REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-3/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Jaram, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog JĐ zbog kaznenih djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbi državnog odvjetnika i branitelja optuženika Branimira Zorice, odvjetnika u Zadru podnesene protiv presude Općinskog suda u Zadru od 18. listopada 2023. pod br. K-123/2021, u sjednici vijeća održanoj dana 6. ožujka 2025., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku LĐ,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog JĐ kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru pod br. 92 K-123/2021 od 18. listopada 2023., na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11- pročišćeni tekst, 91/12- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24-dalje u tekstu: ZKP/08) stavljena je izvan snage presuda toga suda pod br. K-123/2021 od 3. ožujka 2021. kojom je izrečen kazneni nalog te je optuženi JĐ proglašen krivim što je počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. Na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11 optuženiku GĐ izrečena je (pravilno osuđen je) kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, nakon čega je, na temelju članka 56. KZ/11, prema optuženiku primijenjena uvjetna osuda kojom je određeno da se izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od jedne godine od dana pravomoćnosti te presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 oštećena DĐ upućena je sa imovinskopravnim zahtjevom na iznos od 15.000,00 eura u cijelosti u parnicu, dok je optuženik, na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 obvezan na ime paušalnog troška platiti iznos od 100,00 eura i to u roku od petnaest dana od pravomoćnosti te presude u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

3. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik i to zbog odluke o uvjetnoj osudi s prijedlogom da nadležni županijski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženiku izreče strožu kaznenopravnu sankciju u skladu sa prijedlogom državnog odvjetnika.

4. Žalbu je podnio i optuženi JĐ po branitelju odvjetniku Branimiru Zorica iz Zadra i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sa prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i oslobodi optuženika od optužbe, podredno da je ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz zahtjev da bude izvješten o određivanju sjednice vijeća.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08 spis je dostavljen na razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

7. Postupajući u smislu članka 475. stavka 1. ZKP/08 o sjednici vijeća izvješteni su optuženik i njegov branitelj kao i državni odvjetnik. Sjednici je bio nazočan zamjenik ŽDO Šibenik LĐ, dok uredno izvješteni optuženik i njegov branitelj sjednici nisu nazočili, pa je u odnosu na iste, sukladno članku 475. stavku 3. ZKP/08, sjednica održana u njihovoj odsutnosti.

8. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

9. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 optuženik u svojoj žalbi ističe da se pobijana presuda ne može ispitati jer da je izreka presude proturječna razlozima presude, a da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, odnosno da nema razloga o odlučnim činjenicama.

9.1. Međutim, po ocjeni ovoga suda izreka pobijane presude je u svemu jasna i određena te u suglasnosti i s datim razlozima iz obrazloženja presude kao što je prvostupanjski sud iznio sve razloge o odlučnim činjenicama bez proturječnosti, a to što se optuženik ne slaže sa utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda iznoseći u okviru ove žalbene osnove svoje viđenje stvari, time zapravo pobija ispravnost utvrđenih činjenica po prvostupanjskom sudu. Stoga žalba optuženika izjavljena iz žalbenog osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana, niti je ovaj drugostupanjski sud utvrdio da bi bila ostvarena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08, na što pazi po službenoj dužnosti.

10. U okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik u žalbi iznosi vlastitu analizu i ocjenu iskaza oštećene DĐ i saslušanih svjedoka FĐ, MĐ i TĐ i pri tomu sugerirajući potpuno drugačije zaključke od onih navedenih u pobijanoj presudi.

10.1. Tako žalitelj smatra da je prvostupanjski sud pobijanu presudu isključivo temeljio na iskazu oštećene DĐ koja je u svom iskazu navodila da bi joj optuženik uputio inkriminirane riječi prijetnje "bit ćeš izbodena" dok s druge strane obranu optuženika u kojoj je negirao počinjenje terećenog kaznenog djela i čiju su obranu potvrdili trojica u postupku ispitanih svjedoka, ne prihvaća, te, po stajalištu žalitelja, pogrešno cijeni kao iskaze usmjerene ka otklanjanju kaznene odgovornosti optuženika. Po stajalištu ovog suda pravilno je i osnovano prvostupanjski sud cijenio iskaz oštećene DĐ kao životan i uvjerljiv smatrajući da oštećenica, koja s optuženim nije bila u nikakvom kontaktu tijekom dužeg vremenskog razdoblja, nema nikakvog razloga istoga neosnovano teretiti za počinjenje kaznenog djela. Osim toga, kako to pravilno nalazi i prvostupanjski sud oštećenica je odmah po telefonskom pozivu događaj prijavila policiji, a kako su bili kasni večernji sati upućena je, kako je navela, da ujutro dođe u policijsku postaju podnijeti kaznenu prijavu, što je ista i učinila. Na vjerodostojnost iskaza oštećenice uostalom upućuje i činjenica da nije niti znala tko bi joj preko telefona uputio riječi prijetnje, već bi je o identitetu počinitelja, kako je navela, izvijestila policija nakon podnošenja kaznene prijave.

Prema tome, potpuno su neutemeljeni žalbeni navodi optuženika da je prvostupanjski sud neutemeljeno prihvatio kao vjerodostojan iskaz oštećene nasuprot obrane optuženika koju su potvrdili trojica svjedoka. Pri tomu valja istaći da za slučaj, da je optuženik, kako tvrdi, oštećenici preko telefona i izgovorio uvredljive riječi, da u tom slučaju oštećenica ne bi imala nikakvog razloga prijaviti tada nepoznatog počinitelja upravo za kazneno djelo prijetnje. Stoga je osnovano prvostupanjski sud zaključio da su iskazi saslušanih svjedoka FĐ, TĐ i MĐ koji su potvrdili obranu optuženika da je doista odnosne prigode nazvao oštećenicu ali da bi joj izrekao uvredljive riječi "svaka čast što ste pičkom stekli", očito dani u cilju otklanjanja kaznene odgovornosti optuženika.

11. Dakle, prvostupanjski je sud, suprotno žalbenim navodima optuženika, činjenično stanje pravilno i potpuno utvrdio te pravilno primijenio kazneni zakon u pogledu pravne kvalifikacije djela, zbog čega nije osnovana niti žalba optuženika izjavljena zbog povrede kaznenog zakona smatrajući da djelo koje se optuženiku stavlja na teret nije kazneno djelo, zbog čega da bi, sukladno članku 469. stavku 1. ZKP/08 takvu povredu trebalo utvrditi i optuženika osloboditi od optužbe.

11.1. Naime, pravilnost primjene odredaba kaznenog zakona cijeni se prema onom činjeničnom stanju koje je utvrdio sud, a ne prema onome za koje optuženik smatra da bi trebalo biti. Po stajalištu žalitelja, svaka prijetnja mora biti konkretizirana što znači da će se takva prijetnja nekakvim zlom neposredno i izvršiti, pri čemu da nije od značaja da bi počinitelj stvarno i htio ostvariti iskazanu prijetnju. U predmetnom slučaju izgovorene riječi prijetnje "biti ćeš izboden" da ne sadrže izravnu prijetnju da će oštećenica biti izbodena od strane optuženika, bez konkretizacije kada. Obzirom na navedeno, žalitelj smatra da upućene riječi "bit ćeš izbodena" same po sebi ne predstavljaju učin kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11.

11.2. Naprijed izloženi stav žalitelja je potpuno pogrešan jer po ocjeni ovoga suda upravo u situaciji u kojoj optuženik oštećenoj stavlja u izgled nastup određenog zla, dakle izgovara prijetnju da će biti izbodena, predstavlja počinjenje kaznenog djela prijetnje, jer drugačije zaključivanje uzelo bi u obzir pitanje stvarne namjere na ostvarenje zla te pojedinačno s tim, počinjenja nekog drugog protupravnog djela. Stoga, kako su u prvostupanjskoj presudi utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 za koje je optuženik proglašen krivim i osuđen, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, u smislu članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, to je žalba optuženika izjavljena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, neosnovana.

12. Žaleći se zbog odluke o uvjetnoj osudi državni odvjetnik u podnesenoj žalbi navodi da prvostupanjski sud optuženiku nije pravilno odmjerio kaznu. To iz razloga što da nije kao otegotnu okolnost optuženiku uzeo u obzir njegov odnos prema oštećenici nakon počinjenja djela obzirom da je ista dana 20. ožujka 2023. prijavila optuženika zbog neprimjerenog ponašanja prema njoj za vrijeme trajanja postupka. Osim toga, optuženik je u međuvremenu postao osuđivana osoba, obzirom da je presudom istoga sud pod br. K-84/2018 osuđen zbog kaznenog djela protupravne naplate u pokušaju iz članka 323. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11. Obzirom na navedeno, državni odvjetnik je stava da odmjereni rok kušnje iz uvjetne osude, nije primjeren da bi preventivno i dugoročno utjecao na optuženika.

12.1. Prvostupanjski je sud pri odmjeravanju kazne optuženiku kao olakotnim uzeo u obzir njegovu dotadašnju neosuđivanost, korektno i primjereno držanje pred sudom, činjenicu da je oženjen i otac troje djece, zaposlen, što da upućuje na zaključak da vodi uredan život dok posebno otegotnih okolnosti nije našao te ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci na rok kušnje od godinu dana, smatrajući da je izrečena uvjetna osuda primjerena osobi optuženika te težini počinjenog kaznenog djela i da će se istom ostvariti svrha kažnjavanja.

12.2. I po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda izrečena uvjetna osuda u svemu je primjerena kako osobi optuženika tako i svim okolnostima i težini počinjenog djela te je kao takva u svemu podobna da se njome ostvari zakonom propisana svrha kažnjavanja propisana u članku 41. KZ/11.

12.3. Što se tiče okolnosti koje držani odvjetnik u svojoj žalbi ističe, valja navesti da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne s tim podacima nije niti raspolagao, budući da je presuda na koju se poziva donesena nakon donošenja prvostupanjske presude, a kaznena prijava nije niti dostavljena u spis, da bi eventualno bila uzeta u obzir pri odmjeravanju kazne. Po stajalištu ovoga suda, a kako je to prednje i navedeno, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja izrečena uvjetna osuda sa rokom kušnje od godinu dana je u svemu primjerena osobi optuženika, njegovim obiteljskim prilikama pa je ocjena i ovoga drugostupanjskog suda da optuženik i bez izvršenja kazne zatvora od šest mjeseci na koju je osuđen, kroz vrijeme provjeravanja od godinu dana neće ubuduće činiti kaznena djela.

13. Slijedom svega prednje izloženog obzirom da žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane to ih je valjalo odbiti i temeljem članka 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci ove presude.

U Šibeniku, 6. ožujka 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac