Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-123/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća, te Rajka Kipkea i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog VŽ, zbog kaznenog djela iz čl. 136. st. 3. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ-a), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: K-271/2024-43 od 25. veljače 2025., u sjednici održanoj 5. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog VŽ.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Koprivnici je na temelju čl. 123. st. 1. t. 3. u svezi s čl. 127. st. 4. i čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP-a) protiv optuženog VŽ produljio istražni zatvor.

2. Protiv tog rješenja je optuženi VŽ putem branitelja po službenoj dužnosti Marka Golubića, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da mu vijeće Županijskog suda u Varaždinu ukine istražni zatvor.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-142/2025 od 4. ožujka 2025. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Optuženik smatra da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri obrazložio postojanje visokog stupnja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, čime očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-a, mada izrijekom ne spominje tu zakonsku odredbu.

6. Suprotno takvoj tvrdnji ovaj žalbeni sud nalazi da je prvostupanjski sud u točki 18. obrazloženja osporenog rješenja iznio dovoljno određenu, jasnu i nedvosmislenu argumentaciju na temelju koje izvodi zaključak o postojanju istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a, tako da se u tom dijelu optuženikova žalba ne može prihvatiti.

7. Pored nesporne temeljene zakonske pretpostavke za produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom kaznenom postupku, sud prvog stupnja je isto tako pravilno utvrdio i drugu odlučnu činjenicu – postojanje istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a u vidu tzv. iteracijske opasnosti. Naime, suprotno žalbenom stavu optuženika njegova ranija prekršajna i kaznena osuđivanost može se i mora uzeti u obzir kod procjene tzv. iteracijske opasnosti, jer ona ukazuje na optuženikov prijašnji život i usklađenost ponašanja sa zakonom, otkriva njegove sklonosti u kriminalnom postupanju i govori u prilog optuženikove društvene neprilagođenosti, što je sve važno kod ocjene i prognoze o njegovom budućem ponašanju. Prema tome sud prvog stupnja ispravno rezonira kada nalazi da optuženikova ranija kaznena osuđivanost za kaznena djela prijetnje i tjelesne ozljede, pri čemu je ovo potonje kazneno djelo počinio na štetu iste žrtve, kao i mnogostruka prekršajna osuđivanost, među inim, i za prekršaj iz domene Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, ukazuje na povećani stupanj kriminalne volje, upornosti i odlučnosti u činjenju takve vrste delikata s nasilničkim elementima, tim više što je predmetno kazneno djelo na razini osnovane sumnje počinio u vremenu provjeravanja koje mu je određeno u sklopu uvjetne osude za kazneno djelo tjelesne ozljede. Kada se k tome doda nalaz i mišljenje sudske vještakinje za psihijatriju dr. Štefice Deuš iz kojeg proizlazi da zbog optuženikove ovisnosti o alkoholu postoji opasnost od njegova ponavljanja istovrsnog ili drugog, pa i težeg kaznenog djela, tada nema dvojbe da su sve to one osobite okolnosti koje u smislu čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP- a upućuju na stvarnu i konkretnu tzv. iteracijsku opasnost. Uopćenom žalbenom tvrdnjom optuženika da sve to nije dovoljno za zaključak o postojanju bojazni iz naprijed navedene zakonske odredbe ne dovodi se nimalo u razboritu sumnju sudsko utvrđenje ove odlučne činjenice.

8. Iz naprijed izloženih razloga sud prvog stupnja je također s pravom zaključio da je u konkretnom slučaju nužna primjena upravo ove najteže mjere procesne prisile, jer u postojećim okolnostima, koje su obrazložene u prethodnoj točki, mjere opreza ne predstavljaju dovoljno sigurno i pouzdano jamstvo u prevenciji utvrđene istražno- zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a.

9. Naposlijetku nije u pravu optuženik niti kada pravnim lijekom problematizira načelo razmjernosti. Naime, ovo načelo iz čl. 122. st. 2. ZKP-a nije narušeno, s obzirom na činjenice da se optuženik osnovano sumnjiči za kazneno djelo za koje je zapriječena kazna zatvora od jedne do deset godina, a u istražnom zatvoru se nalazi od 10. rujna 2024., dakle, nepunih šest mjeseci.

10. Slijedom iznijetog valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja, s time da je osporeno rješenje ispitano u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, pri čemu nisu uočene povrede zakon na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti.

U Varaždinu 5. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko