Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Biograd na Moru

Poslovni broj: Pn-110/2018

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, na temelju prijedloga sudske savjetnice Martine Vukić Maslarde, u pravnoj stvari tužiteljice BC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Mili Milovcu, odvjetniku u Zadru, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko upravni odjel Zadar, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Mile Milovca, odvjetnika u Zadru, na ročištu za objavu presude 5. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj da tužiteljici BC, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime naknade nematerijalne štete iznos od 2.986,26 EUR (dvijetisućedevetstoosamdesetšest eura i dvadesetšest centi) / 22.500,00 kuna (dvasesetdvijetisućepetsto kuna) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe 13.rujna 2018. god. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa odbija se kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženici da tužiteljici nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 880,00 (osamstoosamdeset) EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče na pojedinačne iznose od dana njihova dospijeća pa do isplate, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu preko visine dosuđenog iznosa odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 15. prosinca 2016.g. uhićena i predana pritvorskom nadzorniku dana 16. prosinca 2016.g., te dovedena u pritvorsku jedinicu pod sumnjom počinjenja kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. u svezi sa člankom 34. Kaznenog zakona a nakon čega joj je rješenjem određen istražni zatvor. Tužiteljica također ističe da je daljnjim provođenjem istrage utvrđeno da ne postoji krivnja na njezinoj strani, odnosno da nije počinila kazneno djelo zbog kojeg je uhićena i zbog kojeg joj je određen istražni zatvor zbog čega joj istražni zatvor nije produljen, ali je doneseno rješenje o određivanju mjere opreza u obvezi redovitog javljanja PU Zadarskoj jednom u 15 dana dok za to postoji potreba, a navedeno rješenje da je ukinuto rješenjem Županijskog suda u Zadru od 18. svibnja 2017.g., na prijedlog Općinskog državnog odvjetništva. Također, tužiteljica navodi da je dana 19. svibnja 2017.g. Općinsko državno odvjetništvo rješenjem odbacilo kaznenu prijavu protiv a za počinjenje kaznenog djela radi kojeg joj je određen istražni zatvor. Tužiteljica navodi da se upravo zbog toga mjera istražnog zatvora koji joj je određen pokazala potpuno neopravdanom i neosnovanom, a zbog čega je pretrpjela a i danas trpi štetu u vidu duševnih boli i straha, koji su dodatno uvećani samim time što je tužiteljica i inače osoba s duševnim smetnjama. Nadalje tužiteljica u tužbi ističe da od svoje sedamnaeste godine pati od depresivnog poremećaja, zbog čega je bila i pod tretmanom psihijatrijske ustanove, a opisanim neosnovanim uhićenjem i boravkom u istražnom zatvoru da joj se ovaj poremećaj i pogoršao tako da danas ima teške epizode depresivnog raspoloženja, psihotične simptome sa paničnim i klaustrofobičnim napadajima. Ističe također i da je ona osoba koja se dugo liječila od depresije i koju je držala pod kontrolom psihoterapijama i lijekovima te da je uhićenje u velikoj mjeri pogoršalo postojeće zaliječeno stanje, a time i samu dijagnozu. Ističe i da je bila izložena vrlo stresnim situacijama ispitivanja od strane policije, Državnog odvjetništva i istražnog suca a sve bez sudjelovanja skrbnika ili djelatnika CSS-a, dakle nisu se poštivale odredbe o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Pored svega da joj je nakon što je izašla iz zatvora izrečena i mjera opreza obveznog javljanja PU Zadarskoj, što je kod tužiteljice izazvalo dodatni stres i dodatne posljedice po njezino duševno zdravlje. Ističe da je na javljanje dolazila u pratnji svog punomoćnika i oca, jer u blizini PU Zadarske nije više mogla niti hodati, problijedjela bi i ostala bez daha, te je prilikom svakog javljanja imala izraziti napadaj panike a poznato je da takvi napadaji panike osim što fizički paraliziraju čovjeka mogu izazvati ubrzane otkucaje srca, neizmjeran strah, što može biti okidač za srčani ili moždani udar, i može predstavljati opasnost za moždani i krvožilni sustav. Nadalje, tužiteljica navodi da od izlaska iz zatvora više uopće nije sposobna živjeti sama bez pomoći ukućana, prvenstveno roditelja, da zbog paničnih napadaja i napadaja straha izbjegava izlazak iz kuće a da joj je time ionako loša kvaliteta života još dodatno narušena a da joj se nakon izlaska iz zatvora drastično povećala i doza lijekova koje mora svakodnevno konzumirati. S obzirom na sve gore navedeno, tužiteljica smatra da joj pripada pravo na naknadu štete u iznosu od 35.000,00 kuna. Napominje i to da je sama činjenica da je protiv nje vođena istraga, te da je uhićena i da je boravila u istražnom zatvoru, kod ljudi u njezinoj okolini, kod susjeda i prijatelja izazvala podozrivost i otklanjanje zbog stigme da se radi o osobi koja je psihički bolesna i opasna za okolinu. Zaključno, tužiteljica ističe da se obratila tuženoj Republici Hrvatskoj putem Ministarstva pravosuđa sa odštetnim zahtjevom, na koji zahtjev je odgovoreno ponudom u iznosu od 6.000,00 kuna a koji iznos tužiteljica smatra preniskim i za nju neprihvatljivim.

