REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-16979/2021-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijalistice Alme Beganović, u pravnoj stvari tužitelja EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Brunu Spitzu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pocrnić i Spiz, protiv tuženika E.G.O. Elektro-komponente d.o.o., Radnička cesta 115, OIB: 67983870211, kojeg zastupa punomoćnica Jasna Belčić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Divjak, Topić, Bahtijarević & Krka u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnice tuženika Andrije Duvnjaka, odvjetnika, 5. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku E.G.O. Elektro-komponente d.o.o. isplatiti tužitelju EF iznos od 3.831,99 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 2. prosinca 2021. do isplate, prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos od 2.273,26 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 2. prosinca 2021. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.342,62 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 5. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao radnik tuženika 29. travnja 2021. pretrpio ozljedu na radu u trenutku kada je noseći paket otpadnog materijala težine više od 10 kg pokušao teret paketa izbaciti u kontejner za smeće, ali je prilikom zamaha da to učini, zapeo za paletu koja je nepropisno bila smještena uz sam kontejner nakon čega je zajedno s paketom pao na drugu paletu i ozlijedio desno rame. Tužitelj je isti dan zaprimljen u Kliniku za traumatologiju jer se na desnoj nadlaktici stvorio ogroman krvni podljev, a rukom više nije mogao micati. Bolnički je utvrđena fraktura colli chirurgici et tuberculi maioris desnog ramena, a tužitelju je stavljena imobilizacija te je otpušten na kućnu njegu. Bolovanje je trajalo do studenog 2021., a zaostala je slabija pokretljivost i bolnost u predjelu desnog ramena. Tužitelj je pretrpio silan strah i jake bolove koji su prisutni i danas, a tijekom liječenja bila mu je potrebna pomoć druge osobe. Kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti i imovinske štete potražuje za pretrpljene bolove iznos od 15.000,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 10.000,00 kn, za duševne boli zbog trajnih posljedica iznos od 15.000,00 kn, za tuđu pomoć iznos od 6.000,00 kn, dakle ukupan iznos od 46.000,00 kn. Potražuje trošak parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate.

