Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 a

Poslovni broj: Gž-848/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao suca izvjestitelja i članice vijeća, te mr. sc. Zrinke Tironi, kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja ON iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Kazimir Ferenčić i Barbara Liebhardt, odvjetnicima u Crikvenici, protiv tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-477/2022 od 1. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 6. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-477/2022 od 1. prosinca 2023. u pobijanom dijelu pod točkom

I., II., IV. i V. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu broj: 2402006- 1031262160/51400607-5102913524 od 23. ožujka 2006. godine sklopljenog između parničnih stranaka, i to:

a) odredba čl. 7. st. 10., koja glasi: „VALUTNA KLAUZULA. Povrat obveza iz ovog ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja“;

b) odredba članka 8. st. 1. u dijelu koji dolazi iza riječi „Kamatna stopa“ i koji glasi: „je promjenjiva i“;

c) odredba članka 8. st. 2. koja glasi: „Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke.“.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 13.752,67 EUR (slovima: trinaest tisuća sedamsto pedeset dva eura i šezdeset sedam centa) / 103.619,46 kn (slovima: sto tri tisuće šesto devetnaest kuna i četrdeset šest lipa), zajedno sa zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 69,10 kn (9,17 EUR) od 01.08.2008. do isplate

- na iznos od 85,16 kn (11,30 EUR)od 01.01.2009. do isplate

- na iznos od 91,70 kn (12,17 EUR)od 01.02.2009.do isplate

- na iznos od 98,32 kn (13,05 EUR)od 01.03.2009.do isplate

- na iznos od 62,63 kn (8,31 EUR)od 09.04.2009.do isplate

- na iznos od 74,84 kn (9,93 EUR)od 06.05.2009.do isplate

- na iznos od 51,85 kn (6,88 EUR)od 09.06.2009.do isplate

- na iznos od 58,50 kn (7,76 EUR)od 10.07.2009.do isplate

- na iznos od 35,99 kn (4,78 EUR)od 11.08.2009.do isplate

- na iznos od 56,63 kn (7,52 EUR)od 15.09.2009.do isplate

- na iznos od 37,82 kn (5,02 EUR)od 13.10.2009.do isplate

- na iznos od 41,45 kn (5,50 EUR)od 01.11.2009.do isplate

- na iznos od 63,63 kn (8,45 EUR)od 01.12.2009.do isplate

- na iznos od 81,42 kn (10,81 EUR)od 01.01.2010.do isplate

- na iznos od 104,68 kn (13,89 EUR)od 01.02.2010.do isplate

- na iznos od 99,06 kn (13,15 EUR)od 01.03.2010.do isplate

- na iznos od 139,07 kn (18,46 EUR)od 01.04.2010.do isplate

- na iznos od 130,41 kn (17,31 EUR)od 01.05.2010.do isplate

- na iznos od 186,84 kn (24,80 EUR)od 11.06.2010.do isplate

- na iznos od 235,41 kn (31,24 EUR)od 13.07.2010.do isplate

- na iznos od 222,83 kn (29,57 EUR)od 01.08.2010.do isplate

- na iznos od 309,51 kn (41,08 EUR)od 01.09.2010.do isplate

- na iznos od 266,52 kn (35,37 EUR)od 01.10.2010.do isplate

- na iznos od 222,18 kn (29,49 EUR)od 01.11.2010.do isplate

- na iznos od 329,47 kn (43,73 EUR)od 01.12.2010.do isplate

- na iznos od 384,18 kn (50,99 EUR)od 01.01.2011.do isplate

- na iznos od 343,24 kn (45,56 EUR)od 01.02.2011.do isplate

- na iznos od 355,86 kn (47,23 EUR)od 01.03.2011.do isplate

- na iznos od 321,57 kn (42,68 EUR)od 01.04.2011.do isplate

- na iznos od 325,38 kn (43,19 EUR)od 01.05.2011.do isplate

- na iznos od 417,37 kn (55,39 EUR)od 01.06.2011.do isplate

- na iznos od 434,67 kn (57,69 EUR)od 01.07.2011.do isplate

- na iznos od 553,73 kn (73,49 EUR)od 01.08.2011.do isplate

- na iznos od 536,89 kn (71,26 EUR)od 01.09.2011.do isplate

- na iznos od 443,43 kn (58,85 EUR)od 01.10.2011.do isplate

- na iznos od 420,84 kn (55,86 EUR)od 01.11.2011.do isplate

- na iznos od 414,59 kn (55,03 EUR)od 01.12.2011.do isplate

- na iznos od 437,66 kn (58,09 EUR)od 01.01.2012.do isplate

- na iznos od 463,12 kn (61,47 EUR)od 07.02.2012.do isplate

- na iznos od 461,06 kn (61,19 EUR)od 06.03.2012.do isplate

- na iznos od 445,95 kn (59,19 EUR)od 06.04.2012.do isplate

- na iznos od 450,57 kn (59,80 EUR)od 07.05.2012.do isplate

- na iznos od 468,82 kn (62,22 EUR)od 06.06.2012.do isplate

- na iznos od 92.785,51kn (12.314,75 EUR)od 20.06.2012. do isplate po stopi od 15% godišnje sukladno Uredbi Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. godine, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

III. O d b i j a s e tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.414,36 EUR (slovima: tisuću četiristo četrnaest eura i trideset šest centa) / 6.590,51 kn (slovima: šest tisuća petsto devedeset kuna i pedeset jedna lipa), zajedno sa zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 116,03 kn (15,40 EUR) od 01.02.2008. do isplate

- na iznos od 115,98 kn (15,39 EUR) od 01.03.2008.do isplate

- na iznos od 115,98 kn (15,39 EUR) od 01.04.2008. do isplate

- na iznos od 115,93 kn (15,39 EUR) od 01.05.2008.do isplate

- na iznos od 115,93 kn (15,39 EUR)od 01.06.2008.do isplate

- na iznos od 115,93 kn (15,39 EUR)od 01.07.2008.do isplate

- na iznos od 115,93 kn (15,39 EUR)od 01.08.2008.do isplate

- na iznos od 115,89 kn (15,38 EUR)od 01.09.2008.do isplate

- na iznos od 115,89 kn (15,38 EUR)od 01.10.2008.do isplate

- na iznos od 115,84 kn (15,37 EUR)od 01.11.2008.do isplate

- na iznos od 115,84 kn (15,37 EUR)od 01.12.2008.do isplate

- na iznos od 115,84 kn (15,37 EUR)od 01.01.2009.do isplate

- na iznos od 115,79 kn (15,37 EUR)od 01.02.2009.do isplate

- na iznos od 115,84 kn (15,37 EUR)od 01.03.2009.do isplate

- na iznos od 115,79 kn (15,37 EUR)od 09.04.2009.do isplate

- na iznos od 196,03 kn (26,02 EUR)od 06.05.2009.do isplate

- na iznos od 195,99 kn (26,01 EUR)od 09.06.2009.do isplate

- na iznos od 195,94 kn (26,01 EUR)od 10.07.2009.do isplate

- na iznos od 195,89 kn (26,00 EUR)od 11.08.2009.do isplate

- na iznos od 195,89 kn (25,99 EUR)od 15.09.2009.do isplate

- na iznos od 195,89 kn (25,99 EUR)od 13.10.2009.do isplate

- na iznos od 195,80 kn (25,99 EUR)od 01.11.2009.do isplate

- na iznos od 195,85 kn (25,99 EUR)od 01.12.2009.do isplate

- na iznos od 195,80 kn (25,99 EUR)od 01.01.2010.do isplate

- na iznos od 195,75 kn (25,98 EUR)od 01.02.2010.do isplate

- na iznos od 195,75 kn (25,98 EUR)od 01.03.2010.do isplate

- na iznos od 195,66 kn (25,98 EUR)od 01.04.2010.do isplate

- na iznos od 195,61 kn (25,97 EUR)od 01.05.2010.do isplate

- na iznos od 195,61 kn (25,96 EUR)od 11.06.2010.do isplate

- na iznos od 195,57 kn (25,96 EUR)od 13.07.2010.do isplate

- na iznos od 195,52 kn (25,95 EUR)od 01.08.2010.do isplate

- na iznos od 195,47 kn (25,94 EUR)od 01.09.2010.do isplate

- na iznos od 195,43 kn (25,94 EUR)od 01.10.2010.do isplate

- na iznos od 138,91 kn (18,44 EUR)od 01.11.2010.do isplate

- na iznos od 138,91 kn (18,44 EUR)od 01.12.2010.do isplate

- na iznos od 138,86 kn (18,43 EUR)od 01.01.2011.do isplate

- na iznos od 138,81 kn (18,42 EUR)od 01.02.2011.do isplate

- na iznos od 138,77 kn (18,42 EUR)od 01.03.2011.do isplate

- na iznos od 138,77 kn (18,42 EUR)od 01.04.2011.do isplate

- na iznos od 138,67 kn(18,40 EUR) od 01.05.2011.do isplate

- na iznos od 71,34 kn (9,47 EUR)od 01.06.2011.do isplate

