REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-265/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Anite Belak kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐC, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21, 114/22 i 114/23 dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda Zagrebu od 20. lipnja 2024. br. K-820/2024, u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 20. lipnja 2024., broj K- 820/2024 optuženi ĐC proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnjom, iz članka 139. stavka 2. KZ/11, te je na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11 optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, pa je primjenom odredbe članka 56. KZ/11 optuženom izrečena uvjetna osuda, te je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08.

3. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog odluke o uvjetnoj osudi, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači izricanjem strože kazne okrivljeniku, odnosno izricanjem bezuvjetne zatvorske kazne.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je, po službenoj dužnosti, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

7. Žaleći se zbog odluke o kazni državni odvjetnik u podnesenoj žalbi ističe kako prvostupanjski sud prilikom odabira vrste i mjere kazne, nije razgraničio koje okolnosti je cijenio kao otegotne, a koje kao olakotne, kao i da je u nedovoljnoj mjeri cijenio otegotne okolnosti na strani optuženika, i to u prvom redu njegovu raniju osuđivanost, odnosno da je kazneno djelo, za počinjenje kojeg je proglašen krivim pobijanom presudom, počinio za vrijeme kušnje iz ranije pravomoćne presude.

8. Ovaj drugostupanjski sud, nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ispravno vrednovao sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) te svrhe kažnjavanja (članak 41. KZ/11). Naime, sud prvog stupanja olakotnim je utvrdio na strani optuženika priznanje kaznenog djela, čime je doprinio efikasnosti i ekonomičnosti postupka, izraženo žaljenje i kajanje, kao i korektno držanje pred sudom, uzimajući pri tom u obzir pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, dok je otegotnim, osim činjenice da je kazneno djelo počinjeno s izravnom namjerom, cijenio što je optuženik u jednom navratu pravomoćno osuđen i to presudom Općinskog suda u Rijeci, K-910/2018 od 22. prosinca 2021., koja presuda je pravomoćna 28. siječnja 2022., radi počinjenja kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj iz članka 326. stavka 1. KZ/11.

9. Protivno žalbenim navodima, pri izricanju uvjetne osude, ispravno je prvostupanjski sud vodio računa o svim utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima na strani optuženika, te je osnovano zaključio kako, bez obzira na raniju osuđivanost i činjenicu da je predmetno kazneno djelo počinjeno u vrijeme kušnje određeno ranijom presudom, se ne radi o specijalnom povratniku, jer da optuženik nije počinio istovrsna kaznena djela, odnosno ovo je prvi put da je optuženik počinio kazneno djelo s elementima nasilja, konkretno kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnju. Suviše toga, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je od prethodno počinjenog kaznenog djela prošlo šest godina, u kojem periodu optuženik nije evidentiran kao počinitelj protupravnih djela. Stoga, a imajući u vidu da je optuženik izrazio kajanje i žaljenje zbog nastalog događaju, te da, kako to pravilno nalazi i prvostupanjski sud, način počinjenja predmetnog kaznenog djela ničim osobitim ne odstupa od uobičajenog načina počinjenja ove vrste kaznenih djela, prema stajalištu drugostupanjskog suda, se može osnovano zaključiti kako se u ovom slučaju radi o izoliranom incidentu u optuženikovom životu, te da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja kazne optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela. Slijedom navedenog, žalbeni navodi žalitelja da je optuženik višestruko prekršajno kažnjavan zbog počinjenja prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23., 145/24), ne dovodi u pitanje vrstu i visinu izrečene kazne, odnosno nije od utjecaja da bi optuženiku bila izrečena stroža kazna.

10. Stoga se, i po ocjeni ovog suda, kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci s rokom provjeravanja od tri godine ukazuje primjerenom kako počinjenom djelu, tako i ličnosti počinitelja, stupnju krivnje s kojom je djelo počinjeno i procjeni društvene opasnosti od ovakvih kaznenih djela, te će se navedenom kaznom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja u smislu odredbe članka 41. KZ/11, odnosno izrečenom kaznom će se izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela i istovremeno utjecati na optuženika da više ne čini kaznena djela, kao i jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, a ujedno i utjecati na druge osobe da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti i štetnosti činjenja kaznenih djela, te o opravdanosti kažnjavanja.

11. Slijedom navedenog, kako žalba žalitelja nije osnovana, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 482. ZKP/08, trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku, 6. ožujka 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac