Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-12681/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog KVŠ, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1. i 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru od 27. listopada 2022., poslovni broj: Pp-5648/2022, u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okr. KVŠ kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. UVŠ je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 EUR (dvadeset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. UVŠ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i članka 29. stavka 7. Zakona o osobnoj iskaznici, te mu je na temelju cit. propisa i uz primjenu instituta ublažavanja, za svako pojedino djelo utvrđena kazna u iznosu od 5.000,00 kn / 663,61 euro i 100,00 kuna / 13,27 eura, a potom izrečena ukupna novčana kazna na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona u iznosu od 5.100,00 kuna / 676,88 eura.

1.1. Uz novčanu kaznu, okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima A1 kategorije u trajanju od 6 mjeseci.

1.2. Istom odlukom okrivljenik je na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u svezi članka 138. Prekršajnog zakona obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kuna / 19,91 eura.

2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o zaštitnoj mjeri.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prava na vođenje prekršajnog postupaka.

5. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe ovaj sud je mišljenja da je za počinjene prekršaje izrečena novčana kazna u zakonom propisanim granicama i nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri vrednujući sve olakotne okolnosti na strani žalitelja te cijeneći poznate materijalne i životne prilike okrivljenika, kaznu odmjerio uz primjenu instituta ublažavanja, u velikoj mjeri ispod posebnim zakonom minimalno propisanih iznosa novčane kazne, smatrajući da će se i tako ublaženom kazanom postići svrha kažnjavanja i djelovati na buduće ponašanje počinitelja i ostalih sudionika u prometu da ne čine takve prekršaje, a koju kaznu prihvaća i žalitelj.

5.1. Ističe se da su prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupili na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Zakon o izmjenama Zakona o osobnoj iskaznici (NN br. 114/22.) kojim činjenično opisana postupanja iz izreke pobijane presude zadržavaju pravni kontinuitet, s time da su novim zakonima za predmetne prekršaje, zbog konverzije novčane valute, propisane neznatno blaže novčane kazne, u odnosu propise vremena počinjenja djela.5.2.   Sukladno odredbe članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, primijenit će se  propis koji je najblaži za počinitelja. Međutim, ovaj sud nije izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio izmijenjene odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) i Zakona o osobnoj iskaznici Zakonom o osobnoj iskaznici (NN br. 62/15., 42/20., 144/20., 114/22.) kao blažih propisa, jer je prvostupanjski sud odmjerio novčane kazne u velikoj mjeri ispod propisanih kazni za te prekršaje zakonima koji su bili na snazi, koje i prema novim zakonima predstavljaju značajno ublažene novčane kazne. Stoga nema mjesta primjeni novih zakona jer ne dovode do povoljnije kazne za okrivljenika.

6. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.

7.

Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri u pogledu navoda žalitelja ovaj sud je utvrdio da odluka prvostupanjskog suda o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom A1 kategorije u trajanju od 6 mjeseci, nije prestroga.

Naime, navedeno ponašanje predstavlja jedan od najtežih oblika kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu, koje s obzirom i na raniju pravomoćnu kažnjavanost zbog istog prekršaja, upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Stoga je osnovano i u skladu sa zakonom prema okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom A1 kategorije, budući da je primjena iste nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Paušalni navodi žalbe kojima ističe okolnosti počinjenja djela nisu od utjecaja na duljinu trajanja zaštitne mjere, niti žalitelj doprinosi ikakve dokaze o polaganju vozačkog ispita, zaposlenju i s time u svezi potrebe za upravljanjem vozilom navedene kategorije, koje bi učinile osnovanim preinačenje takve odluke.

8. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), bliže minimalno propisanom iznosu, s obzirom na manju složenost i kraće trajanje drugostupanjskog postupka.

8. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 6. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.