Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž R-24/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mladenu Gajskom, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Centar za odgoj i obrazovanje Dubrava, Zagreb, Prilaz Tomislava Špoljara 2, OIB: 31982620821, zastupanog po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1236/2022-21 od 17. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1236/2022-21 od 17. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, toč. I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku da tužiteljici isplati na ime razlike plaće bruto iznos od 7.826,36 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate, kao i da joj naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate, dok je u toč. II. izreke naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. prosinca 2024. do isplate, u roku od 15 dana.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužiteljica pobija presudu u cijelosti iz svih zakonskih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH i 70/19; dalje: ZPP), koji se u ovoj parnici koja je počela 28. svibnja 2022. primjenjuje prema odredbi čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN br. 80/22), uz iznimke propisane u st. 2.-4. tog članka. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova tužiteljici, podredno da ukine pobijanu presudu u cijelosti i vrati predmet na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik žalbu tužiteljice smatra neosnovanom. Predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu i potvrdi pobijanu presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je tužiteljice da joj tuženik isplati razliku bruto plaće u iznosu od 7.826,36 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate za razdoblje od svibnja 2017. do ožujka 2022.

6. Prvostupanjski sud konstatira da među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika, da je tuženik tužiteljici isplaćivao plaću prema osnovici i koeficijentu naznačenom u obračunskim ispravama i da je tuženik prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti (NKD) razvrstan pod djelatnost: "djelatnosti socijalne skrbi sa smještajem za starije osobe i osobe s invaliditetom. Brojčana oznaka razreda: 87.30.", dok je tuženik osporavao da bi se na njega primjenjivale odredbe Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006., odnosno odredbe Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, navodeći da obavlja djelatnost socijalne skrbi, a ne srednjoškolsku djelatnost.

7. Nakon reproduciranja sadržaja odredbe čl. 203. st. 8. Zakona o radu (NN br. 93/14; 127/17 i 98/19; dalje: ZR) prvostupanjski sud prihvaća argumentaciju tuženika navodeći da se naznačena odredba ima primijeniti i kod konkurencije dva granska kolektivna ugovora, a ne samo proširena kolektivna ugovora i da stoga poslodavac obvezno primjenjuje samo onaj kolektivni ugovor koji se odnosi na njegovu djelatnost prema NKD-u, kod čega nije odlučno što tuženik, kao poslodavac, osim socijalnih usluga obavlja i djelatnost srednjoškolskog obrazovanja, budući da navedena odredba propisuje primjenu onog kolektivnog ugovora koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac.

7.1. Prvostupanjski sud zaključuje da s obzirom na navedenu odredbu ZR-a, tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan budući da nema mjesta primjeni Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, odnosno Sporazuma koji čine sastavni dio tog Kolektivnog ugovora, slijedom čega odbija tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

8. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

9. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tužiteljica bez konkretizacije u čemu se sastoji ta bitna povreda sastoji. Nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10. Okolnost da tužiteljica osporava pravna shvaćanja prvostupanjskog suda o tome da se na nju ne primjenjuje Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama odnosno Sporazumi o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti koje su zaključili Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama, Sindikat hrvatskih učitelja i Nezavisni sindikat znanosti i obrazovanja s Vladom Republike Hrvatske 25. studenog 2006. i 5. prosinca 2019., ima značaj prigovora o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu, ali nema značaj bitnih povreda postupka. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tužiteljica kroz žalbeni razlog bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a zapravo pobija ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu i zaključak suda o primjeni materijalnog prava (mjerodavnog kolektivnog ugovora) pa su takvi prigovori u suštini prigovori činjenične naravi kojima žaliteljica iznosi svoju ocjenu dokaza provedenih u postupku koja je očito različita od ocjene na kojoj je zasnovana pobijana odluka, ali time nije ostvarena navedena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka.

11. Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno pogrešne primjene materijalnog prava.

12. Prvostupanjski je sud utvrdio sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je na temelju kako nespornih činjenica, tako i onih utvrđenih na temelju provedenih dokaza i njihove pravilne ocjene u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, prije svega da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika čija je djelatnost prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti svrstana u djelatnost socijalne skrbi. Stoga nije u pravu tužiteljica kada u žalbi općenito navodi da se pobijana presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju ne navodeći koje su činjenice pogrešno utvrđene, odnosno koje nisu utvrđene.

13. Žalbeni navodi tužiteljice se, u bitnome, iscrpljuju u osporavanju pravnog shvaćanja prvostupanjskog suda o tome da se na tužiteljicu, iako njezin poslodavac obavlja i djelatnost srednjoškolskog obrazovanja, ne primjenjuje Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama i pripadajući Sporazumi o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti.

14. Prema odredbi čl. 203. st. 8. ZR-a, kada je poslodavac obvezan primjenjivati dva ili više proširenih kolektivnih ugovora, u slučaju spora o primjeni kolektivnog ugovora primijenit će se onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac.

14.1. Polazeći od citirane odredbe, prema shvaćanju ovoga suda, u situaciji kada je poslodavac obvezan primijeniti dva proširena kolektivna ugovora ne može se govoriti o kumuliranoj primjeni kolektivnih ugovora. Ovo stoga što neovisno o činjenici da, kao u ovom predmetu, poslodavac osim socijalnih usluga obavlja i djelatnost srednjoškolskog obrazovanja, na koju bi se djelatnost primjenjivao Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskom ustanovama, zakonska odredba propisuje primjenu onog kolektivnog ugovora koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac. U konkretnom slučaju to znači da se na tužiteljicu primjenjuje kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi, s obzirom na to da je djelatnost tuženika prema službenoj statističkoj klasifikaciji svrstana u djelatnost socijalne skrbi.

15. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da za rad tužiteljice pri obračunu njezine plaće nije moguće primijeniti Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama odnosno Sporazume o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti kojeg su zaključili Nezavisni sindikati zaposlenih u srednjim školama, Sindikat hrvatskih učitelja i Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja s Vladom Republike Hrvatske 25. studenoga 2006. i 5. prosinca 2019.

16. Takvo je i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi Rev-797/2924 od 18. lipnja 2024. (koji je time afirmirao svoje pravno shvaćanje koje je zauzeo u odluci poslovni broj: Rev-520/2023 od 23. travnja 2024.), donesenoj u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, u kojoj je taj sud u obrazloženju, u bitnome, naveo:

„3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-42/2024-3 od 16. siječnja 2024. dopustio tuženiku reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

"Koji se kolektivni ugovor u svezi odredbe čl. 203. st. 8. Zakona o radu (Narodne novine 98/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23) primjenjuje na ustanovu socijalne skrbi koja se nalazi na popisu srednjih škola Ministarstva znanosti i obrazovanja, a čiji je predmet poslovanja i djelatnosti između ostalih i odgoj, obrazovanje i osposobljavanje u posebnim uvjetima prema redovnim planovima i programima?"

(…)

17. Predmet spora je zahtjev tužiteljice (zaposlenice tuženika, medicinske sestre / tuženik je kao i u ovom predmetu Centar za odgoj i obrazovanje Dubrava, Zagreb, Prilaz Tomislava Špoljara 2, OIB: 31982620821 - opaska ovog suda) za isplatu bruto iznosa od 3.274,99 EUR na ime neisplaćenih dodataka na plaću ugovorenih Sporazumom o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. u razdoblju od svibnja 2017. do kolovoza 2019.

(…)

18. Sporno je koji kolektivni ugovor se primjenjuje na tuženika obzirom je tuženik ustanova socijalne skrbi, ali se nalazi i na popisu srednjih škola Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa RH te se bavi i djelatnošću odgoja i obrazovanja i osposobljavanja u posebnim uvjetima.