2. Podneskom od 6. studenog 2024. tužitelj je naveo da ostaje kod tužbenog zahtjeva iz tužbe s time da prebačeno u euro potražuje iznos od 6.105,25 EUR zajedno sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe odnosno od 2. prosinca 2021. do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je netočno da bi paleta za koju je zapeo tužitelj bila nepropisno smještena uz sam kontejner. Sukladno internim pravilima tuženika, svaki radni stroj, paleta i kontejner koje tužitelj koristi pri obavljanju svojih radnih zadataka moraju se nalaziti na točno određenom i označenom mjestu (podne oznake). Prema opisu poslova iz Ugovora o radu, sklopljenog između tuženika i tužitelja, tužitelj obavlja poslove organiziranja i osiguranja uvjeta za odvijanje planirane proizvodnje i njeno praćenje, te optimalno iskorištenje proizvodnih kapaciteta. Nadalje, tužitelj je naročito dužan pridržavati se mjera zaštite na radu. Prema važećoj Uputi za siguran rad pri izradi plastičnih dijelova, koja obvezuje tužitelja, u svrhu sigurnog rada radne površine trebaju se održavati prohodnima i čistima. Dakle, u okviru svojih radnih zadataka tužitelj je odgovoran za pripremu svog radnog mjesta na način da je isto sigurno za rad, što uključuje smještanje paleta i kontejnera na označena mjesta, čime je postignuto da tužitelj u kretanju od radnog stroja prema paletama i kontejnerima i nazad ima dovoljno prostora za kretanje. S obzirom da je tužitelj odgovoran za rukovanje paletama i kontejnerima, može ih i premještati pa, za slučaj da je paleta zaista i bila na neoznačenom mjestu, odgovornost za takvu nepravilnost snosi sam tužitelj. Nadalje, prema izjavama radnika koje je povodom predmetne nezgode prikupio tuženikov stručnjak zaštite na radu, gosp. FF, palete su bile postavljene na način da je bilo dovoljno mjesta za pristup kontejneru, pa se ne može govoriti o nepropisnom smještaju palete i o bilo kakvim propustima tuženika u provedbi mjera zaštite na radu. U odnosu na navod iz tužbe o tome kako je tužitelj nosio sanduk otpadnog materijala težine više od 10 kg, tuženik pojašnjava da je standardna težina sanduka otpadnog materijala do 15 kg, dok je maksimalna dopuštena težina sanduka 25 kg. Tijekom svoje smjene, tužitelj u dva navrata mora odnijeti sanduk otpadnog materijala i isprazniti ga u odgovarajući kontejner. Dakle, između ta dva nošenja i pražnjenja sanduka prođe po nekoliko sati pa se ne može govoriti o ponavljajućem i iscrpljujućem pokretu. Osim toga, u vrijeme predmetne nezgode tužitelju nisu bila određena nikakva ograničenja u vezi obavljanja njegovih radnih zadataka. Tužitelju je tek po povratku na rad, 15. studenog 2021. određeno privremeno ograničenje za podizanje tereta. Stoga se težina sanduka kojeg je tužitelj nosio ne smije smatrati bilo kakvim propustom tuženika u provedbi mjera zaštite na radu. Nadalje, prema informacijama koje je tuženik dobio od svojih radnika, tužitelj se otežano kreće na način da „vuče noge“ i to zbog problema s koljenima. Iako je tužitelj obvezan obavijestiti tuženika kao poslodavca o postojanju bolesti ili drugih okolnosti koje ga onemogućuju ili bitno ometaju u izvršavanju njegovih radnih obveza, tuženik nije dobio takvu obavijest od tužitelja. Izvjesno je da otežano kretanje može bitno ometati tužitelja u njegovom radu, pogotovo u kretanju između stroja, paleta i kontejnera. Stoga tuženik smatra da je upravo zbog otežanog kretanja tužitelj mogao zapeti za paletu. Tuženik ističe da je tužitelj nakon bolovanja počeo raditi 10. studenog 2021., na istom radnom mjestu, s istim uvjetima rada kao i u vrijeme predmetne nezgode. No tužitelj nakon povratka na rad niti jednom nije prigovorio uvjetima rada niti zahtijevao ikakvu poštedu. Netočno je da je kod tužitelja zaostala slabija pokretljivost i bolnost u predjelu desnog ramena. U Povijesti bolesti od 4. studenog 2021. navedeno je da su „Kretnje u desnom ramenu u punom opsegu pokreta.“ te nije navedeno da bi Tužitelj trpio bolove. Nadalje, tužitelj je informirao tuženika da je njegov odštetni zahtjev podnesen osiguravajućem društvu povodom predmetne nezgode odbijen, budući da je utvrđeno da kod tužitelja nisu zaostale posljedice predmetne ozljede za koje bi se odredio trajni invaliditet. Tuženik u potpunosti osporava navode tužitelja o pretrpljenom strahu, bolovima, potrebnoj pomoći druge osobe, kao i navode o pretrpljenoj šteti, jer su isti izneseni paušalno, a tužbi nisu priloženi dokazi iz kojih bi proizlazila osnovanost tih navoda i odgovornost Tuženika za pretrpljenu štetu. Dakle, tuženik osporava osnovu tužbenog zahtjeva. Iz istih razloga tuženik osporava i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, a osobito iznos koji tužitelj potražuje na ime duševnih bolova zbog trajnih posljedica. Tuženik ističe da je tužitelj, čak i da je pretrpio štetu, za istu isključivo odgovoran. Naime, tužitelj je kod tuženika i prije predmetne nezgode, točnije, od 1. svibnja 2014., obavljao iste radne zadatke koje je obavljao u vrijeme predmetne nezgode. Dakle, tužitelj je bio iskusan u obavljanju navedenih poslova, a bio je i osposobljen za rad na siguran način (uključujući rukovanje viličarom, dizalicom, materijalima i paletama). Iz navedenog se može zaključiti da tužitelj prilikom predmetne nezgode u obavljanju poslova svog radnog mjesta nije upotrebljavao dužnu pažnju, bez obzira na radno iskustvo, osposobljenost za rad na siguran način i primjenu mjera zaštite na radu. Tuženik ističe, a isto proizlazi i iz Prijave o ozljedi na radu od 10. svibnja 2021., da je u trenutku nezgode tužitelj koristio osobna zaštitna sredstva, da je bio osposobljen za rad na siguran način, da su bile primijenjene mjere zaštite na radu. Iz Prijave o ozljedi na radu od 10. svibnja 2021. također proizlazi da tužitelj povodom nezgode nije testiran na alkohol ili druga opojna sredstva. Stoga postoji mogućnost da je Tužitelj u vrijeme nezgode bio pod utjecajem alkohola ili drugih opojnih sredstava, što svakako doprinosi isključivoj odgovornosti tužitelja za pretrpljenu ozljedu i eventualnu štetu. Iz gore navedenog jasno proizlazi da tužitelj 29. travnja 2021., prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta nije postupao s dužnom pažnjom, sukladno pravilima zaštite na radu i sukladno svojim obvezama iz ugovora o radu, te da je unatoč osposobljenosti za rad na siguran način i radnom iskustvu, bio krajnje nepažljiv, čime je uzrokovao nezgodu u kojoj je ozlijeđen. Stoga se prilikom ocjenjivanja odgovornosti tuženika mora primijeniti članak 25. stavak 2. Zakona o zaštiti na radu, te se poslodavac treba osloboditi odgovornosti za štetu koju je eventualno pretrpio tužitelj. Sukladno navedenom, tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te predlaže naslovnom sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i obvezati tužitelja na naknadu troškova postupka tuženiku.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u prijavu o ozljedi na radu (str. 5-8 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 9-21, 68-163 spisa), ugovor o radu od 30. travnja 2014. (str. 29-32 spisa), uputu za siguran rad pri izradi plastičnih dijelova (str. 33 spisa), e-mail od 17. studenog 2021. (str. 34 spisa), fotografije (str. 36-37, 210 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. ŽF (str. 49-51, 179-180 spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka AF (str. 58-59 spisa), UF (str. 60-61 spisa), FF (str. 208-209 spisa), SF (str. 229 spisa), OF (str. 230 spisa), BF (str. 240-241 spisa), te tužitelja (str. 61-63 spisa).

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

7. Čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

8. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

9. Čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 - dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

10. Čl. 41. st. 1. ZZR-a propisano je da je poslodavac obvezan osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu.

11. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija.

12. Među strankama je sporna odgovornost te osnova i visina tužbenog zahtjeva.

13. Prije svega valja reći da iz Prijave o ozljedi na radu proizlazi da se štetni događaj dogodio 29. travnja 2021. u vremenu od 10:00-10:59 u zatvorenoj proizvodnoj hali poslodavca tužitelja dok je tužitelj praznio sanduk sa škartnim proizvodima u kontejner. Događaj se dogodio u trenucima dok je tužitelj prilikom podizanja sanduka krenuo prema kontejneru te nogom zapeo o paletu koja se nalazila u neposrednoj blizini, izgubio ravnotežu i pao na drugu paletu na koju su bili odloženi sanduci sa proizvodima. Pri padu je udario ramenom o sanduke složene na paleti.

14. Temeljem podataka koji su navedeni u prijavi o ozljedi na radu, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje priznao je tužitelju ozljedu ozljedom na radu i to ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, sukladno čl. 129. st. 1 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13 i 98/19) kojim je propisano da o priznavanju ozljede na radu Zavod odlučuje u pravilu bez donošenja pisanog rješenja, ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, odnosno profesionalne bolesti. Iz navedenog proizlazi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužitelju priznao ozljedu od 29. travnja 2021. kao ozljedu na radu, a protiv navedene odluke Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje bila je dopuštena žalba Direkciji Zavoda u roku od 15 dana od dana primitka ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu, što je vidljivo iz ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu (list 544 spisa). Tuženik nije dostavio u spis dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je protiv navedenog rješenja podnesena žalba, niti je to tvrdio tijekom postupka, slijedom čega je rješenje HZZO-a postalo pravomoćno.

