Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: K-459/2022-58
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Općinski sud u Varaždinu, po sucu Snježani Lukač-Keretić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Marine Benjak, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog ZJ i 2. optuženog TJ, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11.), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetnika u Varaždinu (u nastavku ODO u Varaždinu) broj KO-DO-251/2022 od 19. srpnja 2022., nakon javne rasprave održane i završene 3. ožujka 2025., održane u nazočnosti državnoodvjetničkog savjetnika BJ, optuženog ZJ uz branitelja Josipa Čičeka, odvjetnika iz Zagreba, te opunomoćenice oštećenika ZJR, a u odsutnosti 2. okrivljenog TJ, dana 6. ožujka 2024., donio je, objavio i
p r e s u d i o j e
I) Na temelju članka 452. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 u nastavku ZKP/08, protiv
1. optuženog TJ, zvani " Z", OIB: [osobni identifikacijski broj], sin T i ŽJ, djevojački B, rođen **.**.1983. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, radnika, završio osnovnu školu, nezaposlen, oženjen, otac petero djece, bez mjesečnih primanja, osuđivan presudom Općinskog suda u Varaždinu, broj K- 158/2020-14 od 08. veljače 2021., pravomoćnom 13. svibnja 2021., zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavak 1. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, uz rok kušnje u trajanju od 3 (tri) godine, posebna obveza: da u roku od 4 (četiri) mjeseca popravi štetu počinjenu kaznenim djelom,
odbija se optužba
II) da bi neutvrđenog dana u listopadu 2020., a svakako prije 17. listopada 2020. u Ludbregu, Trg Svetog Trojstva 26, na adresi sjedišta trgovačkog društva Amalia ugostiteljstvo d.o.o. Ludbreg, zajednički i dogovorno u cilju da se nepripadno materijalno okoriste, usmeno dogovorili sa AJ, odgovornom osobom imenovanog trgovačkog društva uslugu pružanja cateringa na svadbi 2. okrivljenog TJ održanoj 17. listopada 2020., preuzevši pritom obvezu podmirenja računa za izvršenu uslugu, unaprijed odlučivši da dogovoreni iznos po dospijeću neće platiti, pa kada je od strane imenovanog trgovačkog društva 28. veljače 2021. izdan račun broj 43/1/5 na iznos od 8.160,00 kuna s datumom dospijeća plaćanja 28. veljače 2021., a koji račun po dospijeću nisu niti djelomično namirili, na koji način su sebi pribavili nepripadnu materijalnu korist u iznosu od 8.160,00 kuna, oštetivši trgovačko društvo Amalia ugostiteljstvo d.o.o. Ludbreg za navedeni iznos,
dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo drugog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i održavao ga u zabludi i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,
III) čime bi počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevara – označeno i kažnjivo po članku 236. stavak 1. KZ/11.
IV.) Na temelju članka 453. stavak 1. točka 3. ZKP/08.,
2. optuženi: ZJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ž i SJ, djevojački A, rođen **.**.1978. u [adresa], s prebivalištem u [adresa],
[adresa], državljanin Republike Hrvatske, vozač, direktora TD Rentalis d.o.o. Ludbreg i TD Eventi tentorium d.o.o. Zagreb, sa mjesečnim primanjima od 30.000,00 kuna, završio srednju školu, oženjen, bez djece, osuđivan presudom Općinskog suda u Varaždinu broj K-29/18-3 od 16. veljače 2018., pravomoćnom 14. ožujka 2018., zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavak 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, uz rok kušnje u trajanju od 1 (jedne) godine i sigurnosna mjera da u roku od 3 mjeseca naknadi štetu oštećeniku, presudom Općinskog suda u Gospiću broj K-48/2020 od 21. travnja 2020., pravomoćnom 21. svibnja 2020., zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, uz rok kušnje u trajanju od 1 (jedne) godine, presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj K-148/2016-50 od 28. travnja 2019., pravomoćnom 08. travnja 2021., zbog kaznenog djela utaje iz članka 232. stavak 3. KZ/11., na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, uz rok kušnje u trajanju od 3 (tri) godine,
o s l o b a đ a s e o p t u ž b e
da bi,
tijekom rujna i listopada 2020., a svakako prije 17. listopada 2020. u Ludbregu, Trg Svetog Trojstva 26, na adresi sjedišta trgovačkog društva Amalia ugostiteljstvo d.o.o. Ludbreg, u cilju da se nepripadno materijalno okoristi, usmeno dogovorio sa AJ, odgovornom osobom imenovanog trgovačkog društva uslugu pružanja cateringa na svadbi TJ održanoj 17. listopada 2020., neistinito mu pritom obećavajući da će podmiriti račun za izvršenu uslugu, iako je unaprijed odlučio da dogovoreni iznos usluge po dospijeću neće platiti, pa kada je od strane imenovanog trgovačkog društva izdan račun na iznos od 8.160,00 kuna, navedeni račun je izbjegavao primiti, te ga nije platio niti djelomično, iako je veći dio novčanog iznosa od darova uzvanika na svadbi preuzeo od FJ, supruge TJ, a s kojim novčanim darom je trebao djelomično podmiriti usluge cateringa, a preostali dio usluge podmiriti vlastitim novcem, koji iznos bi zatim ustegao od plaće TJ, na koji način je sebi pribavio nepripadnu materijalnu korist u iznosu od 1.083,02 eura/protuvrijednost 8.160,00 kuna, oštetivši trgovačko društvo Amalia ugostiteljstvo d.o.o. Ludbreg za navedeni iznos,
dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo drugog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i održavao ga u zabludi i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,
čime bi počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevara – označeno i kažnjivo po članku 236. stavak 1 KZ/11.
V.) Na temelju članka 158. stavak 3. ZKP/08, oštećenik se sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje na ostvarivanje istoga u parnici.
VI.) Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci 1. optuženog ZJ i 2. okrivljenog TJ i nužni izdaci i nagrada branitelja po služenoj dužnosti padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. ODO u Varaždinu podiglo je kod ovog suda optužnicu pod brojem KO-DO- 251/2022 od 19. srpnja 2022., protiv 1. optuženog ZJ i 2. optuženog TJ, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. KZ/11. U tijeku postupka, ODO u Varaždinu je podneskom od 4. prosinca 2024. (list 239) spisa odustalo od daljnjeg kaznenog progona 2. okrivljenika TJ, zbog kaznenog djela protiv imovine, prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11, budući da ne proizlazi da bi isti ostvario subjektivna i objektivna obilježja predmetnog djela koje mu se stavlja na teret, jer iz iskaza predstavnika oštećenog trgovačkog društva AJ proizlazi da s 2. okrivljenim TJ nije dogovarao poslovni odnos, pa ga isti nije mogao im prikazivanjem činjenica dovesti u zabludu, niti pak se 2. okrivljeni protupravno okoristio, budući da iz iskaza svjedoka FJ i RJ proizlazi da je FJ, supruga 2. okrivljenog TJ sve novčane darove od uzvanika koji su prisustvovali vjenčanju predala upravo 1. okrivljenom ZJ koji je zatim od tog ukupno prikupljenog novčanog iznosa trebao AJ podmiriti uslugu cateringa.
1.1. Obzirom je ODO u Varaždinu odustalo od daljnjeg kaznenog progona, to je sud u odnosu na 2. optuženog TJ donio presudu kojom se optužba odbija, na način kako je odlučeno pod točkom I., II., III. ove presude.
2. U nastavku postupka, rasprava je održana primjenom članka 404. stavak 1. ZKP/08 u odsutnosti 2. okrivljenog TJ, a 1. optuženik ZJ pozvan, da se očituje o tome kakav stav zauzima prema optužbi, izjavio je da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.
3. U dokaznom postupku sud je saslušao optuženike, te pročitao račun TD Amalia ugostiteljstvo d.o.o. [adresa] br. 43/1/5 od 28. veljače 2021., Korespondencija između ošt. AJ i 1. okrivljenog ZJ, Preslika opomene sa povratnicom upućena 2. okrivljenom TJ, iskaz svjedoka AJ, EJ, Troškovnik sa točnom specifikacijom usluge izvršene 17. listopada 2020., izvadak iz poslovnih knjiga Amalia ugostiteljstvo d.o.o. [adresa] u koje je zaveden račun br. 43/1/5, iskaz svjedokinje FJ, DJ, RJ, izvod otvorenih stavaka kupaca (list 225), opomena pred kaznenu prijavu upućena ZJ, dokumentacija (list 249) te dokumentacija dostavljena od strane obrane (listovi 252-269), dokumentacija dostavljena do strane oštećenika (listovi 271-300), obrana 2. okrivljenika, imovinski podaci za optuženike, izvadci iz prekršajnih i kaznenih evidencija.
3.1. Na temelju članka 421. stavka 1. točke 4. ZKP/08 odbijeni je dokazni prijedlog obrane da se ponovno sasluša kao svjedok AJ na predložene okolnosti, a to iz razloga što je isti svjedok u tijeku postupka već ispitani na okolnosti konkretne i sporne poslovne suradnje, kao i na okolnosti materijalne dokumentacije u vezi ovog posla. Na temelju članka 421. stavka 1. točka 1. ZKP/08 odbijeni je dokazni prijedlog obrane da se sasluša policijski službenik JJ, na okolnosti saznanja o razlozima podnošenja kaznenev prijave direktora oštećenika vezano uz ovaj događaj i sadržaj razgovora s djelatnicima policije, iz razloga što se isti dokazni prijedlog odnosi na činjenice koje se po Zakonu ne mogu dokazivati, dakle, radilo bi se o nezakonitim dokazu jer bi se svjedok, policijski službenik saslušavao o okolnostima koje je saznao u neformalnom razgovoru, pa je takav dokazni prijedlog nedopušten. Na temelju članka 421. stavak 1. točka 21. odbijeni je dokazni prijedlog obrane da se pribavi dokumentacija o poslovnoj suradnji između TD koje je u vlasništvu ZJ i TD Amalija ugostiteljstvo d.o.o., iz razloga što je za ovaj postupak nevažna poslovna suradnja između tih pravnih osoba.
4. 1. Okrivljenik ZJ je u obrani iskazao da TJ poznaje duži niz godina, od čega je isti 10 godina radio kod njega, no TJ više ne radi kod njega. Ističe da AJ poznaje još i duže, bili su godinama u poslovnom odnosu, a i još uvijek poslovno surađuju. Naime, bavi se organiziranjem evenata, koncerata, manifestacija, ponekad organizira i vjenčanja ali rjeđe, tako da poznaje široki krug ljudi, a i oni njega. U svezi spornog događaja, TJ se trebao vjenčati, bio mu je kum na vjenčanju, te je u svezi vjenčanja bio dogovarani prostor za vjenčanje, cvjećar, slikar. S TJ je hodao kod svih njih kako bi TJ dobio popust, pa je tako išao kod cvjećara, slikara. Što se tiče prostora za vjenčanje i to mu je organizirao i to tako da mu je dao šator i opremu i montirao ga u dvorište njegove kuće gdje je prije živio. To je bio njegov poklon TJ, a uz to mu kao kum poklonio i veliki vatromet i dao novčani dar koji je znatno veći od ovdje navedenog duga. Što se tiče cateringa od AJ, bio je samo prisutan dogovoru za catering. Naime, catering su dogovarali TJ i FJ s jedne strane, te AJ s druge strane, a on je bio prisutan tom razgovoru samo radi toga da S ishode neki popust u cateringu, s obzirom da se oni nisu od ranije poznavali s AJ, već ih je sada upoznao. Cijelo vrijeme njihovog razgovora, sjedio je za stolom, bio je prisutan, ali nije sudjelovao u dogovoru jer su jelovnik birali FJ i TJ i oni su dogovarali sve s AJ. Na kraju su se oni složili s određenim menijem i oko cijene. Misli da je bila prvo dogovorena cijena 8.500,00 kuna, ali se onda to na kraju spustilo na nešto manju cijenu ali ne zna koju. Moguće je, da je cijena bila 8.160,00 kuna. Razgovarali su u hotelu Amalia vlasnika AJ. Nije čuo niti je obraćao pažnju na to da li su oni dogovorili kad će se izvršiti plaćanje. Vjenčanje je bilo u 10. mjesecu 2020., a ovi razgovori oko priprema za vjenčanje su bili kojih mjesec i pol prije vjenčanja. Tom prilikom, kad su razgovarali oko cateringa, AJ nije izdao nikakav račun. Nakon svadbe, koja je bila u listopadu 2020., pitao je FJ i TJ da li su sve platili, rekli su da jesu, a TJ je rekao da je ostalo još pola duga za catering. Oko 2 mjeseca nakon svadbe, nazvao ga je AJ i tražio ga broj telefona TJ, te rekao da mu TJ nije platio catering. AJ je dao Gradimirov broj telefona. Nakon 2 mjeseca, AJ mu je poslao poruku da mu se TJ ne javlja i da mu ponovno da njegov broj, i tada je AJ ponovo dao isti broj. Opet mu se, nakon toga javio AJ i rekao da mu se TJ ne javlja. Rekao je AJ neka proba dati taj račun TJ na rate, jer TJ ima doma djecu. Nakon toga su se on i AJ čuli, par puta putem SMS poruka, da bi ga za kojih 20 dana ili mjesec dana ponovno nazvao telefonom AJ. Baš se tada vozio autom s terena i kraj njega je u vozilu bio TJ. Dao je telefon TJ te su on i AJ razgovarali i TJ je obećao AJ da će mu taj dan donijeti 2.000,00 kuna. Nakon što su završili razgovor TJ ga je pitao da mu da akontaciju za plaću od 3.000,00 kuna, pitao je TJ zašto 3.000,00 kuna ako su se dogovorili 2.000,00 kuna, a TJ je rekao da treba i njemu. TJ je dao 3.000,00 kuna na ime akontacije plaće, mislio je da će platiti tih 2.000,00 kuna AJ, te da će se on i AJ potom dogovoriti za nastavak plaćanja, ali je kasnije saznao da mu TJ nije dao ni tih 2.000,00 kuna. To je saznao tako što ga je za kojih oko mjesec dana nazvao AJ i rekao mu da mu TJ nije ništa platio. Rekao mu je da se raspitao o TJ i da je čuo da je TJ prevario sve koga je stigao i mogao. Na to je rekao AJ da se proba dogovoriti s njim. Tada mu je AJ predložio da on njemu plati taj iznos, a da kasnije taj iznos usteže s plaće TJ. Na to nije pristao jer je TJ imao od ranije više ustega s plaće. Osim toga i njemu je TJ bio dužan puno novaca, ali ga nije ganjao za novac, pomagao mu je 10 godina jer ima djecu. Nakon toga su ga zvali iz policije, preko telefona su mu rekli zbog čega ga zovu, mislio je da je šala ali nije bila. Niti u jednom trenutku, prilikom razgovora o cateringu, koji razgovor je bio između TJ i AJ, nije rekao da će podmiriti račun. Ne bi ga niti AJ zvao i pitao za broj telefona od TJ. On i AJ i dalje surađuju poslovno, sve koncerte, manifestacije na području [adresa] on organizira, a goste estrade vodi na ručkove, odnosno večere kod AJ, i to tako da njegova firma te ručkove i večere plaća firmi AJ i to tako već godinama. TJ je prestao raditi kod njega u 8. ili 9. mjesecu 2021., no točan datum se može provjeriti. Dao mu je otkaz, bilo je tu više razloga za otkaz, od ne dolaženja na posao, povreda radne etike. On i TJ sada nisu u nikakvom odnosu. AJ mu je rekao da ga je prijavio zato što mu je tako savjetovao odvjetnik jer da će se prije naplatiti od njega nego od TJ. A to su mu rekli i na policiji da je njima isto to rekao AJ, dodavši još i to da će on i dalje surađivati poslovno s njim. Koliko se sjeća, njegovi zaposlenici su kombijem vratili inventar cateringa AJ, misli, da ja taj put on osobno nije išao. Oni su vračali taj inventar zato što TJ nije imao kako vratiti, jer nema ni auto ni vozačku, a on je imao kombije s obzirom da su oni postavljali šatore na njegovom dvorištu, pa su odvozili svoje šatore i inventar. Nije nikad AJ rekao da će on i TJ doći i platiti uslugu cateringa. Koliko zna, za sporni catering, niti na njegovu adresu, niti na adresu firme nije dostavljen račun za uslugu od strane AJ, niti mu je AJ govorio o tome da bi mu slao račun za catering uslugu na njegovu adresu i adresu firme. Nakon svadbe, u listopadu 2020., organizirao je, odnosno dogovorio više večera, doručka kod AJ, što poslovno što privatno. Tako je imao i svoje vjenčanje u njegovom prostoru 23.12.2023., dvoje karmina za svoju širu rodbinu. Vezano za posao dogovarao je od 2021., pa nadalje, spavanja i obroke kod njega, pa je tako npr. u tijeku 2023. vezano za koncert ČJ u [adresa], dogovorio s AJ rezervaciju za 8 soba s doručkom i večerom, aperitiv prije koncerta i sve je to platila njegova firma. Kad je dogovarao suradnju s AJ vezano uz posao, tada je AJ izdao račun njegovoj firmi, a kada je imao privatno kod njega određeni događaj tada je AJ iz kase izdao račun i odmah ga je platio. U vezi večera i ostalih događaja, dogovarao je s AJ, a ako njega nije bilo tada s njegovim voditeljem konobara ili s recepcijom. Niti jednom u tijeku te 2021., 2022., 2023., godine AJ, a ni netko drugi nikad nije spomenuo da bi on trebao platiti ovaj račun u vezi ovog spornog cateringa, odnosno nitko mu nije spominjao taj račun. Taj račun nije niti vidio, niti ne zna da li je napravljen račun. Samo je jedanput bio prisutan razgovoru između TJ i AJ i to tom prilikom kada ih je upoznao i tada se samo uključio u njihov razgovor kada je savjetovao AJ da u jelovnik stavi rolice za djecu jer je znao da će na svadbi biti puno djece, pa je mislio da bi djeca to više voljela jesti nego roštilj, i još je predložio da se torta stavi kod AJ u frižider, jer su S zaboravili pitati. Bio je prisutan tom razgovoru samo zato da upozna TJ i AJ, a i zato da za TJ ishodi nekakav popust, jer je tako bio s TJ i kod cvjećara i kod fotografa, gdje je također zbog njega dobio popust. Okrivljenik navodi da nije naručio uslugu i sada nakon izmijenjene optužnice je šokiran što je ODO odustalo od pravog krivca. I dalje radi s oštećenikom i on mu nikad nije spominjao dug, niti njemu, a niti na ime njegove firme. Zadnji puta je razgovarao s AJ prije manje od mjesec dana i razgovarali su o njihovim poslovnim pothvatima, te njihovim zajedničkim radnjama po pitanju firmi. Dotakli su se i ove teme koja je predmet ovog postupka, te mu je AJ rekao da ga je prijavio jer je mislio da će se tako najprije naplatiti, jer je bio poslodavac od TJ, a on će se naplatiti od TJ tako da će mu ustezati od plaće. TJ je u međuvremenu kod njega dobio otkaz, TJ je već bio osuđivan zbog prijevara dok se sada on našao ovdje na optuženičkoj klupi. Ne zna zašto bio on platio ovaj iznos oštećeniku s obzirom da je TJ imao vjenčanje, F je koristio catering i ne smatra da je dužan platiti ovaj sporni iznos oštećeniku. Ističe da je svoje vjenčanje imoa 2023., u restoranu Amalija, vlasnika AJ. Račun u restoranu je on platio, a osim toga imao je u tom restoranu i druge poslovne sastanke i karmine, a i napravili su prošle godine prometa prema oštećenikovoj firmi u iznosu od oko 6.000,00 eura i to je oštećeniku uredno plaćeno. I prije, i nakon 2020., u tom restoranu je imao i domjenke, karmine, a 2023. i svoje vjenčanje. Da osjeća neki dug prema njemu ne bih išao u njegov restoran organizirati svoje vjenčanje.
5. U obrani je 2. optuženi TJ je iskazao da nije kriv, nije ništa dogovarao s AJ vezano uz pružanje usluga na njegovoj svadbi, sve je to dogovarao ZJ. AJ ga nije osobno zvao i tražio da mu plati uslugu Cateringa, ali je jednom AJ nazvao ZJ, tada su baš zajedno bili i onda mu je ZJ prenosio što govori AJ, a on je ZJ rekao što da kaže AJ i to je bilo kratko, a komunikacija je bila u smislu da treba platiti taj račun, nije nikad obećao AJ da će platiti tu uslugu. Njegova supruga je sve rješavala s ZJ, vezano za darove i plaćanje muzike, on uopće nije bio u tome. ZJ je govorio da će se plaćanje njegove svadbe riješiti, nikad mu nije rekao da bi on trebao tu uslugu platiti AJ. Nije nikad dobio račun od AJ, račun nikad nije došao na njegovu adresu, tako da za taj račun uopće niti nije znao, niti ga je AJ zvao kod sebe da dođe na razgovor i da se dogovore oko tog računa. Ističe da je bio samo na razgovoru s AJ, tome su bili prisutni, on i njegova supruga, ZJ i njegova tadašnja djevojka, i tada je bio samo razgovor o meniju, a jelovnik je zapravo na kraju odabrao ZJ, on nije s time ništa imao, ali se složio s jelovnikom. Prije tog sastanka je sve dogovore imao ZJ, nije bio prisutan niti jednom prijašnjem dogovoru, a niti poslije.
6. Nesporno je, da su u tijeku rujna i listopada 2020., a svakako prije 17. listopada 2020. u [adresa], na adresi sjedišta trgovačkog društva Amalia ugostiteljstvo d.o.o. [adresa], okrivljenici usmeno dogovorili s AJ, odgovornom osobom imenovanog trgovačkog društva uslugu pružanja cateringa na svadbi TJ održanoj 17. listopada 2020. Nesporno je, da je račun za navedenu uslugu iznosio 8.160,00 kuna, te je nesporno da je račun izdan samo na ime TJ. Nesporno je, da isti račun nije plaćen.
7. Sporno je, tko je bio u obvezi platiti navedenu uslugu, odnosno, je li 1. okrivljeni GJ neistinito obećao AJ da on podmiriti račun za izvršenu uslugu, te je li 1. okrivljenik sebi pribavio nepripadnu materijalnu korist u iznosu od 1.083,02 eura/protuvrijednost 8.160,00 kuna, oštetivši time trgovačko društvo Amalia ugostiteljstvo d.o.o. [adresa] za navedeni iznos.
8. Svjedok AJ je iskazao da se više ne sjeća detalja ovog spornog događaja, već se sjeća bitnih elemenata. Sjeća se, da ga je kojih mjesec ili dva mjeseca prije svadbe, telefonskim putem kontaktirao ZJ i u tom telefonskom kontaktu mu je rekao da bi naručio uslugu cateringa za svadbu za TJ kojem će biti kum. U tom telefonskom razgovoru dogovorili su sastanak i sastanak je bio u Ugostiteljskom objektu Hotel Amalija. Na tom sastanku su bili samo on i ZJ, te su tada razgovarali o datumu svadbe, broju ljudi, o jelovniku. Nakon toga razgovora, ZJ je na njegov e-mail dostavio ponudu jelovnika. Za nekoliko dana mu je ZJ telefonom odgovorio da može ta ponuda. Nakon toga su on i ZJ imali drugi sastanak u njegovom ugostiteljskom objektu, tom sastanku su bili prisutni samo on i GJ, nitko više i tada su također razgovarali o jelovniku. Tada je ZJ najavio da će imati još i treći sastanak, ali zajedno s TJ i FJ i da će se tada definitivno dogovoriti jelovnik. Taj treći sastanak kojem su bili prisutni ZJ, TJ i FJ, te on, bio je par dana prije svadbe. Na tom trećem sastanku je detaljno dogovoreni jelovnik. Prema dogovoru, na dan svadbe, njegov ugostiteljski objekt izvršio je uslugu prema dogovoru. Naime, na tom trećem sastanku je ZJ još povećavao jelovnik, da ne bi nešto nedostajalo, mada su TJ i FJ govorili da ne treba sve to, no, on je rekao da će sve to riješiti, platiti, da je to njegova obaveza. Povjerovao mu je. Već u prvoj ponudi koju je poslao ZJ putem e-maila je bila izrađena cijena usluge i ta cijena usluge je ostala, nije se mijenjala. Na svakom sastanku je ZJ govorio da će on to platiti. Uopće nije bilo govora da bi tu uslugu platio TJ. Sve je dogovarao a ZJ, pa je tako i shvatio da će mu ZJ platiti, nije shvaćao da je ovu uslugu naručio TJ niti da bi on trebao platiti tu uslugu. S ZJ je dogovorio da će mu platiti ovu uslugu odmah nakon izvršene usluge, dakle, u ponedjeljak nakon povrata inventara koji je ostao u šatoru. U ponedjeljak su se našli on i ZJ i ZJ je rekao da će doći za koji dan, ali više nije došao. Nakon toga je nazivao ZJ da plati, više puta, većinom se nije javio, ali mu se jednom ili dva puta javio te je rekao da će riješiti, dakle platiti. Slao mu je i SMS poruke. Odmah je zvao TJ jer i on bio u svemu tome, ali ga je zvao zato da napravi pritisak na ZJ da plati. Tražio je od obojice da to plate, samo da se to riješi, dakle, da netko od njih to plati, no, smatra da je to trebao platiti ZJ jer je on naručio uslugu i on je u tome sudjelovao. Niti u jednom trenutku TJ nije rekao da će platiti tu uslugu, rekao je da će on reći ZJ da on to riješi, da to plati. Koliko je shvatio, u to vrijeme su ZJ i TJ bili u jako dobrom odnosu, TJ je radio kod ZJ i shvatio je da se je ZJ htio zahvaliti, odužiti TJ time što će platiti tu svadbu, a zato što je TJ radio sve te godine za ZJ. Sada je vidio da su izdali račun na ime TJ, naime, oni su u njihovom sistemu ovu uslugu imali na ime TJ i ZJ, ali je prilikom ispisivanja računa sistem povukao ime TJ, no, ne sjeća se kome su slali opomenu zbog neplaćanja računa. Račun je glasio na iznos od 8.160,00 kuna. Više se ne sjeća sadržaja tog računa, no, kako stoji datum računa i dospijeće na samom računu tako je i bilo. Ta svadba je bila nelegalno okupljanje, jer je ugostiteljski objekt bio zatvoreni zbog R, no, oni su im dostavili catering, hranu. Tekst na papiru koji se nalazi na listu 19., je on pisao, to je zapravo ponuda koju je dao ZJ, prilikom njihovog prvog susreta. U toj ponudi stoji da je ta ponuda za ZJ, da će svadba odnosno događaj biti 17.10 u subotu, napisano je za koliko osoba, koliko djece i okvirni jelovnik, no, tu nije naznačena cijena, ZJ je kasnije javio ili e-mailom ili telefonom, ne sjeća se točno i on se složio s time. Na listu 20 se nalazi račun koji su izdali za tu uslugu. Na računu stoji ime TJ, on nije radio račun, sistem je povukao njegovo ime, pa je zato na računu ime TJ, mada, smatra da uslugu nije naručio TJ već ZJ koji je rekao da će on podmiriti taj račun jer je to njegov dio. Na listu 21. nalaze se SMS poruke koje je pisao ZJ i ZJ mu je taj put odgovorio na poruke. U tim SMS porukama se navodi nadimak " Z", a to je zapravo TJ. Sad kad je pročitao ove SMS poruke sada se prisjetio da je u jednom trenutku u to vrijeme kada je "naganjao" ZJ da plati uslugu, ZJ rekao da je dio novaca ostavio kod TJ, i zato je zvao TJ da provjeri. Zvao je TJ, ali mu se TJ nikada nije javio. Smatra se prevareni od strane ZJ on ga je doveo u zabludu, jer je s njim sklopio ovaj posao. Sada kada je pročitao ovu zadnju poruku na listu 21. prisjetio se da su se TJ i ZJ zajedno vozili, da mu je tada ZJ dao broj telefona od TJ i onda je zvao TJ, ali mu se nije javio, a sjedio je kraj ZJ, to je bila njegova pretpostavka, da su tada bili zajedno u autu i da su se "loptali" tko će platiti. Nakon što mu je pročitan iskaz od 17. veljače 2022. izjavio je da svoj raniji iskaz mijenja u tom dijelu što smatra da je ZJ naručio uslugu i da je on trebao platiti račun, dok za TJ smatra da se tu našao kao mladenac na svojoj svadbi koju mu je organizirao ZJ. Isto tako mijenja