(…)

19. Naime, odredbom čl. 203. st. 8. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19, dalje u tekstu: ZR) propisano je da kada je poslodavac obvezan primjenjivati dva ili više proširenih kolektivnih ugovora, u slučaju spora o primjeni kolektivnog ugovora primijeniti će se onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac.

19.1. Ovakvom zakonskom odredbom otklonjena je možebitna pravna nesigurnost koju bi stvorila mogućnost da se stranke ugovora o radu istovremeno pozivaju na primjenu više kolektivnih ugovora (tako ovaj sud i u odluci broj Rev-520/2023 od 23. travnja 2024.).

20. U konkretnom slučaju nije sporno da je ovdje tuženik prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan u djelatnost socijalne skrbi.

21. Polazeći od odredbe čl. 203. st. 8. ZR, prema shvaćanju revizijskog suda, u situaciji kada je poslodavac u obvezi primijeniti dva proširena kolektivna ugovora ne može se govoriti o kumuliranoj primjeni kolektivnih ugovora. To stoga što neovisno od činjenice što, kao u konkretnom slučaju, poslodavac osim usluga socijalne skrbi obavlja i djelatnost srednjoškolskog odgoja i obrazovanja, na koju bi se djelatnost primjenjivao Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, zakonska odredba propisuje primjenu onog kolektivnog ugovora koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan poslodavac.

22. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju to znači da se na tuženika primjenjuje kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi, a ne kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, obzirom je djelatnost tuženika prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstana u djelatnost socijalne skrbi. To je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje.“

23. Obzirom da tužiteljica u žalbi prigovara proturječnosti pobijane odluke sa sudskom praksom više županijskih sudova koju citira u žalbi tvrdeći da je donošenjem odluke koja odstupa od te prakse prvostupanjski sud unio pravnu nesigurnost i povrijedio njezino ustavno i konvencijsko pravo na pošteno suđenje, valja joj odgovoriti da postizanje dosljednosti (ustaljenje sudske prakse) u primjeni propisa može trajati određeno vrijeme pa se razdoblja sukobljene sudske prakse mogu tolerirati bez podrivanja pravne sigurnosti te su situacije kada više sudova donose različite, ali obrazložene zaključke u vezi s istim pravnim pitanjem pokrenutim u sličnim činjeničnim okolnostima, neizbježni i kao takve ne krše čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

24. Imajući u vidu naprijed reproducirano djelomično obrazloženje odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, treba zaključiti da je taj sud postupao u okviru svojih ustavnih i zakonskih zadaća da kao, najviši sud, osigura jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (čl. 119. st. 1. Ustava Republike Hrvatske). Navedeno znači i da je primijenjen odredbama mjerodavnog ZPP-a predviđeni mehanizam za prevladavanje navedenih nedosljednosti u sudskoj praksi drugostupanjskih sudova (revizija po dopuštenju).

25. Stoga, okolnost da je u određenom razdoblju postojala drukčija sudska praksa nije sama po sebi dovoljna za povredu načela pravne sigurnosti. Zbog toga tužiteljica u žalbi neosnovano tvrdi da joj je zbog odstupanja od sudske prakse prvostupanjski sud, čija je odluka usklađena s revizijskom odlukom, povrijedio pravo na pošteno suđenje (tako i Europski sud za ljudska prava u presudi Hrvatska radiotelevizija protiv Hrvatske od 2. ožujka 2023., točke 144. do 157.)

26. Kako žalba ne sadrži razloge zbog kojih tužiteljica pobija odluka o troškovima postupka niti su u donošenju te odluke počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud uz primjenu čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, to ovaj sud ocjenjuje prvostupanjsku presudu i tom dijelu.

27. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

28. Tužiteljica nije uspjela sa žalbom pa je primjenom odredbe čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka i odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

29. Trošak odgovora na žalbu nije bio potreban u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, pa je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka i odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

U Varaždinu 6. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun