REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2970/2020-84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužiteljice ŠA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mariji Miličević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 24. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 5. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Dopušta se preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva kako ga je tužiteljica postavila podneskom od dana 7. veljače 2023.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.561,87 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 22. veljače 2017. do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 4.845,08 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. ožujka 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 20. veljače 2015. stradala u prometnoj nezgodi kao putnik u osobnom vozilu registarske oznake [registarska oznaka]. Navodi kako je do prometne nezgode došlo na način da je zbog neprilagođene brzine i prelaska na suprotni kolnički trak vozača PA, a koji je upravljao osobnim automobilom, isti izgubio kontrolu nad vozilom, prešao na suprotni kolnički trak te prednjim krajem svojeg osobnog automobila udario u prednji dio osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka]. Nadalje, tužiteljica navodi kako je u predmetnom štetnom događaju zadobila tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji koju prilaže uz tužbu. Tužiteljica ističe kako je u trenutku predmetne nezgode osobni automobil počinitelja bio osiguran kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja].

2. Osim toga ističe kako se tuženiku obratila u mirnom postupku sa zahtjevom za naknadu štete no da tuženik nije ponudio utemeljeni odgovor, slijedom čega ista potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i to za pretrpljene fizičke bolove iznos od 3.000,00 kn/398,17 eura, za pretrpljeni strah iznos od 3.000,00 kn/398,17 eura, te za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti iznos od 4.000,00 kn/530,89 eura, dok za nastalu imovinsku štetu i to za tuđu pomoć i njegu traži iznos od 1.250,00 kn/165,90 eura te troškove liječenja iznos od 102,37 kn/13,59 eura, odnosno ukupno 11.352,37 kn/1.506,72, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 22. veljače 2017. uz naknadu troška parničnog postupka.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja, osporava odgovornost za predmetni štetni događaj smatrajući kako je tužiteljica isključivo odgovorna jer u trenutku štetnog događaja nije bila vezana sigurnosnim pojasom. Nadalje, navodi kako smatra da nastale ozljede ne opravdavaju dosudu pravične naknade, spori visinu predmetnog potraživanja te zatraženi tijek kamata. Osporava osnov i visinu zahtjeva tužiteljice s naslova naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku.

4. Tužiteljica je tijekom postupka, a nakon zaključenja prethodnog postupka (zaključen dana 5. srpnja 2017.) i provedenog medicinskog vještačenja uredila tužbeni zahtjev podneskom od 7. veljače 2023. na način da sada potražuje isplatu iznosa od 2.561,87 eura sve sa pripadajućim kamatama (na ime pretrpljenih fizičkih boli iznos od 995,42 eura, za pretrpljeni strah iznos od 530,89 eura, na ime duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti iznos od 464,53 eura, potom za zaostalo naruženje iznos od 398,17 eura, na ime tuđe pomoći i njege iznos od 159,27 eura te za troškove liječenja iznos od 13,59 eura), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 22. veljače 2017. do isplate, sve uz naknadu troškova postupka.

5. Tuženik se navedenom uređenju tužbenog zahtjeva protivio te je istaknuo prigovor zastare na preinačeni dio tužbenog zahtjeva.

6. Uređenje tužbenog zahtjeva podneskom od 7. veljače 2023. predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva u smislu čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), budući je predmetnim podneskom tužiteljica povisila tužbeni zahtjev (sa 1.506,72 eura početno zatraženih na 2.561,87 eura).

7. Odredbom članka 190. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 191. stavka 1. istog zakona, određeno je da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Odredbom članka 191. stavak 2. ZPP-a predviđena je iznimka takvog pravila prema kojoj bi se tužbeni zahtjev mogao preinačiti ukoliko bi tužitelj zahtijevao iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu zbog okolnosti nastalih nakon podnošenja tužbe, slijedom čega bi preinaka iznimno bila dopuštena ukoliko bi se nakon zaključenja prethodnog postupka ustanovilo postojanje činjenica koje opravdavaju takvu preinaku, a za koje stranke nisu mogle znati ranije bez svoje krivnje, primjerice da je vještak u nalazu i mišljenju ustanovio znatnije odstupanje od činjenica koje se nisu mogle utvrditi temeljem priležeće dokumentacije u spisu, primjerice smanjenje životnih aktivnosti u većem obujmu, zaostalo naruženje i slično. I u takvoj situaciji preinaka ne bi automatizmom bila dopuštena već bi valjalo provesti test razmjernosti, odnosno korisnosti pravne norme o nedopuštanju objektivne preinake tužbe u javnom interesu, kako ne bi došlo do povrede čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10).

8. Kako je u konkretnom slučaju u odnosu na naknadno utvrđenu visinu nastale neimovinske i imovinske štete, a što je utvrđeno provedenim medicinskim vještačenjem, došlo do takvog odstupanja, time su utvrđene nove činjenice gdje tužiteljica preinaku nije mogla učiniti prije zaključenja prethodnog postupka, pa sud smatra kako je riječ o dopuštenoj iznimci koja bi bila opravdana po provedenom testu razmjernosti, slijedom čega je preinaka tužbenog zahtjeva dopuštena kako je to odlučeno u toč. I. izreke, a budući je evidentno kako stranka za predmetno potraživanje odnosno obujam istog nije mogla znati ranije bez svoje krivnje, odnosno vidljivo je kako je bilo potrebno provesti dokaz medicinskim vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku uz napomenu kako sud nema stručna znanja kao i stranka da bi se navedeno provelo bez gore navedenog vještačenja.

9. Također, sud ocjenjuje pojedine procesne situacije u parnici u cilju donošenja pravilne i zakonite odluke, pazeći na nužnost pravovremenog pružanja pravne zaštite uz što manji utrošak vremena i dužan je spriječiti one dispozicije koje su same po sebi u suprotnosti sa postojećim pravnim poretkom no i one koje su same po sebi dopuštene, ali imaju za cilj da proizvedu nedopuštene pravne posljedice, odnosno kojima stranke zloupotrebljavaju svoja procesna ovlaštenja, te je temeljem odredbe članka 190. stavaka 1. i 2. ZPP-a sud dopustio preinaku obzirom je to svrhovito za konačno rješenje odnosa među strankama, čime je odlučeno kao pod toč. I. izreke.

10. Nadalje, u odnosu na prigovor zastare predmetnog potraživanja, sud ističe kako je sukladno odredbi čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO) propisano kako tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, dok je sukladno st. 2. istog članka propisano kako u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala. Sud ovdje ističe kako je predmetnom odredbom određen subjektivni i objektivni rok, gdje je subjektivni rok zastare tri godine od dana kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu počinila, dok je objektivni rok pet godina od dana kad je šteta nastala čime početak subjektivnog roka za tražbine naknade prouzročene štete ovisi kumulativno o dvjema činjenicama i to o saznanju oštećenika za štetu i o saznanju oštećenika za osobu koja je počinila štetu. Pod saznanjem oštećenika za nastalu štetu smatra se ne samo saznanje o postojanju štete već i o njenom obujmu tj. o elementima njene visine. Saznanje tužitelja o osobi štetnika određuje se prema vremenu kad su tužitelju kao oštećenoj osobi, bili dostupni podaci o osobi štetnika, a radi poduzimanja odgovarajućih radnji radi ostvarenja naknade štete. Prema stajalištu Vrhovnog suda RH, subjektivni rok u kojem oštećenik ima pravo zahtijevati naknadu štete kombiniran je s objektivnim rokom nakon čijeg isteka oštećenik ne može zahtijevati ispunjenje te obveze bez obzira što subjektivni rok još nije protekao ili čak nije još niti počeo teći. Kako se predmetni štetni događaj zbio dana 20. veljače 2015. kada je i nastala predmetna šteta dok je za osobu štetnika tužiteljica mogla doznati najranije izdavanjem zapisnika o očevidu dana 27. veljače 2015., a uzimajući u obzir da je tužba podnesena dana 22. veljače 2017., to je evidentno kako predmetni zastarni rok nije protekao.

11. Nadalje, kako je prethodno pojašnjeno pod saznanjem oštećenika za nastalu štetu smatra se ne samo saznanje o postojanju štete već i o njenom obujmu tj. o elementima njene visine, dok je tužiteljica obujam štete tj. elemente njene visine doznala tek po provedenom vještačenju tijekom postupka (posljednje očitovanje vještaka dr. Žarka Rašića na ročištu 5. srpnja 2022.), time je evidentno kako niti u slučaju naknadno uređenog tužbenog zahtjeva od 7. veljače 2023., a za koji tuženik smatra da se radi o preinaci, nema govora o nastupu zastare predmetnog potraživanja. Slijedom svega navedenog, sud je prigovor zastare ocijenio u cijelosti neosnovanim.

12. Sud je nakon prvotno provedenog prvostupanjskog postupka dana 6. prosinca 2019. donio presudu pod poslovnim brojem Pn-546/17-38 kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 13.502,37 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 22. veljače 2017. do isplate, potom je tužiteljica odbijena u pogledu zahtjeva za isplatom iznosa od 300,00 kn, te je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate i tuženik je odbijen u cijelosti sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.

13. Povodom pravovremeno podnesene žalbe tuženika, Županijski sud u Splitu je rješenjem poslovni broj Gž-312/2020-3 od dana 13. listopada 2020. ukinuo presudu ovog suda od 6. prosinca 2019. te predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

14. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u presliku zapisnika o očevidu, medicinsku dokumentaciju tužiteljice, račun broj 2015UA0002897 od 20. veljače 2015., odštetni zahtjev, crno-bijelu fotografiju, situacijski plan mjesta nesreće te presliku fotodokumentacije očevida, izvida štete, fotografije u boji, te je proveden dokaz kombiniranim prometno-sudsko-medicinskim vještačenjem po vještacima Nevenu Erešu (prometni vještak) i dr. NA i dr. Vedrani Petrovečki (sudska medicina) kao i medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. Žarku Rašiću (kirurgu).

15. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim kao pod toč. II. izreke.

16. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja.

17. Među strankama je sporna odgovornost obzirom na korištenje sigurnosnog pojasa u trenutku štetnog događaja, visina tužbenog zahtjeva, opravdanost dosude pravične naknade zbog nastalih ozljeda te utuženi tijek kamata, kao i osnov i visina na ime tuđe pomoći i njege te je li u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev proteka zakonom propisani rok za zastaru potraživanja.

18. Nadalje, za istaknuti je kako je tužiteljica podneskom od 21. travnja 2017. navela kako u trenutku štetnog događaja nije bila vezana sigurnosnim pojasom čime nespornim svoj doprinos šteti u omjeru od 20%, a što je već uračunato u visinu tužbenog zahtjeva.

19. Tuženik se na predmetne navode tužiteljice nije očitovao.

20. Radi utvrđenja odgovornosti za zadobivanje tjelesnih ozljeda u predmetnom štetnom događaju, sud je proveo dokaz kombiniranim sudsko-medicinsko-prometnim vještačenjem po vještacima dipl. ing. Nevenu E rešu i dr. Davoru Mayeru.

21. Vještak dipl. ing. Neven Ereš u svom nalazu i mišljenju od 23. travnja 2018. navodi kako provedena analiza pokazuje da je vozilo u kojem se nalazila tužiteljica svojim prednjim lijevim dijelom naletjelo na prednji lijevi dio vozila osiguranika tuženika pri čemu su uzdužne simetrale vozila u trenutku sudara bile približno paralelne uz promjenu brzine vozila tužiteljice od oko 40-50 km/h dok je u nastavku kao posljedica sudara vozilo tužiteljice zarotirano stražnjim dijelom u smjeru suprotnom od smjera kretanja kazaljke na satu za oko 90-100 stupnjeva.

22. Vještak dr. Davor Mayer u svom nalazu i mišljenju od 23. travnja 2018. navodi kako je tužiteljica stradala u prometnoj nesreći kao putnica u putničkom kombi vozilu koje se prednjom lijevom stranom sudarilo s drugim vozilom . Vještak navodi kako je u dinamici odigravanja prometne nesreće kakva je utvrđena prometnim vještačenjem, tijelo tužiteljice u trenutku kontakta dvaju vozila silovito poletjelo prema naprijed i ulijevo. Promatranjem zadobivenih ozljeda u kontekstu utvrđene dinamike nesreće slijedi da tužiteljica u trenutku sudara nije bila vezana sigurnosnim pojasom pa je uslijed navedenog gibanja prema naprijed naletjela na čvrstu prepreku ispred mjesta sjedenja (naslon sjedala) pri čemu su nastale ozljede. Vještak navodi da je tužiteljica u trenutku nesreće bila vezana pojasom, smatra da bi bila izbjegnuta ozljeda rane na usni jer bi pojas ograničio kretanje glave prema naprijed i spriječio udar licem o prepreku. Nadalje, vještak navodi kako dopušta mogućnost da bi tužiteljica i u slučaju da je bila vezana pojasom, zadobila ozljedu koljena.