svoj iskaz da se smatra prevarenim od ZJ, a ne od TJ. ZJ nije spominjao kako bi podmirio taj račun, nije spominjao nikakvi svadbeni dar. Samo je obećavao da će podmiri račun. Očekivao je da će podmiriti račun kao i svaki put u gotovini. Misli da je slao račun i ZJ i TJ, i svakom od njih je poslao račun na njihovo ime, s istom cijenom. Nakon što su mu predočene otvorene stavke list 67. izjavio je da u njihovom računovodstvu imaju otvorenu stavku na ime ZJ na iznos od 8.160,00 kuna, a vjerojatno imaju otvorenu stavku i na ime TJ u istom iznosu. Ovaj konačni jelovnik i obračun cijena listovi 65-66 dao je samo ZJ, ali se ne sjeća prilikom kojeg njihovog susreta mu je to dao, odnosno da li prije svadbe ili poslije svadbe. ZJ je na samom početku znao koji je iznos usluge, najprije je bio iznos od 8.500,00 kuna u ponudi, a što se je smanjilo jer je ZJ javio da će biti manje ljudi na svadbi pa je zato konačna cijena usluge na svadbi 8.160,00 kuna i ZJ je to znao prije svadbe. O cijeni nije niti u jednom trenutku razgovarao s TJ. Ne zna koji je broj računa koji je glasio na ZJ, no, bila je vraćena dostava računa koja je bila upućena ZJ. Više nema taj e-maila, no, e-mail je uputio ZJ dan ili dva nakon što su se, prvi puta, usmeno dogovarali u njegovom lokalu. Prvo je 10 puta zvao ZJ da plati, i onda je zvao TJ, tako je i na njega vršio pritisak da se to plati. ZJ mu je dao broj telefona od TJ putem SMS-a. Ponudu na iznos od 8.500,00 kuna je ZJ telefonom javio, tako da tu ponudu nema u pismenom obliku, no konačni obračun cijena (list 66), je sačinio nakon što mu je ZJ javio konačni broj gostiju i taj obračun cijena je poslao ZJ, ali ne zna na koji način, ne sjeća se više. Misli da nije pokretao ovršni postupak po tom računu protiv ZJ, niti protiv TJ. ZJ je prijavio zato što je on naručio uslugu kod njega, a ne zato što je samo od njega mogao naplatiti uslugu, a od TJ ne. Nema odgovor na to zašto je prijavio i TJ, ako smatra da je prevaren od ZJ. Više se niti ne sjeća koga je prijavio na policiji i kako je sve to išlo, i ne sjeća se da li je za podnošenje kaznene prijave angažirao odvjetnika, a nakon što mu je predočeno da se u spisu nalazi punomoć odvjetnika Mađarić Luj, izjavio je da je onda i angažirao odvjetnika za to.
8.1. Svjedok AJ je nadalje na raspravi iskazao da poznaje ZJ već 10-15 godina kao gosta u svojem lokalu, a i njegova firma je poslovno surađivala s njegovom firmom, i može reći da su imali dobru poslovnu suradnju. U trenutku dogovaranja ovog cateringa, njegova firma nije imala nikakvo potraživanje prema firmi ZJ. Osobno, do ovog cateringa, on i ZJ nisu ništa dogovarali. Nakon cateringa koji je predmet ovog postupka nije više želio poslovno surađivati s firmom ZJ, no, dogodilo se to da je hotel nazvala Barbarićeva suradnica i tražila uslugu. Dva puta su je odbili, a treći puta je rekao da se može prihvatiti usluga ako se precizira što žele i ako plate avanse. Izvršili su avans za plaćanje i njegov hotel im je pružio uslugu. Međutim, prilikom pružanja te usluge dogodilo se da su gosti konzumirali ono što nije bili plaćeno pa je trebalo dodatno platiti konzumaciju pića. Nakon što se konzumiralo plaćeno piće, zaposlenica hotela je nazvala Barbarićevu zaposlenicu i pitala da li će platiti tu dodatnu konzumaciju pića, Barbarićeva djelatnica je rekla da će platiti i njegova zaposlenica je isporučila dodatno piće. No, kasnije su jako teško uspjeli naplatiti tu dodatnu konzumaciju pića. Nakon toga je njegov hotel još jednom surađivao sa Barbarićevom firmom i to nedavno prije mjesec dana. Prisjetio se da je bila svadba koju uslugu je naručila Barbarićeva sadašnja supruga, a u tom trenutku kada je ona dolazila i naručivala uslugu nije znao da će to biti svadba od ZJ, to je tek kasnije saznao, i to dan ili dva prije same svadbe i onda mu je bilo nezgodno otkazati svadbu samo zbog te gospođe koja je naručila uslugu. Gospođa je platila uslugu.
8.2. Svjedok AJ je prilikom prvog saslušanja iskazao da su početkom listopada 2020. u njegov hotel na konačni dogovor došli 1. okrivljeni ZJ, 2. okrivljeni TJ i njegova buduća supruga FJ, te je dogovoru prisustvovao i EJ, zaposlenik koji je naposljetku vršio catering. Tog dana, točno su se dogovorili koliki će broj uzvanika biti na samom vjenčanju, te su prema tome okrivljenici pristali na ponudu od 8.500,00 kuna, pri čemu je konačan račun izdan na iznos od 8.160,00 kuna, zbog smanjena broja gostiju. Ističe da nije konkretno pitao tko će od prisutnih podmiriti račun za izvršenu uslugu, ali je bio uvjeren da će 1. okrivljeni ZJ podmiriti račun, budući da je s istim ranije u rujnu dogovarao aranžman. Nakon što je 17. listopada 2020. njegovo trgovačko društvo ispunilo svoju obvezu, odnosno izvršilo dogovoreni catering, odmah u ponedjeljak 19. listopada 2020. u njegov hotel došao je 1. okrivljeni ZJ vratiti posuđeni inventar, te mu je rekao da će tokom tog tjedna doći zajedno sa 2. okrivljenim UJ da plate izvršenu uslugu. Kako nitko nije dolazio na račun, krajem mjeseca listopada uputio je nekoliko telefonskih poziva prema 1. okrivljenom ZJ, ali se isti nije javljao. Nadalje, 9. studenog 2020. poslao mu je SMS poruku s pitanjem kakva je situacija s plaćanjem pružene usluge i na tu poruku nije dobio odgovor, već ga je 1. okrivljeni ZJ nazvao i rekao da će tijekom tjedna, odnosno do sredine studenog 2020., u njegov hotel doći 2. okrivljeni TJ da podmiri račun. Kako se nitko nije pojavljivao i dalje je zvao 1. okrivljenika, ali se nije javljao, pa ga je SMS porukom zatražio broj telefona od TJ. 1. okrivljeni ZJ mu je poslao broj mobitela od 2. okrivljenog TJ nakon čega je odmah 16. studenog 2020. nazvao 2. okrivljenog TJ koji se javio i rekao da je na terenu i da će doći za vikend platiti račun. Kako 2. okrivljeni TJ nije došao, nastavio ga je svakih desetak dana nazivati kada će doći platiti račun, ali nije se pojavljivao. Ističe da je 2. okrivljeniku TJ predlagao i obročnu otplatu na koju je pristao, ali ni to nije izvršio. Kako je shvatio da okrivljenici nemaju namjeru platiti uslugu, poslao im je na kućne adrese zaključeni račun s danom 28. veljače 2021., pa je tako poslao izdani račun na adresu 1. okrivljenika ZJ preporučeno, taj račun se vratio kao da nije uručen, a nakon toga je taj isti račun poslao okrivljenicima običnom poštom i opet se nitko nije javio u vezi plaćanja. Potom je ponovno pokušao stupiti s okrivljenicima u kontakt, te je 13. lipnja 2021. ponovno nazvao 1. okrivljenika ZJ, koji mu se nije javio, međutim, isti mu je sljedećeg dana, 14. lipnja 2021. poslao SMS poruku u kojoj mu obećava da će mu 2. okrivljeni TJ donijeti 2.000,00 kuna u petak budući da se trenutno nalaze na terenu, a ostalih 6.160,00 kuna bi mu 2. okrivljeni TJ platio na dvije rate. Pristao je na takav način plaćanja, te je čekao da 2. okrivljeni TJ dođe platiti dio računa koji se obvezao platiti, a ostalo na rate, ali isti nije dolazio. Stoga, smatra da su ga opisanim postupanjem okrivljenici cijelo vrijeme održavali u zabludi da će platiti izvršenu uslugu, a isto nisu imali namjeru učiniti. Zbog svega navedenog kao predstavnik oštećenog trgovačkog društva Amalia ugostiteljstvo d.o.o. postavlja imovinsko-pravni zahtjev u iznosu od 8.160,00 kuna.
