Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-560/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika pod 1. ŠA, pok. IA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. UA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćnici Ani Grbić, odvjetnici u Zadru, radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj 143 P-1450/2022-20 od 26. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 6. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj 143 P-1450/2022-20 od 26. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je kako glasi:

"I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužiteljica suvlasnica čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u udjelu od 960/3840 k. o. [katastarska općina], što su tužena pod 1) ŠA rođ. E i tužena pod 2) UA dužne priznati i trpjeti da se tužiteljica uknjiži kao suvlasnica čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u udjelu 960/3840 k. o. [katastarska općina], [adresa], površine 32 m2, uz brisanje toga prava sa imena tuženice pod 1) za udio od 480/3840 na teret njezina udjela od 800/3840 i sa imena tuženice pod 2) za udio od 480/3840 na teret njezina udjela od 800/3840, u roku od 15 dana“.

II Nalaže se tužiteljici da tuženicama pod 1) i 2) naknadi parnični trošak u iznosu od 1.650,00 EUR u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica, te presudu pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), predlažući pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora čini zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je ista suvlasnica čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u udjelu od 960/3840 dijela prava vlasništva i to temeljem osnova nasljeđivanja, kao i zahtjev za uknjižbu tog prava u zemljišne knjige, a na teret tuženica.

6. U postupku među strankama nije sporan slijed nasljeđivanja pravnih prednika stranaka prema priloženim rješenjima o nasljeđivanju u odnosu na spornu nekretninu.

7. Sporno je pak je li izvršena dioba između prednika stranaka još 40-ih godina 20. stoljeća, a temeljem koje diobe bi predmet spora pripao predniku tuženica što iste tvrde tijekom postupka, a što tužiteljica u cijelosti negira.

8. Po provedenom postupku sud prvog stupnja utvrdio je kako slijedi:

- da iz presude toga suda broj P-5629/2009 od 25. veljače 2010. slijedi da su tuženice, tada u svojstvu tužiteljice, utvrdile prema tamo tuženici a ovdje tužiteljici, da su nasljeđivanjem oca stekle pravo suvlasništva i to čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na jednake dijelove 960/3840 dijela (svaka po 480/3840 dijela),

- da iz rješenja o nasljeđivanju broj O-12/1988 od 8. veljače 1988. pak proizlazi da je tužiteljica naslijedila svoga oca AA na predmetnoj nekretnini za 3/12 dijela koji dio je naveden i u ostavinskoj imovini iza njegove smrti,

- da iz povijesti posjedovanja Ureda za katastar Zadar za čest. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] slijedi da je revizijom iz 1948. utvrđena izmjena posjednika čestice te su evidentirani OA i ŽA ud. ĐA. 1969. prema rješenju o nasljeđivanju iza smrti OA posjednikom njezinog dijela predmetne čestice evidentira se IA pok. Š. II revizijom k.o. [katastarska općina] 1986. posjednicima zgrade utvrđeni su ŽA. ĐA i DA pok. Š. U odnosu na dio ŽA ud. ĐA, Ugovorom o darovanju 1998. evidentira se VA pok. ĐA, a 2015. Ugovorom o darovanju između VA i KA, evidentira se KA,

- da u odnosu na dio DA pok. Š, 2007. prema rješenju o nasljeđivanju iza smrti IA broj O-689/03 posjednicima njegovog dijela zgrade 136 evidentiraju se BA, EAU, EAU i UA, EAU svaka za 1/3 dijela. Od 2008. prema Ugovoru o doživotnom uzdržavanju izvršena je ispravka upisa na način da se posjednicima evidentiraju ŠA i UA svaka za 1/ dijela.

9. Temeljem ovih činjeničnih utvrđenja, ocjenjujući i iskaze tužiteljice, odnosno saslušanih svjedoka, cijeneći iste sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, a pri tome primjenjujući odredbu članka 20. odnosno 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 91/96, dalje: ZOOV) koji je bio na snazi u vrijeme smrti oca tužiteljice, prvostupanjski je sud zaključio kako su iskazi svjedoka uvjerljivi i vjerodostojni. Naime, njihovi iskazi da su u skladu sa pisanim dokazima u spisu tj. u skladu sa u Povijesti posjedovanja, iz kojih je zaključiti da je između prednika stranaka izvršena dioba (usmena ili pismena) još 40-ih godina 20. stoljeća, u odnosu na spornu nekretninu (ĐA i NA), koja nekretnina je pripala JA čiji je sin I oženio OA, a koju je pak naslijedio njezin sin – otac tuženica IA, odnosno njega same tužiteljice.