23. Obzirom na istaknute prigovore i primjedbe na provedeno kombinirano vještačenje, sud je proveo dokaz usmenim obrazloženjem vještaka dr. Davora Mayera na ročištu održanom dana 7. prosinca 2018. kojom prilikom je vještak dr. Davor Mayer istaknuo kako u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja. Navodi da se u odnosu na ozljedu u vidu rane na usni kod tužiteljice radilo o udaru područjem usana o čvrstu prepreku i to konkretno o stražnju plohu naslona sjedala ispred tužiteljice. Navodi da je natučenje koljena moglo nastati i u slučaju korištenja pojasa. Naime, i u tim okolnostima uzimajući u obzir dinamiku nesreće, prisutna oštećenja putničkog prostora i intenzitet sudara dopušta da bi tužiteljica došla koljenom u kontakt s poleđinom naslona sjedala ispred sebe. Kada pojašnjava dijagnozu istegnuća vrata postavljenu pet mjeseci nakon štetnog događaja te dovođenje iste u vezu sa štetnim događajem, vještak navodi kako iz dostupne medicinske dokumentacije ne razabire postojanje medicinskog kontinuiteta zapisa o tegobama od strane vrata pa iz tog razloga ne može uspostaviti uzročnu vezu. Smatra da su u predmetnoj prometnoj nesreći stečeni biomehanički preduvjeti za nastanak istegnuća vrata (trzajne ozljede) pa bi drugim riječima to značilo da je tužiteljica kritične zgode mogla zadobiti istegnuće vrata. Od zapisa koje može povezati s dijagnozom trzajne ozljede je onaj od neurokirurga dana 9. ožujka 2015. gdje se navodi bolnost u vratu. Nakon toga slijede zapisi o kontrolnim pregledima raznih specijalista gdje se ne spominju tegobe od strane vrata, pa smatra da navedeno govori o prekidu kontinuiteta. Pojašnjava da simptomi odnosno subjektivne tegobe i njihova pojava mogu biti odgođene, a primjer toga jest stanje medicinske dokumentacije gdje se u inicijalnom pregledu kirurga na dan događaja navodi da je vrat bezbolan, dok već spomenuti pregled neurokirurga od 9. ožujka 2015. konstatira i tužiteljičin navod o bolnosti vrata. Od dijagnostičke obrade inicijalno je učinjena RTG obrada vrata koja nije pokazala koštane traume. Vještak navodi da mu kao specijalistu sudske medicine nije u djelokrugu rada liječenje bolesnika, ali da je kompetentan za analizu i interpretaciju medicinske dokumentacije pri čemu dopušta razlike u toj interpretaciji između sudsko-medicinskog poimanja i kliničkog poimanja. Navodi kako kod tužiteljice medicinskom obradom nisu konstatirani objektivni znakovi koji bi bili odraz trzajne ozljede što znači da se ne radi o ozljedi u sudsko-medicinskom smislu. Bolnost vrata koju tužiteljica iskazuje kod pregleda neurokirurga predstavlja valjanu osnovu za postavljanje kliničke dijagnoze trzajne ozljede. Smatra da bi za ocjenu ozbiljnosti pojedinih zadobivenih ozljeda, stanja i eventualnih posljedica istih trebalo provesti vještačenje po vještaku odgovarajuće grane kliničke medicine.

24. Nadalje, nakon ukidne odluke drugostupanjskog suda, ovaj sud je od vještaka dr. Davora Mayera zatražio dopunsko očitovanje te je isti dana 7. listopada 2022. naveo kako nakon uvida u cjelokupni zdravstveni karton tužiteljice citirani zapisi iz zdravstvenog kartona predstavljaju nove elemente koji promatrani u cjelini sa zapisima iz medicinske dokumentacije od ranije sadržane u spisu, govore u prilog postojanja medicinskog kontinuiteta tegoba od strane vrata kod tužiteljice nakon štetnog događaja, a da je ocjena značajnosti ovih tegoba, u smislu ocjene pojedinih vidova štete, u domeni vještaka kirurške struke.

25. Dr. Davor Mayer se nadalje očitovao i usmeno na ročištu dana 14. studenog 2022. kojom prilikom je naveo kako zapisi iz zdravstvenog kartona tužiteljice, koji je u međuvremenu odnosno nakon izrade osnovnog nalaza i mišljenja dostavljen u spis, predstavljaju nove elemente koji su od utjecaja na ranije iznesene zaključke i to u smislu da govore za postojanje medicinskog kontinuiteta tegoba od strane vrata kod tužiteljice, a nakon štetnog događaja. Slijedom navedenog ističe kako može dovesti u vezu predmetnu ozljedu vrata kod tužiteljice sa predmetnim štetnim događajem. Navodi da se zdravstveni karton odnosi na razdoblje od 2008. pa nadalje. U razdoblju od prosinca 2012. pa do 2. ožujka 2015. nema u zdravstvenom kartonu zapisa vezanih za vrat tužiteljice. Prema stanju kartona tužiteljica se prvi puta nakon događaja javila svom obiteljskom liječniku dana 23. veljače 2015. gdje se navodi da je tužiteljica stradala u prometnoj nesreći, da je sjedila na stražnjem sjedalu, udarila bradom u prednje sjedalo te udarila i lijevo koljeno. Tegobe od strane vrata navode se u zdravstvenom kartonu prvi puta 2. ožujka 2015. no ne sadrži zapis o tjelesnom statusu pa tako ni primjerice o funkcionalnom statusu vrata toga dana, s time da napominje da je ovo čest slučaj u zdravstvenim kartonima i da su zapisi šturi. Temeljem tog istog zapisa od 2. ožujka 2015. vidljivo je da je tužiteljica od strane liječnika obiteljske medicine upućena na pregled neurokirurgu pod radnom dijagnozom istegnuća vrata (trzajne ozljede). U nalazu od 2. ožujka 2015. zapisane su šifrom dijagnoze akutne stresne reakcije i istegnuća vrata (S16). Sljedeći zapis u zdravstvenom kartonu koji se odnosi na vrat datira od 15. lipnja 2015. kada je tužiteljica prijavila trnce u rukama, zglobu i vratu, te je ponovno navedena dijagnoza istegnuća vrata i tužiteljica je upućena na pregled neurokirurgu. Osim navedenih subjektivnih tegoba, u dokumentaciji je i nalaz od 23. srpnja 2015. koji kada se promatra u cjelini s drugim medicinskim podacima govori za kontinuitet odnosno medicinski prihvatljivu posljedicu ozljeđivanja vrata. Točno je kako se u nalazu fizijatra od 22. svibnja 2015. ne navode tegobe od strane vrata, a moguće objašnjenje za to jest da je intervencija fizijatra bila usmjerena na tegobe od strane koljena pa je za pretpostaviti da su pri tom pregledu one bile dominantne. Od dijagnostičke obrade vezane za vrat odnosno vratnu kralježnicu tužiteljici je učinjeno RTG snimanje vratne kralježnice u okviru obrade dana 20. veljače 2015., te su slijedili klinički pregledi. Objektivan nalaz koji je odraz istegnuća vrata jest nalaz kliničkog pregleda od 23. srpnja 2015. kada je konstatirana napetost vratnog mišićja.

26. Tuženik je u cijelosti prigovorio nalazu i mišljenju vještaka dr. Davora Mayera te je predložio provođenje novog vještačenja po vještaku sudske medicine obzirom smatra da su za isto ispunjeni uvjeti.

