REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-751/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Violeti Veselić kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijalista Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužiteljice OV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (kao nasljednice iza pokojnog ĆV, koji je bio nasljednik iza pokojne CV, a koja je bila nasljednik iza tužiteljice IV), zastupane po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. siječnja 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 5. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Dopušta se preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva kako ga je nasljednik tužiteljice postavio podneskom od dana 31. siječnja 2022.

II Nalaže se tuženiku isplatiti nasljedniku tužiteljice OV iznos od 2.221,78 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 21. lipnja 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi nasljedniku tužiteljice OV troškove parničnog postupka u iznosu od 2,936,52 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. ožujka 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica IV podnijela je dana 16. prosinca 2014. ovom sudu tužbu protiv tuženika, radi naknade štete u kojoj navodi da je da 21. siječnja 2014. stradala u prometnoj nezgodi koja se dogodila u Zagrebu, kao putnica u autobusu registarske oznake [registarska oznaka] navodeći kako je do nezgode došlo zbog naglog kočenja vozača koji je upravljao navedenim autobusom pa je kritične zgode kada je autobus naglo zakočio tužiteljica koja je u tom trenutku sjedila, ispala iz sjedala i pala na pod. Također navodi kako je u trenutku nezgode autobus registarske oznake [registarska oznaka] bio osiguran kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja].

2. Nadalje tužiteljica IV navodi kako je kao putnica zadobila tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji koja je priložena uz tužbu te na ime isplate pravične novčane naknade predmetnom tužbom potražuje isplatu iznosa od 13.640,00 kn/1.810,34 eura i to za fizičke boli iznos od 5.000,00 kn/663,61 eura, za strah iznos od 5.000,00 kn/663,61 eura, kao i za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti iznos od 2.000,00 kn/265,45 eura, potom na ime imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege iznos od 1.500,00 kn/199,08 eura, za putne troškove radi liječenja 140,00 kn/18,58 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. prosinca 2014. do isplate, a sve uz naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

3. Sud je ovosudnim rješenjem od dana 19. studenog 2015. poslovni broj Pn- 4103/14-64 (pravomoćno 4. prosinca 2015.) utvrdio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari obzirom da je tužiteljica IV preminula, te je ovosudnim rješenjem poslovni broj Pn-4103/14-17 dana 12. srpnja 2016. pozvana CV, iz [adresa], da kao nasljednica iza pokojne tužiteljice IV, iz [adresa], preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari, a koje rješenje je postalo pravomoćno 30. srpnja 2016.

4. Nadalje ovosudnim rješenjem poslovni broj Pn-2697/16-27 od dana 6. veljače 2017. određen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari obzirom je CV preminula te je navedeno rješenje postalo pravomoćno 1. ožujka 2017., dok je ovosudnim rješenjem poslovni broj Pn-2697/16-30 od dana 15. lipnja 2018. pozvan nasljednik ĆV preuzeti predmetni parnični postupak, te koje rješenje je postalo pravomoćno dana 11. srpnja 2018. (ispravak rješenja pod poslovnim brojem Pn-2097/18-32 od dana 17. lipnja 2019. obzirom je kao jedini nasljednik u pogledu predmetnog potraživanja naznačen upravo ĆV).

5. Sud je po prvotno provedenom prvostupanjskom postupku donio presudu poslovni broj Pn-2097/2018-80 dana 29. studenog 2022. kojom je dopuštena preinaka tužbe, dosuđen je nasljedniku tužiteljice ĆV iznos od 2.188,60 eura sa pri padajućim zakonskim zateznim kamatama od 21. lipnja 2014. do isplate, naloženo je tuženiku naknaditi nasljedniku tužiteljice ĆV troškove parničnog postupka te je tuženik u cijelosti odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

6. Dopisom Županijskog suda u Zagrebu od 9. veljače 2023. izviješten je ovaj sud kako je u prethodnom razmatranju spisa uočeno da je tužitelj ĆV prema sudu dostupnim evidencijama preminuo dana **.**.2022., čime je ovosudnim rješenjem poslovni broj Pn-2097/2018-90 prekinut postupak u ovoj pravnoj stvari obzirom je nasljednik tužiteljice ĆV preminuo te je OV kao nasljednik tužiteljice pozvana na preuzimanje postupka u ovoj pravnoj stvari.

7. Tuženik je pravovremeno izjavio žalbu na navedeno ovosudno rješenje, a koje je odlukom Županijskog suda u Zagrebu Gž-3914/2023-4 od dana 12. ožujka 2024. potvrđeno te je žalba odbijena kao neosnovana.

8. Nadalje, rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3914/2023-3 od dana 12. ožujka 2024. ukinuta je ovosudna presuda od 29. studenog 2022. obzirom je nasljednik tužiteljice ĆV preminuo dana **.**.2022., dok je presuda donesena 29. studenog 2022., čime je predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak.

9. Nadalje, nasljednik tužiteljice ĆV je podneskom od dana 31. siječnja 2022. uredio tužbeni zahtjev na način da isti sada potražuje isplatu iznosa od 16.740,00 kn/2.221,78 eura i to na ime neimovinske štete zbog povrede prava i osobnosti iznos od 16.000,00 kn/2.123,57 eura potom na ime imovinske štete i to za tuđu pomoć i njegu iznos od 740,00 kn/98,21 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. lipnja 2014. do isplate, sve uz naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

10. Uređenje tužbenog zahtjeva podneskom od 31. siječnja 2022. predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva u smislu čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), budući je predmetnim podneskom nasljednik tužiteljice povisio tužbeni zahtjev (sa 13.640,00 kn/1.810,34 eura početno zatraženih na 16.490,00 kn/2.221,78 eura). Tuženik se protivio predmetnoj preinaci.

11. Odredbom članka 190. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 191. stavka 1. istog zakona, određeno je da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Kako je u konkretnom predmetu prethodni postupak zaključen dana 4. rujna 2015., što je vidljivo iz zapisnika koji prileži listu 50-51 spisa, to nasljednik tužiteljice ne bi mogao podneskom od dana 31. siječnja 2022. preinačiti tužbeni zahtjev. Odredbom članka 191. stavak 2. ZPP-a predviđena je iznimka takvog pravila prema kojoj bi se tužbeni zahtjev mogao preinačiti ukoliko bi tužitelj zahtijevao iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu zbog okolnosti nastalih nakon podnošenja tužbe, slijedom čega bi preinaka iznimno bila dopuštena ukoliko bi se nakon zaključenja prethodnog postupka ustanovilo postojanje činjenica koje opravdavaju takvu preinaku, a za koje stranke nisu mogla znati ranije bez svoje krivnje, primjerice da je vještak u nalazu i mišljenju ustanovio znatnije odstupanje od činjenica koje se nisu mogle utvrditi temeljem priležeće medicinske dokumentacije u spisu, primjerice smanjene životnih aktivnosti u većem obujmu, zaostalo naruženje i slično. I u takvoj situaciji preinaka ne bi automatizmom bila dopuštena već bi valjalo provesti test razmjernosti, odnosno korisnosti pravne norme o nedopuštanju objektivne preinake tužbe u javnom interesu, kako ne bi došlo do povrede čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10).

12. Kako je u konkretnom slučaju u odnosu na naknadno utvrđenu visinu nastale neimovinske i imovinske štete, a što je utvrđeno provedenim medicinskim vještačenjem, došlo do takvog odstupanja, time su utvrđene nove činjenice gdje nasljednik tužiteljice preinaku nije mogao učiniti prije zaključenja prethodnog postupka, pa sud smatra kako je riječ o dopuštenoj iznimci koja bi bila opravdana po provedenom testu razmjernosti, slijedom čega je preinaka tužbenog zahtjeva dopuštena kako je to odlučeno u toč. I. izreke, a budući je evidentno kako stranka za predmetno potraživanje nije mogla znati ranije bez svoje krivnje, odnosno vidljivo je kako je bilo potrebno provesti dokaz medicinskim vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku. Također, sud ukazuje kako na uređenje tužbenog zahtjeva u smislu povišenja istog nije od utjecaja činjenica da je povišenje tužbenog zahtjeva učinjeno nakon smrti prvotnog tužitelja odnosno u ovom slučaju tužiteljice IV, te potom nakon smrti nasljednice CV. Za istaknuti je da je i nasljednica tužiteljice OV dostavila u spis valjanu punomoć za zastupanje u ovom predmetu po punomoćnici Mariji Maričević, uz naznaku kako preuzima mjesto tužitelja u ovom postupku te da univerzalnom sukcesijom stupa u pravni položaj ĆV.

13. Odredbom čl. 1105. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) propisano je da tražbina naknade neimovinske štete prelazi na nasljednika samo ako je oštećenik podnio pisani zahtjev ili tužbu, a što je ista učinila podnijevši tužbu pred ovim sudom dana 16. prosinca 2014., te sud nadalje ukazuje i kako je sukladno čl. 5. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19) samom činjenicom smrti svog prednika nasljednik tužiteljice stupio u sve njene pravne odnose, pa tako i odnos koji je predmet ovog spora, a što dovodi i do procesnopravne sukcesije. Nadalje, sud ukazuje i na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske kako se u slučaju kad tuženik umre i tužitelj kao tuženika označi nasljednike umrlog tuženika, ne radi o subjektivnoj preinaci tužbe niti je za to potreban pristanak nasljednika, da se u takvom slučaju radi o ispravku tužbe, a nasljednici, kao pravni slijednici umrle osobe ne mogu se protiviti takvom ispravku tužbe (Rev 1025/03-2). Slijedom navedenog sud ukazuje kako je nasljednik tužiteljice po sili zakona stupio u procesnu poziciju svoje prednice te time za preuzimanje parnice nije potrebna suglasnost tuženika niti je od značaja što je sud o smrti prvobitno naznačene tužiteljice obaviješten nakon zaključenog prethodnog postupka jer se ne radi o činjenicama i dokazima u smislu čl. 219. i 299. ZPP-a. Čak i u slučaju kada bi se zauzelo stajalište da se radi o novim činjenicama, sud smatra kako bi bilo dovoljno učiniti vjerojatnijim da se te okolnosti bez krivnje tužiteljice nisu mogle iznijeti do zaključenja prethodnog postupka, a što je evidentno jer se radi o nepredviđenoj situaciji i višoj sili budući je tužiteljica tijekom postupka preminula.

14. Osim navedenog, za istaknuti je kako je nasljednik tužiteljice tužbeni zahtjev uredio podneskom od 31. siječnja 2022. imajući u vidu pravno shvaćanje druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., broj Su-IV-47/2020-5 od 15. lipnja 2020. kojim su kriteriji za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete iz Orijentacijskih kriterija VSRH od 29. studenog 2002., broj Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, povećani za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni ZOO-a kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, prema odluci predmetnog odjela VSRH, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05, na svim stupnjevima sudovanja te je slijedom navedenog sud razmatrao tako uređeni tužbeni zahtjev nasljednika tužiteljice, gdje je slijedom svega navedenog odlučeno kao u toč. I. izreke.

15. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao pasivnu legitimaciju navodeći da je autobus javnog prijevoza registarske oznake [registarska oznaka] na dan štetnog događaja bio osiguran kod tuženika policom osiguranja od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama i zbog tjelesne ozljede, no osporava pasivnu legitimaciju i odgovornost u ovoj pravnoj stvari iz razloga što predmetni autobus kritične zgode nije imao kod tuženika osiguranu prijevozničku odgovornost za sigurnost putnika niti je imao zaključenu policu obveznog osiguranja putnika u javnom prijevozu. Nadalje tuženik je osporio osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, te ističe prigovor isključive odgovornosti tužiteljice IV odnosno treće osobe (vozač NN vozila), osporava da bi tužiteljica IV uopće zadobila tjelesne ozljede u predmetnom štetnom događaju budući smatra da ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji nisu objektivno medicinski utvrđene i opisane te navodi kako opreza radi ističe i prigovor uzročno- posljedične veze između navodnog ozljeđivanja tužiteljice IV i štetnog događaja. Također, tuženik osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata, te tijekom postupka ističe i prigovor zastare na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, slijedom čega predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice IV u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženiku.

16. Sud je o otpočetoj parnici na prijedlog tuženika obaviješću od 7. srpnja 2015. obavijestio Hrvatski ured za osiguranje, koji se podneskom od 23. srpnja 2015. izjasnio kako je iz službene zabilješke MUP-a PU Zagrebačka razvidno da je za predmetnu prometnu nesreću kriv isključivo vozač autobusa osiguranog policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika, te da time Hrvatski ured za osiguranje nema pravni interes za miješanje u parnicu.

17. U postupku izvođenja dokaza, ovaj sud je izvršio uvid u službenu zabilješku MUP-a, PU Zagrebačka, PP Velika Gorica od 21. veljače 2014., medicinsku dokumentaciju tužiteljice IV, račun sa lista 11 spisa, odštetni zahtjev, prijavu od 21. siječnja 2014. sa lista 57 spisa, situacijski plan te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka OVN, RV i LV, potom je proveden dokaz kombiniranim sudsko-medicinskim i prometnim vještačenjem po vještacima dipl. ing. Berislavu Šimunoviću i dr. Davoru Mayeru, te dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Žarku Rašiću.

18. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze, sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovanim do visine kao pod toč. II. izreke.

19. Među strankama je nesporno da je u trenutku štetnog događaja autobus registarske oznake [registarska oznaka] bio osiguran kod tuženika policom osiguranja od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama i zbog tjelesne ozljede.

20. Među strankama je sporna pasivna legitimacija, osnova i visina tužbenog zahtjeva potom isključiva odgovornost prednice tužiteljice odnosno treće osobe (vozač NN vozila) u nastanku štete, sporna je uzročno-posljedična veza između ozljeđivanja prednice tužiteljice IV i štetnog događaja pri tome navodeći da prednica tužiteljice nije mogla zadobiti tjelesne ozljede u slučaju da je ispravno sjedila odnosno da se pravilno držala za rukohvate, potom je sporan zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata i je li nastupila zastara potraživanja u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev.

21. Sukladno čl. 22. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09,076/13, 152/14 i 155/23dalje ZOOP) koji se primjenjuje kao lex specialis, a kojim se regulira položaj i krug trećih osoba, propisano je da su ugovorom o osiguranju iz stavka 1. ovog članka pokrivene i štete zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanje zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari putnika u vozilu kojim je prouzročena šteta, dok je u stavku 1. istog članka propisano da je vlasnik vozila dužan sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari čime proizlazi da osoba ozlijeđena kao putnik u prijevozu ima pravo na naknadu štete po polici osiguranja od automobilske odgovornosti. Sud ukazuje kako za postojanje odštetne odgovornosti tuženika nije odlučan ugovorni odnos između tužiteljice i prijevoznika, već uporaba cestovnog motornog vozila osiguranog kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti uslijed čega je tuženik, kao osiguravatelj vlasnika vozila odgovoran za prouzročenje štete nanesene trećim osobama te ne može biti oslobođen odgovornosti za naknadu štete koju putnici pretrpe tijekom prijevoza ukoliko je ta šteta nastala uporabom vozila osiguranog kod tog osiguratelja. Slijedom navedenog, sud ukazuje kako uređenje međusobnih odnosa između putnika i prijevoznika nije od utjecaja na zakonom propisanu odgovornost za štetu koja nastane uporabom motornog vozila, čime je sud prigovor tuženika u pogledu pasivne legitimacije ocijenio u cijelosti neosnovanim.

22. Nadalje, u odnosu na prigovor zastare predmetnog potraživanja i to u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva (prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražena isplata iznosa od 13.640,00 kn/1.810,34 eura, a prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 31. siječnja 2022. nasljednik tužiteljice potražuje iznos od 16.740,00 kn/2.221,78 eura, a kod kojeg potraživanja je ostala i nasljednica tužiteljice OV), sud ističe kako je sukladno odredbi čl. 230. st. 1. ZOO-a propisano kako tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, dok je sukladno st. 2. istog članka propisano kako u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala. Sud ovdje ističe kako je predmetnom odredbom određen subjektivni i objektivni rok, gdje je subjektivni rok zastare tri godine od dana kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu počinila, dok je objektivni rok pet godina od dana kad je šteta nastala čime početak subjektivnog roka za tražbine naknade prouzročene štete ovisi kumulativno o dvjema činjenicama i to o saznanju oštećenika za štetu i o saznanju oštećenika za osobu koja je počinila štetu. Pod saznanjem oštećenika za nastalu štetu smatra se ne samo saznanje o postojanju štete već i o njenom obujmu tj. o elementima njene visine. Saznanje tužitelja o osobi štetnika određuje se prema vremenu kad su tužitelju kao oštećenoj osobi, bili dostupni podaci o osobi štetnika, a radi poduzimanja odgovarajućih radnji radi ostvarenja naknade štete. Prema stajalištu Vrhovnog suda RH, subjektivni rok u kojem oštećenik ima pravo zahtijevati naknadu štete kombiniran je s objektivnim rokom nakon čijeg isteka oštećenik ne može zahtijevati ispunjenje te obveze bez obzira što subjektivni rok još nije protekao ili čak nije još niti počeo teći.

23. Sud ističe kako nije zastario preinačeni dio tužbenog zahtjeva na ime naknade štete iz podneska tužitelja od 31. siječnja 2022. jer je taj tužbeni zahtjev identičan po svojoj činjeničnoj i pravnoj osnovi sa tužbenim zahtjevom na isplatu iz tužbe te se ne radi o promjeni istovjetnosti zahtjeva, nego je riječ o istom zahtjevu o kojem parnica već teče od podnošenja tužbe i glede kojeg tužiteljica ne može pokrenuti tužbom drugi parnični postupak jer bi se to protivilo zabrani dvostruke litispendencije. Slijedom navedenog, na preinačeni (povišeni) dio tužbenog zahtjeva zastara se računa od dana podnošenja tužbe, a ne od dana preinačenja tužbenog zahtjeva, povećanjem istog (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi Gž-1488/22-2 od 11. listopada 2022. i presudi Gž- 1971/22-2 od 3. siječnja 2023.), a što je i stav Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzet na 2. sjednici tog Odjela održanoj 27. svibnja 2024. na kojoj sjednici je zauzeto pravno shvaćanje da se, u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i čl. 191. ZPP-a), zastara prekida već podnošenjem tužbe, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Slijedom svega navedenog, sud je prigovor zastare ocijenio u cijelosti neosnovanim.