2. Tuženica je u odgovoru na tužbu priznala osnovu tužbenog zahtjeva ali je osporila visinu navodeći kako tužiteljica nije podnijela dokaze o visini tužbenog zahtjeva, već ga potpuno proizvoljno i previsoko označila. Također ističe da iz priloženih sudski odluka nesporno proizlazi da je tužiteljica bila u istražnom zatvoru od 15. prosinca 2016. do 13. siječnja 2017, te da je daljnjim provođenjem istrage utvrđeno da ne postoji krivnja na njenoj strani, jer da kazneno djelo za koje ju se tereti nije počinila a zbog čega sukladno čl. 480. st. 1. toč. 1. ZKP-a tužiteljici pripada pravo na naknadu štete te predlaže da se imenuje stalni sudski vješta koji će procijeniti koliku je štetu stvarno pretrpjela tužiteljica.

3. Zbog promjene uredujuće sudske savjetnice glavna rasprava je počela ispočetka te je uz suglasnost stranaka izvršen uvid u spis te su pročitani svi zapisnici, na što nije bilo prigovora.

4. Radi razjašnjena spornih a za ovaj postupak odlučnih okolnosti te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je izveo sve dokaze koje su stranke predložile pa je tako izvršio uvid u isprave priložene spisu i to Rješenje o određivanju istražnog zatvora Kir-499/16 od 17. prosinca 2016. (list spisa 9-10), Rješenje Kv-II- 300/16 od 20. prosinca 2016. (list spisa 11-13), Rješenje Županijskog suda u Zadru Kir-12/17 i Kir-13/17 od 13. siječnja 2017. (list spisa 14-16), Rješenje Županijskog suda u Zadru Kir-93/17 od 13. ožujka 2017. (list spisa 17-18), Rješenje Županijskog suda u Zadru Kir-178/17 od 18. svibnja 2017. (list spisa 19), Rješenje ODO Zadar K- DO-1086/16 od 19. svibnja 2017.g. (list spisa 20-21), izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju ( list spisa 22-30), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Darka Labure, dr. med. (list spisa 72-80), dopunu nalaza i mišljenja od 22. svibnja 2024. (list spisa 97-98), i očitovanje vještaka od 10. lipnja 2024. (list spisa 112-114). Sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka PC i GC (list spisa 105- 107) te tužiteljice kao stranke (list spisa 107-108). Sud nije izveo dokaz saslušanja svjedoka OC.

4.1. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka OC s obzirom da je punomoćnik tužiteljice na ročištu za glavnu raspravu od 28. siječnja 2025.god. povukao navedeni dokazni prijedlog.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Među strankama nije sporna osnova tužbenog zahtjeva, odnosno da je tužiteljica provela neosnovano trideset dana u istražnom zatvoru točnije od 15. prosinca 2016.god. do 13.siječnja 2017.god. a zbog čega joj je narušeno psihičko zdravlje. Također, među strankama nije sporno da zbog neosnovanog oduzimanja slobode tužiteljici pripada pravo na naknadu štete sukladno čl. 480.st.1.toč.1. Zakona o kaznenom postupku. Također, nije sporno niti da se tužiteljica prethodno obratila tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora.