27. Sud je vanraspravnim rješenjem od 15. studenog 2022. odredio provođenje novog sudsko-medicinskog vještačenja po vještaku dr. Vedrani Petrovečki sukladno čl. 261. st. 2. ZPP-a, a koja je u svom nalazu i mišljenju od 26. srpnja 2023. navela kako iz medicinske dokumentacije proizlazi da su pri prvom ambulantnom pregledu, kao i daljnjim kontrolnim pregledima u tužiteljice koja je stradala u predmetnom štetnom događaju bile postavljene dijagnoze natučenja i rane razderotine donje usnice, natučenja i rane razderotine lijevog koljena, istegnuća mišića uz vratnu kralježnicu i akutne reakcije na stres. Navodi kako je vještačenjem potrebno utvrditi koje su ozljede koje je zadobila tužiteljica u štetnom događaju i koje bi ozljede bile izbjegnute da je tužiteljica u trenutku štetnog događaja bila vezana sigurnosnim pojasom. Vještak navodi kako pri dinamici odvijanja štetnog događaja koja proizlazi iz stanja spisa i nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da su na sve predmete u vozilu, pa tako i na tijelo tužiteljice, djelovale sile deceleracije uz promjenu brzine vozila u kojem se nalazila tužiteljica od oko 40-50 km/h. U trenutku djelovanja ovakve sile tijelo tužiteljice je nezaustavljivo poletjelo prema naprijed. Ozljeda u vidu natučenja i rane razderotine donje usnice nastala su nalijetanjem glave tužiteljice na prepreke u prostoru ispred tužiteljice – u konkretnom slučaju naslon stolice ispred nje. Da je u trenutku odvijanja ovog štetnog događaja koristila sigurnosni pojas nastanak ove ozljede bio bi izbjegnut. Glava, koja nije fiksirana, već je slobodna, neovisno o korištenju sigurnosnog pojasa, reagira na sile akceleracije i deceleracije. Stoga je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju mogla zadobiti trzajnu ozljedu vratne kralježnice, pri čemu promjena brzine od oko 40-50 km/h omogućuje nastanak trzajne ozljede vratne kralježnice i u potpuno zdrave kralježnice. Natučenje i ranu razderotinu lijevog koljena tužiteljica je također mogla zadobiti usprkos korištenju sigurnosnog pojasa. Vještak navodi kako se ozljede koje je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju uklapaju u dinamiku odvijanja predmetnog štetnog događaja. Vještak navodi kako je usprkos korištenju sigurnosnog pojasa tužiteljica je mogla zadobiti trzajnu ozljedu vratne kralježnice, kao i natučenje i ranu razderotinu lijevog koljena.

28. Tuženik je prigovorio izrađenom nalazu i mišljenju te predložio usmeno očitovanje vještaka dr. Vedrane Petrovečki, a koji dokaz je sud proveo na ročištu održanom dana 20. studenog 2023. kojom prilikom je vještak dr. Vedrana Petrovečki istaknula da je iz prijepisa medicinske dokumentacije koju je navela u svom nalazu razvidno da se trzajna ozljeda odnosno istegnuće mišića vrata prvi put spominje 9. ožujka 2015. na klinici za neurokirurgiju (list 14) gdje se navodi dijagnoza stanja po trzajnoj ozljedi istegnuća vrata. Dana 11. ožujka 2015. dijagnoza je upisana u osobni zdravstveni karton, tako da je zapravo prvi put dijagnoza postavljena 17 dana po štetnom događaju. Kada se postavlja pitanje kontinuiteta samog liječenja u svezi trzajne ozljede vratne kralježnice, ista se navodi ponovo 20. srpnja 2015.

29. Dr. Vedrana Petrovečki se naknadno po traženju tužiteljice očitovala pisanim putem dana 11. rujna 2024. kada je istaknula kako nastavno na izračun prometnog vještaka koji je utvrdio da je promjena brzine vozila (usporenje, deceleracija) u kojem se nalazila tužiteljica u trenutku sudara iznosila oko 40-50 km/h, navodi da u sudskoj medicini postoji podjela rizika za nastanak trzajne ozljede vratne kralježnice. Ističe kako postoji samo podjela temeljem koje se procjenjuje mogućnost nastanka trzajne ozljede vratne kralježnice. Izračunata promjena brzine oko 40-50 km/h omogućava nastanak trzajne ozljede vratne kralježnice i u osoba koje do tada nisu imale promjene na vratnoj kralježnici (degenerativne, prethodno postojeće traume i sl.) i upravo suprotno, zbog mogućih, teških i životno ugrožavajućih ozljeda drugih dijelova tijela koje mogu nastati pri tako velikim promjenama brzine, blaži oblici trzajne ozljede vrata mogu ostati neotkrivene. U e-Kartonu tužiteljice postoji medicinski logičan slijed i kontinuitet tegoba s vratom. Dijagnostika i liječenje su u domeni liječnika kliničara. Međutim, liječnici koji liječe pacijente nisu upoznati s dinamikom odvijanja prometnih nezgoda/nesreća, već dijagnoze postavljaju i temeljem iskaza pacijenata pri prvom pregledu. Pri tom se u medicinskoj dokumentaciji navode i dijagnoze koje nisu objektivno utvrđene, dijagnoze ozljeda koje u dinamici odvijanja štetnih događaja nisu mogle nastati i slično. Zapravo bi se ovdje radilo o radnim dijagnozama, koje treba daljnjim dijagnostičkim postupcima potvrditi ili isključiti čime je i potrebno provesti sudsko-medicinsko vještačenje koje će zaključivati o mogućnosti nastanka ozljeda i temeljem okolnosti ozljeđivanja u dinamici odvijanja štetnih događaja. Konkretan zaključak vještačenja je da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju mogla zadobiti trzajnu ozljedu vrata. U osnovnom nalazu i mišljenju jasno je navela da „…je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju mogla zadobiti trzajnu ozljedu vratne kralježnice, pri čemu promjena brzine od oko 40-50 km/h omogućuje nastanak trzajne ozljede vratne kralježnice i u potpuno zdrave kralježnice“.

30. Tuženik je ostao kod svih istaknutih prigovora te predložio provođenje novog sudsko-medicinskog vještačenja što je ovaj sud odbio raspravnim rješenjem na ročištu dana 29. listopada 2024. obzirom sud smatra kako je vještak dr. Vedrana Petrovečki svojim i pisanim i usmenim dodatnim obrazloženjem otklonila sve istaknute primjedbe i prigovore stranaka, a da bi provođenje novog vještačenja bilo u suprotnosti sa načelom ekonomičnosti i efikasnosti parničnog postupka.

31. Nadalje, sporno je i je li tužiteljica doprinijela zadobivanju tjelesnih ozljeda u predmetnom štetnom događaju i je li ista isključivo odgovorna za zadobivene tjelesne ozljede obzirom ista nije bila vezana sigurnosnim pojasom u trenutku štetnog događaja.

