Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29 a
Poslovni broj: Gž-776/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Josip Valić, odvjetnik u Puli, protiv tuženice OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, koju zastupa punomoćnik Alan Alagić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Goran Veljović, Merima Ibrahimović, Ivana Bilić Komparić, Vladimir Veljović i Alan Alagić u Puli, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-518/2020 od 26. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 6. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-518/2020 od 26. listopada 2023.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:
I. I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 3.t.3. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama, koji je zaključen između tužitelja i tuženika dana 28.01.2008. godine te se vodi pod brojem 080128315008 ST i koji je solemniziran po javnom bilježniku Mirni Pliško u predmetu pod posl. br. OV-1368/08, a koja glasi:
„Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje“ te stoga navedena odredba ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane."
II. Nalaže se tuženici OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, da u roku od 15 dana isplati tužiteljici OĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.399,10 EUR / 40.679,50 kuna, zajedno sa zateznim kamatama, a koje kamate teku:
na iznos od 35,33 EUR / 266,22 kuna od 6.12.2008 do isplate,
na iznos od 43,41 EUR / 327,04 kuna od 6.1.2009 do isplate,
na iznos od 43,65 EUR / 328,89 kuna od 6.2.2009 do isplate,
na iznos od 43,61 EUR / 328,55 kuna od 6.3.2009 do isplate,
na iznos od 43,87 EUR / 330,53 kuna od 7.5.2009 do isplate,
na iznos od 43,88 EUR / 330,65 kuna od 7.5.2009 do isplate,
na iznos od 43,44 EUR / 327,31 kuna od 9.6.2009 do isplate,
na iznos od 69,30 EUR / 522,16 kuna od 6.7.2009 do isplate,
na iznos od 71,74 EUR / 540,56 kuna od 6.8.2009 do isplate,
na iznos od 71,73 EUR / 540,45 kuna od 6.9.2009 do isplate,
na iznos od 70,97 EUR / 534,72 kuna od 6.10.2009 do isplate,
na iznos od 70,78 EUR / 533,31 kuna od 6.11.2009 do isplate,
na iznos od 71,46 EUR / 538,42 kuna od 6.12.2009 do isplate,
na iznos od 71,32 EUR / 537,34 kuna od 9.1.2010 do isplate,
na iznos od 71,55 EUR / 539,06 kuna od 9.2.2010 do isplate,
na iznos od 71,07 EUR / 535,45 kuna od 9.3.2010 do isplate,
na iznos od 71,01 EUR / 535,05 kuna od 8.4.2010 do isplate,
na iznos od 71,00 EUR / 534,97 kuna od 7.5.2010 do isplate,
na iznos od 71,01 EUR / 535,02 kuna od 8.6.2010 do isplate,
na iznos od 70,32 EUR / 529,81 kuna od 6.7.2010 do isplate,
na iznos od 70,73 EUR / 532,95 kuna od 7.8.2010 do isplate,
na iznos od 71,20 EUR / 536,44 kuna od 6.9.2010 do isplate,
na iznos od 71,33 EUR / 537,41 kuna od 7.10.2010 do isplate,
na iznos od 71,83 EUR / 541,19 kuna od 10.11.2010 do isplate,
na iznos od 72,04 EUR / 542,75 kuna od 9.12.2010 do isplate,
na iznos od 72,31 EUR / 544,79 kuna od 11.1.2011 do isplate,
na iznos od 72,49 EUR / 546,21 kuna od 9.2.2011 do isplate,
na iznos od 72,51 EUR / 546,35 kuna od 6.3.2011 do isplate,
na iznos od 72,11 EUR / 543,32 kuna od 6.4.2011 do isplate,
na iznos od 72,09 EUR / 543,17 kuna od 6.5.2011 do isplate,
na iznos od 72,93 EUR / 549,50 kuna od 6.6.2011 do isplate,
na iznos od 72,29 EUR / 544,70 kuna od 7.7.2011 do isplate,
na iznos od 72,86 EUR / 548,96 kuna od 6.8.2011 do isplate,
na iznos od 73,14 EUR / 551,05 kuna od 7.9.2011 do isplate,
na iznos od 73,38 EUR / 552,88 kuna od 7.10.2011 do isplate,
na iznos od 73,31 EUR / 552,32 kuna od 6.11.2011 do isplate,
na iznos od 73,51 EUR / 553,87 kuna od 7.12.2011 do isplate,
na iznos od 73,69 EUR / 555,23 kuna od 14.1.2012 do isplate,
na iznos od 74,16 EUR / 558,77 kuna od 16.3.2012 do isplate,
na iznos od 73,69 EUR / 555,22 kuna od 14.4.2012 do isplate,
na iznos od 73,07 EUR / 550,52 kuna od 12.5.2012 do isplate,
na iznos od 73,33 EUR / 552,52 kuna od 16.6.2012 do isplate,
na iznos od 73,84 EUR / 556,32 kuna od 14.7.2012 do isplate,
na iznos od 73,23 EUR / 551,72 kuna od 11.8.2012 do isplate,
na iznos od 73,27 EUR / 552,06 kuna od 15.9.2012 do isplate,
na iznos od 72,51 EUR / 546,33 kuna od 13.10.2012 do isplate,
na iznos od 73,15 EUR / 551,17 kuna od 13.10.2012 do isplate,
na iznos od 73,48 EUR / 553,60 kuna od 16.11.2012 do isplate,
na iznos od 73,64 EUR / 554,85 kuna od 15.1.2013 do isplate,
na iznos od 73,96 EUR / 557,25 kuna od 16.1.2013 do isplate,
na iznos od 74,02 EUR / 557,74 kuna od 1.3.2013 do isplate,
na iznos od 98,70 EUR / 743,62 kuna od 16.3.2013 do isplate,
na iznos od 74,30 EUR / 559,84 kuna od 16.5.2013 do isplate,
na iznos od 73,78 EUR / 555,87 kuna od 14.6.2013 do isplate,
na iznos od 72,94 EUR / 549,57 kuna od 16.7.2013 do isplate,
na iznos od 73,56 EUR / 554,26 kuna od 7.8.2013 do isplate,
na iznos od 71,27 EUR / 537,01 kuna od 7.9.2013 do isplate,
na iznos od 71,74 EUR / 540,56 kuna od 16.9.2013 do isplate,
na iznos od 71,94 EUR / 542,00 kuna od 16.10.2013 do isplate,
na iznos od 72,08 EUR / 543,12 kuna od 16.11.2013 do isplate,
na iznos od 72,23 EUR / 544,20 kuna od 16.12.2013 do isplate,
na iznos od 72,17 EUR / 543,80 kuna od 14.2.2014 do isplate,
na iznos od 61,26 EUR / 461,58 kuna od 6.3.2014 do isplate,
na iznos od 61,25 EUR / 461,49 kuna od 16.3.2014 do isplate,
na iznos od 60,90 EUR / 458,85 kuna od 17.4.2014 do isplate,
na iznos od 60,57 EUR / 456,34 kuna od 5.6.2014 do isplate,
na iznos od 60,56 EUR / 456,28 kuna od 19.6.2014 do isplate,
na iznos od 60,77 EUR / 457,90 kuna od 17.7.2014 do isplate,
na iznos od 51,88 EUR / 390,91 kuna od 19.9.2014 do isplate,
na iznos od 46,63 EUR / 351,35 kuna od 23.9.2014 do isplate,
na iznos od 46,80 EUR / 352,59 kuna od 19.11.2014 do isplate,
na iznos od 46,89 EUR / 353,26 kuna od 19.11.2014 do isplate,
na iznos od 46,88 EUR / 353,21 kuna od 18.1.2015 do isplate,
na iznos od 46,92 EUR / 353,49 kuna od 18.1.2015 do isplate,
na iznos od 39,83 EUR / 300,09 kuna od 10.4.2015 do isplate,
na iznos od 35,11 EUR / 264,54 kuna od 10.4.2015 do isplate,
na iznos od 35,96 EUR / 270,95 kuna od 6.5.2015 do isplate,
na iznos od 34,82 EUR / 262,38 kuna od 19.6.2015 do isplate,
na iznos od 34,87 EUR / 262,71 kuna od 19.6.2015 do isplate,
na iznos od 34,94 EUR / 263,28 kuna od 22.7.2015 do isplate,
na iznos od 28,00 EUR / 210,96 kuna od 22.8.2015 do isplate,
na iznos od 24,36 EUR / 183,54 kuna od 7.10.2015 do isplate,
na iznos od 24,30 EUR / 183,08 kuna od 24.11.2015 do isplate,
na iznos od 24,28 EUR / 182,96 kuna od 1.12.2015 do isplate,
na iznos od 24,35 EUR / 183,44 kuna od 30.12.2015 do isplate,
na iznos od 24,36 EUR / 183,52 kuna od 23.1.2016 do isplate,
na iznos od 16,83 EUR / 126,79 kuna od 26.2.2016 do isplate,
na iznos od 12,39 EUR / 93,33 kuna od 20.4.2016 do isplate,
na iznos od 12,30 EUR / 92,69 kuna od 20.4.2016 do isplate,
na iznos od 12,32 EUR / 92,79 kuna od 10.6.2016 do isplate,
na iznos od 12,27 EUR / 92,43 kuna od 24.8.2016 do isplate,
na iznos od 12,24 EUR / 92,25 kuna od 7.9.2016 do isplate,
po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
III. Nalaže se tuženici OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, da u roku od 15 dana isplati tužiteljici OĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.804,20 EUR / 13.593,75 HRK, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška kao neosnovan.
IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška kao neosnovan."
2. Tužiteljica pobija presudu u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), te predlaže da sud drugog stupnja preinači presudu u pobijanom dijelu u skladu sa žalbenim navodima, te da naknadi trošak sastava žalbe.
3. Tuženik pobija presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a, te predlaže da se presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalbe su neosnovane.
6. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upućuje tuženik u žalbi, jer je izreka pobijane presuda jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.
8. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 8. ZPP-a, na koji opisno upire tuženik jer je sud ovlašten na temelju odredbe članka 8. ZPP-a uzimajući u obzir sve okolnosti prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane. Tako sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra žalitelj da bi trebalo i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego to čini žalitelj. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za prvostupanjski sud i one u konkretnom slučaju dano u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a.
9. Također nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužiteljica temelji svoj zahtjev kao i prigovore tuženika, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (članak 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice.
10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnim odredbe članka 3. točka 3. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama koje su stranke zaključile 28. siječnja 2008., a u svezi promjenjive kamatne stope, te povrat preplaćenih iznosa koje je tužiteljica pretplatila s osnova ništetne promjenjive kamatne stope u eurima.
11. Po provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:
- da je sklopljen Ugovor o kreditu kojim ugovorom je tužiteljica kod tuženika ugovorila kredit u kunskoj protuvrijednosti Eura od 71.000,00 po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita,
- da je ugovorena redovna kamatna stopa 5,49% godišnje promjenjiva u skladu s odlukom o kamatama banke,
- da je rok otplate 360 mjesečnih rata koje se isplaćuju u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a za Eur važećem na dan plaćanja,
- da se kamatna stopa tijekom ugovora mijenjala jednostranom odlukom banke i to od početne 5,49% godišnje i do 6,75% godišnje,
- da je sud u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice te da istoj nisu bili predočeni parametri na temelju kojih će banka mijenjati kamatnu stopu, niti je tužiteljica uopće mogla pregovarati o odredbi kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, već je tužiteljici na potpis dan ugovor s unaprijed određenim i tipskim ugovornim odredbama,
- da je u pravu tuženik kada tvrdi da na ovaj pravni odnos nema direktnog učinka presuda Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. iz postupka zaštite kolektivnih interesa za potrošača, jer da se ta presuda bavila pitanjem kredita čija je glavnica vezana uz valutu švicarskog franka (CHF),
- da tuženik prilikom sklapanja kredita nije upozorio tužiteljicu na razloge ni kriterije koji bi doveli do povećanja kamatne stope, nije pružio tužiteljici niti objašnjenje zašto je došlo do povećanja kamatne stope, a u obavijestima o promjeni kamatne stope koje je tuženik dostavljao tužiteljici da se samo navodi povećana visina kamatne stope i datum od kada se tako povećana kamatna stopa obračunava, dok se uopće ne navode kriteriji ili parametri koji su doveli do takvog povećanja, pa tako ni kada je primijenjena tržišna stopa kamate,
- da na temelju takvih ugovornih odredbi i nedostataka jasno definiranih parametara za promjenu kamatne stope, koji bi pri tome bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, budući kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva te buduća komercijalna kamata nije bila niti određena, niti odrediva, te je utvrđeno kako sadržaj takve ugovorne odredbe nije bio jasan i razumljiv tužiteljici,
- da je na tuženiku teret dokazivanja da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao o kamatnoj stopi, no isti tijekom postupka nije dokazao, već proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koji sadrži odredbu prema kojoj je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama banke,
- da je sporna odredba Ugovora o kreditu koja regulira način promjene kamatne stope jasna i lako uočljiva, ali ne i razumljiva s obzirom da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci tuženika, budući da ne postoje precizno određeni parametri za koje se veže promjena kamatne stope, te da stoga takva odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužiteljice kao potrošača,
- da je u odnosu na visinu pretplate po osnovi promjene kamatne stope provedeno financijsko vještačenje temeljem kojeg je utvrđeno da je tužiteljica u utuženom razdoblju izvršila pretplatu iznosa od 5.399,10 Eur/40.679,50 kuna zbog promjene kamatnih stopa, a uzimajući u obzir početni način utvrđivanja kamatne stope,
- da nije osnovan prigovora zastare jer da se radi o restitucijskom zahtjevu temeljem članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništavosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude, jer da je ovom presudom riješeno pitanje ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi pa da zastarni rok propisan člankom 225. ZOO-a od pet godina nije protekao (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održano 30. siječnja 2020. , broj Su- IV-47/2020).
