REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-161/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Jaram, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog MO zbog kaznenih djela iz članka 243. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući povodom žalbe optuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 12. travnja 2023. pod br. K- 310/2021, u sjednici vijeća održanoj dana 6. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog MO, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optuženom MO za kazneno djelo iznude u pokušaju iz članka 243. stavka 1. i 2. u vezi članka 34. KZ/11, na temelju članka 243. stavka 2. KZ/11 uz primjenu članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11, utvrđuje se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, pa se optuženi temeljem članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, time da se, temeljem članka 56. stavka 1. KZ/11 optuženom MO izriče uvjetna osuda, te se određuje da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženi u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Ujedno se preinačava prvostupanjska presuda i u odluci o imovinskopravnom zahtjevu, te se temeljem članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11- pročišćeni tekst, 91/12- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24-dalje u tekstu: ZKP/08) oštećeni TO sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 3.000,00 (tri tisuće) eura upućuje u parnicu.

II. U preostalom dijelu, žalba optuženog odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu pod br. 3 K- 310/2021-10 od 12. travnja 2023., optuženi MO proglašen je krivim zbog kaznenog djela iznude u pokušaju iz članka 243. stavka 1. i 2. u vezi članka 34. KZ/11 te kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 sve u vezi članka 51. KZ/11 pa je optuženi za kazneno djelo iznude u pokušaju na temelju članka 243. stavka 2. u vezi s člankom 34. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a za kazneno djelo prijetnje na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11 osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci te je na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca.

2. Na temelju članka 158. ZKP/08 oštećenom ČO je dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu od 3.000,00 eura koji iznos je optuženi dužan platiti u roku od tri mjeseca po pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

3. Sukladno članku 148. stavku 1. u vezi članka 145. ZKP/08 optuženi je obvezan na ime troška vještačenja digitalnih zapisa platiti iznos od 168,88 eura te trošak oštećeniku na ime zastupanja po opunomoćeniku prema troškovniku koji će biti priložen na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske.

4. Protiv te presude žalbu je podnio osobno optuženi MO i to zbog povrede odredaba Zakona o kaznenom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te zbog odluke o kazni i imovinskopravnom zahtjevu sa prijedlogom da se žalba uvaži i preinači pobijana presuda na način da ga se oslobodi od optužbe, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak, odnosno, ukoliko sud smatra da postoje elementi kaznenog djela da se što blaže kazni i ukine odluka o imovinskopravnom zahtjevu.

5. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinskog državno odvjetništvo u Slavonskom brodu sa prijedlogom da nadležni županijski sud odbije žalbu optuženika MO kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

6. Postupajući u smislu članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

7. Žalba optuženog je djelomično osnovana.

8. Iako optuženik podnosi žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, u žalbi ne navodi u čemu bi se te povrede sastojale. Stoga je ovaj drugostupanjski sud pobijanu presudu ispitao u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 te je utvrdio da niti jedna povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, nije počinjena, slijedom čega žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, nije osnovana.

9. Nadalje, žalitelj u žalbi ističe žalbenu osnovu pogrešne primjene materijalnog prava makar tu žalbenu osnovu ne obrazlaže, niti konkretizira u čemu bi se sastojala, a niti se iz sadržaja žalbe može zaključiti da bi ista bila podnesena iz te osnove. Naime, sve što se navodi u sadržaju žalbe odnosi se na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pa je očigledno da žalitelj žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona vezuje za pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te će izloženi prigovori biti ocjenjeni u okviru te žalbene osnove. Stoga, kako ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, to nije osnovana niti žalba optuženika izjavljena iz žalbenog razloga povrede kaznenog zakona.

10. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a u stvari samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik u žalbi navodi da nije imao namjeru iznuđivati oštećenika, niti bi mu uputio prijetnje, smatrajući da se u stvari radi o predimenzioniranom događaju u kojemu je oštećenik imao doprinos. Naime, između njih dvojice da je postojao određeni dogovor koji nije rezultirao očekivanom realizacijom. Sam oštećenik da spominje posudbu 20.000,00 eura optuženiku, iz čega proizlazi da je postojao razgovor o tomu, pa da se ne može govoriti o iznudi za nešto što je dogovoreno, a nije realizirano.