32. Sud prvenstveno ističe kako za štetu koju je pretrpjela tužiteljica kao putnik u vozilu osiguranom kod tuženika odgovaraju imatelji motornih vozila koja su sudjelovala u štetnom događaju solidarno i prema načelu objektivne odgovornosti te je za djelomično oslobođenje od odgovornosti za štetu u ovom postupku relevantno samo je li tužiteljica doprinijela nastanku štete, sukladno odredbi članka 1069. ZOO- a.

33. Tužiteljica može zahtijevati naknadu cjelokupnog utuženog iznosa od tuženika dok će se pitanje eventualne krivnje svakog od vozača motornih vozila koji su sudjelovali u nastanku štetnog događaja rješavati u regresnoj parnici između tih osoba, u smislu odredbe članka 1072. ZOO-a.

34. U odnosu na eventualni doprinos tužiteljice zadobivanju predmetnih tjelesnih ozljeda, a uslijed činjenice da ista u trenutku štetnog događaja nije bila vezana sigurnosnim pojasom, što sama tužiteljica ne spori, sud ukazuje kako je provedenim kombiniranim vještačenjem utvrđeno kako je usprkos korištenju sigurnosnog pojasa tužiteljica mogla zadobiti trzajnu ozljedu vratne kralježnice, kao i natučenje i ranu razderotinu lijevog koljena, a da bi tužiteljica korištenjem sigurnosnog pojasa izbjegla samo ozljedu donje usnice u vidu rane razderotine. Sud ukazuje kako navedena ozljeda nije niti uzeta u obzir pri medicinskom vještačenju, kao ozljeda koja je od utjecaja na smanjenje životnih aktivnosti, niti pri procjeni trajanja intenziteta bolova, straha, smanjenja životnih aktivnosti, potrebe za tuđom pomoći, a kako će to sud pojasniti u nastavku obrazloženja ove presude. S obzirom na navedena utvrđenja iz provedenog kombiniranog vještačenja, sud smatra kako na strani tužiteljice nema mjesta doprinosu ili isključivoj odgovornosti za zadobivanje utvrđenih ozljeda u predmetnom štetnom događaju, čime sud navedeni prigovor tuženika smatra u cijelosti neosnovanim.

35. Nadalje, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Vedrane Petrovečki i dipl. ing. Nevena Ereša budući su isti izrađeni po stručnim osobama nakon izvršenog uvida u potrebnu dokumentaciju, a nalaz i mišljenje, kako pisani tako i usmeni dio, valjano je obrazložen, dan u suglasju sa suvremenim dostignućima znanosti sudske medicine i prometne znanosti.

36. Naime, vještaci su detaljno opisali dinamiku nastanka štetnog događaja kao i dinamiku zadobivanja ozljeda kod tužiteljice te uzročno-posljedičnu vezu između zadobivenih ozljeda tužiteljice i predmetnog događaja nalazeći uporište za ocjenu istih u medicinskoj dokumentaciji tužiteljice kao i priloženoj dokumentaciji (zapisnik o očevidu, crno-bijelu fotografiju, situacijski plan mjesta nesreće te presliku fotodokumentacije očevida, izvida štete, fotografije u boji) sastavljenoj po predmetnom događaju, slijedom čega je predmetno vještačenje u cijelosti objektivno i prihvatljivo.

37. Nadalje, u odnosu na provedeno sudsko-medicinsko vještačenje po vještaku dr. Davoru Mayeru, sud ističe kako na prethodno navedena utvrđenja, prihvaća i nalaz vještaka dr. Davora Mayera koji je naknadnim očitovanjima nakon prvotno izrađenog nalaza i mišljenja u kojem je isključio mogućnost zadobivanja trzajne ozljede vrata obzirom je naveo kako iz dostupne medicinske dokumentacije ne razabire postojanje medicinskog kontinuiteta zapisa o tegobama od strane vrata pa iz tog razloga ne može uspostaviti uzročnu vezu, da bi isti potom naveo kako nakon uvida u zdravstveni karton tužiteljice nalazi nove elemente koji, promatrani u cjelini sa zapisima iz medicinske dokumentacije od ranije sadržane u spisu, govore u prilog postojanja medicinskog kontinuiteta tegoba od strane vrata kod tužiteljice nakon štetnog događaja u dijelu čime sud navedeni dio nalaza vještaka dr. Davora Mayera smatra prihvatljivim. Naime, sud je na prijedlog tuženika proveo dokaz novim sudsko-medicinskim vještačenjem obzirom je smatrao kako su ispunjeni uvjeti sukladno čl. 261. st. 2. ZPP-a, a u svrhu valjanog utvrđenja zadobivenih ozljeda tužiteljice u predmetnom štetnom događaju kao i eventualnog doprinosa iste, a iz novog sudsko-medicinskog vještačenja po vještaku dr. Vedrani Petrovečki je zapravo potvrđen naknadno zauzeti stav vještaka dr. Davora Mayera, kako je to prethodno navedeno.

38. Sud prvenstveno ukazuje kako je iz priložene dokumentacije u spisu kao i iz provedenog kombiniranog vještačenja jasno utvrđeno kako je tužiteljica stradala kao putnik u automobilu, a što ne spori ni tuženik. Nadalje, ista je prema utvrđenjima vještaka dr. Vedrane Petrovečki kao i dopunskom nalazu i mišljenju dr. Davora Mayera, a čiji je nalaz i mišljenje u cijelosti prihvatio, u predmetnom štetnom događaju zadobila trzajnu ozljedu vrata, ranu razderotinu i natučenje koljena, a koje ozljede je tužiteljica mogla zadobiti neovisno o korištenju sigurnosnog pojasa u trenutku štetnog događaja, dok bi da je koristila sigurnosni pojas ista izbjegla zadobivanje rane razderotine donje usnice, a koja ozljeda nije u vezi sa zaostalim posljedicama i smanjenjem životnih aktivnosti tužiteljice, kako to proizlazi iz provedenog medicinskog vještačenja, koje sud obrazlaže u nastavku ove odluke. Time sud ukazuje kako prema navedenim utvrđenjima suda, tužiteljica ničime nije doprinijela nastanku štetnih posljedica proizašlih iz predmetnog štetnog događaja u vidu zadobivenih ozljeda. Kako je sud nakon tako provedenog kombiniranog vještačenja smatrao utvrđenim da je tužiteljica u navedenim okolnostima predmetnog štetnog događaja mogla zadobiti ozljedu istegnuća mišića vratne kralježnice, kao i natučenje i gnječno-razdernu ranu lijevog koljena te ranu razderotinu donje usnice, a da je utvrđen i medicinski kontinuitet tegoba od strane vrata kod tužiteljice nakon štetnog događaja kako je to prethodno pojašnjeno i kako to ističu sudsko-medicinski vještaci, to sud smatra kako je provedenim kombiniranim sudsko-medicinsko-prometnim vještačenjem utvrđeno kako utvrđene ozljede tužiteljice stoje u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem te da nema govora o isključivoj odgovornosti tužiteljice ili doprinosa za zadobivanje istih, osim za ranu donje usnice, a koja nije od utjecaja na smanjenje životnih aktivnosti proizašlih iz predmetnog štetnog događaja, niti je pri procjeni trajanja intenziteta bolova, straha, smanjenja životnih aktivnosti, potrebe za tuđom pomoći, medicinski vještak kirurg cijenio ranu donje usnice, kako je to dalje u presudi obrazloženo .

39. Radi utvrđenja visine i zadobivenih tjelesnih ozljeda u predmetnom štetnom događaju, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po dr. Žarku Rašiću.

40. Tako iz nalaza i mišljenja vještaka od 1. ožujka 2019. proizlazi da je tužiteljica dana 20. veljače 2015. stradala na način opisan u tužbi kao putnik u automobilu te da je pri tome zadobila tjelesne ozljede i to istegnuće mišića vratne kralješnice, natučenje i gnječno-razdernu ranu lijevog koljena te ranu donje usnice. Vještak ističe kako je liječenje završeno 19. kolovoza 2015. nakon obavljene fizikalne terapije i učinjenog MR lijevog koljena. Po provedenom liječenju su zaostale trajne posljedice od 3% koje se očituju u ograničenoj pokretljivosti vratne kralješnice, povremenim bolovima u vratu prilikom dužeg rada u nefiziološkom položaju glave i vrata, ograničenoj pokretljivosti lijevog koljena u lakom stupnju te povremenim bolovima u lijevom koljenu prilikom dužeg stajanja ili penjanja po stepenicama. Također, vještak navodi kako je tužiteljica pretrpjela bol jakog intenziteta u trajanju od sumarno 2 dana, srednjeg intenziteta sumarno 5 dana i manjeg intenziteta sumarno 45 dana, a da su bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti. Primarni strah bio je jakog intenziteta i kratkotrajan. Sekundarni strah jakog intenziteta tužiteljica je trpjela kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta kumulativno 8 dana, te blažeg 30 dana po štetnom događaju (što je obzirom na omašku u pisanom nalazu i mišljenju gdje je izostavljen dio ocjene za sekundarni strah srednjeg intenziteta, vještak naknadno ocijenio na ročištu dana 11. lipnja 2019.). Tuđa pomoć i njega bila je potrebna tužiteljici 2 sata dnevno kroz 20 dana te još 20 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), pomoć pri odlasku na tržnicu, trgovinu i slično. Nadalje, vještak navodi kako je kod tužiteljice zaostalo i naruženje u vidu ožiljaka u području lijevog koljena koji su jedva vidljivi s udaljenosti od jednog metra te da navedeno predstavlja naruženje lakog stupnja. Vještak nadalje navodi i da je trošak liječenja u iznosu od 102,37 kn KBC Rijeka od 23. veljače 2015. opravdan jer se odnosi na trošak za učešće (participaciju) u troškovima liječenja za osobe koje nemaju dopunsko osiguranje.

41. Obzirom na istaknuti prigovor tuženika na nalaz i mišljenje vještaka dr. Žarka Rašića, sud je proveo dokaz usmenim obrazloženjem vještaka koji je na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 11. lipnja 2019. istaknuo kako je pri izradi nalaza i mišljenja uzeo u obzir medicinsku dokumentaciju, pregled tužiteljice kao i navode vještaka sudske medicine te da pri procjeni trajanja intenziteta bolova, straha, smanjenja životnih aktivnosti, potrebe za tuđom pomoći, nije cijenio ranu donje usnice. Što se tiče istegnuća mišića vrata, prema medicinskoj dokumentaciji u spisu te nakon kliničkog pregleda cijenio je smanjenje životne aktivnosti jer i sam vještak sudske medicine navedenu ozljedu nije isključio. A što se tiče nalaza fizijatra od 22. svibnja 2015. i nalaza fizijatra od 23. srpnja 2015. navodi da u nalazu od 22. svibnja 2015. nema opisa tegoba i pokretljivosti vrata, dok se u nalazu fizijatra od 23. srpnja 2015. opisuju bolovi u vratu, trnci prema lijevoj ruci, napeta vratna muskulatura i slično te je navedeni nalaz povezao sa predmetnim štetnim događajem iz veljače 2015. Nakon prvog pregleda učinjena je RTG vratne kralješnice, te je to bila indikacija nadležnog liječnika koji je pregledao tužiteljicu. Ne može navesti je li tužiteljica prije predmetnog štetnog događaja imala tegobe s vratnom kralješnicom jer nije izvršio uvid u zdravstveni karton, ali je uzeo u obzir anamnestički podatak koji je tužiteljica navela na kliničkom pregledu da prije predmetnog štetnog događaja nije imala tegobe sa strane vrata i lijevog koljena. Cijeni sekundarni strah jačeg intenziteta kumulativno 2 dana, srednjeg 8 i manji 30 dana, te navodi kako nema kasnog straha.

42. Obzirom na navedeno, sud je pribavio cjelokupni zdravstveni karton tužiteljice te potom pozvao vještaka dr. Žarka Rašića da nakon izvršenog uvida u isti sačini dopunski nalaz i mišljenje što je isti učinio dana 12. rujna 2021. kojom prilikom je naveo da ako se uzme obzir klinička slika, anamnestički podaci, obrada i terapija sa stajališta kliničke medicine da nema razloga za sumnju u pravilnost dijagnoze trzajne ozljede vratne kralješnice i podataka iz medicinske dokumentacije. Napetost muskulature vratne kralješnice je jedan od objektivnih znakova i ozljede vratne kralješnice odnosno trzajne ozljede vratne kralješnice te je zabilježen u nalazu fizijatra od 23. srpnja 2015. Uvidom u medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton nema podataka o ranijim tegobama s vratnom kralješnicom. Dijagnostika i liječenje je u domeni liječnika kliničara. Ozljede radi kojih se tužiteljica liječila navedene su u pisanom nalazu i mišljenju. Vještak navodi kao je ocjena straha bolova, potrebe za tuđom pomoći, te naruženja i iskazana sumarno s ostalim opisanim ozljedama. Također vještak navodi kako nakon uvida u zdravstveni karton tužiteljice ostaje pri pisanom nalazu i mišljenju od 1. ožujka 2019.

43. Vještak se nadalje obzirom na primjedbe tužiteljice, ponovno očitovao pisanim putem dana 4. listopada 2021. gdje je naveo kako su u ocjeni smanjenja životnih aktivnosti navedene zadobivene ozljede i to natučenje lijevog koljena i istegnuće mišića vratne kralježnice koje su s kliničkog aspekta dovele do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od ukupno realno 3%, koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratne kralješnice, povremenim bolovima u vratu prilikom dužeg rada u nefiziološkom položaju glave i vrata, ograničenoj pokretljivosti lijevog koljena u lakom stupnju te povremenim bolovima u lijevom koljenu prilikom dužeg stajanja ili penjanja po stepenicama. Sukladno tome dominantne ozljede su istegnuće mišića vratne kralježnice i natučenje lijevog koljena radi kojih je i ocijenjeno smanjenje životnih aktivnosti. Ozljeda usnice nije dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti.

44. Dodatnim očitovanjem, na traženje tužiteljice, od dana 27. travnja 2022. vještak dr. Žarko Rašić istaknuo je kako je u pisanom nalazu i mišljenju vještak dr. Davor Mayer naveo „ da je tužiteljica bila vezana pojasom bili bi izbjegnuta ozljeda lica (rana na usnici) jer bi pojas ograničio kretanje glave prema naprijed i priječio udar licem o prepreku. Dopuštena je mogućnost da bi tužiteljica zadobila ozljedu koljena da je bila vezana pojasom. Također je izvršio uvid u raspravni zapisnik od 7. prosinca 2018. gdje je navedeno da su u prometnoj nesreći stečeni biomehanički uvjeti za nastanak istegnuća mišića vratne kralješnice, da je u raspravnom zapisniku od 11. lipnja 2019. naveo kako je u pisanom nalazu i mišljenju uzeo u obzir medicinsku dokumentaciju, pregled tužiteljice i navode vještaka sudske medicine te pri procjeni trajanja i intenziteta bolova, straha smanjenja životnih aktivnosti potrebe za tuđom pomoći nije cijenio ranu donje usnice. Sam vještak sudske medicine naveo je da u predmetnom štetnom događaju tužiteljica ne bi zadobila navedenu ozljedu da je bila vezana. Slijedom navedenog, nakon ponovnog uvida u medicinsku dokumentaciju u spisu, nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine, svojeg pisanog nalaza i mišljenja i usmenog očitovanja navodi da je pri izradi nalaza i mišljenja dakle ocjene trajanja i intenziteta bolova, trajanja i intenziteta straha, smanjenja životnih aktivnosti, te potrebe za tuđom pomoći uzeo u obzir nalaz vještaka sudske medicine prema kojem tužiteljica da je bila vezana sigurnosnim pojasom ne bi zadobila ozljedu usnice te stoga niti nije izvršena ocjena trajanja i intenziteta bolova, trajanja i intenziteta straha, potrebe za tuđom pomoći vezanom za ozljedu usnice. Zaključno nakon kompletne dodatne analize sve relevantne dokumentacije vezano za zaključivanje o utjecaju rane donje usnice navodi da rana donje usnice nije od utjecaja za ocjenu kvalifikatornih okolnosti iznesenih u pisanom nalazu i mišljenju od 1. ožujka 2019.

45. Vještak dr. Žarko Rašić očitovao se i usmeno na ročištu za glavnu raspravu dana 5. srpnja 2022. kada je istaknuo da je u pisanom očitovanju od 27. travnja 2022. naveo da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju mogla zadobiti istegnuće mišića vratne kralježnice jer je i u usmenom očitovanju vještak sudske medicine naveo da su u prometnoj nesreći stečeni biomehanički uvjeti za nastanak istegnuća mišića vrata. Činjenica je da u medicinskoj dokumentaciji nema prema mišljenju tuženika jasnih i objektivnih faktora za utvrđivanje istegnuća mišića vratne kralježnice no u pisanom nalazu i mišljenju je naveo i da bolnost vratne kralježnice na koju se tužiteljica žalila i koja je opisana u nalazu neurokirurga od 9. ožujka 2015. predstavlja znak zadobivene ozljede, a u svojoj dijagnozi neurokirurg je naveo stanje po trzajnoj ozljedi vrata te posttraumatsku glavobolju i vrtoglavicu. Nadalje, vještak navodi kako kasnije i fizijatar postavlja dijagnozu istegnuća mišića vratne kralježnice.

46. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Žarka Rašića, obzirom je isti izrađen po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u potrebnu dokumentaciju i pregled tužiteljice, a nalaz i mišljenje, kako pisani tako i usmeni dio, valjano je obrazložen, dan u suglasju sa suvremenim dostignućima medicinske znanosti.

47. Naime, vještak je detaljno opisao ozljede koje je tužiteljica zadobila nalazeći uporište za ocjenu istih u medicinskoj dokumentaciji i pregledu tužiteljice te je na temelju nedvojbeno utvrđenih ozljeda dao ocjenu fizičkih bolova, straha, zaostalih trajnih posljedica kao i zaostalog naruženja, te potrebom i opsegom tuđe pomoći, slijedom čega je predmetno vještačenje u cijelosti objektivno i prihvatljivo.

48. Slijedom svega navedenog i dokumentacije koja prileži spisu te iz provedenih dokaza, proizlazi da je povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime je istoj nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1046. ZOO-a.

49. Utvrđena težina povreda i okolnosti u slučaju opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su u konkretnom slučaju pravo na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane i isprepletene oblike tih povreda, ukazuje se opravdanim dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete.

50. Sud je raspravljao i utvrdio činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi: fizičke bolove, strah, te zaostale trajne posljedice zbog smanjenja životnih aktivnosti kao i zaostalog naruženja budući su one u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

51. Naime, kada je riječ o dosuđenju pravične novčane naknadne neimovinske štete, za istaknuti je da pravična novčana naknada nema samo kompenzacijsku već i satisfakcijsku funkciju, gdje su navedene funkcije pravične novčane naknade fokusirane na oštećenika i potrebu da se on barem približno dovede u stanje u kojem je bio prije poduzimanja štetne radnje i nastupanja njezinih štetnih posljedica.

52. Za istaknuti je kako je tužiteljica kao putnik u automobilu nedvojbeno bila sudionikom predmetnog štetnog događaja, da je ista zadobila tjelesne ozljede pobliže opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji te da je za predmetni štetni događaj isključivo odgovoran osiguranik tuženika, kao i da je ista zadobila ozljede koje su zahtijevale od tužiteljice mirovanje i primjenu adekvatnog liječenja kako bi došla u stanje u kojem je bila prije nastupanja štetnih posljedica predmetnog događaja, odnosno prije zadobivenih ozljeda i pretrpljenog straha i fizičkih bolova.

53. Uzimajući u obzir sve navedene činjenice, a posebice vrstu ozljeda, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, te pretrpljeni strah prema utvrđenju vještaka dr. Žarka Rašića, a čiji je nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvatio kako je to prethodno pojašnjeno, te neugodnosti koje je tužiteljica trpjela tijekom liječenja, kao i trajanje i intenzitet fizičkih bolova, straha, te zaostalih trajnih posljedica i duševnih boli zbog zaostalog naruženja (koje tuženik nije osporio, a kako je sud u cijelosti prihvatio navedenu ocjenu istog iz nalaza i mišljenje vještaka dr. Žarka Rašića kao i cijeli nalaz i mišljenje vještaka, to sud smatra kako bi poseban dolazak tužiteljice na ročište radi neposrednog uvida suda u isti bio u suprotnosti sa načelom ekonomičnosti i efikasnosti postupka posebice uzimajući u obzir kako se radi o naruženju lakog stupnja koji je jedva vidljiv s udaljenosti od jednog metra), to sud smatra kako tužiteljici pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede na duševno i tjelesno zdravlje temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, u ukupnom iznosu od 2.389,01 eura koliko je tužiteljica i zatražila (na ime pretrpljenih fizičkih boli, pretrpljenog straha, zaostalih trajnih posljedica u omjeru od 3% i zaostalog naruženja u lakom stupnju), slijedom čega je odlučeno kao pod toč. I. izreke.

54. Temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge troškove u vezi s time. Time je sud našao osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice s osnova neimovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u visini od 199,20 eura. Prema odredbama čl. 1089. st. 2. ZOO-a tužiteljica ima pravo na naknadu troškova neophodne tuđe pomoći i njege prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana bila sposobna pružiti takvu uslugu. Tužiteljica ima pravo na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu i onda kada je ta pomoć pružena besplatno, što je ovdje slučaj (tužiteljica nije dostavila račun ovlaštene ustanove za pružanje takvih usluga) uz naznaku da se radilo o pružanju tuđe pomoći i njege nakon liječničke obrade te otpusta kući, a po zadobivenim ozljedama.

55. Sud je prema slobodnoj ocjeni, a primjenom čl. 223. ZPP-a i čl. 10. ZPP-a, jer bi svaki drugi način utvrđivanja uzrokovao nerazmjerne troškove, a također bi postupak u ovoj pravnoj stvari bio nepotrebno produžen, imajući u vidu domicil tužitelja i cijenu radne snage koja je sposobna pružiti slične usluge, a sve bez poreznog opterećenja, utvrdio da je cijena jednog sata za pružanje pomoći i njege primjerena u iznosu od 3,32 eura.

56. Iz nalaza i mišljenja utvrđeno je kako je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 60 sati, a koju pomoć su istoj pružali ukućani, te se ista sastojala u pomoći pri obavljanju osobne higijene, odijevanja, hranjenja, dok je cijenu sata u visini od 3,32 eura utvrdio sud, kako je to prethodno navedeno, to tužiteljici, a temeljem čl. 1089. st. 2. ZOO-a u svezi odredbe čl. 223. ZPP-a pripada pravo na iznos naknade štete za tuđu pomoć u visini od 199,20 eura, no kako je tužiteljica tužbenim zahtjevom zatražila iznos od 159,27 eura, a što je povoljnije za tuženika, to je sud navedenom zahtjevu tužiteljice udovoljio i istoj dosudio zatraženi iznos, čime je odlučeno kao pod toč. I. izreke.

57. Člankom 12. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje ZOOP), koji je lex specialis u odnosu na ZOO, određeno je da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu tog zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva: obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Odredbom čl. 12. st. 3. ZOOP-a određeno je da je odgovorni osiguratelj dužan isplatiti iznos naknade štete u roku iz st. 1. ovog članka, a u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete.

58. Nadalje, stavkom 4. istog članka ZOOP-a određeno je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 1. ovog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

59. Da bi tuženik mogao isplatiti tužiteljici naknadu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć, mora mu biti poznat, kako opseg, tako i visina njegove obveze, a za to je nužno da je tuženiku dostavljena relevantna medicinska dokumentacija na temelju koje se može utvrditi u kojem opsegu je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja tužiteljice te koji je opseg potrebne tuđe pomoći. Sud ukazuje nadalje kako tužiteljica navedene kamate potražuje od dana podnošenja tužbe, a ne od odštetnog zahtjeva iako je u spis dostavila dokaz i o podnošenju istog dana 2. ožujka 2015.

60. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka proizlazi da je liječenje tužiteljice završeno 19. kolovoza 2015. Nadalje, sud ističe da je zaključkom sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog u Šibeniku, broj Su- IV-155/16 zaključeno da zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete teku od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguratelju, a ako takav zahtjev nije bio podnesen, onda od podnošenja tužbe, i to za onu štetu koja je u tom trenutku nastala, odnosno, koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva (tako i Rev 1056/2017-3 od 27. travnja 2021. i Rev-1721/2015 od 23. ožujka 2022.). Slijedom navedenog, obzirom na izražena mišljenja u odlukama Vrhovnog suda RH, sud ukazuje kako time tužiteljica ima pravo na zatezne kamate na neimovinsku štetu od trenutka podnošenja tužbe, kako ista i potražuje, čime su zakonske zatezne kamate dosuđene tužiteljici od 22. veljače 2017. čime je odlučeno kao u točki II. izreke.

61. Nadalje, tužiteljica ima pravo na zatezne kamate na imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega) sukladno čl. 1086. ZOO-a od trenutka nastanka štete, no kako tužiteljica navedene kamate potražuje i od kasnijeg datuma, od dana podnošenja tužbe od 22. veljače 2017., a što je povoljnije za tuženika, to je sud u odnosu na zakonske zatezne kamate na imovinsku štetu odlučio kao u točki II. izreke.

62. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

63. Odluka o troškovima, temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, čl. 155. ZPP- a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika rad (Narodne novine broj 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa) te priloženim troškovnicima, sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 2.561,87 eura prema postavljenom tužbenom zahtjevu od 7.2.2023. dok je stopa zatezne kamate na trošak određena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Tužiteljici je tako priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 4.845,08 eura i to na ime sastava odštetnog zahtjeva, tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. te podneska od 21.4.2017., 19.6.2019., 21.2.2020. i 7.2.2023. (maksimalno 4 obrazložena podneska tijekom prvostupanjskog postupka) potom za pristup na ročište dana 5.7.2017., 7.12.2018., 11.6.2019., 21.10.2019., 5.7.2022., 11.10.2022., 14.11.2022., 20.11.2023., 29.10.2024. i 24.1.2025. za svaku radnju u iznosu od po 200,00 eura, kao i za pristup na ročište dana 10.10.2018., 30.3.2021. i 13.5.2021. u iznosu od 50,00 eura (obzirom su navedena ročišta odgođena prije početka raspravljanja čime stranka ima pravo na 25% od zatražene visine) te uz pripadajući PDV 25%, čemu je valjalo pridodati i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 159,27 eura i dopunskog vještačenja u iznosu od 132,72 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11 i 9/21), čime je odlučeno kao pod toč. III. izreke u odnosu na trošak tužitelja i u točki IV. izreke u odnosu na trošak tuženika.

64. Odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

65. Tužiteljici nije priznat trošak za pristup vještaka u iznosu od 99,54 eura obzirom spisu ne prileži dokaz o podmirenju navedenog troška čime isti nije osnovan.

Zagreb, 5. ožujka 2025.

Sudac:

Violeta Veselić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužiteljici po pun.

2. tuženiku po pun.

U Zagrebu, dana 5. ožujka 2025. godine

Viši sudski savjetnik-specijalist: Lidija Đogaš Batovanja