Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Broj: Gž-839/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima Slaviši Perović, odvjetniku iz Zagreba i Olgi Perović, odvjetniku iz Umaga, protiv tuženika IZ iz [adresa], Marconi 28, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mariu Manojlović, odvjetniku iz Buja, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv dijela presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie broj: P-397/2020. od 3. studenoga 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 5. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Uvažava se žalba tuženika osnovanom, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie broj: P-397/2020. od 3. studenoga 2022. u pobijanom dijelu (točka I. i III. izreke) preinačava i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev u cijelosti odnosno i za dosuđeni iznos od 59.000,00 kuna ili 7.830,45 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.
Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.666,66 EUR-a u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 60,00 EUR-a u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie broj: P- 397/2020. od 3. studenoga 2022. naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 59.000,00 kuna odnosno 7.830,45 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže navedeno u izreci (točka I. izreke), dok je u ostalom dijelu zahtjev odbijen do iznosa od 115.050,00 kuna (točka II. izreke), a o troškovima postupka odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove (točka III. izreke).
2. Protiv navedene presude žalio se tuženik u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen (točka I. izreke), kao i u odluci o trošku (točka III. izreke), zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu troška postupka.
3. Tužiteljica je u odgovoru na žalbu osporila žalbene navode, te navela da osnovni cilj tužbe nije bio postizanje novčane naknade nego tek potreba za priznanjem velikog truda i odricanja učinjenog prema zajedničkom roditelju.
4. Žalba tuženika je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 115.050,00 kuna na ime povrata danog uzdržavanja na temelju ništetnih Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju u trajanju od 11. kolovoza 2003. do 5. srpnja 2008. odnosno za 59 mjeseci.
6. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev prihvatio do 59.000,00 kuna jer da je tužiteljica i pored toga što su Ugovori o dosmrtnom uzdržavanju utvrđeni ništetnim iste izvršavala u cijelosti ali da svoja novčana sredstva nije trošila nego novac svoje majke te da tužiteljici treba honorirati brigu o majci u odnosu na tuženika zato što on nije bio uz majku pri tome se pozivajući i na odredbu članka 323. Zakona o obveznim odnosima a iznos koji je dosuđen da je osobni doprinos tužiteljice za trud oko majke koji je sud odredio po slobodnoj ocjeni u skladu s odredbom članka 223. Zakona o parničnom postupku.
7. Donoseći ovakvu odluku prvostupanjski sud je međutim pogrešno primijenio materijalno pravo.
8. Prema stanju spisa presudom Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Bujama-Buie broj: P-479/2015. od 30. srpnja 2015. utvrđeni su ništetnim Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen 11. kolovoza 2003. između pok. ĆZ, GZ i ĐZ, zatim Ugovor zaključen također 11. kolovoza 2003., zatim zaključen 18. travnja 2005. između pok. ĆZ i GZ, zatim Aneks Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zaključen 7. veljače 2007. između pok. ĆZ i ĐZ te su tuženici bili dužni trpjeti da se temeljem presude briše u zemljišnim knjigama izvršeni upis prava vlasništva u korist GZ i ĐZ i uspostavi zemljišnoknjižno stanje kao prije provedbe Ugovora i Aneksa.
Istom presudom utvrđeno je i da iznos u visini od 68.000,00 EUR-a predstavlja ostavinsku imovinu iza pok. ĆZ.
9. Iz obrazloženja navedene presude proizlazi da pok. ĆZ, majka stranaka, uslijed svog zdravstvenog stanja u vrijeme sklapanja osporenih pravnih poslova nije bila sposobna vlastitim očitovanjima volje stvarati pravne učinke odnosno nije bila poslovno sposobna, a pri tome nije bila ni zastupana po zakonskom zastupniku odnosno skrbniku čime su ti pravni poslovi sklopljeni protivno prisilnom propisu odnosno ništetni.
Navedena presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli-Pola broj: Gž-2214/2015. od 16. ožujka 2016.
10. Odredbom članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) na koju se prvostupanjski sud poziva u svojoj odluci propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
11. Dakle, citiranom zakonskom odredbom propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.
U ovom slučaju je utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ništetnost više Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ali niti u jednom od njih ugovorna strana nije bio ovdje tuženik nego tužiteljica i majka stranaka pa se prema tome u ovom slučaju ne bi mogla primijeniti odredba članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima na koju se prvostupanjski sud poziva.
12. Rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola broj: Z-11175/2016. od 23. svibnja 2016. temeljem presude broj: P-479/2015. od 30. srpnja 2015. i presude Županijskog suda u Puli-Pola broj: Gž-2214/2015. od 16. ožujka 2016. dopuštena je uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kao prije provedbe Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji su utvrđeni ništetnim, a zatim je rješenjem o nasljeđivanju broj: O- 1182/2016. od 27. veljače 2017. utvrđena ostavinska imovina pok. majke stranaka i proglašeni njezinim nasljednicima tužiteljica, tuženik i sada pokojni ČZ.
13. U postupku je utvrđeno da je majka stranaka živjela u svojoj kući, da je imala više njegovateljica koje su se o njoj brinule 24 sata ali da se sva ta skrb o njoj plaćala iz njezine imovine, a ne iz imovine tužiteljice jer je majka imala dovoljno svoga novca od prodaje nekretnina o čemu uostalom govori i to da je iznos od 68.000,00 EUR-a utvrđen ostavinskom imovinom, pa prema tome tužiteljica nije kako prvostupanjski sud pogrešno navodi izvršavala ništetne Ugovore u cijelosti i tako i svoju obvezu ispunjavala kad je očito da je trošila majčin novac.
Osim toga i medicinski vještak je utvrdio da je pokojna majka stranaka nakon hospitalizacije dana 9. rujna 2005. otpuštena nepokretna i ovisna o tuđoj pomoći ali da zdravstveni sustav skrb o takvoj osobi ne prepušta samo obitelji nego pristupa takvom slučaju organizirano, pa je tako omogućena bila nabavka pomagala, pelena, lijekova kao i posjet patronažne skrbi i njege u kući.
14. Iz iskaza tuženika proizlazi da on ne osporava da se tužiteljica brinula o tome da majka ima valjanu i dovoljno dobru skrb ali da je to sve plaćala od majčinog novca a da su se odnosi između njega i sestre i sada pok. brata poremetili upravo onda kada su se njih dvoje uknjižili temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju na imovini majke o čemu on nije znao i zbog toga je i pokrenuo spor u kojem je i utvrđena ništetnost tih Ugovora.
15. Tužiteljica dakle, nije svojim sredstvima uzdržavala majku.
16. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 373. Zakona o parničnom postupku žalbu tuženika uvažiti, te prvostupanjsku presudu preinačiti u pobijanom dijelu (točke I. i III. izreke), dok je prvostupanjska presuda u nepobijanom dijelu (točka II. izreke) ostala neizmijenjena.
17. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koji trošak se sastoji od troška sastava odgovora na tužbu i zastupanja na četiri ročišta.
18. Kako je tuženik uspio sa žalbom dosuđen mu je i trošak sastava žalbe, dok sudska pristojba na žalbu prema stanju spisa nije plaćena, pa taj trošak nije nastao i nije dosuđen.
Vukovar, 5. ožujka 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Željko Marin
