Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7, 31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

31550 Valpovo, K.P. Krešimira IV br. 3

Poslovni broj: Pr-68/2020-74

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba Valpovo, po sucu Zdravku Mamiću, u pravnoj stvari tužiteljice TA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Damiru Hećimoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Hećimović i partneri d.o.o. u Slavonskom Brodu, protiv tuženika DS Smith Belišće Croatia d.o.o., Belišće, Vijenac S. H. Guttmana 3, OIB: 67131617872, zastupanog po punomoćniku Stjepku Medvedu, odvjetniku u Valpovu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne rasprave, dana 27. veljače 2025., u nazočnosti tužiteljice osobno uz svog punomoćnika te pun. tuženika, a na ročištu za objavu presude, 5. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku DS Smith Belišće Croatia d.o.o., Vijenac Salamona Heinricha Gutmanna 30, Belišće, OIB: 67131617872, da tužiteljici TA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete isplati iznos od 2.546,36 EUR, sa zateznim kamatama koje na iznos od 2.096,36 eur, teku od 05.12.2019. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a na iznos od 450,00 EUR od dana presuđenja do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

II. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak zastupanja putem punomoćnika - odvjetnika, s tim da je tuženik dužan tužiteljici naknaditi sav trošak provedenih vještačenja u ukupnom iznosu od 879,45 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika dana 20. veljače 2020. podnijela tužbu radi naknade štete.

2. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 30.travnja 2018. oko 11,30 sati, prilikom obavljanja redovnih poslova kod tuženika, na radnom mjestu arhivar, došlo do štetnog događaja u kojem je ona pala s ljestava visine cca 2 m na betonski pod, a do pada je došlo uslijed nekontroliranog ljuljanja ljestava.

3.Tužiteljica nadalje navodi da je u navedenom štetnom događaju zadobila tjelesne ozljede zbog kojih ozljeda je trpjela fizičke bolove i strah u sva tri stupnja intenziteta, a za vrijeme kućnog liječenja joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 60 dana te je slijedom navedenog došlo do umanjenja životne i radnje aktivnosti.

4. Nadalje, tužiteljica navodi da joj je temeljem čl. 19. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima povrijeđeno njeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje te tužiteljica smatra da temeljem č. 1100 Zakona o obveznim odnosima ima pravo na naknadu neimovinske štete, a isto tako temeljem čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima, pravo na naknadu imovinske štete.

5. S obzirom na navedeno, tužiteljica je prvobitno podnesenim tužbenim zahtjevom, a prije provedenog medicinskog vještačenja, specificirala svoj tužbeni zahtjev na ime naknade imovinske i neimovinske štete te potraživala kako slijedi:

- za pretrpljene fizičke bolove iznos od 7.000,00 kn

- za pretrpljeni strah iznos od 5.000,00 kn,

- za tuđu pomoć i njegu iznos od 2.500,00 kn

- za duševne bolove zbog umanjenja životne i radnje aktivnosti iznos od 4.000,00 kn, odnosno ukupno 18.500,00 kn.

6. Tužiteljica se obratila osiguravatelju tuženika Triglav osiguranje d.d. s odštetnim zahtjevom dana 22. listopada 2019. po kojem odštetnom zahtjevu je osiguravatelj tuženika Triglav osiguranje d.d. izvijestio tužiteljicu da je policom osiguranja br. [broj police osiguranja], temeljem koje police je tuženik imao osigurane radnike od odgovornosti ugovorene franšiza ( sudjelovanje osiguranika u šteti ) u iznosu od 5.691,80 eur po štetnom događaju, pa stoga, uzevši u obzir visinu štete isti nisu u mogućnosti udovoljiti odštetnom zahtjevu te upućuju da se tužiteljica sa zahtjevom obrati tuženiku.

7.Nakon toga, tužiteljica se 4. prosinca 2019. obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom po kojem odštetnom zahtjevu od tuženika nije primila ponudu za sklapanje izvansudske nagodbe.

8.Stoga tužiteljica predlaže sudu nakon održane rasprave donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev, kao u tužbenom zahtjevu kojeg je specificirala podnoseći ga kao konačan tužbeni zahtjev podneskom od 11.veljače 202. (str. 286- 288 spisa) i izreci ove presude.

9. U pisanom odgovoru na tužbu od 17. ožujka 2020. (str. 57-58 spisa ) tuženik se očitovao da ne osporava da je tužiteljica pretrpjela određenu ozljedu, ali isključivo uslijed svog neopreznog izvođenja radne operacije – penjanja na ljestve u neodgovarajućoj obući s potpeticama, unatoč vidljivim zabranama penjanja u ovakvoj obući pa se ističe prigovor tužiteljičine isključive, a podredno i suodgovornosti za ovaj štetni događaj kao prigovor doprinosa tužiteljice vlastitoj šteti.

Ističe se da tuženik kao poslodavac o ovoj ozljedi, do dana kada je istu osiguranica prijavila HZZO-u (06. lipnja 2019.) nije imao nikakvih saznanja (više od godine dana) iz jednostavnog razloga, jer istu osiguranica nije prijavila poslodavcu, niti je zbog iste koristila bolovanje, niti je bilo kakve doznake za bolovanje predala poslodavcu.

10. Naknadni postupak prijave ozljede na radu je bio posljedica pritisaka radnice koje ona vrši na poslodavca tijekom za sad neuspješnih pregovora koji se vode između nje i poslodavca oko uvjeta njezinog odlaska u mirovinu i isplate otpremnine koju tužiteljica potražuje u iznosima puno većim od onih na koje ima zakonsko pravo. Poslodavac zapošljava više od 600 radnika i nikada nije imao ni jedan postupak radi eventualnog neprijavljivanja ozljede na radu te apsolutno nema motiv radi kojeg ne bi prijavio ozljedu na radu da je za nju imao saznanja, odnosno da se ista uistinu dogodila. Ne postoji niti financijski razlog za to jer je radnica nakon navodne ozljede na radu sve do danas primala plaću u punom iznosu (veću od one koju bi dobivala i u slučaju da je ova ozljeda bila prijavljena jer tada ne bi dobivala naknadu za prijevoz i druge naknade koje ne ulaze u obračun redovne plaće prilikom bolovanja).

11. Za radno mjesto tužiteljice izvršena je procjena rizika koju ne radi poslodavac, već ovlaštena tvrtka koja je procijenila što je potrebno od zaštitne opreme za rad arhivara, a koja oprema joj je bila dostupna.

Iako čak nije niti opravdano očekivati od poslodavca da osigurava radniku dodatnu zaštitnu opremu u vidu cipela s radnim đonom kada je radnik upozoren da je opasno penjati se na ljestve u cipelama s potpeticama, poslodavac je ipak i mimo toga i mimo procjene rizika koja to ne traži, osigurao obuću s ravnim đonom koja se nalazi kod tajnice, ali je radnica ipak odlučila ovaj posao obavljati u neadekvatnoj obući te je ona odgovorna za eventualno ozljeđivanje koje se dogodilo zbog nepridržavanja pravila zaštite na radu.

Tuženik osporava da bi štetne posljedice po tužiteljicu bile navedenog intenziteta i trajanja, jer to ne proizlazi iz medicinske dokumentacije koja prileži uz tužbu, već su štetne posljedice ovog štetnog događaja, znatno manje.

12. Slijedom navedenog, tuženik predlažu sudu obavijestiti osiguravajuće društvo Triglav d.d. Zagreb, A. Heinza 4, kako bi se u ovaj postupak moglo uključiti kao umješač na strani tuženika, ili bar radi postizanja tzv. intervencijskog učinka, a pošto je točno da su svi radnici tuženika u navedeno vrijeme bili osigurani od posljedica ovakvog štetnog događaja kod Triglav osiguranja d.d.

13. U dokaznom postupku, radi provjere navoda iz tužbe i odgovora na tužbu , provedeno je ročište na licu mjesta radi rekonstrukcije događaja, očevida i vještačenja, dana 2.lipnja 2022. (str. 162-168 spisa), kojem su sudjelovali i vještak AA te ovlaštene osobe od strane tuženika , kao i tužiteljica osobno uz svog punomoćnika te pun. tuženika, zatim, sud je izvršio uvid u dokumentaciju priloženu spisu, i to: u dokumentaciju koju je tužiteljica priložila uz tužbu, a koja se nalazi se na str. 6-55 spisa, zatim, pročitana je daljnja dokumentacija koja se nalazi na str. 84 – 100 spisa, pročitan je dopis Novi sindikat Zagreb na str. 147, s prilogom – izvatkom iz Registra udruga na str. 148 i popisom radnika na str. 150 te dostavnica na str. 153 spisa, zatim, izvršen je uvid u internu narudžbenicu br. 48 na str. 169, kao i daljnja dokumentacija koja se nalazi u spisu na str. 170-180 spisa, pročitan je nalaz vještaka Moto-ing, vještak AA na str. 184-190 spisa, a zatim i dopuna nalaza vještaka Moto- ing od 6.5.2023. na str. 217-219 spisa, pročitana je daljnja medicinska dokumentacija za tužiteljicu na str. 234-265 spisa te nalaz i mišljenje sudsko – medicinskog vještaka Marka Ivanovića, dr. med., na str. 273-279 spisa.

14. Osim toga, tijekom dokaznog postupka, izvedeni su i personalni dokazi, i to: saslušani su svjedoci: EA, VA, ŽA, ZA, a saslušana je i tužiteljica kao stranka na ročištu od 2. lipnja 2022.g. (str. 164-167 spisa).

15. Dakle, tijekom provedenog dokaznog postupka na tužiteljici je bio teret dokaza da dokaže da je prilikom obavljanja redovnih poslova na radnom mjestu arhivar, penjući se na ljestve, pala sa visine od cca 2 metra na betonski pod, a u tom štetnom događaju da je zadobila tjelesne ozljede opisane medicinskom dokumentacijom, u kojem je štetnom događaju tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, zbog čega je imala pravo na naknadu, kako imovinske, tako i neimovinske štete.

16. U ovoj parnici nije sporno, jer to potvrđuje i tuženik u odgovoru na tužbu, da je tužiteljica kao djelatnica tuženika, obavljajući poslove i zadatke arhivara, pretrpjela određenu tjelesnu ozljedu uslijed pada s ljestava, ali to, po stajalištu tuženika, isključivo uslijed svojeg neopreznog izvođenja te radne operacije i u neodgovarajućom obući s potpeticama pa stoga tuženik ističe prigovor njene isključive odgovornosti za nastalu štetu i štetni događaj, a podredno, njenu suodgovornost, odnosno njen doprinos nastaloj šteti i njenoj visini.

17. S tim u vezi, a nakon detaljnog i iscrpnog saslušanja svjedoka, a zatim i same tužiteljice, dakle, osoba koje su imali osobna i neposredna saznanja o štetnom događaju, radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, provedena je djelomična rekonstrukcija štetnog događaja uz očevid na licu mjesta, a kojoj su sudskoj radnji bili nazočni i službene osobe od strane tuženika, nadležne za zaštitu na radu te sudski vještak iz oblasti zaštite na radu AA, koji je nakon vještačenja izradio pisani nalaz i mišljenje, kao i jednu pisanu dopunu (str. 217-219 spisa), a kojeg je sud i usmeno ispitao na ročištu od 21.travnja 2023. (str. 213-216 spisa), a zatim i medicinskog vještačenja od strane vještaka Marka Ivanovića, dr. med., radi utvrđenja vrste i težine tjelesnih ozljeda koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju, odnosno radi utvrđenja okolnosti i visine neimovinske štete, odnosno pravične novčane naknade iz predmetnog štetnog događaja. Dakle, u predmetnoj parnici sud je proveo sve dokaze koje su stranke predložile kako bi se, s obzirom na sve okolnosti sa sigurnošću i točno utvrdilo činjenično stanje kao podloga za donošenje pravovaljane odluke, s tim što je sud tijekom dokaznog postupka, na ročištu od 22.siječnja 2024. (str. 228-229 spisa) odbio kao nepotreban prijedlog tuženika za provedbom novog vještačenja iz oblasti zaštite na radu. Ovo stoga što je sud ocijenio da je vještak AA, kao stalni sudski vještak koji je bio nazočan i očevidu, odnosno djelomičnoj rekonstrukciji događaja i koji je izradio pisani nalaz i mišljenje, a nakon toga i jednu pisanu dopunu te koji je na kraju i usmeno saslušan, kada je odgovorio na sva postavljena pitanja stranaka i primjedbe stranaka, dao stručan, objektivan i nepristran nalaz i mišljenje, tako da bi se po ocjeni suda provedbom novog vještačenja iz oblasti zaštite na radu ovaj postupak, koji je ionako dugo trajao ( 5 godina), samo nepotrebno odugovlačio, što bi sudu i strankama uzrokovalo daljnje nepotrebne troškove. Protiv tog rješenja kao odluke o upravljanju postupkom posebna žalba nije dopuštena.

18. Ocjenjujući iskaze ispitanih osoba, kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud nalazi da su ispitani svjedoci uglavnom istinito i točno iskazivali , kao i sama tužiteljica, no, ocjenjujući njen iskaz, sud nije mogao prihvatiti, jer to tužiteljica nije mogla ničim dokazati, da ljestve koje je koristila kritičnog dana nisu one iste ljestve koje je tuženik osigurao za provedbu očevida i vještačenja zaštite na radu. U preostalom dijelu, sud nalazi tužiteljičin iskaz točnim i istinitim, a to stoga što je tužiteljica iskazivala iscrpno, detaljno i razložno o okolnostima o kojima je imala osobna i neposredna saznanja.

19. Budući da se ovdje radi o naknadi štete iz radnog odnosa, dakle, radnom sporu, sukladno odredbama Zakona o radu, teret dokaza, ukoliko se želi ekskupirati, leži na strani tuženika, odnosno tuženik je dužan dokazati da je šteta nastala isključivo radnjom tužiteljice koju on nije mogao predvidjeti ili spriječiti. Međutim, iz nalaza i mišljenja vještaka AA ( zaključak - str. 190 spisa ), proizlazi da je do pada tužiteljice s ljestvi došlo ili zbog neispravnosti ljestvi ili zbog nepravilnog korištenja ljestvi od strane tužiteljice, s tim da je vještak AA mišljenja da tužiteljica u trenutku događaja nije bila osposobljena za rad na siguran način, premda je za poslove koje je obavljala trebala biti osposobljena u teoretskom dijelu osposobljavanja, a što je propust tuženika kao poslodavca u primjeni mjera zaštite na radu temeljem odredbe čl. 27. Zakona o zaštiti na radu i čl. 4.st. 4 Pravilnika o osposobljavanju i zaštiti na radu i polaganju stručnog ispita. Zaključno, vještak je mišljenja da bi, u slučaju da je tužiteljica bila osposobljena za rad na siguran način, u teoretskom dijelu osposobljavanja, bila upoznata sa svim opasnostima, štetnostima i naporima kojima je izložena na radu te pravilnim načinom korištenja radne opreme, u konkretnom slučaju, spornih ljestvi.

20. U kasnijoj dopuni nalaza vještak AA dao je mišljenje (str. 219 spisa) da su predmetne ljestve koje je na rekonstrukciji događaja predočio tuženik adekvatne za obavljanje poslova arhivara na mjestu na kojem se ozlijedila tužiteljica. Ovo je važno s obzirom da je tužiteljica tijekom postupka osporavala da su ljestve koje su zatečene prilikom očevida i rekonstrukcije upravo one ljestve koje je ona koristila u vrijeme štetnog događaja, već da je ona koristila druge ljestve, koje je tuženik zamijenio, međutim, ove tvrdnje tužiteljica nije mogla ničim dokazati, tako da sud zaključuje da su ljestve koje je opisao vještak u svom nalazu i mišljenju, upravo one ljestve koje je ona koristila te da su one adekvatne za obavljanje poslova arhivara, dakle, da uzrok pada tužiteljice s ljestvi nije u samim ljestvama, već u načinu njihova korištenja od strane tužiteljice, tako da postoji znatan udio tužiteljice u nastupu štetnog događaja u smislu njenog doprinosa nastupjeloj šteti i njenim posljedicama.

21.U vezi naknade materijalne i nematerijalne štete, u konkretnom slučaju, nakon vještačenja medicinskog vještaka Ivanovića, sud nalazi da utvrđene okolnosti temeljem nalaza vještaka opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade, sukladno odredbi čl. 1100.st.1. i 2. te čl. 1106. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 128/15), pa je stoga sud tužiteljici dosudio odgovarajuću naknadu, vodeći pri tom računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha te cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se time ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Pri tom, odnosno kod odlučivanja iznosa naknade za svaki vid neimovinske štete, sud je uzeo u obzir nove Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH te važeću sudsku praksu, s tim da navedene Kriterije nije uzeo čisto matematički, već ih je primijenio s obzirom na sve, naprijed navedene okolnosti kod tužiteljice.

22. Tako na primjer, iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka proizlazi kako je tužiteljica zbog zadobivenih tjelesnih ozljeda trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg u trajanju od 10 dana te lakog intenziteta u trajanju od 60 dana, kao i strah, i to primarni strah jakog intenziteta kratkotrajno, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana te lakog intenziteta u trajanju od 30 dana. Nadalje, vještak je mišljenja da je kod tužiteljice došlo do umanjenja životne i radne aktivnosti trajnog karaktera od 8%, te da je kod tužiteljice kao posljedica ozljede ostao ožiljak te da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega, i to tijekom prvih 30 dana 4 sata dnevno, a zatim sljedećih 30 dana 2 sata dnevno.

23. S obzirom da je tužiteljica, u skladu s nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka, podnijela konačan tužbeni zahtjev, tražeći na ime neimovinske i imovinske štete,i to: za pretrpljene fizičke bolove 1.500,00 eur, za pretrpljen strah 1.000,00 eur, za tuđu pomoć i njega 900,00 eur te za duševne bolove zbog umanjenja životne i radne aktivnosti 1195,00 eur, kao i za duševne bolove zbog naruženosti 497,71 eur, ili sveukupno na ime naknade ukupne štete iznos od 5.092,71 eur, a kako sud nalazi da su ti iznosi primjereni , odnosno da sve naprijed navedene okolnosti na strani tužiteljice opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u navedenom iznosu koji je potpuno sukladan i nalazu vještaka, primjenjujući naprijed navedene odredbe Zakona o obveznim odnosima, sud je ocijenio da bi tužiteljici pripadalo pravo na naknadu za nastalu štetu u utuženom iznosu, kad ne bi bilo njenog doprinosa nastaloj šteti.

24. S tim u vezi, sud nalazi da postoji znatan tužiteljičin doprinos, a s obzirom na sve okolnosti slučaja, odnosno da je ljestve koristila nepravilno, da nije koristila zaštitnu obuću koju joj je osigurao tuženik kao poslodavac, već vlastitu obuću s visokim petama, što je zasigurno doprinjelo padu s ljestvi, bez obzira što nije bila obučena za rad na siguran način, međutim, radi se o osobi zrele životne dobi, više stručne spreme (nastavnica razredne nastave), tako da je, s obzirom na dotadašnje radno iskustvo i osobne karakteristike, mogla i trebala poduzeti potrebne mjere da ne dođe do pada (npr. da joj netko pridrži ljestve), tako da sud nalazi da je, u konkretnom slučaju,njen doprinos nastaloj šteti i njenim posljedicama točno 50%, pa je u skladu s takvom ocjenom tužiteljičina doprinosa kao oštećenice nastaloj šteti, valjalo umanjiti i naknadu štete u istoj postotku, dakle 50% od visine koju bi inače sud dosudio tužiteljici iz predmetnog štetnog događaja.

25. Tako je, dakle, sud tužiteljici na ima naknade neimovinske štete umjesto iznosa od 4.192,72 eur, dosudio iznos od 2.096,36 eur, a na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njege umjesto 900,00 eur, iznos od 450,00 eura.

26. Budući da je tužiteljica u ovoj parnici uspjela s konačno podnesenim tužbenim zahtjevom u omjeru od 50%, dok je istovremeno tuženik, koji se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu, uspio također s 50%, to je sud odlučio da svaka stranka snosi svoje parnične troškove na ime zastupanja, budući da su obje strane zastupali odvjetnici koji su dostavili troškovnike za zastupanje svojih stranaka, dok je istovremeno sud odlučio da tuženik dužan tužiteljici naknaditi u cijelosti trošak provedenih vještačenja u iznosu od 879,45 eura, s obzirom na stajalište važeće sudske prakse, a imajući u vidu da je taj trošak, odnosno predujmljen trošak svih provedenih vještačenja, bio nužan za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja, dakle, bio je koristan, kako za tužiteljicu, tako i za tuženika.

27. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Valpovu 05. ožujka 2025.

S U D A C

ZDRAVKO MAMIĆ

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana objave presude.

Dostaviti:

1. Tužitelju putem punomoćnika

2. Tuženiku putem punomoćnika