9. Svjedokinja FJ je na raspravi navela da je jednom bila prisutna razgovoru vezano za njezinu svadbu. Tom prilikom su bili na razgovoru kod AJ, ona, TJ i ZJ i taj put su samo razgovarali o jelovniku, o plaćanju tada nisu razgovarali. S obzirom da je svadba, odnosno catering bio u njihovom dvorištu, tako je ZJ više puta dolazio kod njih, vezano za pripreme za svadbu i govorio je da će on riješiti sa " E" popust jer se s njim od ranije poznaje. Njemu i suprugu je ZJ više puta rekao da će tim darom koji će dobiti na svadbi, on platiti catering, pa je shvatila da će on to platiti. Ne zna da li je AJ znao za to da će se od prikupljenog dara platiti catering, jer ona nije bila nikad prisutna razgovoru između AJ i supruga, vezano za plaćanje. Njezin suprug joj ništa nije rekao što je on sa AJ govorio vezano za plaćanje cateringa jer je njezin suprug bio stalno na terenu. Njezin suprug joj ništa nije govorio o tome da bi bili razgovori ili dogovori da bi catering trebali zajednički platiti njezin suprug i ZJ. Samo zna ono što je ZJ govorio, a to da će darom sve riješiti. Ne sjeća se koliko je ukupno bilo novaca na ime dara, no, mogla bi izračunati jer točno zna tko je i koliko dao novaca od rodbine. No, zna da su nakon što su pokupili dar, sjedili za stolom u njezinoj kuhinji ona, ZJ i RJ i brojili su novac. Ona je vadila novac iz kuverti i stavljali su novac na jedan kup, zatim su zbrojili novac. Ne zna točno koliko je bilo novaca, ali su od toga, dio novaca odvojili za muziku, to je bilo oko 3.000,00 kuna i taj novac je odmah dala muzičarima kad su sjedili za stolom. Ostatak novca je ostao kod ZJ i on je AJ trebao platiti usluga cateringa. ZJ je bio njihov vjenčani kum i on im je dao dar, 5.000,00 kuna. Sada kada je izračunala ispada da su dobili oko 9.000,00 kuna i 250,00 eura. Nakon svadbe, 2. ili 3. dan ZJ je rekao da je catering koštao oko 8.200,00 kuna i da bude s E to rešio. Ona je računala da bude on platio catering jer je njemu dala novac. U tom ukupnom iznosu novca, nije bio samo novac koji je bio njihov vjenčani dar, već i novac na ime djece jer su se djeca krstila i zato misli da su i njezina djeca, koja su se tada krstila oštećena, a ne samo ona. Ne zna točno koliko su dobili novaca na ime dara, na brzinu je izračunala, tako da misli da je bio od prilike taj iznos dara. Taj ukupni iznos dara je bio dovoljan da se podmiri iznos cateringa. Iz tih novaca još je trebalo platiti kolače i fotografa, pa joj je ZJ od tog ukupnog iznosa novca dao još 1.000,00 kuna za D fotografa, još joj je dao za kolače da treba platiti, ali ne zna koliko, ali oko 500,00 kuna. Ne sjeća se koliko je još ostalo novaca kad se sve to odbije, ali moguće je da je ostalo oko 6.500,00 kuna kao što je rekla prilikom prvog ispitivanja. Da ne bi bilo dovoljno novaca iz dara za catering, tada je bilo dogovoreno između nje i ZJ da razliku, ako treba još doplatiti za catering da plati ZJ i onda skine taj iznos s plaće TJ. Kad su razgovarali za stolom o podjeli novca, njezin suprug je bio u šatoru, pijan. Nakon što joj je pročitan njezin raniji iskaz, izjavila je se doista više ne sjeća detalja zbog protoka vremena, no, ZJ je predložio da onaj iznos novca koji će nedostajati za plaćanje cateringa, će skinuti s plaće TJ. Nakon nekog vremena ZJ im je rekao da je on rešio račun s AJ. Ne zna da li je kasnije njezinom suprugu ZJ skinuo nešto s plaće na ime duga s osnova cateringa, njezin suprug nikad nije dobio cijelu plaću od jednom, već mu je povremeno davao novac na ruke, sad mu je dao 500,00 kuna, pa mu je dao 1.000,00 kuna. ZJ nije ni na koji način utjecao u odabiru toga kod koga će naručiti kolače i cvijeće, ona je sama naručila kolače i cvijeće i platila predujam za kolače, a ostatak je plaćen iz dara, dok je cvijeće odmah platila u cijelom iznosu od 1.000,00 kuna, ako se dobro sjeća. Ističe da je 1. okrivljeni ZJ dogovarao meni, a ona i suprug su pristali na isti i usuglasili se s tim menijem, no, ona se ne sjeća da je bilo razgovora o bilo kakvim ciframa o cijeni cateringa, odnosno hrane. Dakle, koliko se sjeća nije bilo uopće razgovora o plaćanju. Ne zna ništa o tome da bi ZJ zvao i pitao da li su platili catering. Nju AJ nikad nije zvao da plati catering, a da li je zvao njezinog supruga, to ne zna. Ona i suprug nisu nikad razgovarali o tome da bi trebalo platiti AJ catering, jer se smatralo da je to riješeno. Nakon nekog vremena dobili su pismo od odvjetnika, naslovljeno na ZJ i TJ, u kojem je pisalo da je to opomena da se plati, a ako se ne plati da se ide na sud, a pismo je napisalo odvjetničko društvo u ime AJ. Tada je pitala supruga kako je to moguće, jer su dali novac. Nije tražila ZJ da joj vrati novac od dara, no, ne zna da li je njezin suprug tražio taj novac, jer su oni radili na terenu i malo ga je doma vidjela. Nije pitala supruga da li je to riješio, kad se ZJ dogovarao s AJ za catering. Ne sjeća se da bi dobili još neki dar od ZJ. Na svadbi je bio vatromet, no, ona se u vezi vatrometa nije dogovarala niti razgovarala s ZJ, to nije bila njezina želja. Misli da njezin suprug slijedeće godine nakon godine svadbe više nije radio kod ZJ. Navodno su postojali stalno neki dugovi njezinog supruga prema ZJ, no, nije vidjela nikakav račun, ali kako je njezin suprug danonoćno radio za ZJ, misli da njezin suprug nema nikakav dug prema ZJ. Nije bila prisutna dogovoru ili razgovoru njezinog supruga s AJ vezano za catering i plaćanje cateringa, bila je prisutna samo tom jednom razgovoru kad se dogovarao jelovnik. Niti joj je njezin suprug išta govorio o tome da je on nešto dogovarao u vezi cateringa s AJ, ne sjeća se da li je rekao da je ZJ nešto dogovarao, razgovarao s AJ, ne zna sve detalje njihovih razgovora jer je njezin suprug dosta radio na terenu. Ne sjeća se da je vidjela jelovnik i izračun cijena cateringa koji se nalaze u spisu na listovima 53, 65 i 66, no kada je sada pročitala jelovnik i vrstu hrane koja je napisana u tom jelovniku, izjavila je da su takav jelovnik imali na svadbi. No, moguće je da im je AJ dao da pročitaju pripremljene jelovnike, jer su se u konačnici složili s jelovnikom, ali se sad toga više ne sjeća, osim da su se složili s jelovnikom.
9.1. Svjedokinja FJ, supruga 2. okrivljenika, navodi da je njezin sadašnji suprug 2. okrivljeni TJ unatrag petnaest godina radio kod 1. okrivljenog ZJ, isti su postavljali šatore prilikom svatova i za različite ostale događaje. Bili su u prijateljskim odnosima, zbog čega je 1. okrivljeni ZJ bio vjenčani kum njezinom suprugu. ZJ im je rekao da poznaje AJ te da bi im na temelju poznanstva mogao srediti jeftiniju uslugu cateringa. Pristali su na takav dogovor, nakon čega je par dana prije samih svatova došla sa suprugom i 1. okrivljenim NJ na konačan dogovor u hotel Amalia. Tom prilikom dogovorili su konačan broj osoba koje će prisustvovati svatovima. Nakon što su svatovi završili zajedno s 1. okrivljenim ZJ u kuhinji je brojala novce koje je dobila kao dar od gostiju, te je od tih novaca odvojila oko 3.400,00 kuna za glazbu, a preostali iznos oko 6.400,00 kuna, nakon 3-4 dana od proteka svatova predala je 1. okrivljenom ZJ, budući je 1. okrivljeni ZJ rekao da ga je AJ zvao da dođe podmiriti račun. Također, 1. okrivljeni ZJ joj je rekao da će morati dodati dio svojih novaca kako bi se ukupno podmirio račun, te da će taj iznos koji će morati nadoplatiti, skinuti njezinom suprugu s plaće. Na kraju, sukladno dogovoru između njezinog supruga i 1. okrivljenog ZJ, 1. okrivljeni ZJ organizirao je cijelu uslugu cateringa te je isti bio po tome obvezan podmiriti račun, a ne njezin suprug, ovdje 2. okrivljeni TJ.
10. Svjedok EJ je na raspravi iskazao da je tada bio zaposlen kao konobar u TD Amalija ugostiteljstvo d.o.o. vlasništvo AJ. Sjeća se da su sjedili za stolom vlasnik AJ, ZJ i TJ koje je od prije poznavao, te ih je poslužio pićem, nije sjedio za njihovim stolom i ne zna o čemu su razgovarali. Isto tako, od vlasnika, AJ je dobio nalog da odradi catering za TJ, za njegovu svadbu i to je odradio. Ne zna što su oni dogovorili, no, uobičajeno je da svadbe plaćaju mladenci. Njemu je nakon odrađenog cateringa, vlasnik AJ rekao da mu TJ nije platio catering, da mladenci nisu došli na obračun i da će sada zvati ZJ, ne zna zašto, valjda zato što su se oni dogovarali. Sjeća se što je prvi puta iskazao, ali sada nakon što mu je pročitani njegov raniji iskaz, navodi da je tako od prilike valjda bilo. Sada se sjeća da su ZJ i TJ dva puta dolazili na dogovor u vezi cateringa. Prvi puta ih je posluživao, a drugi puta je samo razgovarao s njima, dakle, sjedili su za stolom ZJ i TJ, o tome kada će dopremiti catering i kada će ga pokupiti. AJ mu nije ništa govorio o tome tko je preuzeo obvezu plaćanja tog cateringa. Ne zna da li se kod takvih cateringa uzima predujam ili ne, to sve dogovara vlasnik. No, inače vlasnik s njima, konobarima je razgovarao o tome da mu netko nije platio catering pa je zato i rekao njemu da ovaj catering koji je odradio, nije plaćen. Zna da je njegov gazda AJ kontaktirao ZJ, zato što je tada TJ radio kod njega, jer mu je to rekao sam AJ. Misli da mu je tom prilikom AJ rekao da nije platio TJ, dakle, govorio mu je o tome da jedan od njih nije platio. Prije davanja iskaza te 2022., AJ mu je rekao da će dobiti poziv za sud, da ga je naveo za svjedoka vezano za ovaj predmet, no, ne sjeća se da li mu je govorio što treba reći u iskazu. Kad je u ranijem iskazu rekao da je dogovorio završni posao, pod time se podrazumijeva da je dogovorio s njima kad će dovesti hranu i kad će posluživati hranu, dakle, on je dogovarao taj posao koji se odnosio na fizičke aktivnosti, dok je samo vlasnik AJ dogovarao financije, dakle, plaćanje.
10.1. Prilikom prvog saslušanja, svjedok EJ je iskazao da su par dana prije svadbe u hotel Amalia došli 1. okrivljeni ZJ, 2. okrivljeni TJ i njegova buduća supruga. Konkretno dogovarali su inventar koji im je potreban za odraditi catering, dogovorili su broj osoba koje će prisustvovati svadbi i sam slijed večere, odnosno kako će se što posluživati po sljedovima. Jelovnik nisu dogovarali, već je AJ ranije preko ponude dogovorio sa istima jelovnik koji će s posluživati na svadbi. Ističe da je zajedno sa kolegom DJ odradio catering, te je hrana posluživana na način kako su okrivljenici tražili. Prilikom dogovora kojem je bio prisutan, 1. okrivljeni ZJ i 2. okrivljeni TJ zajedno su se dogovarali oko same usluge cateringa, te mu nije poznato s kojom osobom je konkretno AJ dogovorio navedeni posao i koja bi od tih osoba bila dužna podmiriti nastalu obvezu. Kasnije kako nitko nije dolazio na račun, AJ mu je rekao da je probao kontaktirati okrivljenike da dođu platiti račun, ali nitko nije dolazio, te koliko mu je poznato, račun još uvijek nije podmiren.
11. Svjedok DJ je iskazao da je inkriminirano vrijeme bio zaposlen kao konobar u TD Amalija ugostiteljstvo d.o.o., vlasništvo AJ. Vezano uz svadbu TJ, samo je fizički odradio na dan svadbe catering, no, ništa ne zna vezano za dogovore između TJ i AJ. Nije mu ništa poznato da taj catering ne bi bio plaćen. U 6. mjesecu 2021. godine prestao je raditi u toj firmi. Inače je fizički radio u drugom objektu, a obračuni su se vršili u Amaliji gdje nije bio prisutan, samo zna da su obračuni za plaćanje bili ponedjeljkom. Poznato mu je da je ZJ već i ranije dolazio u njihov ugostiteljski objekt, to je bila suradnja uz neki inventar stolove.
12. Svjedokinja RJ je iskazala da je bila na svadbi TJ gost, jer je dobra prijateljica FJ. Na svadbi je bio i ZJ. Nakon što se sakupio novčani dar, sjedili su za stolom ona, FJ i ZJ. Naime, za vrijeme svadbe kad su gosti predavali kuverte s novcem, davali su FJ te kuverte, a FJ ih je davala ZJ koji je te kuverte stavljao u jednu kutiju. Kasnije, kad su sjedili za stolom, ZJ je imao tu kutiju s novcem i raspolagao s tim novcem tako što je otvorio kuverte, uzeo novac iz kuverte i prebrojio novac i potom je dio novca dao FJ da plati muziku. Ostatak novca je zadržao, nije ga dao FJ i rekao je da će sve biti riješeno, ali nije rekao što će biti riješeno. Ne zna koliko je bilo ukupno novaca. Ne zna ništa vezano uz dogovor plaćanja cateringa, ne zna tko je to trebao platiti. ZJ je bio kum na tom vjenčanju, te su u to vrijeme FJ i ZJ bili u dobrom odnosu. Ne zna kada, u koje vrijeme je bila ta raspodjela novca, zna da je bilo u toku večeri i da su sjedili za stolom, ali zna da je to bilo kasnije, nakon što se sakupio dar. Ne zna da li je ZJ dao kao vjenčani kum dar mladencima, nije to gledala. Ističe da 2. okrivljeni TJ nije bio prisutan kada je ZJ otvarao kuverte i dao novac FJ da plati svadbu, a ostalo zadržao. Ne zna da li je FJ odmah išla platiti muziku tim novcem, samo zna da je ZJ dao FJ novac da plati muziku, no, ne zna koliko je to bilo novaca.
13. Dakle, 1. okrivljeniku ZJ se stavlja na teret počinjenje kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. KZ/11., kojim je određeno da će se kazniti tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini.
13.1. Dakle, shodno naprijed citiranoj odredbi, počinitelj sebi ili drugome pribavlja protupravnu imovinsku korist, na način da nekoga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini.
14. U konkretnom slučaju se 1. okrivljeni ZJ tereti da je, u cilju da se nepripadno materijalno okoristi, usmeno dogovorio uslugu cateringa s oštećenikom za svadbu 2. okrivljenika TJ, ali istome nije platio uslugu, zbog čega je sebi pribavio nepripadnu imovinsku korist. Dakle, nesporno je, da usluga cateringa nije bila za potrebe 1. okrivljenika ZJ, već je bila za svadbu 2. okrivljenika TJ, zbog čega ne plaćanjem te usluge, 1. okrivljenik ne bi pribavio sebi nepripadnu materijalnu korist, već 2. okrivljeniku TJ i njegovoj supruzi, jer je usluga bila catering za njihovu svadbu.