12. Na osnovi tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud smatra da je nerazumljiva odredba vezana za promjenjivu kamatnu stopu u članku 3. točka 3. Ugovora o kreditu sklopljen između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora čime da je dio odredbe nepošten, a sukladno tome u tom dijelu ugovor da je ništetan primjenom članka 87. Zakona o zaštiti potrošača. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i komercijalna kamatna stopa to da se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi, odnosno sukladno članku 323. ZOO-a tuženik da je dužan vratiti tužiteljici sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetne.
13. Dakle, tužiteljica ima pravo na isplatu pretplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužiteljica platila na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi, te iznosa obračunatom prema početnoj stopi za koju je jedino tužiteljica znala koja joj je visina. Banke da nisu odredile referentnu stopu za koju se veže promjena početne kamatne stope jer u vrijeme zaključivanja ugovora koje su sadržavale tu odredbu nije bilo propisano da Ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena, te način promjene kamatne stope. Iste da su kao savjesni gospodarstvenici rukovodeći se načelom savjesti i poštenja po ocjeni suda, u interesu obje ugovorne strane, trebali odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga vodeći računa samo o svom interesu, ne uvažavajući interese potrošača, iskoristivši činjenicu da nema propisa kojim to nalaže, banke da su potrošačima nametnule ugovorne odredbe koje potrošače stavljaju u neravnopravan položaj, koji uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i sve to na štetu potrošača, što je sve suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Stoga da je tuženik na ime pretplate zbog ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope dužan tužiteljici isplatiti iznos od 5.399,10 Eur/40.679,50 kuna.
14. U smislu odredbe članka 190. ZPP-a pravilno je tužiteljica postavila konačan zahtjev po primitku nalaza vještaka kojim je tek mogla utvrditi visinu svoje tražbine, pa su neosnovani žalbeni navodi o tome da je tužiteljica isto trebala učiniti do okončanja prethodnog postupka, a o dopuštenosti preinake tužbe do zaključenja glavne rasprave se očitovao i Ustavni sud RH u odluci pod brojem U-III-4474/2019 od 29. ožujka 2022., gdje je Ustavni sud RH utvrdio da je preinaka tužbe dopuštena sukladno odredbi članka 190. stavak 2. ZPP-a prema kojem tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.
15. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja u konkretnom slučaju ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti dijela odredbe članka 3. Ugovora o kreditu nije vezao uz presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, već je osnovanost tužbenog zahtjeva u odnosu na utvrđenje ništetne odredbe članka 3. Ugovora o kreditu raspravio kroz primjenu mjerodavnih odredbi Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima i primjenom tih propisa utvrdio pravno odlučne činjenice i to ponajprije da je ista odredba Ugovora o kreditu nepoštena, da je dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je sve zbog toga čini i ništetnom.
16. Pravilno u takvoj situaciji sud prvog stupnja utvrđuje i to kako prema odredbama članka 269. i članka 272. ZOO-a ugovorena kamata mora biti određena, odnosno odrediva, dok i prema odredbi tada važećeg članka 99. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 33/09, 78/12, 56/13, dalje ZZP) su odredbe ugovora o predmetu i cijeni morale biti jasne, lako razumljive i lako uočljive, pri čemu je termin promjenjive kamatne stope korišten u predmetnom ugovoru odredaba koja je visoko stručna i kao takva razumljiva isključivo osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu ili se bave bankarskim poslovanjem, pa je za prosječnog potrošača nerazumljiva, a razlozi za promjenljivost stope prikazani u odlukama banaka ne mogu se smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita. Izostala je pri tome dužnost tuženika da tužiteljicu ozbiljno informira o smislu i sadržaju odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i skrene pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, pa je tužiteljica bila u neravnopravnom položaju u odnosu na tuženika, budući da je formulacija odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi osiguravala jedino podatak o visini kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, bez ikakvih drugih okolnosti u pravcu utvrđivanja činjenice kakva će ta kamata i temeljem čega biti ubuduće, pa je pravilan zaključak suda prvog stupnja, kojeg niti navodima svoje žalbe u pitanje nije uspio dovesti tuženik, a prihvaća ga i ovaj sud, kako buduća kamatna stopa koja je bila ugovorena kao promjenjiva, nije bila niti određena, a niti odrediva, a sve u skladu sa odredbama Direktive 93/13/EEZ i to članka 5. iste, prema kojemu u slučaju ugovora o kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, odnosno da se istima ne daje pozicija prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom.
17. Stoga je valjan zaključak suda prvog stupnja o tome da bi iz navedenog razloga ova odredba ugovora bila ništetna, temeljem odredbe članka 322. stavak 1. ZOO-a, pa pravilno tužiteljica ovom tužbom ostvaruje svoje pravo iz članka 1111. ZOO-a da joj tuženik vrati ono što je na temelju takvog dijela ugovora primila na ime razlike između iznosa kamata obračunatih po osnovnom ugovoru o kreditu i iznosa kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjeni kamatnih stopa.
18. U pogledu žalbenog prigovora koji se tiču visine tražbine valja reći kako je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da povodom primjedbe kako se iznos eventualne preplate ne može računati u odnosu na početnu kamatnu stopu kroz cijelo ugovorno razdoblje, s obzirom na okolnost da su tužiteljica i tuženik na dan sklapanja ugovora o kreditu decidirano naveli da kamatna stopa iznosi upravo 5,49% godišnje, to se jedino navedena kamatna stopa ima smatrati transparentnom i jasnom, od stranaka utvrđenom.
19. Nadalje, u pogledu istaknutog prigovora zastare od strane tuženika, valja reći kako niti navodima žalbe tuženik nije uspio dovesti utvrđenja koja je u tom pravcu iznio sud prvog stupnja i koja ovdje stoga prihvaća i ovaj sud. Naime, valja reći kako je na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto sljedeće pravno shvaćanje: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Stoga nema govora o zastari zahtjeva tužiteljice u ovom sporu.
20. Naime, tužiteljica je bila u neravnopravnom položaju prema tuženiku jer iz formulacije ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi nije bilo jasno na temelju kojih parametara će se mijenjati kamatna stopa pa navedeno nije moglo biti razumljivo ne samo prosječnom potrošaču, već i svakom potrošaču, a i ista formulacija nije bila niti odrediva sukladno odredbi članka 269. ZOO-a, pa takvo postupanje tuženika uzrokovalo je neravnotežu u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužiteljice jer su predmet i cijena bitni elementi ugovora, a tuženik nije dokazao da je tužiteljicu upoznao s povećanim rizikom koji donosi istovremeno ugovaranje promjenjive kamatne stope jer su postojala dva rizična elementa i to promjenjiva glavnica i promjenjiva kamatna stopa pa je iz svih navedenih razloga postupanje tuženika protivno načelu savjesnosti i poštenja, a koje je jedno od temeljnih načela obveznih prava, tako da je tužiteljica kao potrošač u slabijem položaju u odnosu na drugu ugovornu stranu glede njegove pregovaračke moći, razine znanja te nemogućnosti utjecaja na sadržaj ugovora.
21. Stoga je osnovano utvrđenje suda prvog stupnja kako je u takvoj situaciji bilo nedvojbeno omogućeno tuženiku kao drugoj, jačoj ugovornoj strani da ugovornu promjenjivu kamatnu stopu određuje svojim jednostranim odlukama, a da se pritom ne ostavlja mogućnost tužiteljici kao drugoj i slabijoj ugovornoj strani, potrošaču, da utječe u sporazumu s tuženikom na uvjete, načine i kriterije promjene promjenjive kamatne stope za cijelo vrijeme trajanja ugovora o kreditu, pa se ne radi o odredbi čiji je sadržaj lako razumljiv što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to sve na štetu tužiteljice kao potrošača pa je takva nepoštena ugovorna odredba ništetna temeljem članka 102. stavak 1. ZZP-a.
22. Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23) pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje postupka. Na žalbene navode tužiteljice za navesti je da je pravilno prvostupanjski sud za zastupanje na ročištu održanom 7. lipnja 2021. priznao 50% Odvjetničke Tarife Tbr. 9. točka 2., te da je za sastav podnesaka od 30. rujna 2021., 5. rujna 2023. i 12. rujna 2023. pravilno priznao 25% Odvjetničke Tarife sukladno Tbr. 8. točka 3.
23. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a odbiti žalbe stranaka kao neosnovane, potvrditi prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Splitu, 6. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Miho Mratović
