P-2640/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U I M E R E PU B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Maji Šebalj Širić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. siječnja 2025., u nazočnosti punomoćnice tužitelja RL diplomirane pravnice te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 5. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 364,74 eur sa zateznom kamatom koja teče

- na iznos od 183,25 eur od 2. studenoga 2018. do isplate

- na iznos od 181,49 eur od 5. listopada 2020. do isplate, sve u roku petnaest (15) dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je njegov osiguranik UL stradao u prometnoj nezgodi 23. veljače 2007. na Trgu dr. Franje Tuđmana u Slunju, kao vozač motocikla u sudaru sa osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika, broj police [broj police]. Da je za predmetnu nesreću FL, vozač osobnog automobila proglašena krivom za počinjenje kaznenog djela izazivanja prometne nesreće pravomoćnom presudom Općinskog suda u Slunju, broj K-30/07. Da je radi posljedica predmetne nesreće osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu rješenjem broj: 653731 od 22. rujna 2009., a da utuženo razdoblje nije prvo, već da je tuženik dosad plaćao tužitelju štetu po istom činjeničnom i pravnom osnovu, samo za druga vremenska razdoblja. Da je za razdoblje od 1. srpnja 2014. do 31. svibnja 2016. presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-108/2017 od 20. srpnja 2018. utvrđena odgovornost tuženika za naknadu štete po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, te da isplatom navedene invalidske mirovine tužitelj trpi daljnju štetu pa je odštetnim zahtjevom od 25. rujna 2018. tuženika pozvao da u mirnom postupku podmiri štetu nastalu za razdoblje od 1. lipnja 2016. do 31. srpnja 2018., u ukupnom iznosu od 12.551,98 kn. Da je tuženik podmirio dug u iznosu od 11.171,26 kn pa da je stoga preostao neplaćen dug u iznosu od 1.380,72 kn koji tužitelj ovim putem i potražuje, a kako tuženik tužitelju odgovara za štetu nastalu isplatom invalidske mirovine sukladno čl. 161., a u vezi s čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju, da je tužitelj ustao tužbom u ovom postupku. Kasnije tijekom postupka u podnesku od 28. lipnja 2021. tužitelj je povećao tužbeni zahtjev te sada potražuje i daljnji iznos od 1.367,40 kn i to za razdoblje od 1.8.2018. do 31.7.2020.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi kako ne osporava štetni događaj od 23. veljače 20017. u kojem je stradao osiguranik tužitelja UL, priznaje pasivnu legitimaciju i odgovornost svog osiguranika za štetni događaj, kao i da nije sporno da je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu, te da je točno da je tuženik tužitelju za utuženo razdoblje od 1. lipnja 2016. do 31. srpnja 2018. isplatio iznos od 11.171,26 kn. No, da spori pravnu osnovu i visinu utuženog potraživanja jer da obveza tuženika izvire iz police osiguranja od automobilske odgovornosti broj 011302863398, koja je sklopljena 2. lipnja 2006., po propisima koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o osiguranju. Da je u vrijeme sklapanja police bio na snazi Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05.) koji u čl. 27. st. 1. propisuje da je "društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju", a da se stvarnom štetom u smislu citiranog članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njene obitelji. Da kako je polica sklopljena 2006. po propisima koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o osiguranju, da se to na odnose koji su proistekli iz te police osiguranja imaju primijeniti propisi koji su bili važeći u trenutku sklapanja ugovora o osiguranju.

3. Budući je tužitelj povećao tužbeni zahtjev u skladu s čl. 191. st. 2 Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11,25/13,89/14,70/19, 80/22 i 114/22- dalje u tekstu ZPP) tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu, koju preinaku sud smatra osnovanom i svrsishodnom, sud je dopustio objektivnu preinaku tužbe, te je u rješenju od 29. srpnja 2021. i odlučio na način da dopušta preinaku tužbe te je isto rješenje postalo pravomoćno budući da je tuženik podnio žalbu samo protiv presude od 29. srpnja 2021.

4. U ovom predmetu Trgovački sud u Zagrebu donio je presudu i rješenje br. P- 1220/2019 od 29. srpnja 2021. kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, koja presuda je ukinuta rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, br. Pž-5027/2021 od 13. lipnja 2023.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao zapisnik o očevidu (list 6 spisa), rješenja tužitelja s nalazima i mišljenjem vještaka (list 14-21 spisa), odštetni zahtjev (list 23 spisa), izvješće o saldu duga (list 38 spisa), ispravu o izvršenoj isplati (list 45 spisa).

6. Predmet spora je potraživanje tužitelja prema tuženiku s naslova naknade štete u iznosu od 364,74 EUR (ranije 2.748,12 kn) na ime novčanih davanja isplaćenih osiguraniku tužitelja na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu za razdoblje od 1. lipnja 2016. do 31. srpnja 2020., koji je stradao u prometnoj nesreći za čiji je nastanak odgovoran osiguranik tuženika, a uzrok nastale invalidnosti je ozljeda izvan rada.

7. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Sporne su osnova i visina tužbenog zahtjeva s obzirom na tvrdnju tuženika da kao mjerodavno materijalno pravo za odluku o tužbenom zahtjevu treba primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju na koji se poziva tužitelj.

9. Na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 9. lipnja 2022. zauzeto je pravno shvaćanje da se u sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji, primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.

10. Dakle, mjerodavno pravo za odluku suda u ovoj pravnoj stvari predstavlja Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, dalje: ZOOP). Odredbama čl. 27. ZOOP-a uz ostalo je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st. 1.), da se stvarnom štetom u smislu st. 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.) te da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Dakle, prema navedenoj odredbi obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu te je stoga u ovom slučaju bilo potrebno utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

11. Prema stanju spisa proizlazi da je u ranijem tijeku postupka vođenom u ovosudnom predmetu br. P-1220/2019 tuženik radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sukladno odredbama ZOOP-a nije predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem niti je takav dokaz predložio tužitelj.

12. Ovaj sud smatra da je teret dokaza radi utvrđenja odlučnih činjenica u pogledu osnova i visine leži na tužitelju te da je u tom smislu tužitelj nakon donošenja pravnog shvaćanja na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 9. lipnja 2022. kojim je izmijenjeno pravno shvaćanje u pogledu utvrđenja stvarne štete u postupcima u kojima tužitelj od osiguravajućih društva potražuje naknadu isplaćenih mirovina u povodu prometnih nesreća, koje mirovine su isplaćene u vrijeme važenja ZOOP-a, bio dužan predložiti izvođenje dokaza financijskim vještačenjem, Međutim, tužitelj tako nije postupio te na izričit suda na ročištu održanom dana 20. siječnja 2025. a obzirom na predmetnu odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske izjavio kako ne predlaže izvođenje daljnjih dokaza na okolnost visine pa je u postupku izostalo utvrđenje visine tužbenog zahtjeva za koje sud nema potrebno stručno znanje radi čega je bilo potrebno izvesti dokaz financijskim vještačenjem. U odnosu na dostavljeni obračun od strane tužitelja ističe se kako iz istog nije bilo moguće utvrditi visinu na način kako je to propisano sukladno odredbama ZOOP-a.

13. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da primjenom pravila o teretu dokazivanja tužbeni zahtjev nije osnovan pa je stoga odlučeno kao u izreci ove presude.

14. Ovdje još valja istaknuti kako je sud sve iznose naznačene u kunama preračunao u eure sukladno općim pravilima za preračunavanju i zaokruživanju iz odredbe čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službeno valute u Republici Hrvatskoj ( ("Narodne novine" broj 57/22,88/22 ).

U Zagrebu, 5. ožujka 2025.

S u d a c:

Maja Šebalj Širić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u 4 primjerka, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. kal 30 dana