24. Na okolnost odgovornosti prednice tužiteljice IV za zadobivene ozljede uslijed predmetnog štetnog događaja te za sam nastanak istog, dinamiku istog te uzročno-posljedičnu vezu između zadobivenih ozljeda kod IV i predmetnog događaja, sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka OVN, RV i LV te dokaz kombiniranim sudsko-medicinsko-prometnim vještačenjem po vještacima dipl. ing. Berislavu Šimunoviću i dr. Davoru Mayeru.

25. Tako iz iskaza svjedoka OVN proizlazi kako se ne sjeća točnog dana događaja, ali zna da je bila u autobusu broj 330, odnosno na brzoj liniji za [adresa] negdje oko 12:00 sati jer je išla na posao. Ne sjeća se kakvo je bilo vrijeme, napominje da nije padala kiša. U autobusu nije bilo previše ljudi. Sjeća se da je neki automobil izletio doslovce ispred njihovog autobusa te je vozač naglo zakočio. Svjedokinja iskazuje da je natukla nos i završila na hitnoj, a zna i da je stradala i IV. Ne zna je li bilo još ozlijeđenih, osim njih dvije po koje je došla hitna pomoć. Sjeća se da je IV sjedila te je pala na pod prema naprijed. Ne sjeća se gdje je udarila. Svjedokinja iskazuje da je to vidjela jer je stajala u trenutku štetnog događaja, a da je vozač jako i naglo zakočio. Vozač autobusa nije vozio brzo. Napominje da ne zna sa sigurnošću je li IV sjedila ili stajala, ali zna samo da ju je vidjela na podu. Nije obraćala previše pažnje na to jer je i ona zadobila udarac. Ne sjeća se je li IV u rukama držala nekakve torbe ili vrećice, nije na to obraćala pažnju. Svjedokinja je stajala i držala se te kada je autobus zakočio udarila je nosom u staklenu pregradu koja se nalazi kod izlaznih vrata. Navodi kako nije vidjela registarsku oznaku automobila zbog kojeg je vozač autobusa zakočio, niti se sjeća izgleda predmetnog automobila.

26. Svjedok RV u svom iskazu navodi kako je do štetnog događaja došlo prije otprilike 3 godine, ne sjeća se točnog datuma. Sjeća se da je sa autobusom stajao na semaforu i da je do njega stajao neki automobil, ne sjeća se marke automobila ni boje, a niti registarskih oznaka. Zna samo da je krenuo voziti i nakon otprilike 30 do 40 m je taj automobil skrenuo u njegovu traku i odmah udesno u dvorište staklara koji se tamo nalazi. Svjedok iskazuje da je morao zakočiti da ne bi udario u taj automobil. Kada je došla policija rekao im je da je zakočio zbog automobila koji je još uvijek bio tamo u dvorištu, međutim policajci su rekli da je to nebitno jer nije bilo nikakvog kontakta između vozila. Vozio je brzinom od 20-30 km/h jer su tek bili krenuli sa semafora. Zna da je naglo zakočio. Sjeća se da je starija gospođa pala sa sjedala te se ozlijedila kao i još jedna gospođa te da ih je obje odvezla hitna pomoć. Svjedok navodi da je on pozvao policiju, a da je policija pozvala hitnu pomoć. Iskazuje da nije vidio kada je IV pala sa sjedala, ali zna da je sjedila u srednjem dijelu autobusa. Na tom mjestu su dva sjedala, a ispred se nalazi rukohvat i ne zna kako je IV pala. Čuo je da je ona pala na pod od drugih putnika jer je autobus bio pun. Napominje da je bilo i slobodnih sjedećih mjesta. Protiv njega nije vođen prekršajni postupak, niti je izdan prekršajni nalog koliko je njemu poznato. Prisjeća se da je platio neku kaznu, ali ne sjeća se u kojem iznosu te nije išao na sud.

27. Iz iskaza svjedoka LV proizlazi kako se na dan štetnog događaja nalazila u brzoj liniji koja povezuje [adresa] i Grad Zagreb (broj 330) te je bila na putu na radno mjesto. Sjeća se da je prednica tužitelja sjedila na sjedalima preko puta nje i to na sjedalima koja su bila blago uzdignuta i povišena te su se nalazila otprilike na sredini autobusa. Vozač je u jednom trenutku naglo zakočio budući je vozilo ispred njega naglo skrenulo u desno, bez prethodnog davanja svjetlosne signalizacije. Prednica tužiteljice je skliznula sa svog sjedala i udarila glavom odnosno u predjelu vrata u povišeni dio sjedala koji je obrubljen metalnim dijelom. Sjeća se da je IV pozlilo nakon što se pridigla, te su pozvali hitnu pomoć budući se ista nije dobro osjećala. S njom je ostala i gospođa koja se nalazila na vratima u trenutku štetnog događaja te koja je uslijed kočenja zadobila udarac u predjelu nosa. Autobus je bio uglavnom popunjen, a nema saznanja je li još netko pao. Čula je da se govori da su neki ljudi naprijed izgubili ravnotežu, ali ne zna što se točno dogodilo. U odnosu na pojašnjenje o kakvom se vozilu radilo ispred autobusa, a uslijed čijeg manevra je došlo do kočenja autobusa, svjedokinja pojašnjava da se radilo o crvenom manjem automobilu, no ne zna tip vozila. Nadalje pojašnjava da je tužiteljica sjedila cijelo vrijeme, a da to zna budući je u autobus ušla zajedno s njom na istoj stanici. Pojašnjava i da se autobus kasnije napunio. Ne sjeća se niti ima saznanja da se tužiteljica držala za rukohvat.

