjeseci dok se preostalih šest mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženica nadoknadi oštećenicima nastalu štetu i u ostavljenom roku kušnje ne počini novo kazneno djelo.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je, po službenoj dužnosti, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

7. Žalba nije osnovana.

8. Žaliteljica u žalbi navodi kako prvostupanjski sud, prilikom izbora vrste i mjere kazne, nije uzeo u obzir sve olakotne okolnosti iz članka 47. stavak 1. KZ/11 koje utječu na visinu izrečene kazne optuženici, a koje su u svojoj ukupnosti mogle dovesti do blažeg kažnjavanja.

9. Ovaj drugostupanjski sud, protivno žalbenim navodima, nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ispravno cijenio sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne. Naime, ispravno prvostupanjski sud nalazi olakotnim što je optuženica priznala kaznena djela i imovinskopravne zahtjeve oštećenika, te iskazala spremnost za njihovim obeštećenjem, kao i njezine osobne, obiteljske i imovinske prilike, odnosno da je optuženica udovica, majka desetero djece od kojih je jedno malodobno, te činjenicu da, osim socijalne pomoći, drugih prihoda i imovine nema. U odnosu na otegotne okolnosti relevantne za odluku o vrsti i mjeri kazne, sud je u prvom redu cijenio okolnost što je optuženica u petnaest navrata pravomoćno osuđivana, i to uglavnom upravo zbog istovrsnih kaznenih djela odnosno zbog kaznenih djela protiv imovine, te da su joj, osim jedne novčane kazne, tri zatvorske kazne koje su zamijenjene radom za opće dobro na slobodi, u šest navrata izricane uvjetne osude, a u svim preostalim osudama isključivo bezuvjetne kazne zatvora.

10. Stoga, neutemeljeno žaliteljica u žalbi navodi kako prvostupanjski sud nije uzeo u obzir olakotne okolnosti u vidu teškog imovinskog stanja optuženice, činjenice da je udovica i majka desetero djece, te da je iskreno priznala učin kaznenih djela i izrazila spremnost da oštećenima naknadi štetu prouzrokovanu počinjenim kaznenih djela, jer su upravo te okolnosti cijenjene i vrednovane kao olakotne okolnosti od strane prvostupanjskog suda. Nadalje, žaliteljici valja ukazati, u odnosu na navode da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne nije uzeo u obzir pobude iz kojih su predmetna kazna počinjena (teško imovinsko stanje, kao i činjenicu da je optuženica udovica koja je majka desetero djece), da se radi o pobudama koje nikako ne opravdavaju protupravno postupanje optuženice, posebno imajući u vidu, a kako to proizlazi iz njezinog iskaza, da su djeca optuženice u stvari odrasle osobe koje samostalno žive i skrbe o sebi, a da optuženica stanuje zajedno s jednom malodobnom kćerkom kod sina koji ih uzdržava i pomaže.

11. Razmatrajući po prvostupanjskom sudu izrečenu kaznu zatvora, ovaj drugostupanjski sud je zaključio da je bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od jedne godina adekvatna kako težini kaznenih djela, tako i utvrđenim okolnostima počinjenja kaznenih djela. Naime, značaj i težina pravilno u prvostupanjskoj presudi utvrđenih otegotnih okolnosti znatno nadilaze prirodu i značaj olakotnih okolnosti. Prije svega, činjenica da je optuženica u razdoblju od 1996. u petnaest navrata pravomoćno osuđivana, nesumnjivo ukazuje na to da ranije kazne ne samo da nisu polučile zakonom propisanu svrhu kažnjavanja, već je na strani optuženice nedvojbeno utvrđena velika količina kriminalne volje, odlučnosti i upornosti. Kraj takvog stanja stvari, neosnovan je prijedlog žalitelja da se prvostupanjska presuda preinači na način da se optuženoj izrekne uvjetna osuda uz izricanje posebne obveze naknade nastale štete, posebno imajući u vidu da, sukladno odredbi članka 56. stavak 2. KZ/11, sud prilikom izricanja uvjetne osude, među ostalim, osobito vodi računa o ranijoj osuđivanosti počinitelja kaznenog djela.

12. Stoga, uzimajući u obzir opća pravila izbora vrste i mjere kazne iz članka 47. KZ/11, kao i svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11, prema stajalištu i ovog drugostupanjskog suda, ovako odmjerenom i izrečenom kaznom će se u potrebnoj mjeri izraziti prijekor društva prema počiniteljima kaznenih djela, posebno specijalnim povratnicima, dok će izdržavanje izrečene kazne dostatno utjecati na optuženicu da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitog ponašanja, pa će se ujedno takvom kaznom utjecati kako na optuženicu, tako i na sve druge da ne čine kaznena djela, te ojačati svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela te o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

13. Slijedom navedenog, kako žalba žaliteljice nije osnovana, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženice, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 482. ZKP/08, trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku, 6. ožujka 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac