REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyjev trg 11

23. Povrv-2227/20

P R E S U D A

U ime Republike Hrvatske, Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Romini Markovinović u pravnoj stvari tužitelja A.C.I.T. S.R.L., Via Ugo La Malfa 15, Pilastro, Italija, OIB: 06693631383, kojeg zastupa punomoćnik Marko Praljak, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Praljak i Marin Svić, Radnička cesta 37b, Zagreb, protiv tuženika GRAFIKA PIN d.o.o., Željeznička 70, Sesvete (Grad Zagreb), OIB: 02522154567, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u OD Mađarić & Lui d.o.o., Zelinska 4, Zagreb radi isplate nakon javne glavne rasprave zaključene 25.veljače 2025.g, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 05. ožujka 2025.g. objavljene presude

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika mr. sc. Jozo Rotim, Zagreb, broj Ovrv- 1535/2020 od 19. listopada 2020. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 12.544,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja je propisana čl. 12/a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi uvećanoj za 8 postotnih poena koje teku na iznos od:

- 14.404,00 eur od 21.12.2018. do 31.01.2019.,

- 9.904,00 eur od 01.02.2019. do 14.06.2019.,

- 3.904,00 eur od 15.06.2019. do isplate,

- 8.640,00 eur od 14.01.2019. do isplate,

kao i da mu nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 394,30 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja rješenja do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, u roku od osam dana.

II Utvrđuje se da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 12.544,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja je propisana čl. 12/a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi uvećanoj za 8 postotnih poena koje teku na iznos od:

- 14.404,00 eur od 21.12.2018. do 31.01.2019.,

- 9.904,00 eur od 01.02.2019. do 14.06.2019.,

- 3.904,00 eur od 15.06.2019. do isplate,

- 8.640,00 eur od 14.01.2019. do isplate,

kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 394,30 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 19.10.2020. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, istaknuto radi prebijanja.

III Utvrđuje se da postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 11.169,89 eura sa zateznom kamatom od 08.04.2019. do isplate, istaknuto radi prebijanja.

IV Tražbine tužitelja i tuženika se prebijaju.

V Nalaže tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 1.374,11 eura sa zateznom kamatom od 14.01.2019. do isplate po stopi koja je propisana čl. 12/a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi uvećanoj za 5 postotnih poena, sve u roku 15 dana.

VI Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 691,42 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VII Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 3.721,65 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja, javni bilježnik Jozo Rotim iz Zagreba izdao je rješenje o ovrsi broj Ovrv-1535/20 od 19.10.2020.g. kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 12.544,00 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te da mu nadoknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 301,39 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja do isplate.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno izjavio prigovor pa je ovaj sud rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru i tijekom postupka osporava utuženo potraživanje navodeći da je kupljena i isporučena roba (samoljepljive trake) nije udovoljavala uobičajenoj kvaliteti i svojstvu tih proizvoda odnosno da je imala materijalne nedostatke. Navodi da je tijekom 2017. poslovni odnos trajao uredno međutim tijekom 2018. klijenti tuženika počeli su slati reklamacije na predmetne samoljepljive trake. Dalje navodi da je daljnja roba koja je zaprimana u zadnja dva navrata tijekom 2018. i 2019. u cijelosti je reklamirana od strane tuženika tužitelju budući je preko 50 % klijenata uputilo reklamacije tuženiku da samoljepljive trake nisu valjane. Ističe da je o navedenim reklamacijama obavijestio tužitelja e mailom od 08.04.2019. , dostavio je tužitelju reklamacije svojih klijenata ali da se tužitelj na navedene reklamacije oglušio. S obzirom na činjenicu da tužitelj nije postupio po reklamaciji niti je tuženiku dostavio drugu robu ispravne kvalitete tuženi je bio prinuđen kupiti valjanu robu od drugih dobavljača, izraditi tisak i svojim kupcima koji su robu reklamirali isporučiti drugi proizvod zbog čega mu je nastala šteta u ukupnom iznosu od 12.272,78 eur. U tom smislu tuženik je izjavio prigovor radi prebijanja na ime štete koju je pretrpio jer je roba imala nedostatke u iznosu od 12.272,78 eur.

4. U tijeku postupka, nastavljenog po pravilima parničnog postupka, tužitelj je činjenično obrazložio tužbeni zahtjev navodeći, u bitnom, da se potraživanje odnosi na isporuku robe po utuženim računima 4162 i 4542, da je tuženik izvršio djelomične uplate dana 31.01.2019 u iznosu od 7.500,00 eur i dana 14.06.2019. iznos od 6.000,00 eur, te da je preostali iznos dugovanja ovdje utuženi iznos. Osporava navod tuženika o usmenom dogovoru o plaćanju u roku 120 dana te navodi da je u računima izričito naveden datum dospjelosti potraživanja za dostavljenu robu. Osporava navode tuženika da je isporučena roba s nedostatkom, da se iz priložene dokumentacije ne može utvrditi da se reklamacija tuženikovih kupaca odnosi upravo na robu koju je tužitelj isporučio te da obzirom da tuženik robu prerađuje, da je time utjecao na njezina svojstva. Navodi i da je tuženik već u prosincu 2018. bio upoznat s okolnostima da predmetna roba ima materijalne nedostatke, da je tužitelja obavijestio o nedostacima tek u travnju 2019. te da tuženik pokušava prigovoriti ispravnosti robe koju mu je tužitelj dostavio i to reklamacijama kupaca koje je zaprimio prije nego što mu je je tužitelj isporučio robu. Ističe i da je tuženik djelomičnim uplatama priznao dug. Tužitelj u cijelosti osporava protutražbinu tuženika, kako po osnovi, tako i po visini.

5. U tijeku dokaznog postupka ovaj sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju i to: Konto kartica ( list 5-6 spisa), Računi ( list 9-10 spisa), E-mail korespondencija ( list 23, 41, 54, 66 96 spisa ), Popis reklamirane robe ( list 24), Radni nalozi ( list 25, 29, 34, 38, 43, 47, 61, 55, 59, 63, 67, 71, 76, 80, 86, 90, 93, 97, 100, 103-105, 108, 111, 114, 117, 120, 124 spisa) Račun otpremnica broj 316/3/3 ( list 27 spisa), E-mail reklamacija ( list 2, 38, 37 , 42, 46, 60, 58, 70, 74, 79, 89, 123, 140 spisa), Računi otpremnice sa zapisnicima i fotografijama ( list 31-129 spisa), Tovarni listovi s primkama( list 130-131, 133-139 spisa), Prevedene reklamacije kupaca ( list 163-171), E- mail tuženika od 8.4.2019. ( list 197 spisa ), Obavijest Porezne uprave od 16.12.2021. ( list 185 spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka PZ ( list 191 spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka GZ ( list 191- 192 spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ŠZ ( list 192-193 spisa), proveden je dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika LZ ( list 220 spisa), provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku dipl. oec. Darku Prpiću – Nalaz i mišljenje vještaka od 22.05.2023. ( list 231 – 341 spisa), očitovanje vještaka od 28.08.2023. ( list 370-372 spisa), provedeno je grafičko vještačenje po vještaku prof. dr. sc. Igoru Zjakiću – Nalaz i mišljenje vještaka od 26.03.2024. ( list 396-403 spisa), Dopuna vještačenja od 23.09.2024. ( list 422-671 spisa).

6. Ocjenom izvedenih dokaza, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje u tekstu ZPP) sud je utvrdio da je osnovana tražbina i tužitelja i tuženika u cijelosti.

7. Predmet ovog postupka jest potraživanje tužitelja prema tuženiku u ukupnom iznosu od 1.664,87 eur/ 544,00 kn na ime isporuke robe po računima 4162 i 4542.

8. Predmet protutražbine tuženika prema tužitelja je trošak ponovne proizvodnje proizvoda zbog robe isporučene sa nedostatkom koji tuženiku predstavljaju štetu u iznosu od 12.272,78 eur.

9. Tužitelj (list 172 spisa) i tuženik (list 180 spisa) su suglasno izjavili da se u ovome sporu kao mjerodavno ima primijeniti materijalno pravo Republike Hrvatske te stopa zatezne kamate po ZOO-a.

10. Iz činjeničnih navoda stranaka proizlazi da između njih nije sporno da su bile u poslovnom odnosu. Nije sporna niti isporuka robe. Nije sporno da se radi o robi isporučenoj u dva navrata tijekom 2018. i 2019. Nije sporno da je tuženik izvršio djelomične uplate , dana 31.01.2019. 7.500,00 eur i dana 14.06.2019. iznos od 3.000,00 eur.

11. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjev odnosno sporno je među strankama da li se tuženik uslijed nedostataka koristio svojim pravima na propisani način i u roku te da li kupljena stvar ima nedostatke. Sporna je i protutražbina tuženika na ime štete koju je pretrpio jer je roba imala nedostatke u iznosu od 12.272,78 eur. zbog čega je izjavio prigovor radi prijeboja.

12. Naime, tužena strana u parnici može se koristiti prigovorom radi prebijanja i to na dva načina. Prvi, tuženik priznaje tužiteljevu tražbinu, ali ističe prigovor radi prebijanja s ciljem da se utvrdi postojanje obiju tražbina i pretpostavki za prijeboj te svojom odlukom izvrši prebijanje i odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti ili djelomično. Drugi, ako tuženik osporava tužiteljevu tražbinu iz određenih razloga, a prigovor radi prebijanja ističe samo za slučaj da sud utvrdi postojanje tužiteljeve tražbine. Ako sud utvrdi postojanje tužiteljeve tražbine treba utvrđivati i postojanje tuženikove protutražbine te će do prebijanja eventualno doći ako su obje tražbine osnovane i ako su ostvarene pretpostavke za prijeboj.

13. Ocjenjujući sve dokaze i činjenične navode u svojoj ukupnosti (čl.8 ZPP-a) prema mišljenju ovoga suda tuženik ne priznaje tužiteljevu tražbinu, i ističe prigovor radi prebijanja samo za slučaj da sud utvrdi postojanje tužiteljeve tražbine.

Stoga je sud radi utvrđenja spornih činjenica izvršio uvid u dokumentaciju u spisu te je izveo dokaz saslušanjem svjedoka i stranke te je proveo financijsko i grafičko vještačenje.

14. Uvidom u reklamacije kupaca( 163-171 spisa) da se zaključiti da se većina reklamacija tuženikovih kupaca odnosi na razdoblje od cca. lipnja 2018. do cca. ožujka 2019. kao i da se reklamacije odnose na samoljepljive trake.

Iz e-maila od 08.04.2019. ( list 197 spisa) sud je utvrdio da je tuženik obavijestio tužitelja o reklamacijama svojih kupaca za koje navodi da kontinuirano pristižu, da je opisao nedostatke robe kao i da je dostavio fotografije iz kojih su vidljivi problemi sa trakama, da je naveo da zbog toga više ne može od tužitelja kupovati takvu robu sa nedostacima te da će ga obavijestiti o tome kolika mu je šteta nastala zbog robe s nedostacima. Isto je vidljiv i iz e- maila od 17.11.2018. (list 175 spisa) kojim tuženik ukazuje tužitelju na nedostatke u isporučenoj robi i upravo u odnosu na samoljepljive trake.

15. Iz iskaza svjedoka VZ (list 191 spisa) proizlazi da su trake naručivali od tuženika te da su trake reklamirali jer se tekst lijepio na drugu stranu te da je otpadao natpis.

16. Iz iskaza svjedoka GZ (list 191-192 spisa) sud je utvrdio da mu je od tuženika isporučena roba – trake koje su se odljepljivale odnosno nisu prihvaćale ljepilo na karton zbog čega su od kupaca primili reklamaciju koju su proslijedili ovdje tuženiku. Proizlazi da mu je tuženik odmah isporučio 540 novih traka koje nisu imale opisane nedostatke te ističe da nakon spomenute reklamacije nije bilo sličnih problema.

17. Iz iskaza svjedoka ŠZ (list 192-193 spisa) prijašnjeg zakonskog zastupnika tuženika, a sad zaposlenika tuženika proizlazi da su predmetnu robu naručivali od tužitelja, a da se posao odvijao na način da se dobije roba od dobavljača koja je već prerađena i na nju je naneseno lijepilo, nakon primitka robe ista se stavlja u stroj tipka se tisak u grafičkoj pripremi u jednoj ili više boja, , potom se traka reže, namata i pakira u kutije te isporučuje kupcu, dakle iskazuje da tuženik robu ne prerađuje. Utvrđeno je da je osnovni problem sa trakama bio u ljepilu koje se nije dobro primalo te da se 90% reklamacija od kupaca odnosno upravo na taj nedostatak. Proizlazi da su nakon zaprimanja reklamacija i dostave robe natrag od strane kupca istu pregledavali kako bi utvrdili da li doista postoji razlog za reklamaciju i tome se sastavljao zapisnik . Proizlazi da su nakon zaprimanja reklamacija od strane kupaca telefonski obavještavali tužitelja o nedostacima kao bi se taj problem riješio, kao i da su tužitelja zvali u Zagreb da sam pregleda robu. Utvrđeno je da što se tiče odnosa sa kupcima, da ukoliko im i bi isporučivali novu robu, u zamjenu za neispravnu, to ne bi dalje naplaćivali dok u slučaju da kupac nije pristao primiti novu robu, da bi tada izdali odobrenje za rad. Iskazuje da se obično na radnim nalozima navodi i podatak od koga se dobavlja roba koju je kupac naručio, a da, ako na radnim nalozima nije navedeno od koga je dostavljena roba koju je kupac naručio, to iz razloga što su nakon prestanka suradnje s jednim dobavljačem krenuli raditi s tužiteljem. U odnosu na e- mail na listu 41-42 spisa kojim je navedeno da je odgovornost na strani njihovog strojara, iskazuje da su htjeli ublažiti grešku kako ne bi izgubili kupca, ali da je stvarni nedostatak predstavljala poroznost trake koja ovisi o sloju i kvaliteti ljepila nanesenog na traku od strane dobavljača.

18. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika ZZ (list 218 spisa) sud je utvrdio u bitnom, da je sporna roba zaprimljena u razdoblju od 2017. do 2020., da se nije mogao uočiti nikakav nedostatak, da se ti nedostaci nisu mogli uočiti tokom proizvodnje ili dok roba stoji te da je tužitelj za za nedostatke saznao tek kada su kupci počeli prigovarati na zaprimljenu robu cca. u roku od mjesec dana od primitka, a kupci su nedostatke uočili kad su robu počeli upotrebljavati. Proizlazi da se ljepilo skidalo , da su ostajale bijele mrlje i da se boja se nakon nekog vremena prijanjala odnosno da materijal nije bio dovoljno dobar da bi se na njega radio tisak te tuženik ni na koji način ne može utjecati na svojstvo samoljepivih traka u jumbo rolama. Pojašnjen je načina radi te proizlazi da roba dolazi u jumbo rolama koje su 150 mm širine, duge su 990 m, stavljaju se na stroj, traka se odljepljuje, prolazi kroz boju i reže se na manji format i krati se na 66 m, da se to tako vrti u krug dok se ne istroši jedna rola. Akrilna traka prolazi na stroju koji ima koronu i svaka traka se mora s koronom tretirati , ono što je bitno ona je ispravno tretirana, stavlja se u kutije i daje se kupcima. Ovaj postupak je uobičajen za akrilnu traku, za tu vrstu materijala u sporno vrijeme dobavljač je bio samo tužitelj te je više kupaca prigovaralo na tu traku. Dalje proizlazi da je sa tužiteljem bila u kontaktu te kada su su dobili više saznanja nedostacima od kupaca da su odmah obavijestili tužitelja te da su od tužitelja tražili preko zaposlenika RZ da te nedostatke ukloni, međutim, osim obećanja da će se to napraviti, nedostaci se nisu otklanjali. Iskazuje i da su tražili i zamjenu rola ali se po istom nije postupilo. Proizlazi da su nakon prijavljenih nedostataka pozvali i tužitelja da pregleda robu u mjestu proizvodnje, no tužitelj iako je najavljivao da će doći nije došao. Iskazuje da su nakon toga promijenili dobavljača, kupili smo novu robu i odštampali na novu robu tisak svima koji su se žalili. Trošak se sastojao i od nabave repromaterijala-boje, struje itd.

19. Nakon savjesne i brižljive ocjene iskaza saslušanih svjedoka i stranke ovaj je sud prihvatio iskaze u cijelosti kao istinite i uvjerljive s obzirom da se podudaraju s dokumentacijom priloženom u spis, a o predmetu spora imaju neposrednih saznanja, a u bitnom se podudaraju i jedan s drugim. Sud je prigovor tužitelja kojim navodi da svjedok ŠZ nema neposrednih saznanja o spornim činjenicama ocijenio neosnovanim jer isti je i bio zakonski zastupnik tuženika, a sada je zaposlenik tuženika te iz cjelokupnog iskaza je nedvojbeno utvrđeno da ima neposrednih saznanja o konkretnom slučaju.

Slijedom navedenog, sud je nakon ovako provedenog dokaznog postupka, a u skladu sa odredbom čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23;dalje: ZPP) utvrdio da je roba imala nedostatke, da se radilo o skrivenim nedostacima koje se nisu mogle uočiti prilikom primitka robe, da je tuženik saznao da roba ima nedostatke nakon što je proizvod upotrebljavan od strane kupaca te da je nakon primitka prigovora od strane tuženikovih kupaca tuženik odmah obavještavao tužitelja o nedostacima. Utvrđeno je da je tuženik zahtijevao i da se nedostaci otklone ili da mu tužitelj preda drugu stvar bez nedostataka kao i da je tužitelj pozvan da robu pregleda, međutim tužitelj niti po jednom od tih zahtjeva nije postupio. Utvrđeno je da je uslijed tih nedostataka tuženik pretrpio trošak zbog kupnje od drugih dobavljača, ponovnog izvršavanja tiska, nabave repromaterijala i isporuke.

20. Stoga sud zaključuje da su na isporučenoj robi postojali konkretni nedostaci i to skriveni nedostaci i da je tuženik tužitelja o nedostacima obavijestio pravovremeno i u razumnom roku i bez odgađanja odmah po obavijestima o nedostacima od kupaca tuženika dakle čim ga je otkrio po obavijestima kupaca, navodio je narav nedostataka usmeno nakon toga i pismeno stoga zaključak je suda da je tuženik o nedostacima robe obavijestio tužitelja u smislu odredbe čl.404.ZOO pravodobno i uredno , a tuženik koji je uredno i pravodobno obavijestio prodavatelja o nedostacima ima pravo ostvarivati prava zbog materijalnih nedostataka stvari iz čl.410. ZOO-a. Valja reći i da je nesporno da posebna forma obavijesti o nedostacima između stranaka nije ugovorena, jer na tu činjenicu niti jedna od stranaka nije ukazivala tijekom postupka tako da je svakako dovoljna i usmena obavijest, a iz iskaza svjedoka i stranke proizlazi da je tužitelj opetovano obavještavan o nedostacima kao i da dođe sam pregledati stvari u Zagreb.

21. S navedenim odredbama sukladna je i Bečka konvencija koja u odredbama čl.35. čl.40. propisuje prodavateljevu odgovornost za materijalne nedostatke. Uz prodavateljevu obvezu isporučiti robu kupcu sukladno ugovoru, Bečka konvencija u čl.38. vezuje kupčevu obvezu primljenu stvar pregladati u što je mogućem kraćem roku, ovisno o okolnostima.

Također, prema odredbi čl. 39.st.1.i 2. kupac gubi pravo pozivati se na nedostatak usklađenosti robe ako o tome nije prodavatelju poslao obavijest u kojoj je naveo narav nedostataka, u razumnom roku od kada ga je otkrio ili morao otkriti. Kupac gubi pravo pozivati na nedostatak usklađenosti robe ( materijalni nedostatak) ako o tome nije prodavatelju poslao („ doesnotgive“) obavijest u kojoj je naveo narav nedostatka, (subjektivni rok), odnosno u roku u roku od dvije godine računajući od dana stvarne predaje robe kupcu (objektivni rok). Također, jedno od općih načela Konvencije je i načelo neformalnost propisano u čl.11. Bečke Konvencije. Prema tome, tumačeći odredbu čl.39. Bečke Konvencije u skladu s konvencijskom načelom neformalnosti, za zaključiti je da je valjana svaka reklamacija bez obzira na formu u kojoj je izjavljena, pod pretpostavkom da su zadovoljeni dodatni uvjeti uz naprijed citirane odredbe čl.39. Bečke Konvencije. U konkretnom slučaju je nesporno da posebna forma obavijesti o nedostacima između stranaka nije ugovorena, jer na tu činjenicu niti jedna od stranaka nije ukazivala tijekom postupka.

22. Radi utvrđivanje visine tražbine tužitelja odnosno preostalog dugovanja tuženika kao i radi visine tražbine tuženika tuženika sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Darku Prpiću.

23. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Darka Prpića od 22.05.2023. (list 231-341 spisa) i Očitovanja vještaka od 28.03.2023. (list 370-372 spisa) te usmeno na ročištu dana 16.01.2024. (list 382 spisa) sud je utvrdio, u bitnom, u da potraživanje tužitelja iznosi 26.044,00 €, odnosno nakon djelomičnog plaćanja računa 4162 i 4542 ostaje 12.544,00 eur. Vještak je u točki 2.5. Nalaza i mišljenja jasno obrazložio da se uplatom od 31. siječnja 2019. godine zatvorio račun 3198, zatim se u iznosu od 4.500,00 EUR djelomično zatvorila najstarija dospjela neplaćena obveza, a to je račun 4162 te se plaćanjem od dana 14. lipnja 2019. godine nadalje djelomično zatvorila obveza za račun 4162.

Takvo uračunavanje je stoga i u smislu naznake tuženika prilikom plaćanja izvršeno sukladno odredbi čl. 171. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO).

24. Vještak je naveo da ne može izvršiti izračun visine štete tuženika imajući u vidu kupnju druge robe od dobavljača, ponovno izvršavanje tiska i druge troškove što prihvaća i ovaj sud jer se radi o specifičnoj grafičkoj djelatnosti.

25. Sud je nalazu i mišljenju poklonio vjeru u cijelosti nalazeći isti neupitno stručnim, suglasnim s ispravama koje prileže spisu, poklanjajući tako u potpunosti vještaku vjeru s obzirom na njegovu nepristranost u predmetu i stručnost njegove ekspertize, s obzirom da je vještak iscrpnom analizom obuhvatio cjelokupnu financijsku dinamiku predmetnog poslovnog odnosa, istu izložio detaljnoj provjeri, te pregledno izložilo odnosna numerička utvrđenja, time da sud nije utvrdio proturječnosti niti nedostatke u izraženom mišljenju, niti su se pojavile osnovane sumnje u pravilnost nalaza i mišljenja, time da treba svakako napomenuti da stranke nakon usmenog saslušanja vještaka na ročištu dana 16.01.2024. nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje.

26. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je visina tužiteljeva potraživanja 12.544,00 eur.

Kako proizlazi da vještak nema stručnih i tehničkih znanja utvrditi što se od količina, vrste i kvalitete druge robe nabavljene kod drugog dobavljača može isporučiti kupcima, a što je svakako bitno za utvrđenje osnove i visine naknade štete, tuženik je tek zbog takvog i nakon takvog očitovanja od vještaka mogao saznati da je potrebno predložiti daljnje dokazne prijedloge te je tuženik i predložio vještačenje po vještaku grafičke struke sve sukladno čl.299.st.2. ZPP-a.

27. Radi utvrđivanja i provjere činjenica je li isporučena roba imale nedostatke i izračuna visine štete tuženika imajući u vidu kupnju iste robe od drugog dobavljača, ponovno izvršavanje tiska, troškovi rada sud je proveo vještačenje po vještaku grafičke struke Igoru Zjakiću.

28. Iz Nalaza i Mišljenja vještaka Igora Zjakića od 26.03.2024. ( list 396-402 spisa) , Dopune Nalaza i Mišljenja od 23.09.2023. (list (list 422-671 spisa) te usmeno na ročištu dana 25.02.2025. a koje je zbog utvrđenja financijskog vještaka bilo potrebno i povezati i sa financijskim vještačenjem, proizlazi da je prethodnim financijskim vještačenjem ustanovljeno je potraživanje od 26.044,00 €, odnosno nakon djelomičnog plaćanja računa 4162 i 4542 ostaje 12.544,00 €. Kako bi se ustanovila nepodudarnost u računima koje je prethodni vještak izračunao, uvidom u originalnu dokumentaciju ustanovljeno je sljedeće:

a) Lovreković tiskara - točan iznos je 6.318,00 kn, a ne 6.138,00 kn

b) Unimex d.o.o. - točna jedinična cijena je 14,80 kn, a ne 17,80 kn.

c) Auto Hrvatska PSC d.o.o. Točan rabat je 5%, a ne 15 %

Prema vještaku ukupna cijena potraživanja tužitelja nije 12.544,00 € već je 12.567,89 €

Proizlazi da su računi-otpremnice za Unimex (98/3/3) i Auto Hrvatska PSC (668/3/3) izdani nekoliko dana nakon reklamacije. Međutim, vještak je uvidom uvidom u radne naloge, ustanovio da to jesu nalozi rađeni na spornom materijalu. Vještak navodi da je tuženik trebao izdati račun ranije u ali ističe da u realnoj proizvodnji takve situacije česte i da se radi ažurnosti ne može izdati račun odmah jer je puno važnije napraviti i dostaviti robu na vrijeme.

U odnosu su na nedostatke isporučene robe proizlazi da se boja se skida s otiska, da dolazi do preslikavanja boje te da se ljepilo s trake skida prilikom odljepljivanja trake. Stoga je sud utvrdio da isporučena roba ima materijalne nedostatke odnosno da proizvodi uopće nisu upotrebljivi.

U odnosu na štetu koja je tuženiku nastala radi robe koja je neupotrebljiva, a koja predstavlja realni trošak ponovljene proizvodnje proizlazi da se u iznosu od 11.146,00 € koje tuženik navodi kao trošak ponovne proizvodnje nalazi se 23 naloga kod kojih su intervali zarade različiti ovisno o količini proizvodnje po nalogu. Kako se prosječna zarada u grafičkoj struci kreće u intervalu faktora od 0,2 - I , sve cijene svih spornih naloga se nalaze u navedenom intervalu. Utvrđeno je da nakon ispravka računa Lovreković tiskare da je ukupni iznos koji tuženik potražuje za ponovnu izradu radnih naloga realan i da iznosi 11.169,89 eur.

29. Vještak se u Dopuni nalaza i mišljenja i usmeno na ročištu očitovao o prigovorima tužitelja te proizlazi u odnosu na račune koji su izdani od strane tuženika trećim osobama da je društvo Lovreković treća pravna osoba u postupku jer je firma prekupac te kada se krajnja stranka žali njima, oni se žale proizvođaču. Proizlazi da bi se utvrdilo na kojem materijalu su rađeni sporni proizvodi, vidljivo je uvidom u primku iz 2016. god. u kojoj se vide narudžbe svih materijala te je vidljivo da se od 24. 02. 2016. god. za akril materijal 20 mikrona koristio samo materijal tužitelja te da se isključivo navedeni materijal koristio do 28. 02. 2019. god. kada je tuženik ponovo počeo naručivati materijal od prijašnjeg dobavljača. Navedene primke su u dokaznim materijalima. U odnosu na navod tužitelja da radni nalozi nemaju podatke iz kojih bi se moglo utvrditi na kojem su materijalu rađeni sud je utvrdio da kako je iz primke vidljivo da se isključivo materijal tužitelja koristio do 28.02.2019, a kada se radi uvijek na istom materijalu koji se jedini naručuje, a utvrđeno je da se radilo o istom materijalu, da se onda na radne naloge ne piše materijal jer je to uobičajena praksa kod manjih poslova, poslova koji se ponavljaju i koji imaju veliki broj naloga. Vještak je i ponovno pojasnio da iako u nalozima ne piše o kojem se materijalu radi da je utvrđeno da se ne radi drugom materijalu jer je to akril materijal iz naloga koji je rađen u periodu od 2016. do 2019., uvidom u dokumente kod tuženika vidi se da nije korišten niti jedan drugi materijal i u primkama se vidi točno koji je materijal korišten. U odnosu na utvrđivanje nedostataka vještak ih je utvrdio na osnovu uzoraka koji su dobiveni od tuženika u prostoru tuženika, a u donosu na takvu metodologiju vještak navodi da su navedeni uzorci su odvojeni kao loši upravo iz vremena kada su se počeli pojavljivati problemi i uz ostale uzorke testiranje je provedeno na odabranima. Proizvođač stavi neke uzorke sa strane, neke ne, a u realnoj proizvodnji gdje postoje stotine radnih naloga u kratkom vremenu, odvajaju se samo uzorci koji su ili prvi loši, ili su specifični po nečemu, upravo radi evidencije situacije pada kvalitete. Iz toga se može zaključiti da se radi o uzorcima ili robi koja je upravo u studenom i prosincu 2018 isporučena od strane tužitelja. Isto tako utvrđeno je da je akril polimerni materijal koji nije podložan kemijskoj promjeni uslijed stajanja stoga to ne može utjecati na rezultate vještačenja. U odnosu na prigovor tužitelja da postoje reklamacije za koje je isporuka tuženika kupcu vremenski prije izdavanja tužiteljevih računa vještak navodi da kada se dogodi problem s materijalom, nekada stranka zove sa zakašnjenjem i često se dogodi da se u međuvremenu i isporuči nova narudžba pa se onda reklamira sve i kada se roba isporučuje velikim sustavima gdje netko preuzme, pa ide na korištenje, pa dok netko primjeti da nešto ne valja, javi nadležnima itd., ponekad se radi o mjesec, dva ili više zakašnjenja. Takva praksa je uobičajena u takvim velikim sustavima i nemoguće je da ste sigurni da će vam kupac reklamirati robu isti trenutak, a ekspeditivnost upozorenja je na kupcu. Nadalje, u odnosu na visinu štete navodi da je opisao jedan nalog da se vidi kako se rade kalkulacije, da je ustanovio da je zarada tuženika bila u uobičajenom intervalu zarade od 20 do 100 posto, a svaki nalog nije rađen jer analiza svakog naloga nema smisla, da sadašnje cijene rada i mat nisu nisu vise iste, da je dano okvirno mišljenje o troškovima koji mogu biti 10 plus ili minus te da je prilikom procjene visine štete uzeo u obzir svu dokumentaciju u spisu kao i informacije koje je dobio od tuženika, a uvid cijena je provjeren te je vještak utvrdio da cijene u tom intervalu nisu ni veće ni manje od prosječnih cijena rada takvog posla.

30. Ovdje valja istaknuti da sud treba izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, a vještak se koristi samo radi pomaganja u utvrđivanju činjenica ali sud utvrđuje činjenice. Isto tako sud ne koristi vještaka za primjenu pravnih pravila, već pravna pitanja rješava sud.

31. Sud prihvaća i metodologiju vještačenja na osnovu uzoraka koji su korišteni u prostoru tuženika jer je nedvojbeno utvrđeno da je tuženik koristio isključivo materijal tužitelja do 28.02.2019., nema nikakvih indicija da je tuženik istovremeno koristio i materijale drugih dobavljača u spornom periodu niti ima drugih razloga da bi se predmetni uzorci od tužitelja nalazili u prostoru tuženika pa ovaj sud isključuje mogućnost istodobnog postojanja i drugih uzoraka koji su stavljeni sa strane kao roba sa nedostatkom. Naime, primka je dokument dobavljača koji se dobije sa robom i preko kojega robu kupljenu od dobavljača se zaprima na skladište odnosno primka je vjerodostojna isprava iz kojeg se nedvojbeno može zaključiti da se tuženik od 2016. pa do 2019. koristio samo materijalom tužitelja. Primka i radni nalozi su povezani dokumenti i kako je iz primki utvrđeno da se radi o robi tužitelja irelevantno jesu li u radnom nalogu napisani materijali, a prema pojašnjenju vještaka proizlazi i da je uobičajena praksa kada se radi o istom materijalu da se na radne naloge i ne piše materijal stoga je takav prigovor tužitelja odbijen kao neosnovan. U svakom slučaju je utvrđeno i ništa ne dovodi u sumnju da se radi o uzorcima koji se odnose na robu tužitelja i u takvoj situaciji nije više na tuženiku teret dokazivanja nego je s tuženika teret dokazivanja mogućnosti da se druga roba nalazila u prostoru tuženika ili da je tuženik naručivao robu od drugih dobavljača, prešao na tužitelja koji to nije dokazao. Vještačenje se poduzima radi zapažanja činjenica koje postoje u trenutku suđenja i vještaci obavještavaju sud o svojim sadašnjim stručnim zapažanjima potrebnim za utvrđenje sadržaja neke relevantne činjenice, izvodeći zaključke i o činjenicama koje su se dogodile u prošlosti, a posebno zbog proteka vremena i izmijenjenost situacije. U odnosu na prigovor tužitelja da se reklamacije kupaca tuženika odnose i na razdoblje prije izdavanja utuženih računa (4162 od 20.11.2018. i 4542 od 13.12.2018.) sud ih smatra neodlučujućim za predmet spora jer je datum izdavanja računa samo datum na koji je račun sastavljen u računovodstvenom ili nekom drugom sustavu poduzetnika. Bitne činjenice su da je roba zaprimljena 2018. i 2019., da je tuženik primao reklamacije kupaca u razdoblju od cca. lipnja 2018 do cca. ožujka 2019. što je sve u kronološkom i logičnom slijedu , da je tuženik po reklamacijama kupaca odmah postupio, bitna činjenica je da se radi o materijalu od tužitelja koji je imao nedostatke, što je nedvojbeno utvrđeno u ovom postupku, zbog kojih je tuženik bio primoran kupiti novi materijal i izvršiti novi tisak zbog čega mu je nastala šteta u vidu troškova koje potražuje u ovom postupku, a nije bitan dan kada je tužitelj izdao račun. Vještak je u svom nalazi u mišljenju izvršio i analizu financijskog vještačenja te je temeljem uzoraka spornih traka i stroja za tisak nedvojbeno utvrdio da je tisak napravljen uredno te da ne stroju nema niti jednog elemenata koji bi mogao proizvesti problem s proizvodom.

32. Vještak je izvršio i subjektivnu i mjernu analizu te je izvršio analizu radnih naloga, tehničku analizu troškova proizvodnje, utvrdio je cijenu troškova rada, utvrdio je da su radni nalozi rađeni na spornom materijalu te je nakon analize utvrdio nedostatke na robi tužitelja te trošak ponovne proizvodnje predmetnih proizvoda u iznosu od 11.169,89 eur i sud je imajući u vidu stručno znanje i iskustvo vještaka prihvatio sva utvrđenje i izračune vještaka u cijelosti.

33. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ocijenivši da je isti, na osnovu raspoložive dokumentacije, sačinjen sukladno pravilima znanosti i vještine. Sudski je vještak argumentirao svoje zaključke, utvrđenja i izračun. U pisanom nalazu i mišljenju kojeg je sudski vještak naknadno i dopunio, vještak je vrlo detaljno, opširno i stručno obrazložio na koji način je procijenio iznos po pojedinim stavkama te pojasnio okolnosti i parametre koje je uzeo u obzir prilikom procjene, utvrđeno je da obrada svakog nalog ne bi dovela do bitno drugačijeg rezultata, a sud smatra da vještak kao stručna osoba može procijenit trošak odnosno da je mjerodavan procijeniti i da je cijena rada prosječna te je vještak koji je svoj obračun povezao i sa financijskim vještačenjem u spisu pravilno utvrdio visinu štete i vještak je prema mišljenju suda jasno otklonio prigovore tužitelja. Dakle, sudski vještak je na detaljan, opširan, stručan i logičan način izveo zaključke koje prihvaća i ovaj sud, jer obrazloženo upućuje da se nalaz i mišljenje vještaka podudara sa činjenicama koje je sud utvrdio kao i da se podudaraju sa stvarnošću. Ovaj sud ne nalazi opravdanih razloga za sumnju u pravilnost danog vještakovog nalaza i mišljenja i njegove dopune.

34. S obzirom da prema stajalištu suda u nalazu i mišljenju vještaka nema proturječnosti i nedostataka i s obzirom da sud nije imao razloga posumnjati u pravilnost danog mišljenja sud je odbio prijedlog za novim vještačenjem, a isto tako nisu se sukladno čl.261.st.3. ZPP, stekli uvjeti za ponavljanjem vještačenja sa drugim vještacima ili za ponovnim saslušavanjem vještaka.

Slijedom svega navedenog sud je utvrdio da je roba od strane tužitelja imala nedostatke, da od strane tuženika ne postoji niti jedan element koji bi mogao proizvesti problem s proizvodom, da se reklamacije tuženikovih kupaca odnose upravo na robu koju mu je tužitelj isporučio, i da je tužitelju nastala šteta u iznosu od 11.169,89 eur. U ovom postupku je utvrđeno, kao što je gore obrazloženo i da je tuženik tužitelja obavijestio uredno i u roku.

Naime, tuženik je dokazao sve elemente odgovornosti za štetu ( štetu, štetnika, štetnu radnju i uzročnu vezu). Štetna radnja se sastoji u tome što je tužitelj tuženiku protivno pravilima struke isporučio robu se nedostatkom- neupotrebljive proizvode, štetu predstavlja trošak ponovne proizvodnje proizvoda, uzročna veza postoji, jer da tužitelj nije isporučio robu sa nedostatkom tuženik ne bi morao snositi trošak ponovne proizvodnje te ne bi došlo do umanjenje tužiteljeve imovine u iznosu od 11.169,89 eur.

35. Dakle, iz tako provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je protutražbina tuženika s naslova naknade štete u iznosu od 11.169,89 eur osnovana. Podneskom od 27.09.2024. tuženik je nakon provedenog vještačenja postavio konačno svoju protutražbinu u iznosu od 11.169,89 eur s pripadajućim zateznim kamatama.

36. Odredbom čl. 240. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ((NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/2022, 156/2022 i 155/2023; dalje ZOO) propisano je da se dug može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja.

Činjenica plaćanje određenog novčanog iznosa prije pokretanja parničnog postupka ne može predstavljati presumirano priznanje pasivne legitimacije i njegove odgovornosti jer se naime, može raditi primjerice recimo i o zabuni.

Priznanje duga je relevantno samo u smislu instituta zastare i prekida zastare. Je li netko nešto platio po bilo kojoj osnovi niti u kojem slučaju ne znači da bi bio dužan platiti i ostatak jer se može platiti i tuđi dug.

37. Slijedom svega navedenog, osnovana je tražbina tužitelja u iznosu od 12.544,00 eur pa je sud odlučio kao pod točkom II izreke presude.

38. S druge strane, sud je utvrdio i da tražbina istaknuta prigovorom radi prebijanja postoji u iznosu od 11.169,89 eur pa je odlučio kao pod točkom III izreke presude.

Sud je prebio tražbine do iznosa tuženikove protutražbine, pa je odlučeno kao pod točkom IV izreke presude.

S obzirom da je potraživanje tužitelja veće od tuženikove protutražbine, o razlici tražbine u iznosu od 1.374,11 eur koja nije prebijena sa zateznim kamatama, odlučeno je kao pod točkom V izreke presude.

39. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a koji se primjenjuje u ovoj parnici (čl. 117. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a iz 2019.) propisano je da će u slučaju djelomičnog uspjeha u parnici, sud utvrditi postotak u kojem je svaka stranka uspjela. Potom će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela, oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela. Nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i ukupnih (potrebnih) troškova one stranke koja je u većoj mjeri uspjela i toj će stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu vodeći računa i o uspjehu dokazivanju u pogledu osnove zahtjeva. Tužitelj je uspio s tužbenim zahtjevom u omjeru od 54,5% (100% + 9% = 109,00% podijeljeno s 2 =54,5%) . Tuženik je uspio sa 45,50% ( 0% + 91,00% = 91,00% podijeljeno s 2= 45,50%), što znači da razliku od 9% treba priznati tužitelju.

40. Odluka o zahtjevu tužitelja i tuženika za naknadom troškova ovršnog i parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 3., čl. 155. st. 1. i 2. i 158 st. 1 ZPP-a/19, Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12 i 157/13), u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/22, 126/22 i 138/23 u tekstu: OT).

41. Tužitelju je priznat kao potreban za vođenje postupka trošak zastupanja po odvjetniku, a trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 148/09, 142/12, 103/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 u tekstu: OT), i to: za sastav podnesaka od 28.07.2021., 09.04.2024. i 10.10.2024. u iznosu od po 200,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištima 17.11.2021., 28.01.2022., 24.03.2022., 16.01.2023., 08.03.2023., 16.01.2024. i 25.02.2025. u iznosu od po 200,00 EUR (Tbr. 9/1 OT), sve uvećano za 25% PDV-a što iznosi 500,00 EUR, uvećano za trošak ovršnog postupka u iznosu od 394,30 EUR, pristojbe za prijedlog prethodne mjere u iznosu od 85,94 EUR, pristojbe za prethodnu mjeru u iznosu od 85,94 EUR, pristojbe na presudu u iznosu od 171,89 EUR, sveukupno 3.238,07 EUR.

Dakle, tužitelju je na ime troškova postupka dosuđeno 9,00% iznosa od 3.238,07 EUR, odnosno iznos od 291,42 EUR uvećan za iznos predujma za vještačenje u iznosu od 400,00 EUR koji mu je priznat u cijelosti, odnosno ukupno parničnih troškova u iznosu od 691,42 EUR.

Slijedom navedenog, tužitelju prema omjeru uspjeha u sporu ne pripada trošak parničnog postupka u iznosu od 2.946,65 EUR.

Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastave podneska od 22.12.2020., 01.04.2021., 06.10.2022. i 22.03.2023. u zatraženom iznosu od po 50,00 EUR te od 04.08.2023. i 10,10.2023. u iznosu od po 200 EUR uvećano za 25 % PDV-a jer nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155 ZPP.

Nepotrebnim je sud ocijenio zahtjev tužitelja za naknadu troškova pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 kn uvećano za PDV od 25%, a to stoga što se dostava presude strankama koje su obaviještene o ročištu na kojem se presuda objavljuje, u slučaju njihovog nedolaska na ročište za objavu, obavlja putem e-oglasne ploče suda istog dana kad je presuda objavljena pa je stoga trošak dolaska na ročište na kojem se presuda objavljuje nepotreban u smislu čl. 155 ZPP.

42. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u toč. IV. izreke presude.

Zagreb, 05. ožujka 2025. godine

SUTKINJA

Romina Markovinović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana od primitka presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Dna:

1. tužitelju po pun. uz pristojbu

2. tuženiku po pun.

3. kal pravomoćnosti 30 dana