10. Po stavu prvostupanjskog suda, sam iskaz tužiteljice upućuje na vrlo izvjestan zaključak da je dioba postojala i da je sporna konoba pripala predniku tuženica. Naime, da ista navodi kako predmetnu nekretninu koriste tuženice (tzv. [adresa]), a posjedovao ju je ČA koji je djed tuženica pod 1. i 2., odnosno njegov otac a pradjed tužiteljice NA. Dakle, da sama tužiteljica priznaje da su nekretninu samostalno koristili prednici tuženica još od pok. im pradjeda NA, iste imaju ključ od predmetne nekretnine, a tužiteljica osobno nije nikada koristila niti spominje da su je posjedovali njezini prednici.

11. U ovoj pravnoj stvari teret dokazivanja je na tužiteljici koja da bi uspjela u sporu mora dokazati da je naslijedila svog oca AA u utuženom suvlasničkom udjelu. Ista osim suvlasničkog udjela koji se navodi u rješenju o nasljeđivanju iza smrti njezinog oca LA međutim da nije ponudila druge adekvatne dokaze kojim bi potkrijepila svoje tvrdnje. Također notorna da je činjenica da su se na području Dalmacije naročito u davna vremena, kao što je ovdje slučaj, ugovori sklapali usmeno bez ovjera i provedbe u zemljišnim knjigama što danas rezultira ogromnim brojem sudskih postupaka.

12. S druge strane tuženice da su predloženim i izvedenim dokazima dokazale da je bilo diobe i da od onda nekretninu posjeduju putem prednika i to osobno, samostalno i neometano.

13. Zaključno, kako nitko ne može prenijeti na drugoga više prava nego što ga sam ima, tako ni tužiteljica da nije mogla naslijediti od svoga oca nekretninu koja u trenutku njegove smrti nije bila njegovo vlasništvo.

14. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 91/04, 37/05, 90/07, 48/09 i 148/12, dalje u tekstu: Tarifa).

15. Gore navedena činjenična utvrđenja te pravne zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj žalbeni sud, te se žaliteljica u cijelosti upućuje na navode detaljno elaborirane prvostupanjske presude.

16. Naime, pravilno je sud prvog stupnja temeljem dokaza koje su stranke predložile u postupku zaključio da su tužene vlasnice predmetne nekretnine odnosno konobe, za po ½ dijela a da tužiteljica ničim nije dokazala da su istinite njene tvrdnje koje paušalno iznosi u tužbi i tijekom postupka.

17. Pri tome je sud pravilno primijenio pravilo o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a.

18. Radi izbjegavanja nepotrebnog i suvišnog ponavljanja, tužiteljica se upućuje na navode detaljno elaborirane prvostupanjske presude.

19. U odnosu na žalbu tužiteljice odgovoriti je da tužiteljica u žalbi ponavlja one prigovore koje je iznosila i tijekom postupka, posebno upirući kako tuženice nisu dokazale postojanje diobe i tome slično, te ističe kako je sud donio odluku temeljem nedovoljno utvrđenog činjeničnog stanja. U odnosu na ovaj prigovor, prigovoriti je da sud donosi odluku temeljem rezultata provedenih dokaza koje su stranke predložile u tužbi odnosno u odgovoru na tužbu, odnosno do zaključenja prethodnog postupka, te je sud odlučio u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (članak 2. ZPP-a).

20. Ni ostalim žalbenim navodima ničim nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane presude. Posebice, iako upire na žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka žaliteljica u žalbi konkretno ne ukazuje koja bi to povreda bila učinjena. Također, ovaj sud utvrđuje da sud prvog stupnja nije prilikom donošenja pobijane presude počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

21. Također, pravilna je i zakonita odluka o troškovima postupka, te je sud osnovano naložio tužiteljici naknaditi parnični trošak tuženima, sukladno odrebi članka 154. stavak 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a, jer je ista u cijelosti izgubila parnicu.

22. Kako, dakle, nisu ostvareni žalbeni razlozi, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu, te presudu prvostupanjskog suda, kao i odluku o troškovima postupka, potvrditi, sve sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a, odnosno 380. točka 2. ZPP-a.

U Splitu, 6. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić