U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana, kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Klauda, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika LŽ, zbog prekršaja iz članka 216. stavak 1. točka 3. i stavak 3., članka 163. stavak 1. i 8. i članka 289. stavak 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20), rješavajući o žalbi okrivljenika LŽ podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru broj Pp-6602/2021 od 5. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 6. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Povodom žalbe okrivljenika LŽ, a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda tako da se temeljem odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), odbija optužba podnesena protiv okrivljenika zbog prekršaja iz članka 163. stavak 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog pod točkom 2. izreke pobijane presude, ''da iste prigode kontrola prometa od strane djelatnika PP Biograd utvrđeno da okrivljenik za vrijeme vožnje nije koristio sigurnosni pojas''.
II. Povodom žalbe okrivljenika LŽ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona okrivljenik LŽ oslobađa od optužbe za prekršaj iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisan pod točkom 3. izreke pobijane presude.
III. Uslijed odluke pod I. i II. žalba okrivljenika LŽ je u tom dijelu bespredmetna.
IV. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika LŽ i pobijana presuda se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje.
V. Uslijed odluke pod I., II. i IV. prihvaća se od strane prvostupanjskog suda utvrđena novčana kazna u iznosu od 1.061,78 (tisućušezdesetjedan euroisedamdesetosamcenti) eura, u odnosu na prekršaj pod točkom 1. izreke pobijane presude, koju je okrivljenik dužan platiti u roku od 90 (devedeset) dana, od dana primitka ove presude, a ako u određenom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je kazna u cijelosti plaćena
VI. Na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljenik LŽ je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, u roku od 30 dana od dana primitka presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim presudom okrivljenik LŽ proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u ukupno iznosu od 16.800,00 (pesnaesttisućaosmasto) una, temeljem članka 216. stavak 1. točka 3. i stavak 3., članka 163. stavak 1. i 8. i članka 289. stavak 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci presude.
2. Okrivljenik je upozoren na pravo propisano odredbom članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona.
3. Istom presudom, temeljem članka 58. Prekršajnog zakona okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 12 (dvanaest) mjeseci.
4. Pobijanom presudom okrivljenik je obvezan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 100,00 (sto) kuna.
5. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno je podnio žalbu zbog izrečena novčane kazne, te moli da se pobijana presuda preinači na načn da mu se odredi društveno koristan rad.
Žalba je djelomično bespredmetna, a djelomično neosnovana.
6. Rješavajući predmet povodom žalbe okrivljenika, te ispitujući pobijanu presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje sud) je utvrdio da je u ovom predmetu u odnosu na prekršaj iz članka 163. stavak 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, opisan pod točkom 2. izreke, nastupila zastara prava na vođenje prekršajnog postupka.
7. Naime, kako je odredbom članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano da za navedeni prekršaj koji se okrivljeniku stavljaju na teret, a za koji je tužitelj obvezan izdati obavezni prekršajni nalog, zastara prava na prekršajni progon nastupa protekom tri godine od dana počinjenja prekršaja, te kako su prema okrivljeniku inkriminirano djelo počinjeno dana 29. rujna 2021., trebalo je optužbu podnesenu protiv okrivljenika u tom dijelu odbiti.
8. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje Sud), je utvrdio da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe materijalnog prava jer djelo činjenično opisano pod 3. nije prekršaj u odnosu na okrivljenika. Naime, okrivljenik je proglašen krivim zbog dva djela u stjecaju, s tim da se djela u konkretnom slučaju međusobno isključuju.
9. Odredbom članka 216. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, između ostalog, propisano je da će se kazniti osoba koja u prometu na cesti upravlja vozilom prije stjecanja prava na upravljanje, dok je odredbom člankom 289. Istog propisa, između ostalog, propisano je da vozač ne smije upravljati vozilom kad mu je vozačka dozvola oduzeta, ili je isključen iz prometa ili mu je izrečena mjera opreza privremenog oduzimanja vozačke dozvole ili zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom. Dakle, u prekršaju iz članka 216. ZSPC-a sadržano je sve nepravo iz prekršaja iz članka 289. ZSPC-a, i ta dva prekršaja ne mogu egzistirati realnom stjecaju.
10. S obzirom da je okrivljeniku, kao osobi koja nije stekla pravo na upravljanje motornim vozilima, stavljeno na teret da je upravljao motornim vozilom dok mu je na snazi bila zaštitna mjera u trajanju od 24 mjeseca, valjalo je okrivljenika osloboditi optužbe za to djelo jer je već pri ispitivanju optužnog prijedloga bilo jasno da se ovi prekršaji međusobno isključuju.
11. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije utvrdio druge povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.
12. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj pravilno i zakonito izrečena novčana kazna u zakonom propisanom iznosu, time da je za počinjeni prekršaj novčana kazna ublažena. Izrečena novčana kazna primjerena je težini počinjenog djela, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja i ista je u dovoljnoj mjeri individualizirana pa ovaj Sud smatra da okrivljenik navodima svoje žalbe nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost ove odluke, te da ne postoje uvjeti za dodatno ublažavanje novčane kazne ili za zamjenu iste društveno korisnim radom. Naime, u ovoj fazi postupka izrečenu novčanu kaznu nije moguće zamijeniti radom za opće dobro jer se isto moguće tek u slučaju neuspjele prisilne naplate izrečene novčane kazne.
13. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, okrivljenik je obvezan platiti trošak paušala žalbenog postupka, u iznosu koji je primjeren složenosti i trajanju postupka.
14. Cijeneći sve naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 6. ožujka 2025.
ZAPISNIČAR:
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Sanja Klauda v.r.
Davorko Kučan v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.
