Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-2050/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Anđe Ćorluke, kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. VR zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 41/77, 55/89, 5/90, 47/90, 29/94, 114/22 i 47/23), odlučujući o žalbi okr. VR, protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pp-3839/2021-6 od 6. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 6. ožujka 2025.

p r e s u d i o j e :

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. VR i prvostupanjska presuda se potvrđuje.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“broj 107/07 39/13, 110/15, 70/17 , 118/18 i 114/22 ) okr. VR se obvezuje naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) EUR-a, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se naplatiti prisilnim putem.

III

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. VR je proglašena krivom zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci presude, te je temeljem istog propisa, izrečena novčana kazna u iznosu od 70,00 eura (sedamdeset) eura.

2. Okr. je obvezana na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura.

3. Protiv te presude okr. VR je podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kako proizlazi iz sadržaja žalbe.

4. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati, te da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

1. Žalba nije osnovana.

6. Rješavajući predmet u okviru navoda žalbe, te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po ocjeni ovog Suda u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede postupka niti povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu žaliteljice na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

2. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje

Vijeće ovog Suda smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenog postupka i svih potrebnih dokaza, valjano cijenio obrane okrivljenice, te iskaz saslušanje svjedokinje KR i iskaz svjedokinje RR koji je dala svoj iskaz pred policijskim službenicima PU karlovačke, dana 10. studenog 2021. Iskazi saslušanih svjedokinja su u bitnom u potpunosti suglasni, te terete okrivljenicu na način kako je to opisano u izreci pobijane presude. Prvostupanjski sud je sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio dokaze, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge koji su, po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka. Mišljenje je i ovog Suda kako je činjenično stanje dovoljno utvrđeno. Obrazloženje prvostupanjskog suda o krivnji okrivljenika prihvaća i ovaj Sud,a navodi žalbe ne ukazuju na postojanje novih činjenica u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti žalitelj dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, pa se provođenje dokaznog postupka ukazuje nepotrebnim. Dakle, prvostupanjski sud je na jasan, logičan i prihvatljiv način dao razloge zbog čega smatra da je žaliteljica remetila javni red i mir na način kako je to opisano u izreci pobijane presude.

8. Nadalje, neosnovano je pozivanje okr. na institut nužne obrane. Nužna obrana je ona obrana koja je prijeko potrebna da počinitelj od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad (članka 18. stavak 2. Prekršajnog zakona). Nužnost obrane ocjenjuje se objektivno tako da se postavi pitanje kako bi postupila svaka razborita osoba u položaju napadnutog u vrijeme poduzimanja obrambene radnje. U konkretnom slučaju, okrivljenica je svojim ponašanjem jasno manifestirala volju za sukobom, u kojoj situaciji se ne može pozivati na nužnu obranu.

9. Stoga kako žalbeni navodi nisu doveli u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku i kako je odluka o krivnji valjano i argumentirano obrazložena valjalo je žalbu žaliteljice odbiti kao neosnovanu.

10. Ispitujući odluku o kazni ovaj Sud smatra da je izrečena kazna primjerena težini prekršaja, opasnosti djela, te ostalim okolnostima mjerodavnim za izbor visine kazne. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelje, te je okrivljenici za počinjeni prekršaj izrekao primjerenu novčanu kaznu, koja je i po ocjeni ovog Suda, primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti, te svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i 32. Prekršajnog zakona.

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, te je stoga okrivljenica obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka, uzimajući u obzir trajanje i duljinu postupka.

1. Iz navedenih razloga valjalo je presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 6. ožujka 2025.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Mladen Budiša, v.r.

OR, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 4 otpravka: za spis, žaliteljicu i tužitelja.