15. Sud je na okolnost odgovornosti za nastanak štetnog događaja saslušao predložene svjedoke i tužitelja.

16. Prije svega, a radi utvrđivanja odgovornosti odnosno postojanja eventualnog doprinosa za nastanak štetnog događaja, valjalo je utvrditi zadatke tužitelja te proces rada kod tuženika.

17. Tako je iz iskaza saslušanih svjedoka te tužitelja, a koje je u navedenom dijelu ocijenio vjerodostojnim jer su međusobno suglasni i u skladu sa člankom 2. Ugovora o radu od 30. travnja 2014., sud utvrdio da je tužitelj u vrijeme nastanka štetnog događaja radio na radnom mjestu brigadir I podešivač te da su zadaci tužitelja obuhvaćali rad na stroju, provjeru ispravnosti proizvoda i bacanje otpada koji stroj proizvodi u kontejner. Sud je utvrdio da je tužitelj u procesu rada ispravne proizvode slagao na palete, a otpad je bacao u kontejner, da se palete slažu na označena mjesta, a da nakon što se palete popune dolazi radnik koji ih proknjižava i iste se odvoze na za njih odgovarajuća mjesta. Iz iskaza svjedoka UF sud je također utvrdio i da, ako bi tužitelj iskoristio čitav prostor, nešto dalje, 5-6 metara nalazio se označeni prostor na kojem su se mogle slagati palete. Nadalje, iz iskaza svjedoka te iz fotografije koja prileži spisu sud je utvrdio da se kontejner za otpad nalazio blizu stroja te da je dostupan sa svih strana. Nadalje, iz iskaza AF, SF i OF sud je utvrdio da radnik na radom mjestu tužitelja slaže palete na označena mjesta te je odgovoran da sve palete stoje na svom mjestu kao i da se u navedenom procesu rada, radi olakšanja, radnik može koristiti drugim pomoćnim sredstvima kao što su viličar, rudle i sl. kako bi pune palete stavio uz transportni put radi dolaska kontrolora i provjere ispravnosti robe, a kako to proizlazi i iz iskaza svjedoka BF.

18. U odnosu na sam štetni događaj sud je u cijelosti prihvatio kao istinit iskaz tužitelja obzirom je iskazivao jasno, uvjerljivo i životno i jer je njegov iskaz u odlučnim činjenicama u skladu s iskazima svjedoka OF i SF, dok iskaz svjedoka AF i KF u odnosu na nastanak štetnog događaja sud nije posebno cijenio jer nisu bili prisutni kada se tužitelj ozlijedio. Tako je iz iskaza tužitelja sud utvrdio da je dan prije štetnog događaja stroj radio neispravno te je bilo dosta škarta o čemu je obavijestio UF i rekao mu da bi trebalo promijeniti jedan od prstena na cilindru. Sutradan kada se vratio zatekao je veliki broj paleta na svim mjestima okolo iz svih smjena. Navedeni dio iskaza u skladu je s navodima svjedoka SF koji je načuo da je je noć prije bilo problema u proizvodnji radi čega je okolo bilo škarta. Da je predmetnog dana bilo više paleta nego je uobičajeno iskazivao je i svjedok OF. Iz iskaza navedenih svjedoka sud je utvrdio i da su sve palete, osim jedne, bile na označenom mjestu, a iz iskaza tužitelja sud je utvrdio da je tužitelj prilikom nošenja otpada u sanduku radi bacanja u kontejner zapeo za navedenu nepropisno odloženu paletu i pao. Pri tome valja istaknuti da sud nije ocijenio vjerodostojnim iskaz svjedoka UF vezano za štetni događaj obzirom je u suprotnosti sa iskazima tužitelja i svjedoka SF i ŠF, a obzirom je po ocjeni ovog suda životno neuvjerljivo da se kao voditelj proizvodnje ne sjeća da li je stroj bio ispravan i da li se nakon štetnog događaja pristupilo provjeri ispravnosti. Tim više što je od nastanka štetnog događaja do saslušanja prošlo oko dvije i pol godine. Iskaz svjedokinje BF, vezano za izgled prostora i postojanja veće količine paleta, sud nije osobito cijenio obzirom je dajući svoj iskaz svjedokinja navela da je u trenucima nastanka štetnog događa bila na takvoj lokaciji da nije vidjela nepropisno označenu paletu iz čega je sud utvrdio da navedena svjedokinja nije bila u takvoj poziciji u kojoj mi mogla objektivno utvrditi izgled navedenog dijela hale, a s obzirom na spornu činjenicu postojanja veće količine škarta i paleta.

19. Nadalje, iz iskaza tužitelja sud je utvrdio da je paletu za koju je zapeo zatekao na nepropisno označenom mjestu te da je radi bacanja opada išao uobičajenim, najkraćim putem na kojem se u tim trenucima nalazila predmetna paleta. Sud je iz iskaza tužitelja utvrdio i da je tada kontejneru, radi bacanja otpada, nesmetano mogao pristupiti na način da je išao okolo, a koji put je smatrao kompliciranim i teškim.

20. Na temelju svih provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja sud je mišljenja da do štetnog događaja ne bi došlo da je poslodavac pravovremeno promijenio prsten na cilindru odnosno otklonio poremećaje u proizvodnji kao i da je odvozom robe oslobodio tužitelju radni prostor odnosno da je tužitelju pripremio radni prostor za siguran rad. U izvanrednim okolnostima nastalim radi poremećaja u procesu rada ne može se tužitelju stavljati na teret otklanjanje posljedica nastalih poremećaja u procesu rada i to dolaskom na svoje radno mjesto, a radi čega je sud ocijenio neosnovanim prigovor tuženika o odgovornosti tužitelja kao radnika za svoj radni prostor. Navode tuženika o mogućnosti da je štetni događaj nastao zbog tužiteljevog otežanog hodanja kao i mogućoj alkoholiziranosti tužitelja sud ocjenjuje paušalnim i usmjerenima isključivo izbjegavanju odgovornosti. Stoga je sud utvrdio da na strani tuženika kao poslodavca u konkretnoj situaciji postoji odgovornost od 90 % iz razloga što nije pravilno organizirao rad na odjelu u smislu organizacije rada na siguran način i u smislu koordinacije radova u izvanrednim okolnostima, zbog čega je tužitelj doživio ozljeđivanje jer je zapeo za paletu na podu i pao, a pri čemu je zadobio ozljede. Kako iz iskaza samog tužitelja proizlazi da je bio svjestan da je paleta bila nepropisno postavljena kao i da je za rad izabrao uobičajeni put, jer je bio najkraći, iako je paletu mogao zaobići da je izabrao dulji put, sud je ocijenio da je tužitelj neopreznim kretanjem doprinio nastanku štetnog događaja odnosno šteti s 10 %

21. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. ŽF koji je u nalazu i mišljenju naveo da je tužitelj (r. 1957.) 29. travnja 2021. stradao na radnom mjestu. Noseći sanduk je pao i ozlijedio desno rame. Zadobio je prijelom kirurškog vrata i velike kvrge desne nadlaktične kosti. Liječen je konzervativno imobilizacijom, a nakon skidanja imobilizacije dugotrajnom fizikalnom terapijom. Ukupno je proveo 60 fizikalnih terapija, a liječenje je završeno 4. studenog 2021. Zbog navedene ozljede kod tužitelja je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužitelja, nakon završetka liječenja kod tužitelja su zaostali povremeni bolovi u desnom ramenu i ograničena pokretljivost u ramenu u manjem stupnju. Navedene trajne posljedica uzrok su smanjenja životna aktivnosti od 5%, uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli. Tužitelj je uzimajući u obzir karakter i težinu ozljede, te duljinu liječenja trpio fizičke bolove jačeg intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta 2,5 mjeseca kumulativno. Zaostali povremeni bolovi uključeni su u smanjenje životne aktivnosti. Tužitelj je trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpio je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 4 tjedana kumulativno. Tuđa pomoć i njega u opsegu od četiri sata dnevno bila je potrebna tri tjedna (nošenje imobilizacije na dominantnoj ruci), tri sata dnevno dva tjedna, te dva sata dnevno tri tjedna za pomoć kod održavanje osobne higijene, za obavljanje kućanskih poslova, nabavku i pripremu hrane i sl.

22. Obzirom je tuženik prigovorio nalazu i mišljenju vještak je nakon dostave cjelokupnog zdravstvenog kartona u dopuni nalaza i mišljenja naveo da je tuženik prigovorio da je fizijatar u nalazu od 4. studenog 2021. naveo da su kretnje u ramenu u punom opsegu. Tuženik ističe da ograničenost kretnji u ramenu tužitelja ne može biti posljedica ozljede tužitelja zadobivene 29. travnja 2021. već je moguće povezana s dobi tužitelja rođenog 1957. godine, kao i sa zdravstvenim stanjem tužitelja u razdoblju od završetka liječenja 4. studenog 2021. do pregleda tužitelja kod vještaka 15. lipnja 2023. Navodi da se ne može isključiti mogućnost da su u ovom razdoblju određene okolnosti uzrokovale ograničenost kretnji u ramenu tužitelja, a što bi se moglo utvrditi uvidom u zdravstveni karton tužitelja. Iz preslike zdravstvenog kartona za period 30. lipnja 2006. do 31. listopada 2023. vještak je utvrdio: 26. veljače 2008.: Bolovi u LS kralješnici već duže vrijeme; 19. travnja 2017: Dg: Gonarthrosis; 10. siječnja 2018: Bolovi u desnom koljenu već 3 godine, bolovi su sve jači. Zatim 30. travnja 2021. Rame djelomično ledirano, bolno, smanjen opseg pokreta. 25. svibnja 2022: TEP lijevog koljena. Prema priloženoj preslici zdravstvenog kartona tužitelj prije, a niti nakon predmetnog štetnog događaja nije imao ozljede ili bolesti desnog ramena koje bi mogle dovesti do ograničene pokretljivosti ramenu. Da ograničena pokretljivost u desnom ramenu nije posljedica dobi tužitelja govori činjenica da je opseg pokreta u desnom ramenu uspoređen s opsegom pokreta u lijevom ramenu. Kod vještačenja, a da bi se eliminirao eventualni utjecaj dobi tužitelja, uvijek se uspoređuje pokretljivost ozlijeđenog zgloba s pokretljivošću zgloba suprotnog ekstremiteta. Točno je da je fizijatar u nalazu od 4. studenog 2021. naveo da su kretnje u ramenu u punom opsegu. Radilo se o pregledu neposredno po završenoj fizikalnoj terapiji. Vještak je naveo da je tužitelja pregledao 15. lipnja 2023. i nije neočekivano da nakon prijeloma u ramenu neposredno po završetku fizikalne terapije pokretljivost bude uredna, a da s protekom vremena dođe do ograničenja opsega pokreta zbog ozljeda zgloba i ligamentarnih struktura u ramenu. U cijelosti ostaje kod datog nalaza i mišljenja.

23. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika dr. ŽF budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo, na temelju relevantne medicinske dokumentacije, cjelokupnog zdravstvenog kartona te pregleda tužitelja, a nakon dopunskog nalaz i mišljenja niti tuženik nije imao dodatnih primjedbi.

24. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i strah temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

25. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet bolova, lokalitet povrede i način liječenja sud je ocijenio tužitelju primjerenom naknadu u iznosu od 1.900,00 EUR. Imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 900,00 EUR. Zbog navedenih ozljeda tužitelju je smanjena radna i opća životna sposobnost za 5 % te trpi duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti. Imajući u vidu životnu dob tužitelja (rođen 1957. godine) te očekivani životni vijek kao i lokalitet ozljede, sud smatra da tužitelju na ime duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti pripada primjerena naknada u iznosu od 900,00 EUR. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos 3.700,00 EUR.

26. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu utvrđeni su u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 168 sati s tim da je cijena jednog sata od 3,32 EUR utvrđena u smislu čl. 223. st. 1. ZPP-a. Stoga je sud tužitelju dosudio s ove osnove ukupan iznos od 557,76 EUR.

27. Obzirom na utvrđeni doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja u omjeru od 10%, utvrđenu je naknadu štete u ukupnom iznosu od 4.257,76 EUR valjalo u navedenom omjeru umanjiti, tako da tužitelju u konačnici pripada naknada štete u iznosu od 3.831,99 EUR. U preostalom je dijelu zahtjev tužitelja u iznosu od 2.273,26 EUR s pripadajućim kamatama odbijen kao neosnovan.

28. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom tužitelj potražuje zatezne kamate od 2. prosinca 2021. pa do isplate odnosno od dana podnošenja tužbe, a da je liječenje tužitelja završeno 4. studenog 2021. sud je zahtjev koji se odnosi tijek kamata ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a. Naime, tužitelj je po osnovi uspio u omjeru od 90 %, a po visini 63 % (od zatraženih 6.105,25 EUR uspio s iznosom od 3.831,99 EUR), odnosno uspio u omjeru od 77% (90%+63%=153%:2), dok je tuženik uspio u omjeru od 23%, pa kada se od uspjeha tužitelja odbije uspjeh tuženika (77%-23%), proizlazi da je tužitelj uspio u konačnici u omjeru od 54%.

29.1. Troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa). Tako je tužitelju valjalo priznati trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 – 100 bodova, trošak sastava podneska od 15. veljače 2022. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, zastupanja na ročištu 4. travnja 2023. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, trošak sastava podneska od 11. rujna 2023. po Tbr. 8/4 – 25 bodova, trošak zastupanja na ročištu 7. studenog 2023. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 26. rujna 2024. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 6. studenog 2024. po Tbr. 9/5 – 25 bodova, trošak sastava podneska od 6. studenog 2024. po Tbr. 8/4 – 25 bodova, trošak zastupanja na ročištu 10. prosinca 2024. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 23. siječnja 2025. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, odnosno ukupno 775 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 1.550,00 EUR, a što uz PDV od 25% iznosi 1.937,50 EUR. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u omjeru od 54 % odnosno u iznosu od 1.046,25 EUR. Tužitelju je u cijelosti priznat trošak plaćenog predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR te trošak plaćenog predujma za sudskog dostavljača u iznosu od 30,92 EUR (2x po 15,46 EUR), dakle, tužitelju je ukupno priznat trošak u iznosu od 1.342,62 EUR., dok je zahtjev tuženika za naknadom troškova valjalo odbiti.

24. Tužitelju nisu priznati, na temelju čl. 155. st.1. ZPP-a, troškovi sastava podnesaka od 10. listopada 2022., 7. prosinca 2022. 8. srpnja 2024. i 26. rujna 2024. obzirom isti nisu bili potrebni za vođenje postupka, trošak sastava podneska od 4. svibnja 2023. nije priznat obzirom istim samo dostavlja dokaz o uplati predujma, dok trošak sastava podneska od 8. studenog 2023. nije priznat obzirom predmetnim podneskom samo dostavlja daljnju dokumentaciju. Također tužitelju nije priznat niti trošak sastava podneska od 12. veljače 2024. i 19. ožujka 2024. obzirom istim samo dostavlja adrese svjedoka koje je bio dužan navesti još u tužbi.

25. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

26. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 5. ožujka 2025.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.