- na iznos od 71,34 kn (9,47 EUR)od 01.07.2011.do isplate

- na iznos od 71,29 kn (9,46 EUR)od 01.08.2011.do isplate

- na iznos od 71,25 kn (9,46 EUR)od 01.09.2011.do isplate

- na iznos od 71,25 kn (9,46 EUR)od 01.10.2011.do isplate

po stopi od 15% godišnje sukladno Uredbi Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. godine, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.“

IV. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženice prema tužitelju u iznosu od 166,26 EUR / 1.252,69 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- kn 1,52 / EUR 0,20 od 02.06.2006. pa do isplate,

- kn 11,72 / EUR 1,56 od 02.07.2006. pa do isplate,

- kn 13,66 / EUR 1,81 od 02.08.2006. pa do isplate,

- kn 2,63 / EUR 0,35 od 02.09.2006. pa do isplate,

- kn 6,23 / EUR 0,83 od 02.10.2006. pa do isplate,

- kn 5,61 / EUR 0,74 od 02.11.2006. pa do isplate,

- kn 10,72 / EUR 1,42 od 02.12.2006. pa do isplate,

- kn 25,28 / EUR 3,36 od 02.01.2007. pa do isplate,

- kn 35,07 / EUR 4,65 od 02.02.2007. pa do isplate,

- kn 30,52 / EUR 4,05 od 02.03.2007. pa do isplate,

- kn 33,18 / EUR 4,40 od 02.04.2007. pa do isplate,

- kn 57,96 / EUR 7,69 od 02.05.2007. pa do isplate,

- kn 64,04 / EUR 8,50 od 02.06.2007. pa do isplate,

- kn 72,07 / EUR 9,57 od 02.07.2007. pa do isplate,

- kn 72,02 / EUR 9,56 od 02.08.2007. pa do isplate,

- kn 61,01 / EUR 8,10 od 02.09.2007. pa do isplate,

- kn 77,39 / EUR 10,27 od 02.10.2007. pa do isplate,

- kn 77,79 / EUR 10,32 od 02.11.2007. pa do isplate,

- kn 66,3 / EUR 8,80 od 02.12.2007. pa do isplate,

- kn 67,56 / EUR 8,97 od 02.01.2008. pa do isplate,

- kn 46,07 / EUR 6,11 od 02.02.2008. pa do isplate,

- kn 28,57 / EUR 3,79 od 02.03.2008. pa do isplate,

- kn 11,28 / EUR 1,50 od 02.04.2008. pa do isplate,

- kn 51,84 / EUR 6,88 od 02.05.2008. pa do isplate,

- kn 63,1 / EUR 8,37 od 02.06.2008. pa do isplate,

- kn 50,79 / EUR 6,74 od 02.07.2008. pa do isplate,

- kn 75,32 / EUR 10,00 od 02.08.2008. pa do isplate,

- kn 69,8 / EUR 9,26 od 02.09.2008. pa do isplate,

- kn 45,58 / EUR 6,05 od 02.10.2008. pa do isplate,

- kn 18,14 / EUR 2,41 od 02.12.2008. pa do isplate,

i to do dana 31. prosinca 2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, od dana 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 1. siječnja 2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te se prigovor prijeboja tuženice o d b i j a kao neosnovan.

V. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.186,61 EUR (slovima: tri tisuće sto osamdeset šest eura i šezdeset jedan cent) / 24.009,51 kn (slovima: dvadeset četiri tisuće devet kuna i pedeset jedna lipa), sa zateznom kamatom koja teče od 1. prosinca 2023. godine do isplate po stopi od 7,00 % godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu poviše dosuđenog iznosa, zahtjev za naknadu parničnog troška tužitelja o d b i j a kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je preostali dio tužbenog zahtjeva poviše iznosa od 1.414,36 EUR / 6.590,51 kn, a do zatraženih 881,43 EUR / 6.641,10 kn s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i poviše iznosa od 13.752,67 EUR / 103.619,46 kn, a do zatraženih 16.165,17 EUR / 121.796,44 kn, s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamati, povučen."

2. Tuženik pobija presudu u dijelu pod točkom I., II., IV. i V. izreke, zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavak 2. ZPP-a žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 2, 4, 8, 9, 13 i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Neutemeljeno tuženik ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a zbog toga što pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njezina je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi, o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danih u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. jer prema odredbi članka 120. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (stavaka 1.), a sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (stavak 2.) čime nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a na koju upućuje tuženik tvrdnjom da prvostupanjski sud nije odlučilo o svim dokaznim prijedlozima.

8. Sud prvog stupnja odlučujući o osnovanosti zahtjeva tužitelja rukovodio se postavljenim tužbenim zahtjevom polazeći od odredbe članka 190. stavak 2. ZPP-a koja se odredba primjenjuje na sve postupke u tijeku temeljem članka 117. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP/19 budući su za odlučivanje po preinačenoj tužbi bile ostvarene pretpostavke iz odredbe članka 190. stavaka 8. ZPP-a.

9. Sukladno zaključku donesenom na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. studenog 2021. u predmetima po tužbi korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništavosti odredaba ugovora o kreditu od 23. ožujka 2006. i zahtjev tužitelja za isplatu iznosa s osnova pretplate zbog nepoštenih odredaba predmetnog ugovora.

11. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud utvrdio:

- uvidom u Ugovor o kreditu broj 2402006 – 1031262160 / 51400607- 5102913524 sklopljen dana 23. ožujka 2006. godine, a što među strankama nije ni sporno, utvrđeno je da su stranke, i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženica kao davateljica kredita, sklopili Ugovor o kreditu na iznos od 60.630,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženice na dan puštanja kredita u tečaj, i to za kupnju nekretnine kao stambeni kredit građana preko tri godine uz čvrstu valutnu klauzulu, s rokom vraćanja od 360 mjeseci (30 godina) uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu vezanu uz valutu CHF,

- u članku 2. Ugovora određeno je da je iznos kredita 60.630,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženice na dan puštanja kredita u tečaj,

- člankom 7.2. do 7.4. Ugovora o kreditu određeno je da se iznos mjesečnog obroka od 285,76 CHF obračunava na način da se mjesečni iznosi anuiteta glavnice u anuitetskoj otplati uvećavaju za pripadajući iznos redovne mjesečne kamate obračunate na iznos ostatka vrijednosti, pri čemu glavnicu u anuitetskoj otplati predstavlja iznos glavnice kredita od 36.378,00 CHF koja se vraća u 360 jednakih mjesečnih anuiteta od 189,76 CHF, dok se ostatak vrijednosti od 24.252,00 CHF vraća jednokratno s dospijećem zadnjeg obroka,

- člankom 7. određena je i valutna klauzula pa je tako ugovoreno da se povrat obveza iz ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi), obračunavaju po srednjem tečaju tuženice za CHF na dan odobrenja žiro-računa tuženice, pri čemu je tužitelj kao korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja te potpisom na ugovoru potvrđuje da ga je tuženica informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja,

- člankom 8. Ugovora o kreditu određeno je da je kamatna stopa promjenjiva te u trenutku ugovaranja iznosi 4,75 % godišnje, obračunava se primjenom direktne metode, s time što su stranke suglasne da se za vrijeme trajanja ugovora mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama tuženice,

- tuženica tijekom postupka nije osporila navode iznesene u samoj tužbi da je jednostranom odlukom s početno ugovorene kamatne stope od 4,75 % podizala kamatnu stopu,

- tuženica ne osporava niti da je bila riječ o, kako se to navodi u Ugovoru o kreditu, promjenjivoj kamatnoj stopi, no drži da je imala pravo izmjene kamatne stope sukladno članku 8. Ugovora o kreditu s kojom se tužitelj potpisom Ugovora suglasio, da su sve izmjene kamatnih stopa bile sačinjene sukladno metodologiji tuženice, pa tuženica drži da se prema tome ne radi o jednostranim aktima tuženice već odluci utemeljenoj na konkretnim poslovnim prilikama,

- tužitelj ne tvrdi da ga tuženica nije obavještavala o izmjeni kamatnih stopa,

- nadalje, među strankama nije sporno niti da je do promjene visine anuiteta tuženice došlo i uslijed povećanja vrijednosti CHF u odnosu na hrvatsku kunu,

- da je presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. kojima je odlučeno o kolektivnoj tužbi (tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv više tuženika, među ostalim i tuženika u ovom postupku, pravomoćno utvrđeno da su tuženici povrijedili kolektivni interes i prava potrošača i korisnika kredita tako što su potrošačkim ugovorima o kreditima koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, te se nije pojedinačno pregovaralo, a što je imalo za posljedicu ništetnost navedene ugovorne odredbe,

- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. poslovni broj Pž-6632/17 odbijena žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1041/12 od 4. srpnja 2013. u djelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu za koju je vezana glavnica Švicarski franak (valutna klauzula),

- da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/18-11 između ostalog odbijena i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018 u djelu kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći o njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak,

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka financijsko-knjigovodstvene struke proizlazi da razlika anuiteta uslijed promjene tečaja za CHF iznosi 13.752,67 Eur, te da s osnova potplaćenosti i povlaštenih anuiteta u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja iznosi 166,26 Eur.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo u odnosu na postavljeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredaba jer se u konkretnom slučaju radi o ugovornim odredbama kojima se povrjeđuju prava potrošača, što je utvrđeno u postupku koji se vodio po kolektivnoj tužbi i postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. što ima za posljedicu ništetnost navedenih ugovornih odredaba.

13. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno da se radilo o tipskom ugovoru kakav je tuženik u to vrijeme sklapao s većim brojem korisnika kredita, te da je ugovoreno da će tužitelj plaćati redovnu kamatu koja je tijekom obveze i po ugovoru promjenjiva, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika kao i o mogućim promjenama iznosa anuiteta.

14. Korisnik kredita ovdje tužitelj obvezao se kredit vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama za vrijeme i na način utvrđen Ugovorom.

15. Za ocjenu valjanosti ugovorenih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 96/03 – dalje ZZP) za razdoblje do 6. kolovoza 2007. do kada je taj zakon bio na snazi potom od 7. kolovoza 2007. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13) kada je taj Zakon stupio na snagu do 31. prosinca 2008. Odredbom članka 84. ZZP/03 kao i kasnije odredbom članka 99. Zakona propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu Ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

16. O tome da je u potrošačkom ugovoru o kreditu nepoštena ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva bez ugovorenih parametara, u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, zauzeto je pravno shvaćanje u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po tužbi radi zaštite kolektivnih prava i interesa na koju se tužitelj pozvao u svojoj tužbi u skladu s odredbom članka 502. c ZPP-a kojom je propisano proširenje subjektivnih granica pravomoćnih presuda kojim su prihvaćeni zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i kasnije u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.

17. S druge strane presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. (potvrđenom presudom VSRH broj Rev- 2221/18) utvrđeno je da je između ostalog i tuženik od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali osim posebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu.

18. Naime, što se tiče valutne klauzule Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi pod poslovnim brojem Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. u potpunosti je prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u kojoj je odlučivao o revizijskom postupku između ostalog da li su ugovornim odredbama iz ugovora o kreditima tužene banke među kojima je i ovdje tuženik sklapali u određeno naznačenom razdoblju s korisnicima kredita potrošačima, a u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak i njima povrijeđeni kolektivni interesi prava potrošača bile nepoštene i ništetne, utvrđujući da su tužene banke u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošaču u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama postupile suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 6. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) to nadalje znači da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugorova o kreditu s tužiteljicom ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu i to na način da je dogovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), a o tome se nije pojedinačno pregovaralo.

19. Sud u svakom pojedinom postupku dužan je raspraviti osnovanost navoda tužbe s aspekta ništetnosti odredaba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli. Prema odredbi članka 502. a. ZZP-a udruge, tijela, ustanove organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje su u sklopu svoje registrirane ili propisane određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno uz uvjete predviđene zakonom podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuju ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502. b. ZZP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502. a. ZZP-a dok je člankom 502. ZZP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravo utvrđenja iz presude kojom će biti prihvaćen zahtjev iz tužbe iz članka 502. a. ZZP-a da su određenim postupanjem uključujući i propuštanje tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba pozvati.

20. Sukladno odredbi članka 138. ZZP/03 presuda u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

21. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoje ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Načelo savjesnosti i poštenja članak 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) općenito znači da su sudionici obveznih odnosa, dakle osobe koje se već nalaze u određenom pravnom odnosu koji se zasniva na odnosu povjerenja, dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati interes obiju strana, prilikom zasnivanja obveznog odnosa biti otvoreni, iskreni i spremni na potpuno i valjano ostvarenje preuzetih obveza, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, što znači da su se u određenim životnim situacijama dužni suzdržati čak i od primjene određene norme ako bi time izbjegli da primjenom te norme bude učinjena nepravda. To načelo znači da svatko treba postupati prema drugima onako kako očekuje da će u pravnom prometu prema njemu postupati drugi. Stoga je sud pravilno utvrdio da je ništetan dio predmetnog ugovora o kreditu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF.

22. S druge strane, utvrđujući da je odredba ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula ništetna, tužitelj ima pravo na isplatu pretplaćenih iznosa zbog valutne klauzule.

23. Navedeno, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbu članka 1111. ZOO-a u svezi s odredbom članka 323. ZOO-a kada je tuženiku naložio da tužitelju isplati utuženi iznos plaćen zbog valutne klauzule.

24. Prilikom odlučivanja o visini zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje te je utvrđeno da je tužiteljica pretplatila uslijed promjene tečaja iznos od 13.752,67 Eur.

25. Sudu u načelu nije dopušteno revidirati nedopuštenu ugovornu odredbu. Naprotiv, stranke su nepoštenu ugovornu odredbu same mogle izmijeniti, pri čemu ni takva izmjena tada ne smije ukloniti prava potrošača koja mu pripadaju na temelju neobvezujuće prirode zamjene (stare) odredbe, kao što je podnošenje zahtjeva za povrat novca. Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda EU kada se neka odredba proglasi nepoštenom i stoga ništavom, na nacionalnom sudu je da se u skladu s člankom 6. stavkom 1. Direktive vijeća 93/16 EEZ od 5. travnja 1993. u nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima izuzme iz primjene tu odredbu kako ona više ona ne bi imala obvezujuće učinke na potrošača, osim ako se potrošač tome protivi. (vidjeti osobito presudu u premetima C-618/10 odnosno C-70/17 i C- 179/17). Iz toga slijedi da nacionali sud nije ovlašten mijenjati sadržaj nepoštenih odredbi jer bi u suprotnom bio uklonjen odvraćajući učinak na prodavatelje robe odnosno pružatelja usluge koji nastaje samom neprimjenjivošću takvih nepoštenih odredbi na potrošača (presuda od **.**.2006. SN i dr. C- 154/15, C-307/15 i C-308/15).Tako je sud EU smatrao da obveza nacionalnog suda da izuzme iz primjene nepoštenu ugovornu odredbu kojom se nalaže plaćanje iznosa za koju utvrdi da su neosnovani ima odgovarajući restitucijski učinak u pogledu tih iznosa.

26. Kako se pak imovina tuženika bez osnove povećala, što je utvrđeno provedenim financijskim vještačenjem, to je tuženik dužan tužitelju vratiti ove iznose zajedno s kamatom koja je u skladu s člankom 1115. ZOO-a teče na svaki pojedini mjesečni pretplaćeni iznos anuiteta od dana stjecanja (plaćanja pojedinog anuiteta) kako je to navedeno u pobijanoj presudi.

27. Nadalje, prema pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda pokretanjem parničnog postupka, za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (jednako pravno shvaćanje zauzeto u presudi Vrhovnog suda RH Rev-2245/17, Rev- 3142/18, Rev-1404/18).

28. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna 13. lipnja 2014. u pogledu ništetnosti promjenjive kamatne stope, a 14. lipnja 2018. u pogledu ništetnosti valutne klauzule u ugovorima o kreditu, to proistječe da je tužitelj pravomoćnošću istih saznao za utvrđenje odnosno povredu prava potrošača iz ugovora o kreditu, to nije nastupila zastara potraživanja vezano za ugovaranje valutne klauzule, budući da je tužba podnijeta 3. svibnja 2021., pa je prigovor tuženika neosnovan, budući da se rokovi računaju sukladno odredbi članka 112. i 113. ZPP-a.

29. Osim toga navedeno pravno shvaćanje je u skladu s pravnim shvaćanjem Europskog suda u spojenim predmetima C-698/18 i C-699/18 od 9. srpnja 2020. prema kojoj članak 2. b , članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da im se protivi tumačenje nacionalnog prava prema kojem sudska tužba za povrat iznosa koji su neosnovano uplaćeni na temelju nepoštene odredbe sadržane u Ugovoru sklopljenim između potrošača i trgovca podliježe roku zastare koji teče od dana kada je taj rok u cijelosti ispunjen, kada za slične tužbe, koje se temelje na pojedinim odredbama nacionalnog prava, taj isti rok počinje teći tek od sudskog utvrđenja osnovanosti tužbe radi utvrđenja nepoštenosti pojedinih odredaba predmetnog ugovora, što je u suprotnosti s načelom ekvivalentnosti.

30. Prigovor svojstva potrošača tužitelja nije doveden u pitanje ni tijekom postupka, a bući se radi o činjeničnim okolnostima to teret dokaza da suprotno pisanoj ispravi iz koje proizlazi da je između stranaka sklopljen ugovor o potrošačkom kreditu, sukladno odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a leži na tuženiku kao kreditoru.

31. U pogledu žalbenih tvrdnji kako sud prvog stupnja nije potraživanje tužitelja umanjio za one mjesece i iznose u kojima je razlika između početno ugovorenog tečaja i tečaja na dan isplate bila negativna, valja reći da je sud prvog stupnja u obrazloženju pravilno otklonio istaknuti prigovor tuženika. Temeljem odredbe članka 323. stavak 1. ZOO-a kod ništetnih ugovora, a isto tako kod djelomično ništetnih odredbi ugovora, svaka strana ima pravo na restitucijski zahtjev pri čemu je osnovna pretpostavka za odlučivanje o osnovanosti takvog zahtjeva da takav svoj restitucijski zahtjev pravilno postavi i istakne.

32. Međutim, da bi se uopće moglo odlučivati o potraživanju jedne od strane ugovora koji je djelomično ništetan potrebno je da takva strana u tom smislu postavi tužbeni zahtjev, odnosno ako se radi o tuženiku da postavi protutužbeni zahtjev ili procesnopravni prigovor radi prebijanja. Također je moguće da se postavi materijalno pravni prigovor prijeboja u smislu odredbi članka 195. i 196. ZOO-a. Jedino tada sud može odlučivati o potraživanju tuženika na ime restitucije temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu. Protutužba i procesnopravni prigovor radi prebijanja mogu staviti do zaključenja prethodnog postupka, a materijalnopravni prigovor prijeboja može se istaknuti do zaključenja glavne rasprave, s tim da sukladno odredbi članka 288.a stavak 6. ZPP-a se radi opravdanja takvog prigovora ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi osim u slučaju iz članka 299. stavak 2. ZPP-a.

33. Prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi članka 333. stavak 3. ZPP-a, kao i onih prekluzivne naravi iz članka 288.a stavak 6. ZPP-a.

34. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz članka 333. ZPP-a ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz članka 195. i 196. ZOO-a, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.

35. S obzirom na navedeno, kada tuženik samo općenito, kao u ovom slučaju (a istovjetno i u predmetu Rev-1277/2022), stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate, pa se žalba u tom dijelu ukazuje neosnovanom.

36. Dosljedno, prigovore tuženika prvostupanjski sud je otklonio jasnim i obrazloženim razlozima, temeljeći svoju odluku na utvrđenjima iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke.

37. Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje postupka cijeneći uspjeh stranaka kako kvalitativno tako i kvantitativno.

38. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu 6. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović