Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-165/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i Vesne Gašparuš - Horvat članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Saši Bačiću, odvjetniku iz Kutine, protiv 1. tuženika KH, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužene RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Sandri Mandić Jurić, odvjetnici iz Kutine, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi 2. tužene protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-17/2021-32 od 9. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja PH kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-17/2021-32 od 9. siječnja 2025. pod točkama II. i III. izreke.

II. Odbija se žalba 2. tužene RH kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-17/2021-32 od 9. siječnja 2025. u dijelu točke I. izreke kojim joj je naloženo isplatiti tužitelju PH iznos od 1.177,71 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-17/2021-32 od 9. siječnja 2025. u dijelu točke I. izreke kojim je 2. tuženoj RH naloženo isplatiti tužitelju PH iznos od 1.286,88 eura (preko iznosa od 1.177,71 eur) sa zatraženim zateznim kamatama i pod točkom IV. izreke i za navedeno sudi: 1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja PH koji glasi:

„Nalaže se drugotuženoj RH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete isplati iznos od 1.286,88 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana .“

2. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na drugotuženu koji glasi:

"Nalaže se drugotuženoj RH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete isplati iznos od 2.464,59 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja u odnosu na drugotuženu koji se odnosi na isplatu kamata na dosuđeni iznos naknade štete za razdoblje od 13. rujna 2016. godine do 9. siječnja 2025. godine.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na prvotuženika koji glasi: "Nalaže se prvotuženiku NH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete isplati iznos od 2.464,59 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

IV. Nalaže se drugotuženoj RH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da naknadi tužitelju PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove postupka u iznosu od 403,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja presude pa do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama II., III. i IV. izreke žalbom pobija tužitelj, a iz sadržaja žalbe može se zaključiti kako istu pobija iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ukine odnosno preinači na način da se tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu troškova postupka usvoji u cijelosti. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 316,60 eur.

3. Navedenu presudu u dijelu pod točkama I. i IV. izreke žalbom pobija 2. tužena zbog iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. ZPP uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, podredno da se u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovo odlučivanje. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 316,36 eur.

4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba 2. tužene osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete od 1. i 2. tuženika koja je nastala prilikom izvođenja radova na popločenju dvorišta od strane tuženika na nekretnini tužitelja. Tužitelj smatra da tuženici nisu preuzetu obvezu izvršili prema pravilima struke pa je za tužitelja nastala šteta zbog nekvalitetno obavljenih radova koju u tužbi potražuju u iznosu od 12.500,00 kn. Tijekom postupka, a nakon provedenog očevida i građevinskog vještačenja tužitelj je postavio konačan tužbeni zahtjev potražujući naknadu štete u iznosu od 18.569,45 kn (sada 2.464,59 eura), kojom je obuhvatio i štetu utvrđenu od strane vještaka na žljebovima i odvodima, time da činjeničnim navodima nije dopunio tužbu u tom dijelu kako bi se mogao utvrditi osnov tog traženja u odnosu na tuženike.

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda stranaka, kao i po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju upiru stranke, jer je pobijana presuda razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

7. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio niti bilo koju drugu povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

8. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio i utvrdio sve činjenice relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu.

9. U odnosu na žalbu tužitelja na točku III. izreke kojom je odbijen njegov tužbeni zahtjev prema 1. tuženiku KH, žalitelj ističe kako je „sud na vrlo opskuran način“ utvrdio da 2. tuženik nije pasivno legitimiran jer je građevinski obrt vlasništvo 2. tužene RH, zanemarujući činjenicu da je on posao isključivo ugovarao s 1. tuženikom koji je i izveo sve radove te smatra da takvom odlukom sud „utvrđuje“ njegovu ekskulpaciju solidarne suodgovornosti za naknadu štete, valja navesti sljedeće.

9.1. Prije svega neosnovano tužitelj tvrdi kako je svoj zahtjev postavio solidarno u odnosu na oba tuženika jer to ne proizlazi iz istoga, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno o zahtjevu odlučivao zasebno u odnosu na svakog tuženika.

9.2. Iz stanja spisa (list 170 spisa) jasno proizlazi kako je sam tužitelj dostavio dopis društva Z o e j.d.o.o. potpisan od strane 1. tuženika kao ovlaštene osobe koji jasno potvrđuje navode tuženika da su rubnjaci koje je tužitelj kupio i koji su ugrađeni od strane [obrt], vlasnice RH prema ponudi (list 171 - 174 spisa), slijedom čega jasno proizlazi kako 1. tuženik kao fizička osoba i zaposlenik obrta 2. tužene nije pasivno legitimiran na naknadu štete koju tužitelj potražuje od njega, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud. Stoga su svi žalbeni navodi tužitelja s tog osnova odbijeni kao neosnovani.

10. Prvostupanjski sud svoju odluku u odnosu od 2. tuženu u bitnome temelji na rezultatima provedenog očevida i nalazu i mišljenju te očitovanjima građevinskog vještaka bez da navedeni dokaz u cijelosti dovodi u kritičnu vezu sa svim ostalim izvedenim dokazima, što je rezultiralo djelomično pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem i posljedično djelomično pogrešnom primjenom materijalnog prava.

10.1. Da je prvostupanjski sud pročitao tužbu, ponudu na temelju kojih su ugovoreni radovi, kao i iskaze samih stranaka, zapitao bi se temeljem kojih razloga bi tužitelju trebalo dosuditi štetu s osnova zamijene žljebova - cijevi krovnih oborinskih voda u dužini od 18 m, u iznosu od 1.620,00 kn, jer za osnovanost takvog potraživanja tužitelja ne postoji niti jedan činjenični ili pravni temelj, jer ga niti sam tužitelj tijekom postupka ne navodi.

