Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: P-2267/2022-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Marini Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice ĐŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]. zastupana po punomoćnici Marini Matković, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika CŽ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Jurici Tomiću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 23. siječnja 2025., dana 5. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici ĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 308,53 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 05. listopada 2016. do 01.01.2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. do konačne isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja te godine, a što se odnosi na kamatnu stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.800,00 EUR-a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 7. lipnja 2019., uređenom 5. prosinca 2024. tužiteljica ĐŽ navodi da su ona i tuženik CŽ suvlasnici za po ¼ dijela prava vlasništva nekretnina opisanih kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to 150/668 dijela prava vlasništva, te čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to 24/320 dijela prava vlasništva što u stvarnosti predstavlja kuću s okućnicom. Kuća da je bila u derutnom stanju nakon kupnje 2005. tako da je za pristojan život trebalo uložiti dodatna sredstva. Kuću su podijelili na dva dijela tako da su u jednom dijelu stanovale parnične stranke a u drugom dijelu njihov sin HŽ koji je adaptirao predmetnu kuću i osposobio je za uredan život. Stranke su svom sinu prepustile ½ dijela prava vlasništva i to na način da je upisan kao vlasnik za 300/668 dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i 48/320 dijela prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

1.1. Navodi kako je sama platila legalizaciju objekta kuće pa je tako društvu Cockpit d.o.o., društvu AS GEO d.o.o., za vodni doprinos po rješenju Hrvatskih voda , za komunalni doprinos i za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru Gradu Solinu sve sama platila. U prilog dostavlja račune i rješenja. Podigla je kredit kod Raiffeisenbank d.d. Austria dana 19. listopada 2007. Tuženik ne prebiva na predmetnoj adresi. Tužiteljica je poduzela sve radnje da osigura kvalitetu života, legalizirala je kuću kako bi ista bila ozakonjena i kako bi postigla veću vrijednost na tržištu.

1.2. Traži da sud donese presudu kojom bi naložio tuženiku isplatu od 3.747,95 EUR uz snašanje parničnog troška. Ukoliko sud ne prihvati ovaj tužbeni zahtjev postavlja podredni tužbeni zahtjev kojim traži da sud utvrdi da iznos od 3.747,95 EUR predstavlja dug bračne stečevine tuženika.

2. U odgovoru na tužbu kao i tijekom postupka tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu; da je brak stranaka prestao sudski dana 22. listopada 2012., a bračna zajednica i ranije. ističe prigovor zastare. Tuženik je podizao kredite za uređenje nekretnine pa nije potraživao od tužiteljice naknadu. Navodi da je tuženik sa tužiteljicom vlasnik za po ¼ nekretnine, dok je sin HŽ za ½ dijela cjeline pa da bi se troškovi trebali plaćati u tim omjerima. Traži da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Sud je u provedenom postupku pročitao: Izvadak iz zemljišne knjige (str. 5.- 6. spisa), kontrolni ispis Raiffeisenbank d.d. (str. 7. spisa), račun Cockpit d.o.o. (str. 8. spisa), račun As Geo d.o.o. (str. 9. spisa), zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju (str. 10. spisa), rješenje sa priloženim računima Hrvatske vode (str. 11. spisa), račun plaćen kod Grada Solina (str.12. spisa), Rješenja Grada Solina (str.13.-14. spisa), Izvadak iz zemljišne knjige (str. 22.–24. spisa), Ugovor o kupoprodaji uz presudu zbog ogluhe (str. 40. -47. spisa), saslušani su tužiteljica i tuženik (str. 68.-70. spisa), saslušani su svjedoci HŽ i MŽ (str. 97.-99. spisa) i svjedok UŽ (str. 109. spisa).

4. Postupajući sukladno odredbi iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), te ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je utvrdio da tužbeni je zahtjev tužiteljice neosnovan.

5. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužiteljice na isplatu utuženog iznosa, koji se odnosi na troškove koje je ista imala vezano uz legalizaciju nezakonito izgrađene zgrade u suvlasništvu stranaka, koji postupak je proveden po prijedlogu tužiteljice, sve sukladno odredbama Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12, 143/13, 65/17 , 14/19 u daljnjem tekstu: ZOPSNIZ-a, a podredno isplata duga tuženika bračne stečevine.

6. U postupku nije sporno da je tužiteljica platila predmetne račune legalizacije, da je podigla kredit kod Raiffeisenbank d.d. dana 19. listopada 2007., da je platila gore navedene račune. Nije sporno da su tužiteljica i tuženik u vlasništvu predmetne nekretnine za po ¼ dijela dok je njihov sin vlasnik za ½ dijela cjeline.

6.1. Sporno je li tuženik u obvezi platiti tužiteljici iznos zatražen ovom tužbom (polovicu troškova), je li nastupila zastara potraživanja i sporno je ukoliko sud ne prihvati ovaj tužbeni zahtjev, je li ovko zattraženi iznos tužiteljice predstavlja dugove tuženika bračnoj stečevini.

7. Čitajući Kupoprodajni Ugovor (list 40.-47. spisa) sud utvrđuje kako je tuženik dana 29. studenoga 2004. kupio predmetnu nekretninu za 37.000,00 EUR-a.

7.1. Čitajući Presudu zbog ogluhe od 7. svibnja 2012. (str.40.-47. spisa) sud utvrđuje da je ĐŽ ovlaštena temeljem presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva za ½ od 300/334 (600/668) dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] te za ½ od 96/320 dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] , Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika

7.3. Čitajući Izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] , Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] sud utvrđuje kako su upisani tužitelj i tuženica za po 150/668 dijela nekretnine, a HŽ za 300/668 dijela nekretnine odnosno kako tuženik navodi da su on i tužiteljica za po ¼ dijela, dok je HŽ, njihov sin za ½ dijela nekretnine..

7.4. Čitajući priložene račune sud utvrđuje kako

- Cockpit d.o.o. projektiranje, izvođenje i nadzor dostavlja račun dana 24. svibnja 2013. a koji glasi na tužiteljicu u iznosu od 355,70 EUR;

- Geo d.o.o. poduzeće za geodetske usluge dostavlja račun dana 11. lipnja 2013. u iznosu 331,81 EUR;

- je tužiteljica platila račun Hrvatske vode za vodni doprinos od dana 30. rujna 2016. u iznosi 341,54 EUR

- plaćeni račun za komunalni doprinos Gradu Solinu od dana 24. listopada 2016. u iznosu od 663,84 EUR

- plaćeni račun za naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade od dana 9. siječnja 2015. u iznosu 228,73 EUR a koji sveukupno iznose 1.921,62 EUR.

8. Sud je saslušao tužiteljicu (str. 68. – 69. spisa) i utvrđuje kako su ona i tuženik razvedeni od 2012. Da je 2013. htjela sa tuženikom legallizirati kuću, no on joj se nije javljao jer je iselio iz predmetne nekretnine 2011. Da je početkom svibnja 2013. predala zahtjev za legalizaciju te 2015. dobila rješenje. Sve je troškove sama snosila. Da je 2007. podigla kredit u iznosu 5.574,36 EUR-a radi hidroizolacije terase i renoviranja kupatila. Kredit je plaćala sama do 2017. kada je kredit otplaćen. Tuženik u kuću nije ništa ulagao niti je režije plaćao i na mobitel se nije javljao. Adaptacija kuće je dovršena u roku od 3 do 4 godine od dana podizanja kredita od HŽ, sina nije tražila sudjelovanje u troškovima legalizacije.

8.1. Saslušan je i tuženik (str. 69. - 70. spisa) koji u bitnom kazuje kako je on kupio kuću od prodaje stare očeve kuće. U stari dio kuće je uselio sin. On i tužiteljica su živjeli u novijem dijelu kuće koji nije trebalo renovirati. Živio je u kući do 2011. Tužiteljica nije uložila sredstva do 2011. do dana kada je on živio tamo.

8.2. Po iskazu svjedoka HŽ - sina stranaka (str. 97. – 98. spisa) predmetna kuća kupljena je za 43.000,00 EUR-a i bila je u jako lošem stanju. Da su on, tužiteljica i njegova supruga MŽ uređivali i renovirali kuću. Tužiteljica platila legalizaciju kuće i sve vezano za komunalne naknade, prihode, kao i hidroizolaciju, a da tuženik nije platio ništa jer je otišao od kuće. Tuženik je bio dužan na sve strane. Tuženik je vlasnik kuće za 25%. Tužiteljica je vlasnica za 25%, dok je on za 50% vlasnik.

8.3. Saslušana je svjedokinja MŽ koja u bitnom potvrđuje sve što je rekao HŽ.

8.4. Po kazivanju svjedoka UŽ (str. 109. spisa) sud zaključuje da je on 2004. prodao kuću tuženiku. Tuženik je platio novac putem PBZ banke te i dan danas čuva tu uplatnicu. Kuća je bila u cijelosti za renovaciju. U kući je zadnji put bio 2004.

8.5. Kada se stave u korelaciju iskazi stranaka sa iskazima svjedoka sud utvrđuje da je tuženik kupio 2004. kuću. Da je tuženik iselio 2011. iz kuće. Da su se tužiteljica i tuženik razveli 2012. Kuća je u vlasništvu tužiteljice i tuženika za po ¼ dijela, a u vlasništvu sina HŽ za ½ dijela, a što je vidljivo i iz Izvatka iz zemljišne knjige. Kuća je bila u lošem stanju i za renovaciju. Tužiteljica je podigla kredit kod Raiffeisenbank d.d. 2007., plaćala je poslove vezano za legalizaciju predmetne nekretnine u cijelosti i to od komunalnoog doprinosa, vodnog doprinosa i legalizacije objekta. Kazivanja tuženika da nekretninu nije bilo potrebno renovirati nisu u skladu s kazivanjem svjedoka UŽ koji je prodao predmetnu nekretninu, stoga ih sud ne uzima kao vjerodostojna.

8.6. U odnosu na kredit tužiteljice iz 2007. valja kazati slijedeće. Odredbom čl.225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. dalje ZOO) propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

8.6.1. Iz saslušanja tužiteljice, a u odnosu na priloženi Kontrolni ispis Raiffaisenbank d.d. (str. 7. spisa) sud utvrđuje kako je tužiteljica podigla kredit u iznosu od 5.574,36 EUR-a 2007., no nije dostavila potvrdu kao ni dokaz u koje svrhe je podignut kredit kao ni datum posljednje isplate kredita. Primjenjujući odredbu čl.225. ZOO-a sud utvrđuje da je nastupila zastara ovog potraživanja tužiteljice pa nije ocjenjivao je li isti bio potreban za legalizaciju nekretnine.

8.7. Svjedok HŽ i MŽ potvrđuju da je tužiteljica legalizirala kuću. Tužiteljica je priložila u spis Rješenja i račune kojima potvrđuje kako je izvršena legalizacija kuće (toč. 7.4. obrazloženja) i sud je utvrdio da je sve sama podmirila iako je bila u obvezi platiti ¼ cijene razmjerno veličini suvlasničkog dijela koji joj pripada.

8.8. Tuženik je tijekom saslušanja kao i tijekom postupka rekao da je živio u kući do 2011. i da tužiteljica nije podmirila troškove legalizacije, no sud utvrđuje kako je tužiteljica provela cijeli postupak legalizacije sama. Tužiteljica je pokrenula postupak legalizacije 2013., predala je zahtjev, platila sve te je konačno dobila rješenje o legalizaciji 2015. U odnosu na postupak legalizacije valja kazati da je tužiteljica postupila sukladno čl. 5. st.1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12 i 143/13, u daljnjem tekstu: ZOPSNIZ-a). Citirana odredba propisuje da pod uvjetima i u postupku propisanom ovim Zakonom ozakonjuje se nezakonito izgrađena zgrada koja je izgrađena u skladu s prostornim planom koji važi na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, odnosno na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju ili na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju ako je to povoljnije za podnositelja zahtjeva te nezakonito izgrađena zgrada koja je izgrađena protivno tom planu.

8.9. Tužiteljica je sukladno odredbama ZOPSNIZ-a bila ovlaštena pokrenuti postupak legalizacije u odnosu na predmetnu nekretninu, jer je jedino tako legalizaciju i bilo moguće provesti. Tužiteljica je pokrenula postupak sama bez tuženika ali je postupajući na taj način obavljala i tuđi posao, odnosno onaj koji se odnosi na ¼ dijela nekretnine u suvlasništvu tuženika, pri čemu ovaj sud smatra da se konkretno postupanje tužiteljice može okarakterizirati kao posao koji ne trpi odlaganje. Odredbom čl. 10. ZOPSNIZ-om određen je krajnji rok do kojeg se može pokrenuti postupak legalizacije (30. lipnja 2018.), a propuštanjem pokretanja postupka legalizacije bi nedvojbeno za vlasnika nezakonito izgrađene zgrade nastala šteta (mogućnost da takva zgrada bude uklonjena), kao i propuštanje očite koristi, koju vlasnici nezakonito izgrađenih objekata ostvaruju pokretanjem postupka legalizacije i legalizacijom njihovim nezakonito izgrađenih objekata.

8.9.1. Odredbom čl. 22. st.1. ZOPSNIZ-a propisano je da podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni su po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije. Stoga je tužiteljica zbog legalizacije kuće bila obvezna platiti i komunalni i vodni doprinos.

8.9.2. Odredbom čl. 1124. st. 1. ZOO-a propisano je da poslovođa bez naloga, koji je postupio u svemu kako treba i radio ono što su okolnosti zahtijevale, ima pravo zahtijevati od gospodara posla da ga oslobodi obveza što ih je zbog toga posla uzeo na sebe, da preuzme obveze iz poslova što ih je sklopio u njegovo ime, da mu naknadi sve nužne i korisne izdatke te da mu naknadi pretrpljenu štetu, čak i ako očekivani rezultat nije postignut.

9. Tužiteljica je dostavila račune i rješenja temeljem kojih je plaćala legalizaciju predmetne nekretnine. Tako je dostavila račune legalizacije u sveukupnom iznosu 1.921,62 EUR. Pokrenula je tužbu 7. lipnja 2019. Računi koji su datirani do 7. lipnja 2015. su zastarjeli jer se u ovom postupku sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Stoga ovaj sud drži osnovanim račune :

- plaćeni račun Hrvatske vode za vodni doprinos od dana 30. rujna 2016. u iznosi 341,54 EUR

- plaćeni račun za komunalni doprinos Gradu Solinu od dana 24. listopada 2016. u iznosu od 663,84 EUR

- plaćeni račun za naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade od dana 9. siječnja 2015. u iznosu 228,73 EUR u sveukupnom iznosu od 1.234,11 EUR.

9.1. Stoga u predmetnom slučaju kada sa radi o dospjeloj obvezi snošenja troškova legalizacije objekta suvlasnika razmjerno veličini suvlasničkog dijela relevantna je činjenica upisanog prava suvlasništva u zemljišnoj knjizi (svaka stranka u ¼ dijela). Dakle, tužitelj bi bio dužan platiti ¼ od ovako izračunatog iznosa i to 308,53 EUR što je uspjeh u sporu u neznatnom dijelu pa je i odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

10. Odredbom članka 154. st.1. ZPP-a propisano je da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

10.1. Vrijednost predmeta spora iznosi 3.747,95 EUR, a tuženika je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa mu sukladno čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023; dalje: Tarifa), u granicama postavljenog zahtjeva za trošak, pripada pravo na naknadu sljedećih troškova postupka i to:

- sastav odgovora na tužbu od 8.4.2021. – 200,00 EUR (Tbr. 8/1);

- zastupanje na ročištima od 29.9.2022., 15.9.2023., 24.4.2023., 12.3.2024., 18.7.2024., 4.11.2024., 5.12.2024., 23.1.2025. – po 200,00 EUR (Tbr. 9/1),

što ukupno iznosi 1.800,00 EUR, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

10.2. Kako je tužiteljica uspjela u neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva (8%) to je sud odlučio kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu 5. ožujka 2025.

Sutkinja:

Marina Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 11. ZPP- a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- punomoćnici tužiteljice

- punomoćniku tuženika

- u spis