REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

Obala bana Berislavića 1

21220 Trogir

Poslovni broj : P-4333/2022-31

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu-Stalna služba u Trogiru po sucu ovog suda Mirni Veža , u pravnoj stvari tužitelja MB pok. Tomislava, iz Poljica, Obala 115, Marina, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po pun. Zdenku Duvnjaku odvj. u Trogiru, protiv tuženika ĆB, pok. M, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po pun. Tomislavu Biuku odvj. u Splitu, radi obvezno- isplata , nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 22.siječnja 2025. u nazočnosti zamjenice pun. tužitelja Jadranka Duvnjak odvj. u Kaštel Starome, i pun. tuženika Tomislava Biuka odvjetnika u Splitu, dana 5.ožujka 2025, u izočnosti stranaka,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 14.342,40 eur-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 5. ožujka 2025. sve do isplate, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1.siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024.do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena,

dok se u ostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan kako za glavnicu za iznos od 57.437,15 eur-a, dakle za iznos preko dosuđenog od 14.342,40 eur-a do zatraženog iznosa od 72.974,77 eur-a ( 71.779,55 -14.342,40 = 57.437,15), tako i za zatražene kamate na svaki zatraženi mjesečni pojedinačni iznos .

II. Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana na ime troška parničnog postupka isplati tuženoj iznos od 6.251,14 eur-a sa zateznim kamatama koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a koje teku od 5. ožujka 2025., sve do isplate, dok se u ostalom zatraženom dijelu, trošak odbija.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor radi prijeboja.

Obrazloženje

1. Tužbom podnesenom 13. srpnja 2010. kod Općinskog suda u Trogiru pod posl. brojem P-555/10 tužiteljica je zatražila od tužene isplatu iznosa od 540.500,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne mjesečne iznose za razdoblje od veljače 1997. do siječnja 2010. na ime naknade za korištenje nekretnine jer da je tužiteljica zajednička vlasnica čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], temeljem stjecanja imovine u braku sa pok. ZB, čiji su nasljednici kći UB, sin DB te vanbračna supruga ĆB ovdje naznačena kao tužena, a da se postupak vodi pod brojem O-47/10, u kojem da još nije donijeto rješenje o nasljeđivanju i da nije izvršena ni dioba nasljedstva.

1.1. Činjenično se tužbom nadalje navodi da je pok. ZB oduzeo tužiteljici suposjed predmetnih nekretnina i da je koristio njezin dio kao nesavjesni posjednik od 1.1.1998. do svoje smrti u siječnju 2010., da su po njegovoj smrti nasljednici UB i DB pok. ZB vratili tužiteljici suposjed predmetne nekretnine na način da su joj predali ključeve ulaznih vrata. Nadalje navodi se kako je prednik tužene imao, odnosno da je mogao imati, od dijela tužiteljice koji je koristio kao nesavjestan posjednik, čistu korist po odbitku zavisnih troškova od 3.500,00 kn mjesečno .

1.2. Tužiteljica navodi kako na temelju članka 139. st. 4. Zakona o nasljeđivanju nasljednici odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva, a kako prema članku 43. ZOO-a, svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen.

1.3. Podneskom od 8. ožujka 2023. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev pozivajući se i na sporazum između nasljednika pok. ZB odnosno rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Trogiru, posl.br. O-17/11 od 27. prosinca 2011.uz poziv na članak 139. Zakona o nasljeđivanju i time da tužena odgovara za 1/3 naslijeđenog te potražuje za razdoblje od siječnja 1997 do siječnja 2010., od iste ukupan iznos od 24.155,04 eur-a (ranije 181.887, 451 kuna zajedno s kamatom koja teče na pojedine mjesečne iznose kako je to navedeno uređenim tužbenim zahtjevom, što bi u suštini predstavljalo 1/3 prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva.

2. U odgovoru na tužbu od 10. siječnja 2011.g. tužena se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu, kako prvotno postavljenom tako i onom uređenom po tužiteljici podneskom od 8. ožujka 2023., predložila sudu isti odbiti kao neosnovan uz osudu tužiteljice na naknadu troškova postupka. U svezi s navedenim, protivila se smanjenju iznosa radi obračuna troškova postupka u slučaj uspjeha tužiteljice u postupku, Istaknula je prigovor zastare potraživanja jer da je tužiteljica nakon razvoda braka sa bivšim suprugom 1998. pokrenula postupak radi utvrđenja da su nekretnine čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zajedničko vlasništvo, kada se ima smatrati da je ista imala saznanja da su navedene nekretnine zajedničko vlasništvo nje i pok. bivšeg supruga, tako da zastarni rok teče od dana pokretanja postupka rastave braka, odnosno najkasnije od dana podnošenja tužbe radi utvrđenja zajedničkog vlasništva te da vođenje i tijek tog postupka nema utjecaja na tijek zastarnog roka i eventualnog prekida zastare, iz razloga što je tužiteljica pokretanjem tog postupka mogla i trebala postaviti zahtjev za isplatu ili paralelno pokrenuti drugi postupak za isplatu, jer je pokretanjem navedenog postupka isti pokrenula s uvjerenjem i znanjem da su sporne nekretnine zajedničko vlasništvo te da je tad imala saznanja da joj pripada pravo tražiti i isplatu. Nadalje, tužena je istakla da se ovdje radi o povremenim potraživanjima koja da dospijevaju periodično mjesečno pa da je nastupila zastara samog prava iz kojeg proistječu povremena potraživanja, tako da tužiteljica gubi pravo zahtijevati eventualno dospjela, tako i buduća potraživanja, da tužiteljica nikada nije zatražila koliki je njezin suvlasnički udio na navedenim nekretninama, a bez prethodnog utvrđenja kao prethodnog pitanja u kojem bi omjeru bi ista bila suvlasnica tih nekretnina, da je nemoguće odrediti eventualnu korist koju je tužiteljica mogla imati tako da se tužba može smatrati preuranjenom. Nadalje, tužena je navela da pok. bivši suprug tužiteljice, a prednik tužene nikada tužiteljici nije oduzeo suposjed na predmetnim nekretninama, a ista nikada nije ni tražila uvođenje u suposjed, da je prednik tužene nesmetano koristio nekretninu prije i nakon razvoda braka, da od navedenih nekretnina nije imao nikakve koristi što bi bio temelj potraživanja tužiteljice , te da tužiteljica ne može tražiti bilo kakvu korist od tužene, da do 2004. nekretnine nisu bile uvjetne za bilo kakvo iznajmljivanje niti su iznajmljivane, a pok. prednik tužene je 2004. postigao sporazum sa FB, vlasnikom turističke agencije da isti financira kompletno renoviranje objekta kao kompenzaciju za 5 godina iznajmljivanja bez naknade, kojim renoviranjem je zgrada dobila na vrijednosti koja je povećana i u korist tužiteljice kao suvlasnice, tako da tužiteljica ne može tražiti niti ostvariti dio koristi od iznajmljivanja i istovremeno ostvariti korist od povećane vrijednosti nekretnine bez njezinog učešća u financiranju odnosno priznavanju pok. predniku tužene , sada tuženoj i ostalim nasljednicima izvršena ulaganja u nekretnine. Najam predmetnih nekretnina i korist od istih, da je ostvarena samo tijekom ljetnih mjeseci 2009. i 2010. kada je tužiteljica bila u posjedu i ostvarila korist od iznajmljivanja, dok ista tuženu nije pozvala radi isplate njezinog dijela koristi ili eventualnog prebijanja potraživanja. Ističe i to da s obzirom da se radi o zajedničkom vlasništvu nekretnine, upravljanje se ostvaruje samo suglasjem svih zajedničara i obzirom da prednik tužene nikada prije diobe nekretnine ne bi prihvatio zajedno sa tužiteljicom ostvarivati neku korist i dijeliti sa istom, to nema temelja za bilo kakvo potraživanje od strane tužiteljice . Navodi da se radi o potraživanju s osnova izgubljene dobiti, te da rokovi za naknadu štete teku od dana saznanja. Tužena je istakla i prigovor prijeboja međusobnih tražbina stranaka na način da je tužena istakla postojanje svoje tražbine na ime ulaganja pok. prednika tužene sukladno vještačenju u iznosu od 53.000,00 eur-a.

3. Očitujući se na navode tužene iz odgovora na tužbu, tužiteljica je tijekom postupka isticala kako je prednik tužene bio nesavjesni posjednik pa da se rokovi zastare imaju računati od dana predaje nekretnine u posjed, a da je tužiteljica neposredno prije podnošenja ove tužbe, ušla u posjed nekretnine a koju činjenicu tužena nije osporila, te da je nesavjesni posjednik dužan nadoknaditi plodove i koristi koje je imao. Nadalje, ističe da nije sporno da tužiteljica predmetnu nekretninu nije koristila od 1998. do siječnja 2010. odnosno do smrti pok. ZB.

4. U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom spisa ovog suda P-651/07, cjelokupnog spisa predmeta P-6119/15 (spis prethodnog postupka), saslušanjem tužiteljice i tužene kao stranaka, dva puta „dopunskim“ saslušanjem tužiteljice i tuženika kao stranaka, saslušanjem svjedoka KB pok. ZB, AB pok. ZB, ŽB sina Ć, CB sin Z, FB Baka pok. U, očevidom na licu mjesta od 23. ožujka 2016., pregledom dokumentacije uz podnesak tužitelja od 18.travnja 2017. i to uporabne dozvole od 20 siječnja1998., skice premjeravanja br. 5/95, građevna dozvola od 11 svibnja 1994., čitanjem elaborata vještaka za graditeljstvo i arhitekturu od 25.rujna 2017.,s građevinskom i uporabnom dozvolom te zk izvatka, dopisa Općine Marina od 24.svibnja 2019., dopisa Porezne uprave, Ispostava Trogir od 5.lipnja 2019., dokumentacije uz podnesak tužene predan na ročištu od 1.srpnja 2020.g., rješenja o nasljeđivanju posl.br. O- 17/2011 s dopunom istog iza pok. ZB, podatak Ministarstva financija Porezne uprave Split Područni ured Split, Ispostava Trogir od 14. prosinca 2023., saslušanjem vještaka Mirka Jeličić pok. D, pregledom ostale dokumentacije priložene spisu.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP) sud je ocijenio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

6. Tužiteljica je dakle kao suvlasnica nekretnina čest. zgr. [katastarska čestica], č. zgr. [katastarska čestica]. i č. zem. [katastarska čestica] K,O, Marina, ustala tužbom radi isplate naknade zbog nemogućnosti korištenja u naravi obiteljske kuće, za period od 1997 do 2010.

7. Između stranaka nije sporno :

-da je tužiteljica bivša supruga pok. ZB s kojim je bila u braku od 1979. do 2000. u kojem braku je rođeno dvoje djece,

-da je pravomoćnom odlukom ovog suda u predmetu P-651/07 utvrđeno da je predmetna nekretnina zajedničko vlasništvo tužiteljice i pok. ZB, u tom predmetu tužbu je tužiteljica podnijela 19. siječnja 1998., navedena presuda potvrđena je odlukom Županijskog suda u Splitu broj Gžzp-1030/09 od 10. prosinca 2009.g., kako je to utvrđeno uvidom u spis P-651/07 Općinskog suda u Trogiru

-da je predmetna nekretnina suvlasništvo tužiteljice i pok prednika tužene,

-da je tužiteljica stupila u posjed predmetne nekretnine u siječnju 2010.,nakon smrti bivšeg supruga ZB na način da su joj djeca UB i AB predali ključeve kuće te je s djecom izvršila diobu spora, na način da ona i danas stanuje na katu predmetne kuće dok se prizemlje kuće iznajmljuje tijekom ljetnih mjeseci te da to sada od 2011. iznajmljuje njezin sin DB tijekom ljetnih mjeseci i da ostvaruje zaradu od oko 12.000EUR-a,

-da su tužena kao vanbračna supruga te UB i DB kao djeca pok. ZB i tužiteljice, proglašeni njegovim nasljednikom svaki za od po 1/3 ostavinske mase, da su navedenu činjenicu takvom sudu nespornom prikazale obje stranke ovog postupka na ročištu u siječnju 2025.

- da je tužiteljica od tužene kao jednog od nasljednika zatražila navedenu isplatu s osnova korištenja njezinog suvlasničkog dijela, navodeći kako može od koga hoće zahtijevati ispunjenje obveze pozivajući se na odredbu čanak 43. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug,

-da je izvršena adaptacija predmetne kuće nakon je objekt dobio i zasebne stepenice na kat kuće dok da je prije adaptacije sve funkcionalno bilo isto

-da se kuća koristi za stanovanje i za najam od 2012.

8.Između stranaka sporno je:

- je li potraživanje tužiteljice zastarjelo,

- je li tužiteljica tražila uvođenje u posjed nekretnine od prednika tužene,

- je li prednik stranaka bio nesavjestan posjednik ,

- je li ostvarivao koristi od korištenja dijela tužiteljice na predmetnim nekretninama iznajmljivanjem kuće tijekom utuženog perioda od 1997. do svoje smrti u siječnju 2010.,

- je li osnovano traženje tužiteljice radi isplate s osnova korištenja i dijela tužiteljice kao nesavjesnog posjednika,

- kada i je li nekretnina adaptirana (2003 ili 2004) kojim sredstvima, odnosno je li adaptacija uključivala promjenu sućanstva predmetne nekretnine kad je trosoban dvoetažni stan podijeljen u tri samostalne uporabne cjeline ( prizemlje i kat po jedan jednosoban stan, a istočni dio zgrade dvosoban dvoetažan stan )

9. Po ocjeni ovog suda, predmet spora je tužiteljičin zahtjev kao suvlasnice, za isplatu naknade koristi zbog upotrebe tuđe stvari iz članka 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00, 114/01., 79/06., 141/06, 146/08., 38/09., 153/09., 143/12,., 152/14., 81/15., 94/17., dalje ZVDSP) pa je trebalo utvrditi u prvom redu je li tužena, odnosno pravni prednik iste, pošteni ili nepošteni posjednik predmetne nekretnine u suvlasničkom dijelu tužiteljice te pripada li tužiteljici slijedom toga naknada za koristi ostvarene tim posjedom, a koja odredba bi se trebala primijeniti u konkretnoj pravnoj stvari u svezi s člankom 139. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 58/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15.,dalje ZN), pri čemu se ističe da je podneskom od 8. ožujka 2023., tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev kojim te izrijekom zatražila 1/3 naknade ovo prema nasljednom udjelu u ostavini tužene iza pok. ZB.

10. U ovom predmetu u prethodnom postupanju ovog suda 29. lipnja 2022. donesena je prvostupanjska presuda, posl.br. P-6119/2015, kojom je pozivom na članak 1111. u svezi s člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ br : 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22., 156/22 i 155/23, dalje ZOO), odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice i koja presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Splitu posl.br: Gž- 1820/2022 od 17. studenog 2022., a u kojem je drugostupanjski sud ukazao da se konkretno ima primijeniti odredba članka 139. ZN-a prema kojoj odredbi nasljednici pok. odgovaraju za dugove u visini naslijeđenog, a ako ima više nasljednika oni da odgovaraju solidarno svaki do visine vrijednosti svog nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva (članak 43. ZOO).

11. Sukladno članku 7. stavak 1., članku 219. stavak 1.Zakona o parničnom postupku (" Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19. dalje: ZPP), sud nema inkvizitornih ovlasti već je teret inicijative za prikupljanje dokaza na strani stranaka, a obzirom na izjašnjenje istih na ročištu održanom 20. veljače 2025. da je pravna stvar zrela za odluku, a na istima je upravo teret dokaza, sud je uvažavajući njihovo procesno izjašnjenje, u nastavku postupka vrednovao spisu priloženu materijalnu dokumentaciju i izvedene personalne dokaze.

12. Stoga savjesnom i brižljivom ocjenom spisu priloženih dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj svezi, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

13. Naime tužiteljica ima pravo na naknadu obzirom na korist koju je tužena ostvarila samostalnim posjedovanjem cijele nekretnine, pri čemu se visina te naknade određuje prema tržnoj visini najamnine. No, uspjeh u pogledu visine ocijenjen je djelomičnim.

14. Iz naprijed izvedenih dokaza u postupku pregledane dokumentacije, stranačkih iskaza, iskaza vještaka, a posebno iz iskaza svih saslušanih svjedoka ovaj sud zaključuje slijedeće:

- tužiteljica je onemogućena u posjedu nekretnine koja je zajedničko vlasništvo i kao takvo utvrđeno u postupku bračne stečevine s pok. ZB, koji joj je priječio pristup nekretnini onemogućujući uživanje njezinih vlasničkih ovlaštenja na odgovarajućem dijelu koji bi iznosilo ½ suvlasničkog dijela nekretnine, u razdoblju od 1997 do 2010., zbog čega je isti bio nesavjestan,a u posjed stana na katu kuće, uvedena je 2010.,

- pok. ZB i tužena postavljajući se kao vlasnici za cijelo predmetne kuće, sklopili su poslovni odnos s izvjesnim ĐB koji je imao agenciju za iznajmljivanje u Mađarskoj i u tom poslovnom odnosu nije sudjelovala niti je bila pitana za, iako je prednik tužene svjestan od 1998. da predmetna nekretnina nije njegovo vlasništvo za cijelo jer je tad saznao za tužbu tužiteljice radi utvrđenja bračne zajednice,

-pok. prednik tužene dozvolio je i drugim osobama ( svjedok ŽB) da koriste dio kuće, što je također kompenzirao s radovima na kuću, bez suglasnosti tužiteljice,

-nakon adaptacije 2005., kuća nije izgubila namjenu stanovanja, niti je površinom bitno odstupila od prvobitne, dakle zadržala je funkcionalnost a od većih radova izvedeno je vanjsko stepenice kao samostalni prilaz stanu apartmanu na katu

-prije adapatacije trosobni dvoetažni stan s garažom, nakon adaptacije podijeljen je na tri stan –apartmana površine do 50 m2 a garaža je postala također stan apartman i za iste spisu ne prileži dokaz legalnosti pa niti u smislu prostora adekvatnog za turistički najam.

15. Očevidom na licu mjesta u nazočnosti sudskog vještaka građevinske struke Mirka Jelčića od 23. ožujka 2016.utvrđeno je da se predmetna nekretnina nalazi u [adresa], Obala 115, radi se o nekretnini na kojoj je izgrađena zgrada koja se sastoji od prizemlja i kata sa samostalnim uporabnim cjelinama, a vještak je izradio nalaz i mišljenje na okolnost vrijednosti nekretnine do izvršenih ulaganja, te vrijednosti nekretnine do 2010. kada je tužiteljica ušla u posjed nekretnine, a zadatak je vještaku bio i određivanje visine kao najamnine koja da se može postići za period od 1998 do 2010. sve sukladno prijedlozima stranaka.

16. Pregledom i čitanjem sadržaja nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako je nekretnina stambena zgrada apartmanskog tipa u neposrednoj blizini mora, „prvi red do mora“, da postoji uporabna dozvola za kuću iz 1998, da je rekonstrukcija napravljena 2010, da su dvije etaže prizemlje i kat, da je vještak utvrdio da se od jednog trosobnog dvoetažnog stana 81.58m2 + 73,31 m2 s garažom nakon rekonstrukcije dobila dva stana apartmana u prizemlju; površine jedan od 43,72 m2; a drugi od 39,16m2 (list 146 spisa), na katu stan apartman 1površine 45 48m2; i apartman3 površine 41.77 m2; da je tržišne vrijednosti cijele nekretnine 334.000,00 eur-a (bez ulaganja procjena je 282.000,00 eura-)dok procjenu najamnine za razdoblje od 1998 do 2010 nije dana, zbog nedostatka dokumentacije. Čitanjem zemljišno-knjižnog izvatka za predmetnu nekretninu proizlazi kako su na dan 12.9.2017. kao vlasnici nekretnina i to zgrade površine 95 m2 i manjeg objekta označenog kao zgr.površine 29 m2, upisani MB, UB i DB, dok u listu B stoji „plomba“ Z- 206/98 zabilježba spora, ovo po tužbi MB od 14. siječnja 1998 naspram tuženika sada pok. ZB.(list 132 spisa) te naposljetku, nalaz sadrži i građevinsku dozvolu od 11.5.1994 koja glasi na investitora ZB radi izgradnje i legalizacije predmetne kuće te uporabnu dozvolu od 20.siječnja 1998, za istu što dokazuje navode o legalnosti izgrađenog, do adaptacije.

16.1 Iz provedenog vještačenja, nalazom i mišljenjem vještak se očitovao kako je utvrdio razliku u vrijednosti nekretnine prije ulaganja u odnosu na vrijeme procjene nekretnine odnosno vrijednost u vrijeme procjene vještaka. Usmeno na ročištu, vještak je ostao kod svog nalaza i mišljenja koje je dostavio ovom sudu 2017. s obzirom na dan vrednovanja kako stoji u elaboratu procijenio je sadašnju vrijednost građevine i prvobitnu vrijednost do 2010. odnosno do izvršenoj ulaganja u objekt, sve na temelju raspoložive dokumentacije, izlaska na lice mjesta, prikazao i grafički prikaz prvobitnog i postojećeg stanja objekta.

16.2. Tako je vještak procijenio sadašnju vrijednost građevine u iznosu od 334.000,00 eur-a. a vrijednost građevine do izvršenih ulaganja na rekonstrukciji iznosi 282.000,00 eur-a. Nadalje u svezi dostavljenih podataka Porezne uprave kazao da isti mogu biti polazišna točka sudu za utvrđivanje cijene najamnine i ono što se traži predmetnim tužbenim zahtjevom, s tim da je potrebno vidjeti za koji vremenski period se traže podatci i da te podatke Porezne uprave treba uskladiti s podatcima Državnog zavoda za statistiku, treba vidjeti koji su parametri bili u odnosu na sporni period 2010.g., a sve imajući u vidu da su ti podaci dati u periodu 2010.

17. Prethodnom odlukom ovog suda sud je odbijanje tužbenog zahtjeva temeljio upravo na nalazu i mišljenju vještaka Mirka Jelčića, uzevši isto stručnim, objektivnim i argumentiranim, a time i u dijelu kada je vještak kazao da nije u mogućnosti utvrditi eventualnu dobit u spornom razdoblju pošto mu nisu dostavljeni podatci. Vještak je smatrao naime da mu je prethodno potrebno dostaviti, i to u slučaju ako se tužiteljica bavi iznajmljivanjem, dokumentaciju o visini najma u sezoni i van sezone, ako se bavi iznajmljivanjem izvan sezone i to ako su na internet stranicama oglašeno iznajmljivanje tih apartmana to treba dostaviti sudu, a ako nisu onda podaci o iznajmljivanju apartmana u susjedstvu koji su objavljeni na Internet stranicama, te da informacijski sustav tržišta nekretnina pri nadležnom Ministarstvu nadležno za poslove graditeljstva i prostornog uređenja, nema navedene podatke, odnosno da su takvi podaci jako šturi i nisu kompletirani.

18. Uvažavajući izneseno od vještaka u nastavku postupanja sud je pribavio očitovanje Porezne uprave Ispostave Trogir od 5. lipnja 2019. iz kojeg proizlazi kako isti ne raspolažu točno sa usporednim podatkom o mjesečnoj visini najamnine na navedenoj lokaciji niti o dnevnim cijenama apartmana na istom području. No, da bi visina tržišne cijene nekretnine za stanovanje na široj navedenoj lokaciji kvadrature do 50m2 da iznosi cc 1000-1500 kn , za kvadraturu 50-80m2 cca 1500-2500 kn, ovisno o poziciji i stupnju uređenosti. Nadalje ukoliko je svrha najma poslovno obavljanje djelatnosti(poslovni prostor)koji se koristi kada porezni obveznik ne prijavi primitke u realnom iznosu ili ih uopće ne prijavi-mjesečna zakupnina se obračunava prema umnošku površine poslovnog prostora s tržišnom cijenom zakupnine četvernog metra korisne površine te isti su dostavili minimalnu tržišnu cijenu za poslovni prostor koji pripada navedenoj lokaciji I zona za 1m2-25,00 kuna.

19. Nakon ukidnog drugostupanjskog rješenja u ponovljenom postupku, ponovno se tražilo očitovanje Porezne uprave Ispostave Trogir te je isto podneskom od 14. prosinca 2023. iskazalo kako je visina mjesečne najamnine za kuće i stanove okvirno za stanovanje za stan površine 50-80 m2 cca 1500-2500 kn mjesečno, stan do 50m2 cca 1000-1500 m2 na području grada [adresa] i šire ovisno o poziciji kvadraturi i stupnju uređenosti.

20. Tijekom postupka stranke su u tri navrata davale svoj iskaz sudu i obje stranke nisu sa sigurnošću definirale trenutak vršenja adaptacije ali i vrijeme iznajmljivanja primjerice tužiteljica je u tužbi prvotno navodila da je od 1998. pok. prednik tužene nepošten, no tužbenim zahtjevom zatražila je naknadu od 1997. pa na dalje, ili pak tužena koja je kazala da se adaptacija vršila 2003. da se davala u najam od 2010., a onda u jednom od iskaza navodi da bi to bila i 2009., dok je i sam vještak iskazao da bi se adaptacija prostora izvršila 2010. iako tako ne proizlazi iz stranačkog iskaza i iskaza svjedoka, pa se kod utvrđenja bitnih činjenica sud vodio materijalnom dokumentacijom, a nalaz i mišljenje vještaka gledao u kontekstu ocjene visine tužbenog zahtjeva i to radi utvrđenja površine stanova –apartmana te potom dovodeći isto, u odnos s ranijom površinom prije adaptacije. No upravo je iz iskaza saslušanih svjedoka i usporedbi istih sa stranačkim iskazima, sud došao do zaključka bitnih za odluku u predmetu pa tako primjerice u pogledu vremena adaptacije zaključio da bi to bilo tijekom 2004., da prihoda ime turističkog najma do 2010 nije bilo.