6.1. Osim što navedene činjenice među strankama nisu sporne te ih niti tužena u svom odgovoru na tužbu ne osporava, one nedvojbeno proizlaze i iz Rješenja o određivanju istražnog zatvora Kir-499/16 od 17. prosinca 2016. (list spisa 9-10), Rješenja Kv-II-300/16 od 20. prosinca 2016. (list spisa 11-13), Rješenja Županijskog suda u Zadru Kir-12/17 i Kir-13/17 od 13. siječnja 2017. (list spisa 14-16), Rješenja Županijskog suda u Zadru Kir-93/17 od 13. ožujka 2017. (list spisa 17-18), Rješenja Županijskog suda u Zadru Kir-178/17 od 18. svibnja 2017. (list spisa 19), Rješenja ODO Zadar K-DO-1086/16 od 19. svibnja 2017.g. (list spisa 20-21).

7. Među strankama je sporna visina tužbenog zahtjeva, odnosno koliku štetu je tužiteljica doista pretrpjela.

8. Iz Rješenja Županijskog suda u Zadru o određivanju istražnog zatvora Kir-499/16 od 17. prosinca 2016. (list spisa 9-10), razvidno je da je tužiteljici 17. prosinca 2016. određen istražni zatvor u trajanju najdulje mjesec dana a računa se od dana uhićenja i to 15. prosinca 2016. te isti može trajati do 15. siječnja 2017.god.

9. Čitanjem Iz Rješenja Županijskog suda u Zadru, posl. br. Kv-II-300/16 od 20. prosinca 2016. (list spisa 11-13), utvrđeno je da je tužiteljici odbijena žalba na rješenje kojim joj je određen istražni zatvor donesen Rješenjem Županijskog suda u Zadru Kir- 499/16 od 17. prosinca 2016. a kojim joj je ranije određen istražni zatvor.

10. Iz Rješenja Županijskog suda u Zadru, Kir-12/17 i Kir-13/17 od 13. siječnja 2017. (list spisa 14-16), razvidno je da je tužiteljici ukinut istražni zatvor te joj je izrečena mjera opreza obaveznog redovitog javljanja PU zadarskoj jednom u 15 dana.

11. Uvidom u Rješenja Županijskog suda u Zadru, Kir-93/17 od 13. ožujka 2017. (list spisa 17-18), slijedi da je tužiteljici produljena mjera opreza obaveznog redovitog javljanja PU zadarskoj jednom u 15 dana i to dok traje potreba za tim mjerama, najkasnije do pravomoćnosti presude.

12. Čitanjem Rješenja Županijskog suda u Zadru, Kir-178/17 od 18. 5. 2017. (list spisa 19), usvojen je prijedlog ODO Zadar te se tužiteljici ukida mjera opreza.

13. Rješenjem ODO Zadar K-DO-1086/16 od 19. svibnja 2017.g. (list spisa 20-21), odbačena je kaznena prijava protiv tužiteljice.

14. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave, a posebno zbog činjenice da među strankama nije sporno ono što iz navedenih isprava proizlazi.

15. Tijekom postupka proveden je i dokaz medicinskim vještačenjem i to od strane dr.med. Darko Labura, spec. psihijatar. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. med. Darka Labure spec. psihijatar, od 4. svibnja 2021. god. proizlazi da je prema ranijim navodima o postojanju, odnosno nepostojanju psihičkih tegoba vještak mišljenja da je u tužiteljice bilo smanjenja opće životne aktivnosti i to radi poremećaja prilagodbe te depresivnih tegoba kao teže depresivne epizode sa psihotičnim smetnjama koje su trajale aproksimativno do kraja lipnja 2017., te su ukupno trajale 6,5 mjeseci zbog čega je tužiteljici bila smanjena životna aktivnost za 20 % i to prema orjentacijskim medicinskim tablicama za procjenu smanjenja životne aktivnosti. Vještak je također u svom mišljenju naveo da je tužiteljica od ranije imala iskustvo lišenja slobode, privremenog uhićenja i boravka u zatvoru, da je imala i anksiozne i depresivne tegobe od kojih se liječila 2005. Nadalje, vještak je istaknuo da su duševne boli koje je tužiteljica trpjela radi uhićenja u prosincu 2016. te radi mjera opreza, bile vezane za neraspoloženje, neaktivnost, nesanicu, strah, paničnost, dekoncentraciju, emocionalnu stabilnost te da je liječenje za ranije navedene poremećaje radi kojih je tužiteljica trpjela duševnu bol dovršeno krajem lipnja 2017. god. 15.1. Na takav nalaz i mišljenje vještaka tužena je prigovorila i to podneskom od 16. travnja 2024. god. na način da je istakla da nije razvidno na koji način je izvršena diferencijacija uzroka kod utvrđenja psihičkih tegoba te utvrđenja smanjenja opće životne aktivnosti za 20% a što tužena smatra previsokim s obzirom na utvrđeno stanje.

15.2. Na iznesene primjedbe vještak se pisano očitovao i to podneskom od 22.svibnja 2024. U svom očitovanju isti navodi da je nalaz i mišljenje izradio koristeći se dokumentacijom koja mu je bila dostupna sve su to medicinski dokumenti a bez kontakta sa tužiteljicom. Također, kao i ranije isti ponovno ističe da je smanjenje životne aktivnosti u tužiteljice bilo privremeno i to u trajanju od 6,5 mjeseci i u iznosu od 20% prema orijentacijskim medicinskim tablicama.

15.3. Na nalaz i mišljenje vještaka kao i na očitovanje vještaka od 22. svibnja 2024.god. tužena se očitovala i to podneskom od 22. svibnja 2024. god. na način da prigovara na nalaz i mišljenje vještaka a sve zbog činjenice da je nalaz izrađen i mišljenje doneseno bez kontakta sa tužiteljicom. Zbog istaknutog prigovora tužene vještak je pozvan na dopunu nalaza i mišljenja a koju je dostavio i to 10.lipnja 2024., nakon provedene egzaminacije tužiteljice kako mu je i naloženo. Vještak je i u dopuni nalaza i mišljenja utvrdio da i nakon odrađene egzaminacije tužiteljice te na osnovu anamnestičkih podataka i dalje ostaje pri osnovnom nalazu i mišljenju. U dopuni nalaza i mišljenja isti navodi da je tužiteljica imala poremećaj prilagodbe /F 43.2/ koji se manifestirao kao teška depresivna epizoda psihotičnih značajki. I u toj dopuni vještak ostaje kod istog zaključka kao i ranije odnosno da je u tužiteljice došlo do smanjenja životne aktivnosti privremeno i to u trajanjuu od 6,5 mjeseci te u iznosu od 20% prema orijentacijskim medicinskim tablicama, a kako je i navedeno u osnovnom vještačenju. Navedena dopuna nalaza i mišljenja vještaka uredno je dostavljena i tužiteljici i tuženoj te isti nisu imali primjedbi.

15.4. Sud je nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio ocjenjujući ga stručnim i nepristranim te u skladu sa pravilima struke. Također, na primjedbe koje su iznešene od strane tužene i to podneskom od 16.travnja 2024. vještak je uz suglasnost tužene pisano odgovorio i to podneskom od 22. svibnja 2024.god., a na daljnje primjedbe koje su išle u smjeru da je nalaz i mišljenje izrađen bez egzaminacije tužiteljice vještak je odgovorio dopunom nalaza i mišljenja od 10.lipnja 2024.god. koja je izrađena nakon egzaminacije tužiteljice čime su sve primjedbe otklonjene i na što više nije bilo prigovora.

16. Iz iskaza svjedoka PC, brata tužiteljice, slijedi da mu je poznato kako je njegova sestra BC prije nekih pet, šest godina bila u zatvoru ni kriva ni dužna a gdje je provela trideset dana. Također, iskazuje da mu je to poznato jer su u to vrijeme stanovali u istoj kući. Navodi i da ju je za vrijeme njezinog boravka u zatvoru posjećivao jednom tjedno te da je ona u to vrijeme bila u jako lošem stanju te kada bi njihov pokojni otac i on došli u posjet kod BC ona bi samo plakala i rijetko kad govorila, obično su otac i on preko slušalice pričali, bila je jako potištena i u to vrijeme dosta je smršavila. Nadalje iskazuje da se BC tada po prvi put susretala s zatvorskim ambijentom. Tog dana kada je BC izlazila iz zatvora on ju je sačekao ispred zatvora, da je ona došla ispred njega i pitala odvjetnika „gdje je moj brat“. Dakle, ona ga nije prepoznala. Svjedok navodi i da je po izlasku iz zatvora BC često išla kod doktora na terapije. Ne sjeća se koje lijekove je uzimala i na kojim terapijama je točno bila, ali se radilo o tabletama za smirenje. Navodi i da BC i dan danas posjećuje liječnika ali da ne zna kod koga se BC liječi. Ne zna tko je njoj bio liječnik u Njemačkoj jer je do konca prošle godine BC živjela u [adresa], a potom se vratila i danas opet stanuju u istom kućanstvu. Navodi i da je i prije ovog događaja BC zatražila pomoć psihijatra zbog traume koju je doživjela kada joj je ispred očiju nastradala sestrična prije nekih petnaest godina. Nije mu poznato da bi BC imala dijagnosticirane bilo kakve poremećaje ili psihičke bolesti prije ovog događaja. Ističe da je ona uslijed traume zbog stradavanja njihove sestrične konzumirala samo normabel i to koliko zna u količini od cca pola miligrama, odnosno radi se o manjoj količini tableta. Nakon što je BC izašla iz zatvora ona se bojala svega i svačega, bojala se da će policija ponovno doći po nju i odvesti je u zatvor.

17. Iz iskaza svjedokinje GC, nevjeste tužiteljice, slijedi da joj je poznato da je tužiteljica bila u pritvoru negdje 2018. i da je u konačnici oslobođena. Osobno je nije posjećivala u zatvoru već njen suprug i njihov pokojni otac. Navodi i da se s BC čula putem telefona i zna da je ona bila pod velikim stresom. Kad je izašla iz zatvora sjeća se da su se njena djeca bojala ići kod nje jer je ona stalno plakala i bila nervozna i pod stresom. Poznato joj je da je BC kada je izašla iz zatvora zatražila liječničku pomoć, točnije liječnika psihijatra. Sjeća se da je pila tablete, bojala se ostati sama u kući i uvijek je netko od njih morao biti s njom, isto tako kad bi negdje išla uvijek bi netko od njih bio u pratnji a bojala se biti i u zatvorenom prostoru. Iskazuje da su u to vrijeme živjeli su u istom kućanstvu, a i sada trenutno žive u istoj kući. Ističe da BC nikad ranije niti poslije nije bila u zatvoru i da ne zna je li se protiv BC prije ili poslije vodio bilo kakav drugi postupak. Navodi da je prvi stres koji je BC doživjela bio kada je njezina rodica doživjela prometnu nesreću pred njezinim očima, a drugi veliki stresni događaj je upravo ovaj kada je nedužna provela u pritvoru trideset dana. Nadalje navodi da joj je BC pričala o tome kako je u boravak u zatvoru na nju djelovalo, bojala se da joj netko ne učini nešto nažao, zna da je bila sama u ćeliji što je dodatno na nju stresno djelovalo jer je stalno bila sama i noću i danju. Poznato joj je da je pila lijekove za smirenje, a ne zna o kojim lijekovima se radi te ističe da je cijela familija bila pod stresom. Isto tako i svi susjedi da su bili upoznati s time da je BC u zatvoru i pitali su gdje je BC.

18. U svom iskazu tužiteljica je navela da je ovaj događaj na nju jako stresno djelovao, boravak u zatvoru bio joj je veliki šok i nije funkcionirala. Ističe da je u zatvor ušla sa 76 kilograma, a po izlasku iz zatvora je imala 40 kilograma. U pritvoru je provela trideset dana, a nakon čega je bila oslobođena od počinjenja tog kaznenoga djela zbog kojeg joj je bio određen istražni zatvor. Nadalje navodi da je prvi put zatražila pomoć doktora psihijatra nakon proživljene traume zbog prometne nesreće u kojoj je smrtno stradala njena sestrična koja je tada imala petnaest godina, a ona je tu prometnu nesreću gledala na svoje oči. U to vrijeme imala je sedamnaest godina. Ne sjeća se što su joj u to vrijeme doktori propisali, ali da su to bile neke tablete za smirenje u malim količinama koje je pila. Ističe da su je kada su je priveli u pratnji policijskih službenika s lisicama na rukama, kao najvećeg kriminalca, odveli u Opću bolnicu Zadar na psihijatrijski odjel, gdje je dobila jednu injekciju, a moguće i neku tabletu, ali se ne sjeća. Navodi da joj je poslije toga doktor psihijatar prepisao neke tablete za spavanje i za smirenje, te da je tablete za smirenje pila tri puta dnevno. Navodi i da joj je po izlasku iz zatvora psihičko stanje bilo jako loše, stalno je plakala, bojala se sama hodati ulicom jer je mislila da će policijski službenici ponovno doći i privesti je. Ističe i da su je se njeni nećaci bojali jer je bila u jako teškom psihičkom stanju i nije izgledala dobro. Bojala se ključeva, točnije zveckanja ključeva i nije voljela da joj se kuca na vrata jer bi je to podsjećalo na zatvorsko okruženje. Navodi da bi ju otac budio svako jutro kako bi joj dao tri vrste tableta koje je nastavila piti po izlasku iz zatvora te da i dan danas pije tablete i nije u dobrom psihičkom stanju. Ističe i da su od 2018. godine do 15. prosinca 2023. njen suprug i ona radili su u Njemačkoj gdje je također posjećivala psihijatra i još i dan danas pije njemačke tablete jer je rekla doktoru da joj da veću dozu budući da se vraća u Hrvatsku i kada popije te tablete planira ovdje u Hrvatskoj naći psihijatra. Nadalje navodi da je imala neugodna iskustva u zatvoru. Tako je jednom prigodom jedan od čuvara došao kod nje u ćeliju, sjeo i zapalio cigaru te joj govorio da ja kriva i da nikad neće izaći iz zatvora. Isto tako navodi da je jedna čuvarica došla kod nje u ćeliju govoreći joj da moram ići u šetnju, međutim da se taj put osjećala loše i htjela je ostati u sobi spavati, a ona da joj je govorila „ti moraš, ti moraš“ i gurnula ju je te se uspuhano penjala do zadnjeg kata predviđenog za šetnju. Navodi da je po izlasku iz zatvora trebala pomoć ukućana, a najviše su joj pomagali brat i otac. Također ističe i da nije bila zaposlena prije nego što je završila u pritvoru. Zaključno navodi i da joj je po izlasku iz zatvora bilo neugodno zbog susjeda, pojedini su se rugali pitajući je gdje je bila jer je nisu dugo vidjeli, iako su svi bili upoznati s tim da je u zatvoru.

19. Iskaze svjedoka sud je u cijelosti prihvatio budući su isti iskazivali logično, uvjerljivo i o činjenicama koje su im poznate te su iskazi svjedoka i u skladu sa preostalim izvedenim dokazima. Također, u odnosu na iskaz tužiteljice koja je saslušana kao stranka u postupku, sud je iskaz tužiteljice koji je vrlo iscrpan te potkrijepljen ispravama priloženim spisu prihvatio i ocijenio ga istinitim i uvjerljivim.

20. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka a kako je ranije i navedeno te upravo zbog činjenice što je vještak uz suglasnost tužene pisanim putem odgovorio na primjedbe koje je tužena imala na nalaz i mišljenje vještaka, što su kroz dopunu nalaza i mišljenja otklonjeni svi ranije navedeni eventualni nedostatci vještačenja, a na što niti tužena niti tužiteljica naknadno nisu imale primjedbi sud je smatrao da nije potrebno i usmeno saslušavati vještaka. Naime, i u osnovnom nalazu i mišljenju, u podnesku od 22.svibnja 2024., kao i u dopuni nalaza i mišljenja nakon egzamena tužiteljice vještak je ostao pri mišljenju da je tuženoj bila privremeno smanjena životna aktivnost za 20% prema orijentacijskim medicinskim tablicama i to u trajanju od 6,5 mjeseci. Također, za reći je da je prigovor tužene bio usmjeren da to da je osnovni nalaz i mišljenje izrađen bez kontakta sa tužiteljicom a što je otklonjeno dopunom nalaza i mišljenja od 10. lipnja 2024.god. koja je uredno dostavljena na očitovanje u roku od 15 dana tužiteljici i tuženoj. Kako naknadno nije dostavljana u spis dodatna dokumentacija niti prigovori na dopunu nalaza i mišljenja bilo od strane tužiteljice bilo od strane tužene, a također uredno pozvana tužena nije došla na posljednje ročište a na kojem je i zaključena glavna rasprava radi eventualnog usmenog očitovanja na dopunu nalaza i mišljenja vještaka, sud je smatrao da nije potrebno i usmeno saslušanje vještaka na okolnosti radi kojih je već izrađena i dopuna nalaza i mišljenja.

21. Slijedom svega navedenog utvrđeno je da tužiteljici pripada naknada nematerijalne štete koja joj je prouzrokovana neosnovanim lišenjem slobode u visi kako je to određeno u izreci rješenja.

22. Neimovinska šteta zbog lišenja slobode predstavlja jedinstveni oblik štete vezan uz osobu oštećenog, pa tako uz duševne boli zbog povrede slobode, obuhvaća i duševne boli zbog povrede časti i ugleda, pa stoga tužitelj ima pravo na jedinstvenu naknadu, a tužitelj ima pravo na naknadu štete na temelju članka 480. st. 1. toč.1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br.110/97, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 178/04, 115/06, 152/08, 76/09, 80/11,121/11, 91/12, 143/12, 56/13 i 145/13), kao zakonske osnove za naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode.

23. Određivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu prepušteno je sudu, u okviru smjernica propisanih odredbom članka 1100. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11,78/15 i - dalje: ZOO), a koji se primjenjuje u ovom slučaju, ali u širim ovlastima ocjene okolnosti svakog pojedinog slučaja. Pravo osobnosti definira ZOO u čl. 19. gdje se navodi i to u st. 2., da se pod pravima osobnosti u smislu tog zakona razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života i dr. Odredbom čl. 1046. ZOO definirana je neimovinska šteta kao povreda prava osobnosti. Odredbom čl.1100. ZOO je propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Zahtjev za naknadom neimovinske štete isplatom novčane naknade osnovan je, uz ispunjenje drugih zakonom propisanih pretpostavki, samo ako jakost i trajanje pretrpljenih bolova ili straha opravdavaju takvu naknadu neimovinske štete.

24. Na temelju tako provedenog postupka te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.) sud je ocijenio da je zbog neosnovanog pritvaranja tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na slobodu, na duševno zdravlje, ugled, čast i dostojanstvo, uslijed čega je tužiteljica trpjela duševne boli a što tužitelj niti ne spori. Neosnovano pritvaranje predstavlja grubi napad na slobodu i pravo čovjeka i građanina, te već i sama činjenica povrede prava na slobodu te boravak u pritvoru ima za posljedicu duševne boli. Također, sud je uzeo u obzir vrijeme trajanja pritvora, a u konkretnom slučaju tužiteljica je u pritvoru provela trideset dana što se nepovoljno odrazilo na njezino duševno zdravlje kao i na ugled koji je imala u svojoj okolini (u mjestu gdje živi i među prijateljima). Neosnovano pritvaranje se svakako odrazilo i na ostale aspekte tužiteljičinog socijalnog i osobnog života kao i na funkcioniranje u svakodnevnim životnim aktivnostima. Procjenjujući trajanje i težinu traume koju je kod tužiteljice izazvalo lišenje slobode, promjenu odnosa okoline prema tužiteljici, kao i teško podnošenje boravka u pritvoru, prvostupanjski sud je primjenom članka 1100. stavak 2. ZOO-a, uvažavajući sve ostale okolnosti koje su povezane sa navedenim uhićenjem i pritvaranjem, odnosno intenzitet povrede ugleda, časti i dostojanstva, vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i pretrpljeni strah zbog pritvaranja, dosudio pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti u iznosu od 22.500,00 kuna, koji iznos predstavlja primjerenu novčanu naknadu za duševne bolove koje je tužiteljica trpjela kao posljedicu povrede časti i ugleda i povrede prava na slobodu, a posebno cijeneći nalaz i mišljenje vještaka kao i dopunu nalaza i mišljenja koje je izrađeno upravo u svrhu utvrđivanja visine štete koju je tužiteljica pretrpjela. Sud je uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka kao i dopunu nalaza i mišljenja utvrdio da je neopravdano lišavanje slobode kod tužiteljice izazvalo intenzivan emocionalni poremećaj te teške depresivne epizode psihotičnih značajki a koje su trajale 6,5 mjeseci iz čega se može zaključiti da se radi o privremenom smanjenju životne aktivnosti jačeg intenziteta i dužeg trajanja a za koje se može dosuditi pravična novčana naknada a sve u skladu sa Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-VI-1331/02 Su- II- 1372/02 od 29.studenog 2002.god. a u vezi sa pravnim shvaćanjem zauzetim na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-VI- 47/2020-5 održanoj 5.ožujka 2020. i 15.lipnja 2020. Također, kako se prema mišljenju vještaka psihijatrijske struke ipak ne radi o trajnom smanjenju životne aktivnosti već o privremenom kako je ranije i navedeno, sud je odbio dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan a vodeći se pri tome Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-VI-1331/02 Su- II-1372/02 od 29.studenog 2002.god. a u vezi sa pravnim shvaćanjem zauzetim na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-VI-47/2020-5 održanoj 5.ožujka 2020. i 15.lipnja 2020

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. stavka 2. ZPP-a, a odmjerena je u skladu sa tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje u tekstu OT). Tužitelj je u sporu uspio sa 82% a kada se uzme u obzir činjenica da je tužena priznala osnovu tužbenog zahtjeva ( 100% po osnovi i 64% po visini=164/2=82%), dok je onda tužena uspjela sa 18%, pa kada se navedeni iznosi prebiju, dobije se iznos od 64% kao konačan postotak uspjeha tužitelja u parnici. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr.7.1.) ,za zastupanje na ročištu od 20. studenog 2018. godine u iznosu od 100 bodova (Tbr.9.1.), za sastav podneska od 31.svibnja 2021.g. u iznosu od 50 bodova (Tbr.8.3.), za zastupanje na ročištu od 19. travnja 2024. godine u iznosu od 100 bodova (Tbr.9.1.), za zastupanje na ročištu od 24. svibnja 2025. godine u iznosu od 100 bodova (Tbr.9.1.), za zastupanje na ročištu od 27. siječnja 2025. godine u iznosu od 100 bodova (Tbr.9.1.), ukupno 550 bodova, uz vrijednost boda po ovoj Tarifi iznosi 2,00 EUR-a (Tbr.50.), te uz pripadajući PDV (Tbr.42), ukupno 1.375,00 EUR. S obzirom da je tužitelj samo djelomično uspio u sporu i to kada se prebiju postoci dođe se do omjera uspjeha od 64% valjalo mu je sukladno takvom uspjehu u sporu dosuditi troškove postupka u iznosu od 880,00 EUR-a.

26. Novčani iznosi koji su navedeni u izreci ovog rješenja iskazani su u EUR-ima i kunama sukladno Zakonu o uvođenju kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22. i 88/22.), te je prilikom konverzije korišten fiksni tečaj 7,53450.

27. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Biograd na Moru, 5. ožujka 2025.

Sudska savjetnica

Sudac

Martina Vukić Maslarda

Ivica Marinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove odluke odnosno primitka prijepisa ove odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta iz članka 335. ZPP.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženoj po zz