28. Nadalje, sud je proveo dokaz kombiniranim sudsko-medicinsko-prometnim vještačenjem. Tako vještak dipl. ing. Berislav Šimunović u svom nalazu i mišljenju od dana 19. studenog 2020. navodi kako je u ovom štetnom događaju oštećena putnica sjedila na sjedalu i vozila se kao putnik u autobusu osiguranika tuženika. Navodi kako je tijekom vožnje vozač autobusa poduzeo radnju naglog kočenja kako bi izbjegao nalet na vozilo koje se kretalo ispred njega i koje je skretalo desno u dvorište kbr. 86 te da je tom prilikom oštećena putnica pala sa sjedalice. Vještak navodi kako nije poznata brzina kretanja autobusa prije samog štetnog događaja obzirom spisu nije priložen tahograf te nije moguće utvrditi promjenu brzine koju je autobus ostvario prilikom kočenja pa zaključuje da je putnica IV stradala u prometnoj nezgodi dana 21. siječnja 2014. kao putnica u autobusu, padom sa sjedalice prilikom naglog kočenja, a da naglim kočenjem na mokrom kolniku autobus ostvaruje usporenje od oko 5 do 5,5m/s2, pri čemu sve osobe u autobusu uslijed inercije imaju tendenciju kretanja prema naprijed u smjeru kretanja autobusa.

29. Vještak dr. Davor Mayer u svom nalazu i mišljenju od dana 19. studenog 2020. navodi kako je prednica tužiteljice IV stradala kao sjedeća putnica u autobusu koji je naglo zakočio radi izbjegavanja predstojećeg sudara, uslijed čega je ona pala sa sjedala na kojem se nalazila. U uvjetima naglog kočenja autobusa, na tijela putnika djeluje usporenje (deceleracija) koja uzrokuje njihovo polijetanje prema naprijed, u smjeru dotadašnjeg kretanja autobusa. Sama deceleracija izazvana kočenjem nije dostatna da izravno dovede do ozljeđivanja no međutim tijelo prednice tužiteljice je uslijed rečenog polijetanja uzrokovanog kočenjem kliznulo sa sjedala i palo na pod putničkog prostora autobusa, pri čemu su nastale ozljede. Vještak navodi kako je ovaj pad po svemu sudeći bio praćen udarom stražnjim dijelom glave o čvrstu prepreku. Vještak zaključuje kako je prednica tužiteljice u utvrđenoj dinamici događaja mogla zadobiti stanja opisana prethodno navedenim dijagnozama iz medicinske dokumentacije.

30. Obzirom na istaknute prigovore od strane tuženika sud je na ročištu za glavnu raspravu 17. listopada 2022. proveo dokaz usmenim obrazloženjem vještaka dr. Davora Mayera koji je tom prilikom istaknuo kako ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Napominje da je potrebno ispraviti parametar jer se ne radi o promjeni brzine, već o usporenju uslijed kočenja. Prednica tužiteljice je u takvim uvjetima ukoliko je sjedila mogla pasti i ozlijediti se. Ukoliko bi se prednica tužiteljice čvrsto držala rukama za rukohvate ili sjedala ispred sebe, ukoliko je takav oslonac postojao ispred pozicije sjedenja, to bi očekivano umanjilo vjerojatnost pada i ozljeđivanja, ali vještak ističe da bi prednica tužiteljice IV i unatoč držanju mogla pasti. Ponavlja kako su usporenje odnosno postupni pad brzine vozila tijekom kočenja i promjena brzine (delta ve) koje označava trenutni pad brzine koji se u većini sudara odvija u približno 1/10 sec, dvije različite fizikalne veličine. Pojašnjava da parametar promjene brzine u konkretnoj situaciji kada bi i bio tehničkim putem izračunat, a za što on osobno nije kvalificiran učiniti, bio bi potpuno irelevantan za ocjenu mogućnosti ozljeđivanja na strani prednice tužiteljice iz razloga što je i mehanizam istegnuća vrata drugačiji kada se radi o kontaktnoj ozljedi odnosno kada je praćen udarom glave o prepreku, a za razliku od uobičajenog mehanizma kakav se propituje u većini predmeta gdje glava radi slobodni trzaj u prostoru. Dijagnoze u medicinskoj dokumentaciji u inicijalnom statusu nisu objektivizirane te potom ističe da dijagnosticiranje ozljeda pripada djelokrugu rada kliničkih medicinskih struka.

31. Stranke nisu isticale daljnje primjedbe i prigovore na predmetni nalaz i mišljenje.

32. Sud je u cijelosti prihvatio pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Berislava Šimunovića, prometnog vještaka, kao i dr. Davora Mayera, sudsko- medicinskog vještaka, obzirom su isti sačinjeni stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke, temeljeni na priloženoj dokumentaciji te su u suglasju s iskazom svjedoka OVN, RV i LV, uz napomenu da nakon usmenog obrazloženja sudsko-medicinskog vještaka stranke nisu stavljale daljnje primjedbe i prigovore. Naime, prometni vještak je u izrađenom nalazu i mišljenju detaljno opisao dinamiku nastanka štetnog događaja, a radi utvrđenja odgovornosti i eventualnog doprinosa prednice tužiteljice IV u zadobivanju ozljeda, a vezano za položaj u kojem se ista nalazila u trenutku štetnog događaja kao i je li se ista pridržavala za rukohvat nalazeći uporište u priležećoj dokumentaciji i iskazima svjedoka, dok je sudsko-medicinski vještak detaljno pojasnio način i mogućnost zadobivanja predmetnih ozljeda u opisanoj dinamici nastanka štetnog događaja, uz posebno pojašnjenje utjecaja naglog kočenja na mokrom kolniku kojom prilikom sve osobe u autobusu, uslijed inercije, imaju tendenciju kretanja u smjeru kretanja autobusa, a da je tijelo prednice tužiteljice uslijed polijetanja prema naprijed u smjeru dotadašnjeg kretanja autobusa u uvjetima naglog kočenja autobusa poletjelo prema naprijed, kliznulo sa sjedala i palo na pod putničkog prostora autobusa, pri čemu su nastale ozljede u odnosu na zadobivanje utvrđenih tjelesnih ozljeda kod prednice tužiteljice IV, slijedom čega je predmetno vještačenje u cijelosti objektivno i prihvatljivo.

33. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka OVN, RV i LV, obzirom su isti svjedočili životno i logično, te su svi iskazi u međusobnom suglasju kao i u suglasju sa utvrđenjima vještaka iz kombiniranog sudsko medicinskog i prometnog vještačenja po vještacima dipl. ing. Berislavu Šimunoviću i dr. Davoru Mayeru, te priložene dokumentacije u spisu.

34. U odnosu na utvrđenje eventualnog doprinosa prednice tužiteljice IV pri zadobivanju utvrđenih ozljeda, a kao posljedice naglog kočenja autobusa dok je pri tome prednica tužiteljice sjedila na sjedalici u autobusu sud ukazuje na sljedeće.

35. Odredbom članka 1092. stavka 1. i članka 1106. ZOO-a, propisano je da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili bude veća nego što bi inače bila, ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

36. Kako je provedenim kombiniranim sudsko-medicinsko-prometnim vještačenjem utvrđeno da je prednica tužiteljice IV u trenutku štetnog događaja sjedila, a navedeno proizlazi iz iskaza sva tri svjedoka, kao i iz utvrđenja vještaka dipl. ing. Berislava Šimunovića i dr. Davora Mayera, čiji je nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvatio, to je evidentno kako se prednica tužiteljice u trenutku štetnog događaja nalazila u autobusu u sjedećem položaju na za to predviđenoj sjedalici, te da ista svojim ponašanjem nije pridonijela predmetnom padu sa sjedalice. Naime, čak je i svjedokinja OVN iskazala kako se i ona ozlijedila u predmetnom štetnom događaju te da je u trenutku istog stajala i držala se za rukohvat pa je jasno kako čak i da se prednica tužiteljice pridržavala za rukohvat ili neko drugo pomagalo u blizini sjedala, a što ista nije dužna činiti dok sjedi jer je time u sigurnijem i čvršćem položaju, ne znači da i tada ne bi došlo do navedenog ozljeđivanja, a tu mogućnost naime ne isključuje i vještak dr. Davor Mayer. Slijedom navedenog, sud smatra kako prednica tužiteljice ničime nije doprinijela ozljeđivanju u predmetnom štetnom događaju.

37. Na okolnost postavljene visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po dr. Žarku Rašiću iz čijeg nalaza i mišljenja od 8. siječnja 2022. proizlazi da je oštećena (prvotna tužiteljica) IV kao putnik u autobusu u prometnoj nesreći dana 21. siječnja 2014. zadobila tjelesne ozljede, natučenje glave i istegnuće mišića vrata pri tome navodeći da je ista pregledana na dan štetnog događaja, a što je utvrdio uvidom u priloženi zdravstveni karton tužiteljice od strane kirurga. Navodi kako se provela odgovarajuća RTG obrada, bez prijeloma da je preporučen ovratnik i simptomatska terapija da je zbog glavobolje, vrtoglavice i mučnine učinjen pregled neurologa koji je preporučio obradu, da je učinjen pregled fizijatra te provedena propisana fizikalna terapija. Vještak navodi kako je liječenje završeno 5 mjeseci nakon štetnog događaja tj. oko 21. lipnja 2014. Vještak navodi kako je IV pretrpjela bolove jakog intenziteta trajnog karaktera koji su trajali sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 6 dana, slabijeg intenziteta trajnog karaktera sumarno tijekom 42 dana, a da su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti. Vještak navodi kako je prednica tužiteljice pretrpjela tzv. primarni strah tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja te koji je bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i komplikacija osjećala je u jačem intenzitetu u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 5 dana, te manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno od 20 dana. Vještak navodi kako je ozljeda kralježnice pokojne IV u navedenom štetnom događaju dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 3%. Također vještak navodi kako je IV nakon predmetnog štetnog događaja bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 15 dana po 2 sata dnevno, te još 7 dana po 1 sat dnevno za običajne kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), pomoć pri odlasku u trgovinu i slično.

38. Tuženik je prigovorio predmetnom nalazu i mišljenju slijedom čega je sud na ročištu za glavnu raspravu održanom 17. listopada 2022. proveo dokaz usmenim obrazloženjem vještaka koji je tom prilikom istaknuo da nakon uvida u podnesak tuženika gdje se postavljaju određena pitanja vještaku navodi da je pri procjeni trajnih posljedica uzeta u obzir postojeća medicinska dokumentacija koja se nalazi u spisu, a u spisu je navedeno kako prednica tužiteljice nije pregledana obzirom je preminula te je procjena trajnih posljedica dana temeljem uvida u medicinsku dokumentaciju i iskustva vještaka u liječenju ozljeđenika sa istim ili sličnim ozljedama. Vještak je upoznat sa različitim orijentacijskim tablicama koje predstavljaju orijentacijske kriterije za procjenu trajnih posljedica. Na pitanje o utjecaju degenerativnih promjena navodi da je pri ocjeni trajnog smanjenja životnih aktivnosti uzeta u obzir životna dob prednice tužiteljice koja je u trenutku štetnog događaja imala 69 godina te da obzirom na životnu dob postoje i degenerativne promjene, a u zdravstvenom kartonu nema podataka da je imala ozljeda ili značajnijih tegoba vezano za vratnu kralježnicu. Zaostalo smanjenje životnih aktivnosti procjenjuje se temeljem kliničkog pregleda, a objektivne pretrage djelomično mogu biti magnetska rezonanca, EMNG, FSVK. Navodi da postoji manji instabilitet koji je opisan na FSVK. Trajni intenzitet bolova i straha procijenjen je temeljem uvida u postojeću medicinsku dokumentaciju i sam tijek liječenja, a u pisanom nalazu i mišljenju je navedeno kada je liječenje prednice tužiteljice završeno, odnosno kada se stabiliziralo, a to bi bio 21. lipnja 2014. U cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja. Navodi da je rendgenološki opisan pomak kralješaka C5 za 2 mm, a to prema radiološkim kriterijima ne ulazi u domenu patološkog instabiliteta. 3% smanjenja životnih aktivnosti odnosi se na stanje po oštećenoj funkciji vratne kralježnice, a uzimajući u obzir ostalu medicinsku dokumentaciju kao i zdravstveni karton u kojem prije predmetnog štetnog događaja nisu postojali zapisi o smetnjama, tegobama ili ozljedama vratne kralježnice, te se tegobe opisuju nakon predmetnog štetnog događaja.

39. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Žarka Rašića obzirom je isti sačinjen stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima medicinske struke, te se isti temelji na medicinskoj dokumentaciji, a uzimajući u obzir da stranke nakon usmenog obrazloženja vještaka nisu isticale daljnje prigovore i primjedbe na predmetni nalaz i mišljenje. Naime, vještak je detaljno opisao zadobivene ozljede koje je prednica tužiteljice IV zadobila nalazeći uporište za ocjenu istih u medicinskoj dokumentaciji te je na temelju nedvojbeno utvrđene ozljede dao ocjenu fizičkih bolova, straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i tuđe pomoći i njege, slijedom čega je predmetno vještačenje u cijelosti objektivno i prihvatljivo.

40. Nadalje, u odnosu na navode tuženika o nedostatnosti medicinske dokumentacije prednice tužiteljice, a vezano za liječnički pregled nakon štetnog događaja i objektivizaciju ozljeda, sud ukazuje na iskaze svih saslušanih svjedoka kao je prednicu tužiteljice IV i drugu ozlijeđenu osobu iz štetnog događaja odvezla hitna na pružanje liječničke pomoći, dok je sud uvidom u priloženi zdravstveni karton (list 181 spisa) utvrdio kako je na dan štetnog događaja prednici tužiteljice pisana uputnica radi pregleda na hitnoj ambulanti klinike za traumatologiju te da je pri navedenom pregledu i pružanju liječničke pomoći prednici tužiteljice imobiliziran vrat Schantzovim ovratnikom, da je ista postavljena u invalidska kolica i da osjeća mučninu. Navedeno proizlazi iz provedenog medicinskog vještačenja, koje je sud u cijelosti prihvatio.

41. Nadalje, obzirom je povrijeđeno pravo osobnosti prednice tužiteljice IV na tjelesno i duševno zdravlje, istoj je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1046. ZOO-a. Utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

42. Naime, u slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su u konkretnom slučaju pravo na tjelesno i pravo na duševno zdravlje, za tako međusobno povezane i isprepletene oblike tih povreda, ukazuje se opravdanim dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete. Sud je raspravljao i utvrdio činjenice koje je prednica tužiteljice IV navela u tužbi: fizičke bolove, strah te duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, budući su one u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti, koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

43. Za istaknuti je kako je prednica tužiteljice NV nedvojbeno bila sudionikom predmetnog štetnog događaja, da je ista zadobila tjelesne ozljede pobliže opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji te da je za predmetni štetni događaj isključivo odgovoran osiguranik tuženika, kao i da je ista zadobila ozljede koje su zahtijevale od prednice tužitelja mirovanje i primjenu adekvatnog liječenja kako bi došla u stanje u kojem je bila prije nastupanja štetnih posljedica predmetnog događaja, odnosno prije zadobivenih ozljeda i pretrpljenog straha te zaostalih trajnih posljedica.

44. Slijedom svega navedenog, sud je mišljenja kako je kod prednice tužiteljice u predmetnom štetnom događaju došlo do povrede prava osobnosti u smislu odredbe čl. 19. st. 1. i 2. i čl. 1046. sve ZOO-a, koja povreda se očituje u povredi prava na zdravlje obzirom je ista zadobila navedene tjelesne ozljede, a koje ozljede su bile popraćene bolovima i strahom, to po mišljenju ovog suda, nasljedniku tužiteljice OV sukladno čl. 1105. ZOO-a pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti za tjelesne i duševne boli te sud smatra opravdanim iznos od 2.123,57 eura (s obzirom na fizičke boli, za pretrpljeni strah, te za duševne boli zbog smanjenja opće fizičke i radne aktivnosti u opsegu od 3%), to je sud nasljedniku tužiteljice dosudio iznos neimovinske štete od 2.123,57 eura, kako je to odlučeno u toč. II. izreke.

45. Temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge troškove u vezi s time. Prema odredbama čl. 1089. st. 2. ZOO-a nasljednik tužiteljice ima pravo na naknadu troškova neophodne tuđe pomoći i njege prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana bila sposobna pružiti takvu uslugu. Tužiteljica ima pravo na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu i onda kada je ta pomoć pružana besplatno, što je ovdje slučaj (IV pri podnošenju tužbe niti do zaključenja prethodnog postupka nije dostavila račun ovlaštene ustanove za pružanje takvih usluga) uz naznaku da se radilo o pružanju tuđe pomoći i njege nakon liječničke obrade te otpusta kući, a po zadobivenim ozljedama.

46. Sud je prema slobodnoj ocjeni, a primjenom čl. 223. ZPP-a i čl. 10. ZPP-a, jer bi svaki drugi način utvrđivanja uzrokovao nerazmjerne troškove, a također bi postupak u ovoj pravnoj stvari bio nepotrebno produžen, imajući u vidu domicil prednice tužiteljice IV i cijenu radne snage koja je sposobna pružiti slične usluge, a sve bez poreznog opterećenja, utvrdio da je cijena jednog sata za pružanje pomoći i njege primjerena u iznosu od 3,32 eura.

47. Iz nalaza i mišljenja utvrđeno je kako je prednici tužiteljice IV bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 37 sati, a koju pomoć su istoj pružali ukućani, te se ista sastojala u pomoći pri obavljanju osobne higijene, odijevanja, hranjenja, dok je sud cijenu sata tuđe pomoći odmjerio u visini od 3,32 eura kako je to prethodno navedeno, to tužiteljici, a temeljem čl. 1089. st. 2. ZOO-a u svezi odredbe čl. 223. ZPP- a i čl. 1105. ZOO-a pripada pravo na iznos naknade štete za tuđu pomoć u visini od 122,84 eura, no kako je prednica tužiteljice zatražila isplatu nižeg iznosa i to iznos od 98,21 eura, a što je povoljnije za tuženika, čime je odlučeno kao pod toč. II. Izreke.

48. Članak 12. stavak 1. ZOOP-a, koji je lex specialis u odnosu na ZOO, određeno je da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu tog zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva: obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Odredbom čl. 12. st. 3. ZOOP-a određeno je da je odgovorni osiguratelj dužan isplatiti iznos naknade štete u roku iz st. 1. ovog članka, a u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete dužan je isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete.

49. Nadalje, stavkom 4. istog članka ZOOP-a određeno je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 1. ovog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

50. Da bi tuženik mogao isplatiti tužiteljici naknadu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć, mora mu biti poznat, kako opseg, tako i visina njegove obveze, a za to je nužno da je tuženiku dostavljena relevantna medicinska dokumentacija na temelju koje se može utvrditi u kojem opsegu je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja prednice tužiteljice te koji je opseg potrebne tuđe pomoći. Sud ukazuje kako spisu prileži odštetni zahtjev od 6. veljače 2014. dok je tužba podnesena pred ovim sudom 16. prosinca 2014.

51. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka proizlazi da je liječenje prednice tužiteljice završeno odnosno da je nastupila stabilizacija 21. lipnja 2014. Nadalje, sud ističe da je zaključkom sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog u Šibeniku, broj Su-IV-155/16 zaključeno da zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete teku od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguratelju, a ako takav zahtjev nije bio podnesen, onda od podnošenja tužbe, i to za onu štetu koja je u tom trenutku nastala, odnosno, koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva (tako i Rev 1056/2017-3 od 27. travnja 2021. i Rev-1721/2015 od 23. ožujka 2022.). Slijedom navedenog, obzirom na izražena mišljenja u odlukama Vrhovnog suda RH, sud ukazuje kako time tužiteljica ima pravo na zatezne kamate na neimovinsku štetu od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva, no kako je tužiteljica navedeno zatražila od podnošenja tužbe, a što je povoljnije za tuženika, to su zakonske zatezne kamate dosuđene tužiteljici od 16. prosinca 2014. čime je odlučeno kao u točki II. presude.

52. Nadalje, tužiteljica ima pravo na zatezne kamate na imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega) sukladno čl. 1086. ZOO-a, dakle od trenutka nastanka štete, no kako tužiteljica navedene kamate za imovinsku štetu potražuje i od kasnijeg datuma, od dana podnošenja tužbe, a što je povoljnije za tuženika, to je sud predmetne kamate dosudio od 16. prosinca 2014. kao u kao u točki II. izreke presude.

53. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

54. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, članka 155. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika rad (Narodne novine broj 142/12, 142/12, 108/14, 126/22, 138/23; dalje u tekstu Tarifa) te priloženim troškovnicima, sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 2.221,78 eura dok je stopa zatezne kamate na trošak određena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a.

55. TužiteljicI je tako priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.936,52 eura i to na ime sastava odštetnog zahtjeva, potom tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. i podnesaka od 10.4.2015., 12.1.2017., 15.12.2020., 13.1.2022., (maksimalno 4 obrazložena podneska tijekom postupka sukladno Tbr. 8/1) te za pristup na ročište dana 4.9.2015., 11.1.2017., 13.11.2020., 29.6.2020., 9.4.2021., 17.10.2022. za svaku radnju u iznosu od po 132,72 eura, za pristup na ročište dana 20.1.2025. u iznosu od 200,00 eura te za sastav podneska od dana 31.3.2016., 31.1.2017. i 17.7.2018. u iznosu od po 66,36 eura, te potom za pristup na ročište 13.11.2015. i 6.3.2020. za svaku radnju u iznosu od po 33,18 eura sukladno Tbr. 9/3 uz pripadajući PDV 25%, čemu je valjalo pridodati i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura, trošak pristupa vještaka na ročište u iznosu od 16,59 eura kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 79,63 eura i na presudu u iznosu od 68,62 eura, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11 i 9/21), te je time tužiteljici ukupno priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 2.936,52 eura.

56. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 19.6.2020., obzirom isti ima pravo na maksimalno 4 obrazložena podneska sukladno Tbr. 8/1. Nadalje, tužiteljici nije priznata zatražena visina troška za pristup na ročište 13.11.2015. i 6.3.2020. obzirom su predmetna ročišta odgođena prije početka raspravljanja čime isti ima pravo na 25% od zatražene visine, a koliko mu je sud i priznao kako je prethodno to i pojašnjeno. Nadalje, tužiteljici nije priznata visina troška za sastav podnesaka od 31.3.2016., 31.1.2017. i 17.7.2018. obzirom se na sadržaj predmetnih podnesaka nagrada odmjerava sukladno Tbr. 82. Također tužiteljici nije priznat trošak za pristup na ročište 14.1.2020. obzirom je istoj priznat trošak pristupa na ročište 13.11.2020., a budući se radi o istom ročištu čiji datum je netočno naznačen u zapisniku te mu nije priznat trošak pristupa na ročište dana 12.5.2022. obzirom predmetno ročište nije održano zbog nemogućnosti pristupa vještaka na isto.

57. Odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

58. Odluka o trošku tuženika temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a čime je odlučeno kao u toč. IV. izreke.

Zagreb, 5. ožujka 2025.

Sudac:

Violeta Veselić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. nasljedniku tužiteljice po pun.

2. tuženiku po pun.

3. spis

U Zagrebu, dana 5. ožujka 2025. godine

Viši sudski savjetnik-specijalist: Lidija Đogaš Batovanja