10.1. Međutim, suprotno izloženom stavu žalitelja pravilno je prvostupanjski sud savjesnom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje u odnosu na odlučne činjenice kada je utvrdio da je optuženik počinio inkriminirana kaznena djela.

10.2. Naime, pravilno prvostupanjski sud iskaz oštećenog TO prihvaća kao logičan i uvjerljiv te u suglasnosti i sa sadržajem poruka koje je optuženik upućivao oštećenom putem mobilnih aplikacija, a iz kojih proizlazi da je od oštećenika tražio iznos od 85.000,00 kuna ili će u suprotnom reći njegovim roditeljima za njegovu seksualnu orijentaciju. Također, ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća i utvrđenje prvostupanjskog suda da je obrana optuženika u kojoj je isticao da bi mu sam oštećenik nudio novac za njegov projekt, te ga upućivao u banku u više navrata da provjeri uplatu, potpuno neuvjerljiva i neživotna, te dana sa ciljem otklanjanja kaznene odgovornosti. Ovdje je za istaći da je sam oštećeni u svome iskazu objasnio da bi optuženik od njega tražio da mu posudi iznos od 20.000,00 eura, kako bi završio posao uređivanja web stranice, a kako mu nikada nije predočio dokaz da te stranice doista postoje, novac mu nije nikada posudio. Osnovano prvostupanjski sud prihvaća kao uvjerljiv i istinit iskaz oštećenika kada tvrdi da bi optuženi, nakon toga, povratkom u Republiku Hrvatsku od njega tražio iznos od 85.000,00 kuna na ime štete zbog povratka u zemlju, a za koji iznos uostalom i sam optuženik u obrani ističe da bi ga oštećenik, oštetio, i to prijeteći mu da će njegovim roditeljima kazati da je homoseksualne orijentacije. Iskaz oštećenog potvrđuje i sadržaj upućenih poruka koje je optuženik istome upućivao i to sa sadržajem " i sada će lijepo tvoji sve saznati…" "… svi će sve znati i moji i tvoji…", " pa možda stigneš uplatiti ja sam spreman idem kod tvojih morao sam pripremiti poruke i sve", "… slušaj me dobro 11:01 da uplatiš u ponedjeljak ne tih pišljivih 85.000 za tebe što si mi uništio…". Prema tome, žalbeni navodi optuženika da bi se radilo o predimenzioniranom događaju, da je trebalo cijeniti i doprinos oštećenika, jer da bi i on govorio o posudbi novca, su potpuno promašeni.

10.3. Prema tome, kada se uzme u obzir sama dinamika događaja i način postupanja optuženika, kada je, prethodno uspostavivši kontakt sa oštećenikom, pri čemu su međusobno razmjenjivali intimne fotografije, a potom od oštećenog potražujući iznos od 85.000,00 kuna prijeteći mu da će njegovim roditeljima obznaniti njegovu homoseksualnu orijentaciju, a do predaje novca od strane oštećenika nije došlo, obzirom je cijeli događaj prijavio nadležnom državnom odvjetništvu, tada su se, u tako opisanom ponašanju optuženika, suprotno žalbenim navodima, ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela iznude u pokušaju, kako je to osnovano zaključio i prvostupanjski sud.

10.4. Ovaj sud prihvaća i zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnoj situaciji radi o prijetnji – iznošenje seksualne orijentacije roditeljima – kojom se oštećeniku stavlja u mogućnost iznošenje sadržaja koji je neugodan i kao takav objektivno podoban da kod oštećenika izazove osjećah straha i uznemirenosti, a ujedno je i vid prisile prema oštećeniku radi navođenja istoga da na štetu svoje imovine nešto učini. Po svom karakteru i s obzirom na okolnosti pod kojima je prijetnja učinjena, u svemu je objektivno prikladna da kod osobe kojoj je upućena izazove osjećaj straha i uznemirenosti.

10.5. Nastavno tomu, osnovano je prvostupanjski sud i prihvaćanjem iskaza majke oštećenika JO kao istinitog i životnog, utvrdio i da je optuženik počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2 KZ/11 kada je došao do kuće oštećenika i njegovoj majci uputio prijetnje "da će oštećenika pojesti crna noć, da će mu glavu zašakretiti, da će njegovu glavu donijeti roditeljima". To iz razloga što nije bilo razloga da svjedokinja JO neosnovano tereti optuženika, kojega tada nije niti poznavala, niti joj je bila poznata dinamika događaja između oštećenog i optuženog u to vrijeme, kada je optuženik od oštećenika zahtijevao isplatu novca. Stoga su neutemeljeni žalbeni navodi optuženika da se nije radilo o prijetnji i da bi majka oštećenika imala interesa svjedočiti u korist oštećenika.

10.6. Stoga iz svih prednje iznesenih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, dok za nepotpuno činjenično stanje optuženik ne daje nikakve razloge.

11. Međutim, u pravu je optuženik kada u žalbi ističe da mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, previsoka i prestroga, obzirom da je neosuđivana osoba te nije nastupila nikakva posljedica niti šteta.

11.1. Pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski je sud optuženiku kao olakotnom okolnošću cijenio činjenicu da do sada nije osuđivana osoba te da se radi o osobi mlađe životne dobi, dok nije utvrdio niti jednu otegotnu okolnost. Po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda prvostupanjski je sud podcijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti na strani optuženika pri čemu je zanemario i činjenicu da je kazneno djelo iznude ostalo u pokušaju, za što se počinitelj može blaže kazniti (članka 34. stavak 2. KZ/11). Stoga uzimajući u obzir pravilno utvrđene olakotne okolnosti na strani optuženika te cijeneći činjenicu da je kazneno djelo iznude iz članka 243. stavka 2 u vezi stavka 1. KZ/11 ostalo u pokušaju, uz primjenu članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11, optuženiku je valjalo za navedeno kazneno djelo utvrditi kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, a za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 prihvatiti po prvostupanjskom sudu utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, te optuženika osuditi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a potom uz primjenu članka 56. KZ/11 izreći uvjetnu osudu i odrediti da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od tri godine ne počinio novo kaznenog djelo. Ocjena je ovog drugostupanjskog suda, uzimajući u obzir da optuženik do sada nije kazneno osuđivana osoba, da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela te da će se upravo izrečenom uvjetom osudom ostvariti proklamirana svrha kažnjavanja propisana u članku 41. KZ/11.

12. Osnovano optuženik u žalbi navodi, u odnosu na dosuđeni imovinskopravni zahtjev, da nije bilo mjesta da ga se obveže na plaćanje iznosa od 3.000,00 eura iz tog osnova.

12.1. Naime, na raspravi 12. travnja 2023. oštećeni je postavio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 3.000,00 eura, bez da je obrazložio na što se isti odnosi. Odredbom članka 158. stavka 2. ZKP/08 propisano je da u presudi kojom se optuženik proglašava krivim, sud može oštećeniku dosuditi imovinskopravni zahtjev u cijelosti ili djelomično, a za ostatak uputiti ga u parnicu, a ako podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu ni za potpuno niti za djelomično presuđenje, sud će oštećenika s imovinskopravnim zahtjevom uputiti u parnicu. Prema tome, obzirom da oštećenik postavljeni imovinskopravni zahtjev nije ničim potkrijepio, niti je razvidno na što se odnosi iznos od 3.000,00 eura, na koji iznos je imovinskopravni zahtjev postavljen, za utvrditi je da nije bilo mjesta za dosuđivanje imovinskopravnog zahtjeva oštećenika. Obzirom na navedeno valjalo je i u tom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu, i temeljem članka 158. stavka 2. ZKP/08, oštećenika sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom uputiti u parnicu.

13. Imajući u vidu sve prednje izloženo, valjalo je na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku, 6. ožujka 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac