REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI – POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj Ovr-138/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Puli – Pola, po sucu Heleni Božović Sladaković kao sucu pojedincu, na temelju prijedloga sudske savjetnice Katarine Licardo, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice IS iz [adresa], s prebivalištem na adresi [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Filip Simić i Lara Tončić sa sjedištem u [adresa] na adresi [adresa], protiv ovršenice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB 52634238587, koju zastupa Građansko – upravni odjel Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola sa sjedištem na adresi [adresa], odlučujući o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim u postupku izravne naplate, 5. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
I Odbacuje se prijedlog ovršenice da se pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate proglase nedopuštenim zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točaka 9. i 10. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske), kao nedopušten.
II Nalaže se ovršenici da ovrhovoditeljici u roku od 8 dana naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 312,50 EUR, dok se u preostalom dijelu do zatraženih 625,00 EUR zahtjev ovrhovoditeljice odbija kao neosnovan.
III Odbija se zahtjev ovršenice za naknadu troškova ovog postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Ovršenica je 11. veljače 2025. ovome sudu podnijela prijedlog da se pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate, koji se vodi na temelju pravomoćne i ovršne presude ovoga suda poslovni broj P-803/2013 od 16. svibnja 2014., proglase nedopuštenim, u bitnome navodeći da je Financijska agencija s računa ovršenice zaplijenila iznos od 25.999,40 EUR iako je pokojni OS (pravni prednik ovrhovoditeljice) preminuo **.**.2014. odnosno prije pravomoćnosti ali i prije donošenja prvostupanjske presude. Smatra da se pravo na naknadu štete nije moglo prenijeti na njegove nasljednike (ovrhovoditeljicu i JS), i to stoga što prema odredbi članka 204. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima potraživanje naknade nematerijalne štete prelazi na nasljednike samo ako je priznato pravomoćnom odlukom ili pisanim sporazumom, a da se pravomoćnost prvostupanjske presude koja je nastupila kasnije donošenjem odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 217/2018 od 22. ožujka 2022. ne može odnositi na pokojnog OS jer se preminuloj osobi ne može dosuditi pravo na naknadu štete. Ukazuje da je nakon smrti pravnog prednika ovrhovoditeljice postupak o pravima koja ne prelaze na nasljednike trebao biti obustavljen i to primjenom odredbe članka 215.b Zakona o parničnom postupku. Pozivajući se izrijekom na žalbene razloge iz odredbe članka 50. stavka 1. točaka 9. i 10. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: OZ) zaključuje da je predmetna tražbina prestala po sili zakona i da bi njezino ispunjenje trebalo biti zabranjeno. Potražuje i trošak sastava predmetnog prijedloga u iznosu od 500,00 EUR.
2. Ovrhovoditeljica je u svom očitovanju na predmetni prijedlog navela da su ovršenici zaplijenjena novčana sredstva na temelju pravomoćne i ovršne isprave – presude ovoga suda poslovni broj P-803/2013 od 16. svibnja 2014., koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 217/2018 od 22. ožujka 2022., a kojom je odlukom pokojnom OS, ocu ovrhovoditeljice i njezinom pravnom predniku, dosuđena isplata pravične novčane naknade neimovinske štete zbog smrti bliske osobe. Ne spori da je pokojni OS preminuo prije nastupa pravomoćnosti spomenute ovršne isprave, no osim što je ta okolnost bila poznata Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prilikom odlučivanja, taj je sud u obrazloženju svoje odluke utvrdio da su djeca pokojnog OS (ovrhovoditeljica i JS) naslijedili pravo na sudjelovanje u postupku, kako je i utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Sonje Obrovac Skira poslovni broj O-447/2014 od 6. lipnja 2014., ispravljeno i dopunjeno rješenjem od 26. lipnja 2014., na temelju kojeg su u konačnici ovrhovoditeljica i JS podneskom od 18. listopada 2017. preuzeli postupak u toj parnici kao zakonski nasljednici iza svog oca. Predlaže sudu odbiti prijedlog ovršenice te potražuje trošak sastavljanja očitovanja u iznosu od 625,00 EUR.
3. Tijekom postupka pročitane su sve isprave priložene spisu i to zahtjev za izravnu naplatu od 28. siječnja 2025. s prilozima (listovi 4-7 spisa), presuda ovoga suda poslovni broj P-803/2013-16 od 16. svibnja 2014. (listovi 8-14 spisa), presuda Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-2533/2014-2 od 4. siječnja 2017. (listovi 15-19 spisa), presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 217/2018-2 od 22. ožujka 2022. (listovi 20-24 spisa), rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Sonje Obrovac Skira poslovni broj O-447/2014, UPP-OS-53/2014 od 6. lipnja 2014. (listovi 25-27 spisa), rješenje o ispravku i dopuni rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika poslovni broj O-447/2014, UPP-OS-53/2014 od 26. lipnja 2014. (listovi 28 i 29 spisa), specifikacija Financijske agencije KLASA 034-011/25-07/1, URBROJ 118-08-2012-25 od 4. veljače 2025. uz e-mail od 29. siječnja 2025. (listovi 30-32 spisa) te konačno, izvadak iz Jedinstvenog registra osoba Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 12. kolovoza 2022. (list 33 spisa).
4. Predmet postupka je zahtjev ovršenice da se pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate, koji se vodi na temelju pravomoćne i ovršne presude ovoga suda poslovni broj P-803/2013 od 16. svibnja 2014., proglase nedopuštenim.
5. Odredbom članka 210. stavka 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz odredbe članka 209. stavka 1. tog zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. tog zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim, time da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (odredbe članka 50. i članka 53.)
6. Čitanjem spisa predmeta utvrđeno je da je presudom ovoga suda poslovni broj P-803/2013-16 od 16. svibnja 2014., među ostalim, naloženo tuženici (ovdje ovršenici) isplatiti tužiteljima OS i JS te IS (ovdje ovrhovoditeljici) naknadu tadašnje nematerijalne štete koju su trpjeli zbog smrti člana uže obitelji u vezi sa štetnim događajem od 14. travnja 1991. za koju je, budući da je riječ o šteti koju je trećim osobama odnosno tužiteljima počinio pripadnik bivše Jugoslavenske narodne armije u vezi s obavljanjem službe, bila odgovorna bivša Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija odnosno kasnije tuženica, i to na način da po toj osnovi svakom od tužitelja isplati iznos od 220.000,00 kuna (29.199,02 EUR)[1] uvećan za zatezne kamate koje na taj iznos teku od 8. travnja 2014. pa do isplate, a tuženici je također naloženo tužiteljima naknaditi parnični trošak u iznosu od 60.600,00 kuna (8.043,00 EUR). U povodu žalbe prvostupanjska je presuda preinačena presudom Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž- 2533/2014-2 od 4. siječnja 2017. na način da je, među ostalim, tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Potom je, kako to proizlazi iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 217/2018-2 od 22. ožujka 2022., prihvaćena revizija tužitelja (JS i ovrhovoditeljice) te preinačena drugostupanjska odluka na način da je odbijena žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena presuda ovoga suda poslovni broj P-803/2013-16 od 16. svibnja 2014. Nadalje je utvrđeno da je OS (prvotužitelj prema prvostupanjskoj i drugostupanjskoj odluci) preminuo **.**.2014., da se iza njega vodio ostavinski postupak u okviru kojeg su njegova djeca odnosno drugotužitelj JS i trećetužiteljica (ovrhovoditeljica) naslijedili pravo sudjelovanja u parničnom postupku, svaki u ½ dijela, potom, da je nakon donošenja drugostupanjske odluke rješenjem ovoga suda od 10. srpnja 2017. prekinut postupak te konačno, da su drugotužitelj i trećetužiteljica 18. listopada 2017. preuzeli postupak iza svog oca i stupili u njegov pravni položaj.
7. Ovršenica je podnijela pravno sredstvo iz odredbe članka 210. stavka 1. OZ-a ističući prigovor neprenosivosti potraživanja naknade tadašnje nematerijalne štete (s pokojnog OS na njegove nasljednike) koje nije bilo priznato pravomoćnom odlukom i koji se u biti temelji na tvrdnji da su sudovi u okviru parničnog postupka radi naknade takve štete pogrešno primijenili mjerodavne obveznopravne i procesne zakonske odredbe. Iz navedenih razloga ovršenica smatra, pozivajući se na žalbene razloge iz odredbe članka 50. stavka 1. točaka 9. i 10. OZ-a, da je tražbina čije prisilno ispunjenje ovrhovoditeljica želi ostvariti prestala po sili zakona i da bi njezino ispunjenje trebalo biti zabranjeno, i to stoga što je odredbom članka 204. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Službeni list“ Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije broj 29/78., 39/8., 46/85. i 57/89. – dalje: ZOO) bilo propisano da potraživanje naknade nematerijalne štete prelazi na nasljednika samo ako je priznato pravomoćnom odlukom ili pismenim sporazumom, što po njoj konkretno nije bio slučaj, slijedom koje je zakonske odredbe primjenom odredbe članka 215.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08. – ispravak, 57/11., 25/13. – dalje: ZPP) trebalo obustaviti parnični postupak.
8. Prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim u postupku izravne naplate nije dopušten.
9. Prema odredbi članka 53. OZ-a ovršenik može zbog razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točaka 7. i 9 do 11. OZ-a podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja (odredba stavka 1.). Ovršenik je dužan u žalbi istaknuti sve razloge iz odredbe stavka 1. koje može istaknuti u vrijeme njezina podnošenja i dokaze kojima potkrepljuje svoje navode, a dužan je i uz žalbu priložiti isprave na koje se poziva u žalbi (odredba stavka 3.). Ako ovršenik ne postupi sukladno odredbi stavka 3. OZ-a ili ako se žalba temelji na razlozima koje je ovršenik mogao istaknuti u prije podnesenoj žalbi, sud će odbaciti žalbu (odredba stavka 4.).
9.1. Odredbom članka 50. stavka 1. OZ-a propisano je da ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi, među ostalim, ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka (odredba točke 9.) te ako je ispunjenje tražbine makar i na određeno vrijeme zabranjeno, također zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka (odredba točke 10.). U žalbi ovršenik može iznositi nove činjenice i nove dokaze ako se tiču razloga zbog kojih je ona izrijekom dopuštena te zbog bitnih povreda odredaba ovršnog postupka (odredba članka 50. stavka 2. OZ-a).
10. Prije svega valja reći da se prema shvaćanju ovoga suda razlozi koje ovršenica iznosi ne mogu podvesti pod žalbene razloge iz odredbe članka 50. stavka 1. točaka 9. i 10. OZ-a, na koje se izrijekom poziva, jer iz isprava priloženih prijedlogu, ali i sadržaja samog prijedloga, ne proizlazi da je činjenica smrti OS nova činjenica koja je nastala u vrijeme kada je ovršenica više nije mogla isticati u postupcima po pravnim lijekovima već upravo suprotno, proizlazi da je ovršenici ta okolnost bila poznata najkasnije kada je zaprimila rješenje kojim je utvrđen prekid postupka i da ona nije bila jedan od razloga pobijanja odluka koje su donesene tijekom parničnog postupka. U vezi s navedenim i polazeći od odredbe članka 53. OZ-a zaključeno je dakle da ovršenica sadržajem prijedloga zapravo pobija pravilnost i zakonitost pravomoćne i ovršne sudske odluke i to iz razloga koje je mogla ranije isticati u (ovisno o vremenu saznanja za novu okolnost) postupcima u povodu odgovarajućih pravnih lijekova, iako se pitanja o kojima je nadležni sud već donio pravomoćnu odluku, u okviru ovog postupka koji je sam po sebi strogo formalne naravi, ne mogu rješavati.
11. Slijedom navedenoga prijedlog ovršenice je na temelju odredbe članka 53. stavka 4. OZ-a u vezi s odredbom članka 210. OZ-a odbačen kao nedopušten (točka I izreke rješenja).
12. Prema odredbi članka 14. stavka 4. OZ-a ovršenik, odnosno protivnik osiguranja dužni su ovrhovoditelju, odnosno predlagatelju osiguranja naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje. Odgovarajućom primjenom navedene odredbe u situaciji kada je ovršenica podnijela sudu pravno sredstvo iz odredbe članka 210. OZ-a, s kojim nije uspjela i u povodu kojeg su ovrhovoditeljici nastali troškovi, ovrhovoditeljici su cijeneći vrijednost postupka od zatraženih 625,00 EUR priznati opravdano nastali troškovi i to na temelju Tbr. 11. točke 10. u vezi s Tbr. 7. točkom 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. – dalje: Tarifa) 25% od 500 bodova odnosno 125 bodova što, množeno s vrijednošću jednog boga od 2,00 EUR (Tbr. 54.) i uvećano za PDV (Tbr. 46.), iznosi 312,50 EUR. U preostalom je dijelu do zatraženih 625,00 EUR njezin zahtjev odbijen kao neosnovan jer se pisani podnesak kojim se očitovala na prijedlog ovršenice može podvesti jedino pod Tbr. 11. točku 1. Tarife kojom je propisano da za sastavljanje ostalih podnesaka u ovršnom postupku ili postupku osiguranja odvjetniku pripada 25% nagrade iz Tbr. 1. točaka 1., 4. i 7. Tarife, ali ne više od 250 bodova (točka II izreke rješenja).
12.1. Ovršenica je zatražila naknadu troškova postupka po osnovi sastavljanja prijedloga radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim u postupku izravne naplate u iznosu od 500,00 EUR, međutim kako je taj prijedlog odbačen kao nedopušten, nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 14. stavka 5. OZ-a te je takav zahtjev ocijenjen neosnovanim, radi čega ga je trebalo odbiti (točka III izreke rješenja).
13. Stoga je slijedom navedenoga odlučeno kao u izreci.
U Puli, 5. ožujka 2025.
Sudac
Helena Božović Sladaković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i za protivnu stranku (osim ako se podnosi elektroničkom komunikacijom), a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. Ovrhovoditeljici putem punomoćnika
2. Ovršenici putem Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola
