REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU
Zadar, Plemića Borelli 9
Poslovni broj: Kž-19/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Hrvoja Viskovića kao predsjednika vijeća, te Sandre Radanović i Ivana Markovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Nives Jović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika OČ zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19- dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika OČ, podnijetoj osobno protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj K-606/2022 od 31. listopada 2024., temeljem čl. 471. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenika OČ kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom od 31. listopada 2024. Općinski sud u Rijeci je okrivljenika OČ proglasio krivim da je počinio kazneno djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139.st. 2. i 3. KZ/11, ta ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, time da mu je temeljem čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 izrečena uvjetna osuda pa se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 naloženo je okrivljeniku da naknadi trošak kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 150,00 EUR (sto pedeset eura).
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik osobno zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i isti oslobodi od optužbe.
3. Na žalbu nije podnesen odgovor.
4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.
5. Žalba okrivljenika GČ nije osnovana.
6. Iako okrivljenik u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, ne obrazlaže u čemu bi se konkretno sastojala citirana povreda, već iz sadržaja žalbe proizlazi da dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.
6.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a suprotno navodima obrane, nema proturječnosti između izreke i obrazloženja presude, jer su sve odlučne činjenice jasno i logično određene i istim modalitetom sukladno obrazložene, kao i dokazi na kojima se one temelje, a druga je stvar što ih žalitelja kao takve ne prihvaća te ih vidi proturječnim i tumači na sebi prihvatljiv subjektivan način, zbog čega istaknuta bitna povreda nije ostvarena.
6.2. Stoga, nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468.st.1. toč.11. ZKP/08. Pobijana presuda je u tom dijelu ispitana i u smislu čl. 476. st. 1.toč. 1. i 2. ZKP/08 i nije utvrđeno da bi u istoj bila potvrđena ijedna od povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a također na štetu okrivljenika nije povrijeđen kazneni zakon.
7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, okrivljenik problematizira pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da iz provedenih dokaza nije utvrđeno da bi oštećenici uputio inkriminirane prijeteće riječi.
7.1. Međutim, suprotno navodima žalbi, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. U okviru istaknute žalbene osnove okrivljenik ustvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo polemizira s razlozima osuđujuće presude i na svoj subjektivan način ocjenjuje rezultate izvedenih dokaza i to posebno u odnosu na iskaz oštećenice SČ.
7.2. Međutim, pravilno prvostupanjski sud kao vjerodostojan prihvaća iskaz oštećenice SČ, koja je detaljno i okolnosno opisala kako ju je okrivljenik inkriminiranog dana u više navrata nazivao dok je bila na službenom sastanku, pa kada mu se javila počeo ju vrijeđati „pičko jedna, nazovi me, jebat ću ti majku“, kao i da joj je poslao glasovnu poruku „jebem ti mater pičko, javi mi se pičko“, a kada je nazvala okrivljenika da vidi u čemu je problem, okrivljenik da ju je ponovno počeo vrijeđati i da joj je uputio prijetnje „smrskat ću ti tu ružnu facu, doći ću ti na posao, ubit ću te, gotova si, zapamtit ćeš jako dobro ovaj dan", a kada mu je rekla da snima razgovor i da će ga prijaviti policiji, okrivljenik da joj je rekao „boli me kurac, ti znaš da ja neću odmah u zatvor, a do tada si gotova“. Okrivljeniku da je pokušala objasniti situaciju zašto je njihov sin O u kazni što okrivljenik da nije prihvatio, te joj je i dalje prijetio i vrijeđao ju. Iako se bojala okrivljenika, da mu je rekla da ga se ne boji na što okrivljenik da joj je odgovorio „bolje ti je da me se bojiš“, te da je prekinula poziv, a okrivljenik da ju je nakon 15 minuta ponovno nazvao i rekao „samo da ti kažem, zapamtit ćeš ovaj dan, gotova si kad te nađem“. Upućene prijetnje od strane okrivljenika da su kod nje izazvale strah za njen život i nespokojstvo.
7.3. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio iskaz oštećenice EČ kao uvjerljiv i vjerodostojan nemajući razloga sumnjati da bi ista lažno teretila okrivljenika s kojim je prethodno bila u dobrim odnosima što ne osporava niti okrivljenik u svojoj obrani. Osim toga, svjedok ĐČ, koja nije bila prisutna kada je okrivljenik razgovarao s oštećenicom i nije čula njihov razgovor, u svom iskazu potvrđuje da ju je oštećenica EČ nakon razgovora s okrivljenikom nazvala i rekla da joj je okrivljenik prijetio i da će ga prijaviti policiji.
7.4. Prema tome, prvostupanjski sud je dao dostatne i uvjerljive razloge za donošenje osuđujuće presude, te je pravilno utvrdio da je okrivljenik postupio na inkriminirani način, odnosno da je ostvario sva obilježja predmetnog kaznenog djela prijetnje za koje je proglašen krivom.
7.5. Naime, navedene prijetnje okrivljenika, na način kako su izrečene i manifestirane prema oštećenici, nedvojbeno su bile sasvim konkretne te u pravnom smislu vrlo ozbiljne, objektivno pogodne da izazovu osjećaj ustrašenosti i uznemirenosti kod oštećenice. One su, a usmjerene na usmrćenje oštećenice, imale sadržaj ozbiljnosti jer su bile djelotvorne u svojem subjektivnom i objektivnom učinku. S obzirom na navedeno, nedvojbeno je da je okrivljenik ostvario obilježja kaznenog djela prijetnje kako u subjektivnom tako i u objektivnom sadržaju, slijedom čega ga je prvostupanjski sud pravilno i zakonito proglasio krivim.
7.6. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona (čl. 469. toč. 1. ZKP/08), jer žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede kaznenog djela za koje je okrivljenik proglašen krivim.
8. Iz sadržaja žalbe ne proizlazi da se okrivljenik žali zbog odluke o kazni, međutim drugostupanjski sud je dužan sukladno odredbi čl. 478. ZKP/08 ispitati presudu i u dijelu odluke o kazni.
8.1. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski sud ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je tako okrivljeniku kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu dosadašnje neosuđivanosti, te da je otac mld. djeteta o kojem skrbi, dok se otegotnih okolnosti ne nalazi.
8.2. Slijedom toga, a cijeneći sve olakotne otegotne okolnosti, uz izostanak otegotnih okolnosti, pravilno je prvostupanjski sud, a nakon što je okrivljenika proglasio krivim, istog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci s rokom kušnje od 2 (dvije) godine, kako je to navedeno u izreci pobijane presude, pa i ovaj drugostupanjski sud smatra da će se upravo izrečenom uvjetnom osudom ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, o čemu je prvostupanjski sud posebice iznio detaljne razloge na str. 7. prvostupanjske presude.
9. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene preostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni preostale povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zadru, 5. ožujka 2025.
Zapisničar
Predsjednik vijeća
Nives Jović
Hrvoje Visković
