REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1892/2025.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluke, kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv I okr. AM i II okr. HM , zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 5/90, 30/90, 47/90, 29/94 ), odlučujući o žalbi I okr. AM i II okr. HM, protiv presude Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj: Pp -2521/2021-45 od 12. prosinca 2024. , na sjednici vijeća održanoj dana 6. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e :
I Odbija se kao neosnovana žalba I okr. AM i II okr. HM i prvostupanjska presuda se potvrđuje.
II Na temelju čl. 138.stavka 2.točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“broj 107/07 39/13, 110/15, 70/17 , 118/18 i 114/22 ) I okr. SM i II okr. HM su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka ovog suda u iznosu od 30, 00 EUR-a ( trideset) eura u roku od 90 dana od primitka ove presude, svaki okrivljenik.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom I okr. SM i II okr. HM su proglašen krivim za djelo prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i kažnjeni, novčanom kaznom u iznosu od 90,00 eura (devedeset) eura, svaki okrivljenik.
2. Okrivljenici su dužni platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 250,00 eura ( dvjesto pedeset) , svaki, te trošak na ime putnog troška svjedoka po 16,71 eura ( šesnaest eura i sedamdeset i jedan cent) , svaki okrivljenik.
3. Protiv te presude I okr. SM i II okr. HM su pravodobno podnijeli zajedničku žalbu, zbog bitne povrede postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka.
4. Predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati, te da se oslobode optužbe, podredno da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Rješavajući predmet u okviru navoda žalbe, te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po ocjeni ovog Suda u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede postupka niti povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu žalitelja na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, niti je nastupila zastara prekršajnog progona.
7. Neosnovano žalitelji u svojoj žalbi ističu povredu materijalnog prava, jer da je postoje okolnosti koje isključuju prekršajni progon, jer da je nastupila zastara prekršajnog progona sukladno odredbi čl. 13. st. 2. Prekršajnog zakona ( zastarni rok od tri godine obavezni prekršajni nalog).
7.1. Naime, odredbom čl. 13. st. 2. Prekršajnog zakona propisano je „ prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog“. Odredbom čl. 239. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, propisano je da je ovlašteni tužitelj obavezan izdati prekršajni nalog, između ostalog i za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana novčana kazna do 663,61 euro.
7.2. U konkretnom predmetu za djelo prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koje su djelo okrivljenici kažnjeni i proglašeni krivima, osim novčane kazne propisana je i novčana kazna do 30 dana. Dakle, ne radi se o djelu prekršaja za koje je isključivo propisana samo novčana kazna do iznosa od 663,61 eura, te stoga ovlašteni tužitelj nije zakonski obvezan izdati obvezni prekršajni nalog. Ovlašteni tužitelj je pravilno podnio optužni prijedlog, a ne obvezni prekršajni nalog kako tvrde žalitelji, stoga je žalba dopuštena, a prekršajni progon zastarijeva nakon četiri godine.
8. U odnosu na istaknute bitne povrede.
8.1. Žalitelji ističu bitnu povredu postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona, odnosno da im povrijeđeno pravo obrane, jer da im nije omogućeno sudjelovanje u postupku, ne izjašnjavajući se konkretno na koju procesnu situaciju se očituju. Ovakvi prigovori okrivljenika su u potpunosti neosnovani. Okrivljenici su uredno dobili poziv za glavne rasprave održane dana 29. listopada 2024. i dana 10. prosinca 2024. putem e-oglasne ploče suda,na kojim glavnim raspravama su saslušani svjedoci VM, CM, EM, LM i RM, okrivljenici svoj dolazak nisu opravdali, stoga nije povrijeđeno pravo obrane kako neosnovano žalitelji ističu u svojoj žalbi. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako je okrivljenicima omogućeno sudjelovanje u postupku i iznošenje obrane, što okrivljenici djelomično nisu iskoristili, te je sukladno čl. 167. st. 3. Prekršajnog zakona, u konkretnom slučaju postupak može provesti i bez nazočnosti okrivljenika, budući njihova nazočnost nije potrebna i da to nije od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje odluke. Dakle, žalbeni navodi okrivljenika koji se odnose na ovu bitnu povredu su u potpunosti neosnovani.
8.2. Žalitelji sadržajno ističu bitnu povredu postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, no međutim suprotno mišljenju žalitelja nije počinjena ova bitna povreda , jer je izreka presude razumljiva, nije proturječna razlozima presude, prvostupanjski sud je dao valjane razloge o krivnji žalitelja, koji su jasni i nisu međusobno proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Jednako tako odluka o izricanju sankcije je u potpunosti zakonita i razumljiva, stoga su žalbeni navodi žalitelja u odnosu na isto u potpunosti neosnovani.
8.3. Neosnovano žalitelji ističu kako je snimka događaja svjedokinje ŽM nezakonit dokaz, jer da nisu znali da ih ona snima, te je sačinjen bez njihove privole. U konkretnom navedena snimka nije nezakoniti dokaz, jer se snimanje dogodilo na javnom mjestu, a s obzirom na udaljenost i prostor u kojem se snimanje odvijalo , okrivljenici su mogli vidjeti da ih svjedokinja snima, a pri tome isto nisu izričito zabranili.
9. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje žalitelja.
9.1. Nasuprot navodima žalbe, prvostupanjski je sud, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, je pravilno cijenio obrane okrivljenika i iskaze svih svjedoka koji su suglasno svjedočili kako je došlo do vike, svađe , galame i meteža, a svjedoci AMC, ŽM, TM i RM da su se isti i odguravali. . Prvostupanjski sud je dao valjane razloge zbog čega odbacuje obranu okrivljenika kao neuvjerljivu, jer je ista u suprotnosti s iskazima svjedoka, čije je iskaze ocijenio istinitima, okolnosnim i u skladu s ostalim dokazima u spisu, posebice snimkom spornog događaja koji je autentičana. Prvostupanjski sud je sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio dokaze, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge, koji su, po mišljenu ovog suda , opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbi nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka.
9.2. Razloge prvostupanjske odluke u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa kako žalitelji nisu naveli nikakve nove, niti uvjerljive razloge kojima bi potkrijepili svoje osporavanje odgovornosti za prekršaj koji im se pobijanom presudom stavlja na teret, nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.
10. Ispitujući odluku o kazni ovaj Sud smatra da je izrečena novčana kazna okrivljenicima , pravilna i zakonita, prvostupanjski sud je cijenio razloge koji su potrebni za njihovo izricanje, te je stoga i ovaj sud mišljenja kako će se ovakvo izrečenim kaznom u potpunosti postići svrha kažnjavanja kod okrivljenika.
11. Nadalje, odluka o trošku postupka valjano je dosuđena na temelju zakonskih propisa citiranih u izreci pobijane presude, te je prvostupanjski sud valjano pri njihovom dosuđivanju cijenio računa o trajanju i složenosti prekršajnog postupka, kao i imovnom stanju okrivljenika. Paušalnom trošku postupka u iznosu od 250,00 eura svakom okrivljeniku, pridodani su i putni troškovi svjedoka svakom okrivljeniku u iznosu od 16,71 euro.
12. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka ovog suda temelji se na odredbi čl.138.stavke 2.točke 3. c Prekršajnog zakona. Kako je rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („N.N. broj 18/13)propisan opći okvir paušalne svote ,to je visina paušalnog iznosa troškova postupka iz čl. 138.stavke 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 30,00 eura,što je po stanovištu ovog suda primjereno s obzirom na trajanje i složenost postupka te imovno stanje okrivljenika.
13. Iz navedenih razloga valjalo je presuditi kao u izreci.
U Zagrebu, 6. ožujka 2025.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Mladen Budiša, v.r.
ČM, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike, i tužitelja.