14.1. Nesporno je, da je 1. okrivljenik ZJ dogovarao s AJ jelovnik za svadbu TJ, te je nesporno da su zadnjeg dana, radi konačnog dogovora jelovnika s oštećeniikom, u prostorije njegovog ugostiteljskog objekta došli okrivljenici i FJ. 1. okrivljenik ZJ navodi da je on dogovarao jelovnik jer se od ranije poznaje s AJ i time je htio ishoditi određeni popust za TJ, a 2. okrivljenik TJ ističe da je sve dogovarao 1. okrivljenik ZJ jer je on i trebao platiti uslugu cateringa. Iz iskaza svjedoka AJ jednom proizlazi da mu je 1. okrivljenik rekao da će on platiti uslugu cateringa, nije bilo govora da bi to platio TJ, zatim je iskazao da je to bila svadba 2. okrivljenog TJ i smatrao je da to treba platiti TJ, a treći puta je rekao da je smatrao da će to platiti okrivljenici, jer su oni dogovarali s njim uslugu cateringa. Potom ističe da je smatrao da je to dužan platiti isključivo 1. okrivljeni ZJ jer je samo s njim dogovarao uslugu cateringa zbog čega je njega i nazivao da plati uslugu, a kad mu ZJ nije platio, tada je nazivao TJ da izvrši pritisak na ZJ da mu plati. Svjedok AJ ističe da mu ZJ nije spominjao kako će platiti, niti mu je spominjao svadbeni dar, očekivao da će mu platiti kao i dosada, u gotovini.
14.2. Iz priložene materijalne dokumentacije proizlazi da je račun izdan samo na ime TJ (list 20), dok iz ručno pisanog teksta po AJ (list 19) proizlazi da je ista narudžba naslovljena na ZJ i na Z, a Z je nadimak 2. okrivljenog TJ. Iz jelovnika (list 53) proizlazi da je isti naslovljeni na ZJ. Iz poruka od 9. studenog 2020. (list 21) proizlazi da je bila komunikacija između 1. okrivljenika ZJ i AJ, prema kojoj AJ postavlja pitanje plaćanja cateringa, te mu 1. okrivljenik daje broj telefona od Z, a u poruci od 14. lipnja 2020., 1. okrivljeni ZJ piše AJ da će mu u petak TJ donijeti 2.000,00 kuma, a ostalo će platiti na 2 rate. Opomena pred kaznenu prijavu dostavljena je 2. okrivljeniku TJ (list 22-24), te je dostavljana i 1. okrivljeniku GJ (listovi 234-236), no, ista dostava je vraćena pošiljatelju. Iz otvorenih stavki (list 67) proizlazi da je trgovačko društvo Amalija ugostiteljstvo d.o.o. u svojem knjigovodstvu teretilo ZJ za dug u iznosu od 8.160,00 kuna, a prema računu broj 43/1/5, a koji račun je izdani na ime TJ (list 20). Iz dokumentacije dostavljene od strane oštećenika (listovi 224-225) proizlazi da je oštećenik u svojem knjigovodstvu, prema izvodu iz otvorenih stavaka i 2. okrivljenika TJ teretilo za isti dug od 8.160,00 kuna, a račun broj 43/1/5 od 28.2.2021., s danom dospjelosti 8.3.2021. je izdani samo na 2. okrivljenog TJ. Iz kartice kupaca (listovi 271-298) proizlazi da je društvo Amalija ugostiteljstvo d.o.o. imalo povremeni na ime ugostiteljskih usluga poslovni odnos s društvom 1. okrivljenika ZJ, i to Rentalis d.o.o. u vremenu od 2.9.2023. do 5.9.2024., dok s druge strane nema dokumentacije da bi društvo oštećenika imalo poslovni odnos s 1. okrivljenikom NJ kao fizičkom osobom.
14.3. Dakle, stavivši u vezu materijalnu dokumentaciju s iskazom svjedoka AJ, valja istači da se isto međusobno ne poklapa, jer je AJ izdao račun za spornu uslugu samo na ime TJ, iako je naveo da je usmeno sve dogovorio s ZJ, opomenu zbog neplaćanja je uputio obojici, dok izvatkom otvorenih stavaka tereti jednog i drugog za cijeli iznos duga. Oštećenik uopće nije izdao račun za spornu uslugu na ime ZJ, a što opravdava time da je sistem povukao na račun samo ime TJ.
15. Svjedokinja FJ ističe da je na svadbi s 1. okrivljenikom dogovorila da on uzme novčani iznos od darova uzvanika i time podmiri uslugu cateringa, te smatra da je 1. okrivljenik tim novcem trebao podmiriti cijeli iznos cateringa jer je bilo dovoljno novaca, a da nije bilo dovoljno novaca, tada bi 1. okrivljenik preostali dio iznosa ustegao od plaće TJ, smatrala je da je 1. okrivljenik riješio plaćanje cateringa sa AJ, te se iznenadila kad su od Crnkovićevog odvjetnika primili opomenu te je pitala supruga kako je to moguće, no, od 1. okrivljenika nije tražila da joj vrati novac od dara, ne zna da li je taj novac njezin suprug tražio natrag, nije pitala supruga da li je to riješio, jer je ZJ dogovarao sa AJ. 2. okrivljeni TJ je iskazao da je njegova supruga FJ, na svadbi, sve dogovorila s 1. okrivljenikom, a on tome nije prisustvovao, nikad nije obećao AJ da će on platiti račun cateringa. Svjedokinja RJ je rekla da je na svadbi ZJ brojio novac od prikupljenog dara i da je ZJ uzeo dio novca od dara i rekao da će sve biti riješeno, ali nije rekao što će biti riješeno. 1. okrivljeni ZJ ističe da je catering trebao platiti TJ jer je to bila njegova svadba, a on je samo prisustvovao dogovoru oko jelovnika kako bi za TJ ishodio bolju cijenu, jer od ranije poznaje AJ. I 2. okrivljeni TJ iskazuje da je bio jedan telefonski razgovor kad se vozio u autu s 1. okrivljenikom, u smislu da je nazvao AJ 1. okrivljenika i tada mu je 1. okrivljenik prenosio što govori AJ, a on je rekao 1. okrivljeniku što da odgovori AJ a riječ je bila u svezi plaćanja računa, iako AJ nije nikad obećao da će on platiti račun.
15.1. Dakle, o spornom telefonskom razgovoru, kad su se 1. okrivljenik i 2. okrivljenik vozili u autu, govore i okrivljenici i oštećenik, a nastavno na taj razgovor postoji i poruka između 1. okrivljenika i AJ. U poruci, suglasno obrani 1. okrivljenika ZJ, u poruci od 14. lipnja 2020., 1. okrivljeni ZJ piše AJ da će mu u petak TJ donijeti 2.000,00 kuma, a ostalo će platiti na 2 rate, što upućuje na zaključak da su oba okrivljenika znala da dug AJ na ime cateringa za svadbu nije plaćen, te da će isti dug platiti 2. okrivljeni TJ, na rate, te sud nije prihvatio navode 2. okrivljenika da nije nikad obećao platiti račun AJ, jer iz obrane 1. okrivljenika ZJ, te priložene poruke, proizlazi da je obveza plaćanja bila na 2. okrivljeniku. Valja istači da je u tom dijelu i svjedokinja FJ navela da je 1. okrivljeniku predala novac od dara da plati catering, odnosno ako ne bi bilo dovoljno novaca, tada bi taj iznos 1. okrivljenik ZJ skinuo s plaće 2. okrivljenika TJ. Stoga je zaključak suda je među okrivljenicima bio dogovor da je obveza plaćanja cateringa na 2. okrivljeniku TJ, čija je i bila svadba. U tom smislu je i iskaz svjedoka AJ koji prvotno ističe da je bio uvjeren da će ovu uslugu platiti 1. okrivljenik ZJ jer je s njim dogovarao jelovnik, ali je isto tako izjavio da mu je 1. okrivljenik ZJ govorio da će uslugu, odnosno račun podmiriti 2. okrivljeni TJ, da bi na raspravi iskazivao da mu je 1. okrivljenik ZJ govorio da će on platiti uslugu cateringa. Valja istači da je oštećenik izdan račun na ime TJ, a ne na ime ZJ, pri čemu sud nije prihvatio navode svjedoka AJ da je njegovo računovodstvo izdalo račun na TJ, iako je račun trebao platiti KJ. Dakle, s obzirom AJ, prilikom dogovaranja jelovnika za svadbu nije decidirano dogovorio tko će mu platiti račun, a on je smatrao da će to učiniti ZJ, zato jer je s njim dogovarao jelovnik, a s druge strane je račun izdao na ime TJ, sud smatra da oštećenik nije točno dogovorio tko će mu od njih dvoje platiti račun, to tim više što je prema izvodu otvorenih stavaka imao cijeli iznos neplaćenog računa, kao i opomenu, i na ime KJ i na ime TJ, te je jednom iskazao da je 1. okrivljenik govorio da će on platiti uslugu.
16. Iako svjedok AJ na kraju navodi da mu je 1. okrivljenik ZJ dužan platiti navedenu uslugu cateringa, jer je s njim dogovorio plaćanje, sud smatra da prilikom usmenog sklapanja posla, AJ nije decidirano i jasno dogovorio s 1. okrivljenikom da će mu on platiti tu uslugu iz razloga što svjedok AJ ističe da mu je ZJ obećao platiti, ali s druge strane nije izdao račun na njegovo ime, već na ime TJ i to par mjeseci kasnije. Osim toga, 1. okrivljenik KJ nije dogovorio s oštećenikom, niti s 2. okrivljenikom da bi veći dio novčanog iznosa od darova uzvanika na svadbi preuzeo od FJ, supruge TJ, a s kojim novčanim darom je trebao djelomično podmiriti usluge cateringa, a preostali dio usluge podmiriti vlastitim novcem, koji iznos bi zatim ustegao od plaće TJ, jer je o tome iskazivala svjedokinja FJ, koja je navela da je između nje i 1. okrivljenika KJ bio takav dogovor, a o čemu okrivljenici iskazuju da nemaju saznanja o tom dogovoru. Valja istači, da 1. okrivljenik KJ, time što nije platio navedenu uslugu oštećeniku, nije sebi pribavio nepripadnu imovinsku korist, jer catering nije bio za njegove potrebe, već za potrebe svadbe 2. okrivljenika TJ. Navodi svjedokinje FJ da je 1. okrivljenik GJ uzeo novac od darova za plaćanje cateringa, ne potvrđuju navode iz činjeničnog opisa, da bi okrivljenik time nanio štetu oštećeniku, a kako se to tereti 1. okrivljeni GJ, već je u tom slučaju eventualno oštećen bračni par GJ. Što se tiče dospijeća, svjedok AJ navodi da je u ponedjeljak, nakon svadbe, a svadba je bila u subotu, 17. listopada 2020., trebao biti plaćeni račun, dok je s druge strane račun izdan datuma 28.2.2021., s danom dospjelosti 8.3.2021., dakle, tu ne postoji podudarnost iskaza svjedoka AJ sa sadržajem računa.
16.1. Nadalje, 1. okrivljeni ZJ navodi da nije obećao platiti AJ uslugu cateringa, a i u listopadu 2020. je pitao J da li su platili catering, na što su mu rekli da su platili pola cijene, a dva mjeseca nakon toga ga je nazvao AJ i pitao ga za broj TJ jer mu isti nije platio catering, nakon čega mu je za 2 mjeseca AJ poslao poruku da mu se TJ ne javlja, pa je AJ ponovo dao isti broj telefona, ali mu je AJ rekao da mu se TJ i dalje ne javlja, predložio je AJ da omogući TJ plaćanje na rate, da bi se potom on i AJ čuli putem SMS i nakon toga je uslijedio onaj događaj kad su se on i TJ vozili autom s terena kada je nazvao AJ. U ovom dijelu, svjedok AJ navodi da je u ponedjeljak kad mu je ZJ vratio inventar, dogovorio s ZJ da će on platiti uslugu, ali mu se ZJ više nije javljao, nekoliko puta je zvao ZJ, koji mu se ponekad javio, a ponekad nije, pa je zvao TJ da napravio pritisak na ZJ da to plati. Svjedok AJ je jednom iskazao da mu je taj dan kad je ZJ vratio inventar, ZJ rekao da će doći s TJ i platiti uslugu, ali nisu došli, pa je zvao ZJ i potom mu slao SMS poruke, ali mu se ZJ nije javljao niti je došao platiti, pa je tražio ZJ broj telefona od TJ, pa je nazvao TJ i TJ mu je rekao da je na terenu, ali će mu krajem tjedna platiti. 2. okrivljenik ističe da uopće nije nikad obećao oštećeniku da će platiti uslugu, a 1. okrivljenik mu je govorio da će on to platiti. Dakle, analizom iskaza svjedoka AJ s obrana okrivljenika, evidentno je da svaki od njih drugačije iskazuje o tome tko je trebao platiti uslugu cateringa, pri čemu svaki od okrivljenika prebacuje obvezu za to na drugog okrivljenika, a svjedok AJ u tom dijelu iskazuje međusobno kontradiktorno, ali u konačnici ističe da mu je sve jedno tko će to plati, samo da se račun plati.
17. Stoga sud nije utvrdio da bi 1. okrivljeni ZJ ostvario sva obilježja navedenog kaznenog djela, jer nije utvrđeno da bi oštećenik izdao račun 1. okrivljeniku ZJ niti da bi mu dostavio račun za pruženu uslugu, pa stoga nije utvrđeno da bi 1. okrivljenik ZJ izbjegavao platiti račun koji nije niti izdan na njegovo ime, a s obzirom na navode oba okrivljenika i svjedokinje FJ, proizlazi da je sporni catering trebao platiti 2. okrivljeni TJ. Naime, iako 2. okrivljenik ističe da on nije trebao platiti catering, valja istači da u tom dijelu FJ ističe da je trebalo platiti sve troškove svadbe, pa tako i catering i to iz dobivenog dara, dakle, prema oštećeniku je trebao platiti sporni catering upravo 2. okrivljeni TJ iz dobivenog dara, a koji novac je oštećeniku, prema iskazu svjedokinje FJ trebao predati 1. okrivljeni ZJ. Osim toga, i svjedok AJ i 1. okrivljenik ZJ, a što je potvrđeno porukom između 1. okrivljenika i AJ, proizlazi da je 1. okrivljenik ZJ pozajmio 2. okrivljeniku TJ 2.000,00 kuna, a koji novac je 2. okrivljeni TJ trebao dati oštećeniku na ime dijela neplaćenog cateringa. Dakle, iz navedenih postupanja, proizlazi da je zapravo novac za catering trebao pribaviti 2. okrivljeni TJ. Navodi svjedoka AJ da mu je uslugu cateringa trebao platiti samo 1. okrivljeni ZJ jer je on dogovarao uslugu i što mu je rekao da će on to platiti, zbog čega ga je i pozivao na plaćanje, te smatra da ga je samo 1. okrivljeni ZJ prevario, nisu prihvaćeni iz razloga što je račun za plaćanje cateringa naslovio na 2. okrivljenika TJ i to s danom 28.2.2021. i njemu ga je poslao, iako je iskazao da s TJ nije razgovarao o cijeni, već samo s 1. okrivljenim ZJ, a to što je račun glasio na ime TJ opravdao je time da je sistem povukao ime TJ i zato je račun naslovio na njega. Osim toga, svjedok AJ je izjavio da je najprije zvao 1. okrivljenika ZJ da mu plati račun, a kako mu nije isti nije platio i kako je ZJ izjavio da je novac ostavio kod TJ, to je njega zvao da to provjeri, ali mu se TJ nije javio, pa smatra da su se okrivljenici „loptali“ s time tko će platiti račun. Dakle, iz ovakvog iskaza svjedoka AJ je utvrđeno da isti nije jasno i nedvosmisleno označio osobu koja će platiti račun, a što proizlazi i iz toga što je izjavio da mu je svejedno tko će platiti, samo da se račun plati.
18. Stoga nije utvrđeno da bi 1. okrivljenik ZJ svojim postupanjem ostvario za sebe protupravnu imovinsku korist, jer nije bio korisnik spornog cateringa, niti je oštećenika doveo u zabludu, da će mu platiti račun, jer oštećenik nije niti izdao račun na njegovo ime, a s druge strane, a time da preuzetim novčanim darom od uzvanika na svadbi nebi platio uslugu cateringa, a kako se to tereti činjeničnim opisom, oštećeni bi bili 2. okrivljeni TJ i FJ.
19. Sud je kao vjerodostojnu i istinitu ocijenio priloženu materijalnu dokumentaciju, pa je i iskaze saslušanih svjedoka AJ, DJ i EJ, FJ i RJ ocijenio kao vjerodostojne i istinite u dijelu u kojem su isti u bitnom međusobno suglasni, te suglasni priloženoj materijalnoj dokumentaciji i suglasni obranama okrivljenika, jer su u tom dijelu iskazivali u bitnom međusobno suglasno, iskazivali su prema svojem zapažanju, sjećanju i znanju, a u preostalom dijelu je njihove iskaze pripisao nesjećanju zbog proteka vremena i zainteresiranosti za ishod postupka. Obranu 1. okrivljenika ZJ i 2. okrivljenog TJ sud je djelomično prihvatio i to u dijelu u kojem je njihova obrana bila međusobno suglasna, te suglasna priloženoj materijalnoj dokumentaciji i prihvaćenom dijelu iskaza svjedoka AJ, kao vjerodostojnim, dok je u preostalom dijelu njihove obrane ocijenio kao pokušaj otklanjanja kaznene odgovornosti od sebe.
20. Zbog svega navedenog, nije utvrđeno da bi optuženik počinio kazneno djelo
– prijevare – na način kako je opisano u optužnici, dakle, nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo kojim se tereti, pa je odlučeno kao pod točkom IV) izreke presude.
21. Na temelju članka 158. stavak 3. ZKP/08, oštećenik se sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje na ostvarivanje istoga u parnici, obzirom je 1. optuženik oslobođen optužbe, a u odnosu na 2. okrivljenika je donijeta presuda kojom se optužba odbija.
22. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, obzirom je 1. optuženik oslobođen optužbe, a u odnosu na 2. okrivljenika je donijeta presuda kojom se optužba odbija.
U Varaždinu 6. ožujka 2025.
SUDAC:
Snježana Lukač-Keretić
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranka ima pravo podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude, pismeno putem ovog suda u dovoljnom primjerka, a o kojoj žalbi odlučuje županijski sud.
O tome obavijest:
1. ODO Varaždin na broj K-DO-251/2022,
2. 1. Optuženi ZJ,
3. Branitelj Josip Čiček, odvjetnik iz Zagreba,
4. 2. Optuženi TJ,
5. Opunomoćenik oštećenika.