21 Tužiteljica MB tako je u svom iskazu navela je kako je pok. bivši suprug ZB istoj zabranjivao pristup u kuću i govorio da nema nikakva prava na toj kući, da je podigla tužbu radi utvrđenja bračne stečevine da utvrdi svoja prava koja ima na toj kući, a kada je dobila pravomoćnu presudu da je suvlasnica ½ dijela na toj kući , ista je 2010. uselila u kuću i to u jednosobni stan na prvom katu kuće gdje i danas živi dok se u prizemlju kuće nalazi jedan dvosobni, jedan jednosobni stan, da su se ona i djeca dogovorili i međusobno se podijelili da je pola kuće njezino, a druga polovica da pripada djeci. Navela je kako njezin sin od 2012. iznajmljuje prizemlje predmetne kuće sve do danas, i to dva do tri mjeseca tijekom sezone i to za iznos od oko 10.000 eura za ta dva do tri mjeseca s tim da je ova zadnja bila slaba sezona. Nadalje, tužiteljica je iskazala kako prije adaptacije objekta nisu bile vanjske stepenice koje vode na prvi kat kuće, a sve drugo da je bilo isto, prije tog vanjskog stepeništa na kat kuće, da se dolazilo iz prizemlja unutarnjim skalama koje da su bile postojeće unutarnje skale i koje su ostale, tako da su vanjske skale naknadno napravljene. Nadalje, da se pok. ZB pisano obraćala da joj dozvoli posjed, jer joj je to imenovani zabranjivao, tako da nije mogla pristupiti kući, što da je dovelo do svađa, zbog čega da je i podnijela tužbu , a u svom ranijem iskazu, pak, izjavila je da se svom bivšem suprugu nije pisano obraćala, ali da je namjeravala, navodeći da vjerojatno to tada nije dobro shvatila. Istakla je da ne zna što bi rekla na pitanje punomoćnika tužene zašto nije odmah kada je tužila radi utvrđenja bračne stečevine tužila i tražila izgubljenu zaradu zbog iznajmljivanja kuće te potom, da je najprije htjela riješiti pitanje vlasništva kuće. Navela je kako se predmetna kuća ne iznajmljuje tijekom zimskog perioda, niti se prije 2010.g. ikada iznajmljivala tijekom zimskog perioda, već da se iznajmljuje samo 2 ili 3 mjeseca tijekom ljetnih mjeseci. Tužiteljica je na ročištu od 1.listopada 2024. kazala kako ostaje kod svega ranije iskazanog uz izjašnjenje da je zadnji put prije utuženja 95/96 bila u posjedu kuće, da je faktična zajednica trajala do 1999, da su živjeli u [adresa], na različitoj lokaciji od ove navedeno u tužbi u stanu koji je pok. Suprugu darovao njegov otac, da nije bila stranaka u ostavinskom postupku iza pok. Supruga , da je u posjed kuće došla 2011. kada da su joj djeca vratila ključeve kuće te da traži pola iznosa koji da bi pripao na ime izgubljene koristi. Tužiteljica je istakla da prije adaptacije kuće nisu bile vanjske stepenice kojima se omogućuje zaseban ulaz apartmanu na katu , a da je sve ostalo bilo isto (list 182 spisa).

22. Tužena ĆB pok. M navela je da je točno da je tužiteljica tražila pravo vlasništva na kući, ali nikada nije tražila posjed, niti da je dolazila u kuću niti pristupala nekretnini, niti je sa pok. ZB imala kakav kontakt i konflikt, a što da su i drugi svjedoci izjavili, da je tužiteljica bila upoznata da se vrši adaptacija kuće budući su njezina djeca sudjelovala u toj adaptaciji. Navela je kako je prije adaptacije kuća bila u derutnom stanju, sastojala se od jednog trosobnog dvoetažnog stana i garaža, iza zgrade je bio pomoćni objekt, ta zgrada u to vrijeme nije bila podobna za iznajmljivanje, te naglašava da pok. ZB nije iznajmljivao predmetni objekt prije adaptacije. Navela je da je u toj adaptaciji trosoban stan podijeljen u tri samostalne uporabne cjeline, tako je istočni dio zgrade pretvoren u dvosobni dvoetažni stan, a za pristup na prvu etažu koristile su se te postojeće unutarnje stepenice, zapadni dio zgrade je garaža u prizemlju pretvorena u jedan jednosobni stan, tako isto i na gornjem katu iznad te garaže napravljen je isto jednosoban stan i za njega nove vanjske stepenice, tako da taj gornji stan ima svoj zaseban ulaz, ističe kako se u prizemlju i na katu nalaze po jedan jednosoban stan, a istočni dio zgrade je dvosoban dvoetažni stan koji je povezan unutarnjim stepenicama. Navodi da zna da se od 2010. do danas iznajmljuje cijela ta kuća, a tko iznajmljuje i po kojoj cijeni to ne zna, a pok. ZB da je osporavao pravo vlasništva kuće tužiteljici, jer se u protivnom ne bi oko toga sporili na sudu. Nadalje, istaknula je kako su ona i pok. ZB 2003. počeli adaptirati objekt i da su adaptirali 80%, objekta, da je adaptaciju platio ŠB iz [adresa], a on je 5 godina koristio objekt, sve prema njihovom međusobnom dogovoru, da su od ČB primili iznos od oko 50.000, 00 EUR-a, da su i po proteku tih 5 godina s njim dogovorili da jednu godinu koristi cijeli objekt za što ništa nije platio. Ističe da joj je poznato da su djeca pok ZB za 2010.od iznajmljivanja primili 12.000EUR-a, a za 2011.g. ne zna, u dopuni na ročištu 1. listopada 2024. nadalje istaknula je tužiteljica kako je od 1996 godine živjela u izvanbračnoj zajednici s pok. ZB u iznajmljenom stanu u [adresa] zajedno s njegovim sinom i njezinom djecom, da je pok. ZB iznajmljivao kuću no da nije dobivao najam već je imao dogovor za adaptaciju kuće o čemu je ranije iskazivala, s čovjekom kojem je dao u najam kuću. U ostavinskom postupku iza pok. ZB da je doneseno dopunsko rješenje o nasljeđivanju, ali da su u očekivanju novog dopunskog rješenja u pogledu nekretnine koja nije predmetom ovog spora, a ovo nakon ranije postignute nagodbe sunasljednika, te da drugih zakonskih nasljednika osim nje i njegovo dvoje djece, nema.

23. U postupku su kao svjedoci saslušana i djeca tužiteljice i pok. ZB i to UB i DB koji su istakli kako su do 2005. izvedena tri apartmana koja su se 2005. počela iznajmljivati no ne znaju za koji iznos, da je ZB zaključio ugovor o suradnji sa mađarskom turističkom agencijom vlasništvo Baka Bela na način da je ta agencija dovodila turiste u te apartmane do svibnja do listopada, da su se apartmani iznajmljivali do 2010. nije im poznato da bi BB uložio određena sredstva u adaptaciju odnosno renoviranje predmetne kuće, a DB izjavljuje da on, majka i sestra od 2011. iznajmljuju predmetnu kuću turistima.

24. Svjedoci PB i IB nemaju saznanja kako je financirana adaptacija kuće u [adresa] i koliko su koštali ti radovi i za koji iznos se iznajmljivala kuća na vrijeme od 5 godina, no istakli su da je sve poslove adaptacije vodio pok.ZB. s tim da je svjedok ŽB kazao da misli da je adaptaciju financirao BB. Pri tom je istaknuti važnost iskaza tih svjedoka u pogledu osobnog poslovnog odnosa s pok. ZB jer im je isti dozvolio korištenja jednog dijela kuće do 2004 radi njihovog obrta te istom nisu plaćali korištenje tog prostora već s navedenim izvršili kompenzaciju u vidu njihovog rada u kući, što potvrđuje dio iskaza tužene o kompenzacijama koje je pok. ZB vršio pa time na vjerodostojnosti dobiva i dio iskaza tužene o besplatnom korištenju dijela kuće od ČB. Također ti svjedoci su opisali radove u kući od kojih je veći zahvat bila izgradnja i postavljanje vanjskih stepenica koje omogućuju samostalni ulaz u apartman na katu i time potvrđuje navode da se adaptacijom nije u bitnom izmijenila kuća, o čemu je iskazivala i sama tužiteljica i djeca kao svjedoci.

25. Svjedok BB i sam je opisao poslovni odnos s tuženom i pok. ZB, istaknuo je kako su isti 2004. ponudili nekretninu za iznajmljivanje u [adresa], da je u to vrijeme on bio vlasnik i direktor agencije za iznajmljivanje apartmana Via Adria Jahting d.o.o. pa da su se dogovorili da će on financirati adaptaciju kuće u koju svrhu je ZB i ĆB dao 45.000-50.000 EUR-a, i to postupno u nekoliko navrata, a nakon rekonstrukcije kuće on je istu koristio odnosno istu su koristili njegovi gosti u periodu od pet godina, da su zaključili ugovor o najmu koji je sigurno proveden kroz poslovne knjige navedene njegove turističke agencije. Ni nema ga u posjedu. Naveo je da je njegov novac utrošen u rekonstrukciju kuće, u nabavku građevinskog materijala, crjepova, cementa i sve što je bilo potrebno.

26. Analiziranjem svakog pojedinačno iskaza i dovođenjem istih u međusobni odnos, ovaj su je prihvatio i iskaze svjedoka KB i DB koji doduše jesu, djeca tužiteljice i kao takvi nisu lišeni subjektiviteta i naklonosti prema tužiteljici pa i u smislu uspjeha u postupku, jer dovođenjem istih u svezu s iskazom tužene ( u dijelu u kojem nisu u suprotnosti) i svjedoka ČB, potvrđuju navode o vremenu adaptacije, ali i radova kojima nije izmijenjena funkcionalnost prvobitnog prostora o čemu iskazuje i tužiteljica, dok je tužena, u bitnom, iskazom nastojala izbjeći obvezu prema tužiteljici objašnjavajući da bi bila pošteni posjednik i da zbog ulaganja i adaptacije nije u obvezi na isplatu naknade već isto ona potražuje od tužiteljice. Iskazi ŽB i IB u bitnom nisu utjecali na odluku postupku osim u dijelu potvrde da bi bila izvršena adaptacija kuće, u kojem opsegu, ali i kompenzacijama kojima je sklon bio pok. prednik tužene, koji je sve sam ugovarao kako s njima tako i s FB u smislu izočnosti suglasnosti suvlasnice tužiteljice. Stoga sud prihvaća iskaze tih svjedoka koji nisu rodbinski povezani sa strankama, a koji su svjedočili o adaptaciji koja je bila zgotovljena 2005, na način da su izvedena tri apartmana uz garažu koja je također prenamijenjena za najam, jer su i sami sudjelovali u radovima i adaptaciji nekretnine te nemaju interesa za uspjeh niti jedne od stranaka u postupku. Nadalje, adaptaciju je potvrdio nalazom i mišljenjem vještak iako je stavio pogrešno 2010 godinu, ali i svojim iskazom svjedok ČB koji iskaz također osim radi utvrđenja činjenice da se adaptacija izvršila na način da su mu se obratili zajedno tužena i pok. JB 2004. dok u ostalom dijelu taj iskaz nije odlučan za odluku u predmetnoj pravnoj stvari iz razloga što je uz dozvolu nositelja posla pok. ZB koristio nekretninu na ime kompenzacije adaptacije, bez učešća tužiteljice kao suvlasnice pri čemu nije zanemarivo da nikakvih priloženih dokaza o projektu adaptacije i izvedbi nije dao, kao što to nije dala ni tužena. No navedeno ipak sudu daje logičnu zaokruženu cjelinu s dostatnim stupnjem uvjerenja da se doista tako i dogodilo, odnosno da su se izvršili neki radovi adaptacije zbog čega da tužena odnosno prednik nisu uživali prihode na ime turističkog najma do 2010, a nakon koje godine su se djeca počela baviti najmom.

27. Ovakav zaključak se dakle temelji na dokazima u spisu predmeta, a ovo posebno u nedostatku drugih dokaza u prilog bavljenja turističkim najmom prije 2010. u vidu dozvole za apartmanizaciju, rješenja o odobrenju za bavljenjem turizmom od nadležnog upravnog tijela pa čak i u nedostatku informacija o visini najma po noći za pojedini apartman koji da bi bio stvarno i uprihođen.

28. Na ročištu održanom 9. prosinca 2024. pun tuženika istaknuo je kako nije sporno u postupku tko su nasljednici pok. ZB i u kojim omjerima, a podneskom tužiteljice od 3.siječnja 2025 ista se očitovala kako je su nasljednici svaki za od po 1/3 suvlasničkog dijela kao udjela u ostavinsku masu u koju ulazi i predmetna nekretnina kako to proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju ovog suda posl.br. O- 17/2011, a nasljednicima su označeni F, DB i MB. Na ročištu održanom 9. prosinca 2024. to je nespornim učinio i pun tuženika.

29. Navedeno je bitno i obzirom na uputu iz ukidnog rješenja, a ovo posebno jer je pregledom i čitanjem rješenja o nasljeđivanju posl.br. O- 17/2011( a što je utvrđeno na ročištu od 9 prosinca 2024.) utvrđena nelogičnost koja dovodi u sumnju samu ispravu obzirom da je zamj. pun tužiteljice dostavila ispravu različitih datuma, ali iste oznake predmeta ( na prvoj stranici naznaka datuma rješenja je 27. prosinca 2011., dok je na petoj stranici kao datum naznačen18. travnja 2013) . No, kako je nakon rješenja doneseno dopunsko rješenje o nasljeđivanju, zaključuje se da je kod prilaganja isprave nastala greška, no ista nije dovela u sumnju utvrđene alikvotne dijelove naslijedničkih udjela ostavinske mase.

30. Stoga, pregledom i čitanjem sadržaja priloženog djelomičnog rješenja o nasljeđivanju i rješenja posl.br. O-17/2011 (list 306 spisa) proizlazi kako su iza smrti pok. ZB nasljednicima utvrđeni tužena i njegovo dvoje djece, a u ostavinsku masu ulaze i predmetne nekretnine. Na stranici drugoj predmetnog rješenja naznačeno je da svatko od nasljednika stječe 1/3 dijela iz ostavinske mase kao naslijeđenog iza pok. ZB, dok je u obrazloženju rješenja na stranici trećoj (list 309) u pasusu trećem, navedeno je kako među nasljednicima nije sporno tko su nasljednici, niti njihovi nasljednički dijelovi.

31. Uzimajući u obzir priloženu ispravu s očitovanje obiju stranaka tijekom postupka nespornim se ukazalo da bi nasljednici pok. ZB bili tužena i dvoje djece pok. ZB iz braka s tužiteljicom, i to svaki za od po 1/3 dijela kao i da je u ostavinsku masu ušla i predmetna nekretnina.

32. Nadalje, čitanjem i pregledom spisa predmeta ovog suda posl.br.:P-651/07 utvrđenja bračne stečevine i podjele iste između bivših supružnika, utvrđuje se kako je predmetna nekretnina u utvrđena kao zajedničko vlasništvo bivših supružnika. S obzirom na to da u formalnom smislu nije provedena u zemljišnu knjigu dioba i utvrđenja suvlasničkog udjela svakog njih, smatra se, pa tako i za potrebe ovog postupka, da su bivši supružnici suvlasnici svatko za od po ½., suvlasničkog dijela predmetne nekretnine.

33. Pri tom je posebno za istaknuti kako vršenje ulaganja u kuću nije dovelo do promjene „sućanstva“ nekretnine u smislu gubitka, prvobitne funkcije već su ista služila u svrhu povećanja funkcionalnosti jer je kuća i dalje služila za stanovanje, ali adaptacijom i za luksuzniji najam, što iskazima, ali i nalazom potvrđuje vještak i svjedoci koji su od većih radova izdvojili tek postavljanje vanjskih stepenica kao samostalni pristup apartmanu stanu na katu.

34. Konkretno za odluku u predmetnoj pravnoj stvari ima se primijeniti odredba članka 165. stavak 1. ZVDSP-a koja propisuje da nepošteni posjednik tuđe stvari mora ju predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da je nije zanemario.

35. Stoga iscrpljivanje o utvrđivanju ostvarenja turističkog najma i je li pok. ZB imao dozvolu za obavljanje samostalne djelatnosti turističkog najma ili ne, za koji iznos je iznajmljivao i koji iznos kuće je iznajmljivao, ako uopće jest, nije odlučujuće u okolnostima konkretnog slučaja, u situaciji kada je za primijeniti odredbu ovog članka prema kojoj tuženoj pripada naknada već tim što je bila onemogućena u korištenju svog suvlasničkog dijela od strane nepoštenog suvlasnika.

36. Tu je za kazati kako je Vrhovni sud RH na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda održanoj 1. ožujka 2021. zauzeo pravno shvaćanje broj Su-IV- 16/2021-5 da se u odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju članci 164. i 165. ZV-a, te da je u parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su (vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZV-a, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari.

37. Odredbom članka 165. ZVDSP-a propisan je pravni položaj nepoštenoga posjednika, primjenjiv u konkretnom slučaju.(1) Nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.(2) Vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. ovoga članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana.(3) Nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku; to mu pravo zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari.(4) Nepošteni posjednik nije ovlašten zadržati stvar dok mu ne budu naknađeni troškovi za koje traži naknadu, nego mora stvar predati bez odgode.(5) Ono što je posjednik dodao, učinivši troškove koji mu se ne naknađuju, ovlašten je odvojiti i sebi uzeti, ali jedino ako to može učiniti bez oštećenja same stvari.(6) Od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

38. Odredbom članka 139. Zakona o nasljeđivanju propisan je Opseg nas- ljednikove odgovornosti na način da (1) Nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove. (2) Nasljednik koji se odrekao nasljedstva ne odgovara za ostaviteljeve dugove. (3) Nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika. (4) Kad ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove, i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva.(5) Među nasljednicima dugovi se dijele razmjerno njihovim nasljednim dijelovima, ako oporukom nije drukčije određeno.

39. S tim u svezi je za kazati kako nepoštenje pravnog prednika prati i tuženu koja je jedan od njegovih sunasljednika ovo pozivom na članak 5. ZN-a jer ista smrću prednika univerzalnom sukcesijom stupa na njegov položaj kao nasljednica. Nasljednik trenutkom smrti pravnog prednika postaje suposjednik nekretnine bez obzira ima li faktičnu vlast ili ne, a po kvaliteti i obujmu prelazi na nasljednika posjed onakav kakav ga je imao pravni prednik.

40. Donošenjem rješenja o nasljeđivanju iza pok. ZB, sunasljednici- zajedničari postaju sunasljednici-suvlasnici, no u međusobnoj su vezi u odnosu na naslijeđeno na način da su nužni suparničari u odnosu na treću osobu ovdje tužiteljicu. Od kada se je naslijednička zajednica pretvorila u zajednicu suvlasničkog tipa pa do razvrgnuća te zajednice, sunasljednici kojima pripadaju određeni alikvotni dijelovi prava na naslijeđenom dobru, upravljaju i raspolažu onako kao što suvlasnici upravljaju i raspolažu svojim stvarima (članak 36-46 ZV-a). Djeca koja imaju od po 1/3 suvlasničkog udjela od ½ nekretnine iza pok oca, dakle, predala su ključ i pustila majku tužiteljicu u posjed 2010. s njom su usmeno dogovorili koji realni dio nekretnine ima ista koristiti, i kao suvlasnici s većim obujmom suvlasništva u odnosu na tuženu takav usmeni pravni posao ovaj sud smatra obvezujućim i za tužiteljicu i tuženu, a time i da je sukladno članku 42 ZV. dogovoreno korištenje i suposjed točno određenog dijela nekretnine, koji da bi pripao tužiteljici, što uostalom stranke ovog postupka i ne spore da ga koristi tužiteljica. Tu je za dodati kako sunasljednici mogu valjano raspolagati naslijeđenim dijelom jedino zajednički , ipak, u nekim slučajevima i iz pravnih raspolaganja koje je poduzeo jedan od njih , mogu proizići željeni učinci za treće osobe , a konkretno riječ je o takvom slučaju u odnosu na tužiteljicu u pogledu korištenja točno određenog realnog dijela nekretnine uostalom, tužena se tom nije protivila dakle pristala je na njega.

41. U postupku je dakle vodeći se i odredbama ZN-a kao i naprijed citiranim ZVDSP-a trebalo utvrditi je li se tužena odnosno prednik iste, u utuženom razdoblju nalazio u posjedu nekretnine, u odnosu na koju se zahtijeva plaćanje naknade i je li tužiteljica onemogućavana od nepoštenog posjedniku, u posjedovanju. Dakle, ovdje se ne radi o naknadi štete zbog nemogućnosti najma od strane tužiteljice već o neosnovanom korištenju cijele nekretnine od strane tužene i prednika iste. U konkretnom slučaju to se utvrđuje u visini najamnine koju bi tužena inače platila tužiteljici za korištenje predmetne nekretnine u dijelu ½ suvlasničkog prava tužiteljice.

42. Odredbom članka 18. stavka 3. ZVDSP-a propisano da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, stoga, prema mišljenju ovog suda u postupku je utvrđeno da je tužena odnosno pravni prednik iste, znao da tužiteljici pripada pravo na suposjed kuće u njenom suvlasničkom omjeru od 1/2, je je utuženom razdoblju od 1997 do 2010 tužiteljica je bila onemogućena u korištenju svog suvlasničkog dijela kuće odnosno onemogućena u suposjedu što potvrđuju utvrđenja do koji se dolazi iz spisa P-561/07.

43. Naime pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.

44. Također tu je za kazati kako je u pogledu nepoštenja prednika tužene sud poklonio vjeru tužiteljici jer je i sama tužena kazala kako je izvanbračna zajednica s pok. ZB započela 1998 godine i da je znala da je tužiteljica tražila pravo vlasništva kuće .Tu je za kazati da je životno logično kada netko traži vlasništvo kuće da traži i posjed iste, jer isti ne mora vršiti neposredno pa je sud uzevši u obzir takvo izjašnjenje tužene zaključio da je tužiteljica vjerodostojno iskazivala kada je navela da je od 1997 onemogućena u posjedu kuće zbog čega je pokrenula i postupka diobe bračne stečevine te je najkasnije tužbom u tom postupku prednik tužene bio saznanja za svoje nepoštenje.

44.1. Nepoštenje pok ZB nastavilo se i od strane tužene kao njegove nasljednice. Naime, nakon smrti Igora Radića 2010., tužena nije dozvolila tužiteljici ulazak u posjed svog suvlasničkog dijela iako je znala za postupka pokrenut tužbom radi utvrđenja bračne stečevine, ipak, u posjed je tužiteljica uvedena od svoje djece, dakle drugo dvoje sunasljednika (svaki od po 1/3 dijela od ½ suvlasničkog dijela kuće).

45. S druge strane, iz rezultata provedenog postupka proizlazi da tužena nije dokazala postojanje okolnosti koje bi ju oslobađale obveze na isplatu utuženog iznosa. ( čl. 219 i 220 ZPP-a).

46. Kako je tužena putem svog prednika u spornom razdoblju bila nepošteni posjednik dijela predmetne nekretnine u suvlasništvu tužiteljice, to je ona tužiteljici prema odredbi članka 165. stavak 1. ZVDSP-a dužna naknaditi utvrđenu korist koju je imala od posjedovanja tog dijela nekretnine u razdoblju nepoštenog posjedovanja (koji stav je izražen u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev-1081/08 od 18. rujna 2013. i Rev-x-334/2015 od 13.lipnja 2015.).

47. Prigovor tužene da je tužiteljica mogla i ranije postaviti zahtjev za isplatu prilikom podnošenja tužbe radi utvrđenja bračne stečevine i diobe, ili posebnom tužbom, nije od važnosti u smislu osnove ( ogleda se na prigovor zastare) .Dodatno je za istaknuti da je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 1.3.2021. zauzeto čak i stajalište da nije nužno da se tužbom istodobno traži i predaja stvari u suposjed, ako je suvlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem.

48. Opći zastrani rok koji se konkretno ima primijeniti iznosi tri godina pa je taj prigovor tužene djelomično osnovan za razdoblje od 2007 do 2010. jer je protekao rok u kojem je mogla zahtijevati isplatu odnosno ispunjenje obveze za to razdoblje, i u odnosu na isto je tužbeni zahtjev tužiteljice trebalo odbiti. Naime, u konkretnom slučaju je tužiteljica u stambenu cjelinu kuće na kat uselila u siječnju 2010. te od tog trenutka ista ima pravo tražiti unatrag tri godine naknadu po članku 165. ZVDSP-a. Podnošenjem tužbe prekida se zastara i počinje teći iznosa. No, kako je utuženje uslijedilo 13. srpnja 2010. prekid zastare nije mjerodavno za odlučivanje jer se tad tužiteljica već nalazila u posjedu, a uostalom, sud je vezan određenim tužbenim zahtjevom kako to propisuje članka 2. ZPP-a te izvan zatraženog, ne odlučuje.

49. akle ostaje za razmotriti visinu najamnine za pola kuće koja bi pripala tužiteljici za razdoblje od 1.1.2007 do 1.1.2010.

50. Bitnim se nalazi kazati kako je podneskom uređenja tužbenog zahtjeva tužiteljica izrijekom navela kako ne traži za cijelo naknadu, već traži 1/3 dijela u visini naslijeđenog od tužene, što znači da traži 1/3 mjesečnog najma za pola kuće koje nije bila u mogućnosti koristiti, što je bitno drugačije u odnosu na ono što je zatražila tužbom pozivom na članak 43. ZOO-a.

51. Navedenim podneskom tužiteljica je izvršila smanjenje tužbenog zahtjeva kojem se pravodobno unutar osam dana podneskom usprotivio pun tuženice. Isti je kazao kako se cit: „protivi i preinačenom i uređenom tužbenom zahtjevu…a da se posebno protivi smanjenju traženog iznosa “. U nastavku podneska tuženik je objašnjavao kako tužiteljica nema nikakvog potraživanja niti spram tužene, ali i niti prema ostalim sunasljednicima, ( djecu ). Tako je iskazao i sam izrijekom prigovor na potraživanje samo 1/3 dijela koje da bi predstavljalo obvezu za plaćanje dugova prednika u visini nasliieđenog, ali samo naslijeđenog od tužene.

51.1. Tu je za dodati kako kod smanjenja tužbenog zahtjeva treba voditi računa ne samo o tužbenom zahtjevu kako on glasi prije i poslije smanjenja, već i o onom što je činjenično različito u odnosu na prvotno postavljeno tužbom. Ovdje je ovo bitno jer je tužbom tužiteljica navela kako potražuje iznose od tužene jer je odgovornost nasljednika solidarna pozivom kako na članak 139 ZN-a, ali i članak 43. ZOO-a, dok je preinakom tužiteljica zatražila naslijeđeno u visini 1/3 od dijela naslijeđenog od tužene, čemu se usprotivio pun. tužene pa je ovaj sud vezan takvim očitovanjem obvezan dalje raspravljati kao da podneska sa smanjenim tužbenim zahtjevom nije ni bilo. Tu je za kazati da je kod takvog očitovanja pun. tužene bitno voditi računa kako „institut povlačenja tužbe" ovdje konkretno smanjenja tužbenog zahtjeva, može u praksi izazvati mnogo problemskih situacija koje mogu dovesti do kršenja načela ravnopravnosti stranaka, povrede konvencijskog prava na pristup sudu, i pošteno suđenje zaštićenim vrijednostima Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" br: 18/97., 6/99., 14/02., 13/03.,9/05.,1/06.,2710.,13/17) pa je trebalo posebno pažljivo sagledati procesne dispozicije stranaka slijedom čega je postupak nastavljen po tužbenom zahtjevu iz tužbe, upravo uvažavanjem prigovora tuženika ovo u svrhu očuvanja procesne ravnoteže stranaka .

52. Dakle, tužiteljica je zatražila prvotno isplatu mjesečnog iznosa od po 3.500,00 kn, za razdoblje od 1.1.1997. do 1.1.2010. dakle ukupnog iznosa od 549.500,00 ku zajedno s zzk, koji iznos je prema mišljenu suda tek paušalno postavljen, bez ikakvih dokaza na okolnost postavljene visine tužbenog zahtjeva, navodeći na ročištu 10.studenog 2011. da traži izgubljenu dobit, a potom je uređenim tužbenim zahtjevom zatražila isplatu mjesečnog iznosa najma od 154,84 eura, odnosno ukupno iznos od 24.155,04 eur-a (181.887,451kuna) navodeći da isto predstavlja dug ostavitelja u visini od 1/3 koji da joj tužena duguje od početno utuženog.

53. Ističe se kako tijekom postupka, a riječ je postupku koji je započet prije izmjena Zakona o parničnom postupku i time novina zaključenja prethodnog postupka, tužiteljica nije imala daljnjih dokaznih prijedloga pa tako niti na okolnost visine provedbom financijskog vještačenja, na koje je ukazao i sam vještak za graditeljstvo u svom nalazu i mišljenju na stranici 119 spisa (nalaz, str. 29). Kod takvog stanja stvari, a na temelju dokaza u spisu predmeta, sud je slobodnom ocjenom tih dokaza, posebno vrednujući podatke Porezne uprave o visini najma iz 2023. te kvadraturu nekretnine iz nalaza i mišljenja vještaka, došao do zaključka o visini tužbenog zahtjeva.

54. Prema podatcima Porezne uprave Ispostave Trogir od 5.6.2019.g. -list 140 spisa, ista nije raspolagala podacima o mjesečnoj visini najamnine na navedenoj lokaciji u [adresa], niti o dnevnim cijenama apartmana na tom području, ali dostavila je podatke o tržišnoj vrijednosti cijene stanovanja na nekretnini na toj lokaciji, koja za stan 50m2 iznosi 1.000-1.500,00 kn , za kvadraturu od 50-80 m2 iznosi cca 1.500- 2.500,00 kn, ovisno o poziciji i stupnju uređenosti, no sud je utvrdio visinu na temelju naknadno dostavljenih podataka Porezne uprave od 14.prosinca 2023 . prema kojima najam stana kvadrature 50-80m2 iznosi cca1.500-cca2.500kn/mj, a kvadrature do 50m2 iznosi cca 1.000 do cca1500 kn/mj.

55. Kod visine, činjenica što je nekretnina od 2005 adaptirana u smislu da joj se povećana funkcionalnost na način da je od jednog trosobnog stana postala tri stan- apartmana, ne predstavlja promjenu sućanstva u smislu da nekretnina nije bila za korištenje u smislu da je izgubila svoju svrhu stanovanja pa da time da nije opravdano vraćanje te nekretnine ili da nije moguća predaja iste, ovo posebno jer tako nešto ne proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka, ali i samih stranaka koje opisno navode stanje nekretnine nakon 2005. i adaptacije.

55.1. Tom zaključku suda pridonio je i iskaz sina tužiteljice ( list 25 spisa) koji je kazao da adaptacijom nije izgubljena funkcionalnost njihovog prvobitnog stambenog prostora jer su ionako dio koristili on i sestra s roditeljima dok su još svi zajedno stanovali u toj kući u dijelu trosobnog stana za stanovanje, a dio za najam .Pri tom izgradnja vanjskog stepeništa je u prilog tog dijela nekretnine jer povećava funkcionalnost iste zbog zasebnog ulaza u stan na katu.

55.2. Pri tom je za kazati kako i iz zemljišno knjižnog izvatka za predmetnu nekretninu proizlazi kako je na dan 12.9.2017. nekretnina i isto evidentirana kao iz 1998. dakle kao zgrada ukupne površine 95 m2 i 29m2 ,uporabne dozvole iz 1998, dakle kao nekretnina prije adaptacije, a koja adaptacija se naručila i odradila bez odobrenja tužiteljice kao suvlasnice, u dva mjeseca (nalaz i mišljenje vještaka list 94 spisa) nakon čega su od jednog stana nastala tri stana koja nisu legalizirana (uporabna dozvola za kuću postoji za prvobitno stanjene i nakon adaptacije) .

56. Stoga od 200.7 do 2010., a sagledavajući prostor nakon adaptacije, tužiteljici bi pripao iznos na ime najma dva jednosobna stana koji površinom utvrđenom u nalazu i mišljenju sudskog vještaka odgovaraju polovici od ranije površine trosobnog dvoetažnog stana ( 81,58 m2+ 73,31m2) s garažom 29 m2 a. Uostalom jedan od tih apartmana jednosobnih u smislu točno određenog realnog dijela nekretnine, dogovorom sa sunasljednicima pok. ZB, tužiteljica koristi od 2010., dok se tužena kao treća sunasljednica nije tom usprotivila. Može se dakle zaključiti da su jednim dijelom suvlasnici postigli i dogovor sukladno članku 42. ZVDSP-a o načinu korištenja zajedničke nekretnine, odlukom o podijeli posjeda stvari odnosno izvršavanja vlasničkih ovlasti glede iste, pa ostaje tužiteljici priznati iznos najma jednosobnog stana na katu sa samostalnim ulazom koji koristi od 2010. u površini od 45,58 m2, ali i još jednog apartmana stana do 50 m2 (obzirom da je ukupni zbroj površine kvadrature četiri apartman stana 165,76 m2 i isti se ima podijeliti s 2 ), ovo sve u razdoblju od 1.1.2007. do 1.1.2010.

57. Tu je za kazati da i u slučaju da nije došlo do adaptacije na kući, dakle, kad bi se uzeo u obzir trosobni dvoetažni stan s garažom, tužiteljici bi pripalo pola od mjesečnog iznosa na ime najma tog prostora. Prema podatcima iz nalaza i mišljenja kvadratura, a posebno iz odnosno skice vještaka na str 124 i 125 spisa to je ranije površina 73,31m2+81,58m2, dakle ukupno cca 160,89 m2, Ta površina, 2005. je cca 152,76 m2. Obzirom da je suvlasnica kuće za ½.koji prema dostavljenim podatcima Porezne uprave bi na kvadraturu od cca 160 m2 iznosio u rasponu cijena od 3000 do 3500 kn mjesečno od kojeg iznosa bi polovica tužiteljici iznosilo 1750 kn ili 232,40 eur-a.

58. No,slobodnom ocjenom dokaza, sud je izračunao visinu tužbenog zahtjeva vrednujući da je u razdoblju od 2005 do 2010 trosobni dvoetažni stan prenamijenjen u tri stana-apartmana (s garažom, četiri) za koju prenamjenu nije izgubljena svrha nekretnine jer je i dalje riječ o stambenom objektu, ali uređenom i za apartmanizaciju, te tijekom postupka nije utvrđeno da bi pok- ZB tražio dozvola od tužiteljice kao suvlasnice, a što je bio obvezan prema članku 41 ZV jer isto predstavlja posao izvanredne uprave o kojem odluku donose svi suvlasnici nekretnine. Životno je logično da u situaciji opisanog ponašanja prednika tužene spram tužiteljici koji joj nije dao pristup kući, da ju nije ni pitao za dozvolu adaptacije, što odgovara i iskazu tužene koja navodi kako je adaptaciju ona radila zajedno sa pok. ZB, što samo dokazuje nepoštenje tužene i prednika spram tužiteljice. Stoga, nepošteni posjednik u obvezi je prema suvlasniku ne posjedniku upravo na ime najma adaptiranog isplatiti naknadu. Iako je adaptacija pridonijela funkcionalnosti prostora koji sama tužiteljica koristi od 2010. tu je za dodati kako suvlasnik koji nije pitan za suglasnost u situaciji izvedenih građevinskih radova ima pravo tražiti rušenje izgrađenog, ali isto nije predmet ovog postupka pa niti predmetom odlučivanja.

59. Stoga, tužiteljici bi pripala naknada od po 1500 kn odnosno 3.000,00 kn ili 398,40 eur /mjesečno za razdoblje od 1.1.2007. do 1.1.2010.(36mj) odnosno ukupno 14.342,40 eur-a.

60. Naime, prema odredbi članka 165 stavak 2. ZVDSP kojim je propisano je da je zastarni rok vlasniku za traženje naknade tri godine od dana kada mu je stvar predana, a do predaje došlo u siječnju 2010. i od tog datuma unatrag tri godine potraživanje nije u zastari. Tu je za kazati kako je utuženjem 13.7.2010. došlo do prekida zastare te od tog datuma se ima računati iznova tri godine, no uvažavajući okvire tužbenog zahtjeva sukladno članku 2. ZPP-a, potraživanje koje tužena duguje tužiteljici, odnosi se na razdoblje od 1.1.2007.-1.1.2010.dakle tri godine.

61. Cijeneći sadržaj zakonskih odredbi članka 165. ZVDSP-a, 139 ZN-a i činjenična utvrđenja, sud je stoga usvojio djelomično tužbeni zahtjev i odučio kao u izreci presude.

62. Sud je tužitelju priznao pravo i na zatražene zakonske zatezne kamate. Na temelju članka 165 ZVDSP-a nepošten stjecatelj je obvezan na povrat svih koristi od uporabe tuđe stvari od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. No, kako je tek u predmetnom postupku utvrđena visina najma prema podatcima o površini iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka i potom podatka iz Porezne uprave, to tužena dolazi u zakašnjenje, ne s danom dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa najamnine, već od dana presuđenja, ovo jer stranke nisu bile u ugovornom odnosu da bi tužena znala za visinu najma prije donošenja ove presude. Slijedom navedenog, tužiteljici pripadaju kamate na način kako to stoji u izreci presude pod točkom I. izreke presude pozivom na članak 29. ZOO-a koji propisuje kada dužnik upadne u zakašnjenje da je obvezan platiti pored glavnice i zatezne kamate.

.

63. Za istaknuti je da je tužena istakla prigovor prijeboja za izvršena ulaganja u iznosu od 386.000,00 kn, i to u slučaju potpunog ili djelomičnog usvajanja tužbenog zahtjeva, a na ročištu od 3. ožujka 2021. tužena je istakla da se u tom slučaju ako sud usvoji tužbeni zahtjev potpuno ili djelomično, izvrši prijeboj potraživanja do iznosa od 52.000EUR-a protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, a imajući u vidu da je vještak Mirko Jelčić prikazao razlike tržišne vrijednosti prije 2010.u odnosu na tržišnu vrijednost danas koja iznosi 53.000,00 EUR-a. No, tu je za kazati kako između tužene i tužiteljice nije postojao dogovor oko adaptacije i radova, što više prednik tužene je postupio suprotno članku 41. ZV kojim je propisano da je za izvanredne poslove, poslove koji premašuju okvir redovitoga upravljanja, a postavljanje vanjskog stubišta je zahtijevalo suglasnost tužiteljice kao suvlasnice, stoga ovaj sud je stava kako tuženi, ni njezin prednik nisu bili pošteni posjednici, pa s tim u svezi nema ni tužena pravo na nužne i korisne troškove, a postavljeni prijeboj je postavljen tek podredno za slučaj tužiteljičinog uspjeha u postupku, nije obuhvaćen konkretiziranim protutužbenim obvezno-pravnim zahtjevom, te tuženik nije s uspjehom dokazao osnov i visine svoje tražbine prema tužiteljici, niti da bi njegova tražbina bila dospjela slijedom čega je takav prigovor odbijen.

64. Odluka o trošku tužene temelji se na odredbi članka 155. i 154 ZPP-a. Tužitelj je djelomično uspio u parnici pa o parničnom trošku sud odlučuje primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, pri čemu treba voditi računa, ne samo o uspjehu u parnici glede visine postavljenog zahtjeva, već i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

65. Tužitelj je tijekom postupka disponirao tužbenim zahtjevom te je podneskom isti smanjio tako što je od prvobitno zatraženih 549 500 00 kn zatražio konačno smanjeni iznos od 181.887,451 kn odnosno 24.155,04 eur-a . Navedenom smanjenju tužbenog zahtjeva tuženik je prigovorio navodeći u svom podnesku kako se protivi preinačenom i uređenom tužbenom zahtjevu posebno smanjenju iznosa, ovo i u odnosu na trošak. ali ne precizirajući ga niti u radnjama niti u iznosima . Popisom troška priloženim u spis na ročištu 22.1. 2025., na kojem je zaključena glavna rasprava, tuženik je za svaku radnju zatražio iznos od po 728.,69 eura, ne specificirajući trošak koji bi mu eventualno pripao zbog smanjenja tužbenog zahtjeva pa ovaj sud smatra da isti nije određeno zatražen s smislu odredbe člankom 165.

ZPP u svezi s člankom 158.ZPP-a.

65.1. No ipak, uvažavajući tuženikovo protivljenje smanjenju tužbenog zahtjeva sud nije odlučivao prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Iako je točno da smanjenje tužbenog zahtjeva ne predstavlja preinaku tužbe u smislu odredbe članka 191. ZPP-a, takva dispozicija predstavlja djelomično povlačenje tužbe. Kako se prema odredbi članka 193. stavak 1. ZPP-a tužba ne može povući bez pristanka tuženika, nakon što se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, dispozicija tužiteljice dakle nije prihvaćena, pa je sud odlučivao o zahtjevu postavljenom u tužbi. Naime, da je tome tako potvrđuje i ustaljena sudska praksa pa je tako kod odluke o trošku cijenjen iznos na ime najma u ½ iznosa koji bi pripao tužiteljici na ime najma cijele kuće odnosno polovice površine iste, kako je to ona zatražila tužbom prema tuženoj i pozivom na članak 43. ZOO-a, u svezi s člankom 139. stavak 4. ZN-a.

65.2. Stoga je pravilno zbog tuženikovo protivljenja smanjenju tužbenog zahtjeva, odlučeno o tužbenom zahtjevu koji je postavljen u tužbi (a ne u podnesku od 8. ožujka 2023.) No tu je za kazati kako je kod ocjene troška trebalo konkretno voditi računa o uspjehu kako u osnovi tako i visini.

65.3. Naime, u situaciji kada je tuženik osporavao osnov tužbenog zahtjeva u potpunosti, zbog čega i jesu nastali troškovi parničnog postupka, tužitelju se imaju priznati troškovi pa se niti zaseban zahtjev tuženika kod smanjenja tužbenog zahtjeva tuženiku ne bi našao opravdanim zahtjevom i istom ne bi pripala naknada parničnoga troška (ovo pod pretpostavkom određenosti takvog zahtjeva) budući da nije uspio u pogledu osnovanosti osnove postavljenog tužbenog zahtjeva.

65.4. Prema Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 89/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, 37/22., 126/22 i 23/123) tužitelj je uspio s osnovom(100%), a u pogledu visine konačno uređenog tužbenog zahtjeva (19.98%) pa je u parnici tužiteljica uspjela ( 120,75/2 = 59,99%) Što znači da je tuženikov uspjeh u parnici 40,01%. S tim u svezi ističe se kako prebijanjem uspjeha stranaka (59.99-40.01), tužitelju je trebalo priznati trošak u visini od 19.98% .

65.4. Stoga ocjenjujući radnje koje je tužitelj popisao na ime troškova postupka, sud je tužitelju zastupanom po odvjetniku, cijeneći njegov uspjeh u postupku, priznao trošak prema vrijednosti predmeta spora iskazano postavljenim tužbenim zahtjevom iz tužbe, vps 549.500,00ku /71.779,55 eur-a pa je tako priznao trošak sastava tužbe, podnesak od 1.4.2022., podnesak od 8.3.2023. prema Tbr 7. toč.1. OT-a te pristup ročištima: 10.11.2011, 18.9.2011., 31.5.2013., 14.6.2013., 28.10. 2015., 11.12.2015., 3.2.2016., 23.3.2016., 12.3.2019., 1.7.2020., 3.3.2021.,., 24.2.2022., 22.3.2022., 16.5.2022, 30.6.2023. 10.4.2024. 1.10.2024.), od kojih od po 540 b, ročišta prema Tbr 7.t. 1. OT-a te dva ročišta ½ iznosa dakle 250 b po Tbr 9.t.2. OT-u i to za ročišta održana 21.5.2021 .te 9.12.2025. jer su procesne naravi odgođena bez raspravljanja, kao i sastav žalbe 675 b dakle ukupno 12515 bodova. Izmjenama Tarife iz studenog 2023. propisano je Tbr 54. da je vrijednost 1b= 2 eur-a pa 12515 x 2 eur-a =25.030 eur-a x 25% PDV-a= 31.287 eur-a. od kojeg iznosa tužiteljici prema uspjehu od 19,98 % pripada 6.251,14 eur-a.

65.5. Trošak vještačenja nije zatražen, dok je trošak pristojbe tek postavljen paušalno suprotno članku 164 st. 1. ZPP-a pa kako nije specificiran sud ga nije ni priznao. Preostali zatraženi trošak sud je odbio pozivom na naprijed članak 155. stavak 1. ZPP-a.

66. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eur-a kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22 i 88/22) ovaj sud je iskazao novčane iznose uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga zakona (1 Eur je 7,5345 kn).

67. Kamata na navedeni trošak ide od presuđenja prema članku 29. ZOO-a.

68. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Trogiru 5. ožujka 2025.

SUTKINJA

Mirna Veža

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste.Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 3 primjerka, odnosno putem e komunikacije ( članak 106 a ZPP-a) a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud je presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl.335. ZPP-a)

DNA:

- pun. tužitelja

-pun. tuženika

-u spis