10.2. Nadalje, iako prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako je tužitelj sporne rubnjake, čija je nekvaliteta prema nalazu vještaka isključivo uzrokovala potrebnu njihovu zamjenu i nastanak troška koji vještak utvrđuje zbog postave novih ivičnjaka u betonu u iznosu od 5.730,00 kn i posljedičnog troška odvoza izvađenih ivičnjaka i betona na deponiju u iznosu od 1.200,00 kn, pogrešno zaključuje kako na strani obrta 2. tužene postoji odgovornost za naknadu štete s tog osnova, jer nije postojala bilo kakva protupravnost koja bi dovela do njezine obveze naknade tako nastale štete. Sam tužitelj dao je nalog da se ugrade ti rubnjaci koje je on prethodno kupio od druge pravne osobe kao trgovca, a on iste nabavio od proizvođača betonske galanterije te na istima u trenutku ugradnje nisu postojali bilo kakvi vidljivi nedostaci koji bi ukazivali na njihovu nekvalitetu.

10.3. Stoga su djelomično osnovani razlozi kojima 2. tužena pobija osnov i visinu dosuđene naknade štete za stavke koje je prvostupanjski sud dosudio tužitelju temeljem specifikacije u nalazu i mišljenju (list 90. spisa) pod točkama 11., 12. i 13. u ukupnom iznosu od 1.286,88 eur (9.696,00 kn), posljedično čemu je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan.

11. U odnosu na ugovorene radove prema ponudi 2. tužene, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako stranke nisu ugovorile postavljanje geotekstila prilikom izvođenja radova opločenja, a što jasno potvrđuje i sam tužitelj u svom iskazu s obzirom na tvrdnju da je kamena podloga postavljena još početkom 1990-tih godina te ju ugovorenim radovima nisu uklanjali osim u dijelu iskopa radi ugradnje odvodnih cijevi, nakon koje ugradnje je trebalo postaviti pijesak radi nivelacije cijevi izvršiti betoniranje radi pojačanje nosivosti.

11.1. Na žalbene navode 2. tužene kako je nalaz vještaka dan na temelju pretpostavki a ne dokazima, valja odgovoriti kako isti nisu osnovani jer je vještak dao jasne i ne proturječne razloge kojima je utvrdio da su ulegnuća u opločenju uzrokovana propuštanjem postavljenih cijevi te za utvrđenje navedene odlučne činjenice nije bilo potrebno vršiti otkopavanje terena da bi se utvrdilo stanje postavljenih cijevi za odvodnju ispod ploča, s obzirom da je na očevidu utvrđeno kako je do ulegnuća došlo upravo na mjestima gdje je vršen iskop i polaganje odvodnih cijevi od strane obrta 2. tužene, dok na ostatku površine dvorišta takvih uleknuća nije bilo. U odnosu na sporni dio površine dvorišta na kojem je ubrzo došlo do razmaknuća i „klimanja“ kocki na postavljenoj podlozi, vještak je jasno utvrdio kako je do istog došlo zbog neadekvatno izvedene podloge, slijedom čega su i ti žalbeni navodi tuženika odbijeni kao neosnovani.

11.2. Posljedično navedenom, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio izračun visine štete u dijelu pod stavkama 1. do 10. nalaza i mišljenja vještaka (list 98. - 90. spisa) u ukupnom iznosu od 1.177,71 eur (8.873,45 kn), te u skladu s odredbom čl. 1045. st. 1. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) obvezao 2. tuženu na isplatu navedenog iznosa s pripadajućom zateznom kamatom na dosuđeni iznos naknade nenovčane imovinske štete koja je utvrđena prema kriterijima u vrijeme donošenja sudske presude i pravilno obvezao 2. tuženu na platež zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude, što žalbenim navodima tužitelja nije dovedeno u sumnju.

12. Neosnovano 2. tužena ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio kako potraživanje tužitelja nije u zastari s obzirom na činjenicu da je u postupku utvrđeno da su radovi po ponudi dovršeni u rujna 2013., da su se nedostaci pojavili tijekom zime 2013./2014. te je tužitelj odmah po uočavanju istih u roku određenom čl. 605. ZOO obavijestio izvođača radova o uočenim nedostacima koji unatoč obećavanjima nije otklonio, slijedom čega je tužba podnesena u ovoj pravnoj stvari 13. rujna 2016. pravovremena, u smislu odredbe čl. 606. st. 2. ZOO u svezi s čl. 230. st. 1 i 2. ZOO.

13. Slijedom navedenog, a temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu, kao i žalbu 2. tužene kao djelomično neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja kako je i odlučeno pod točkama I. i II. izreke ove drugostupanjske presude, a temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti presudu suda prvog stupnja na način kako je i odlučeno pod točkom III. stavkom 1. izreke ove drugostupanjske presude.

14. Ostali žalbeni navodi stranaka nisu cijenjeni, jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP).

15. Kako je zbog preinake došlo i od promjene omjera uspjeha stranaka u sporu te su stranke djelomično uspjele u sporu u približno jednakim dijelovima, to je temeljem odredbe čl. 154. st. 4. ZPP u svezi s čl. 166. st. 2. ZPP odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, a posljedično navedenom i da svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka, slijedom čega je presuđeno kao pod točkom III. stavkom 2. izreke i pod točkom IV. izreke ove drugostupanjske presude.

U Velikoj Gorici 6. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos