REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj P Ob-38/2022-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu tog suda Katarini Dragičević, kao sucu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužitelja ŠŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženice LŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Marku Grzunovu, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja bračne stečevine i isplate, nakon održane glavne rasprave, zaključene 11. prosinca 2024. godine u nazočnosti tužitelja osobno, tuženice osobno i punomoćnika tuženice, te objave 5. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I.-Nalaže se tuženici LŠ (ranije: ĆŠ), OIB: [osobni identifikacijski broj], da na ime naknade troškova uzdržavanja za sina BŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], za razdoblje od 20. srpnja 2020. do 1. listopada 2021. godine, isplati tužitelju ŠŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od ukupno 2.713,92 eur (20.448,00 kuna) zajedno s zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u nastavku ZOO-a) tekućim na svaki pojedinačni mjesečni iznos od 188,47 eur (1.420,00 kuna) od dospijeća pa do isplate, a koji iznos dospijeva zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, sve u roku 15 dana.

II.-Utvrđuje se da ušteđevina u iznosu od 20.000,00 eur predstavlja bračnu stečevinu tužitelja ŠŠ, i tuženice LŠ, svakog za 1/2 dijela, te se nalaže tuženici LŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju DŠ OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime njegove 1/2 dijela, novčani iznos od 10.000,00 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u nastavku ZOO-a) tekućim na navedeni iznos od dana 11. listopada 2020. godine pa do isplate, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi tužitelja podnijetoj protiv tuženice ovom sudu dana 28. veljače 2022. godine se navodi da su tužitelj i tuženica živjeli u braku gotovo 20 godina, kada je tuženica dana 20. srpnja 2020. godine napustila bračnu zajednicu i zajedničku djecu stranaka. U braku je rođeno dvoje djece i to BŠ (rođ. **.**.2003.) i MŠ (rođ. **.**.2004.) koji su po odlasku majke iz obiteljskog doma ostali živjeti s ocem. Tuženica nije kontaktirala s tužiteljem tri mjeseca te je u listopadu 2020. godine četiri dana boravila u zajedničkoj kući u [adresa] gdje su se stranke dogovorile da će se pomiriti i da će se tuženica vratiti živjeti sa obitelji, sa tužiteljem i zajedničkom djecom. Stranke su u braku zajedničkim radom stekli ušteđevinu u iznosu od 20.000,00 eur, te su se dogovorili da će od te ušteđevine staviti krov na zajedničkoj kući u [adresa], srediti u istoj vodu i struju, te započeti ispočetka. Par dana nakon toga i to dana 11. listopada 2020. godine tužitelj je tuženici, prema prethodnom dogovoru, i to u obiteljskoj kući roditelja tuženice u [adresa], u prisutnosti njezine majke UŠ, za potrebe navedenih radova na zajedničkoj kući, predao na ruke zajedničku ušteđevinu u iznosu od 20.000,00 eur-a. Svega par dana nakon toga tuženica je ponovno otišla, bez znanja tužitelja, te se nije javljala na pozive niti na poruke, i nije se više vratila u obiteljski dom. Naravno, odnijela je sa sobom i zajedničku ušteđevinu u naprijed navedenom iznosu, od koje jedna polovina u iznosu od 10.000,00 eur-a pripada tužitelju obzirom da se radi o bračnoj stečevini. Također, tuženica od trenutka napuštanja bračne zajednice i zajedničke djece, koji su tada obojica bilo maloljetni, nije skrbila niti na bilo koji način doprinosila za uzdržavanje mlt. djece BŠ i FŠ. Pred ovim sudom vodi se parnični postupak radi razvoda braka pod poslovnim brojem P Ob- 167/2021, u kojem sud neće odlučivati o uzdržavanju djece, obzirom da je prije postupka razvoda braka tužitelj pokrenuo protiv tužene parnični postupak koji se vodi pod poslovnim brojem P Ob-218/2020 radi utvrđenja obveze zakonskog uzdržavanja dvoje mlt. djece, međutim kako je sin BŠ u tijeku parnice postao punoljetan, on nije ustrajao u određivanju zakonskog uzdržavanja obzirom da tuženica (navodno) od listopada 2021. godine živi s njim u Rijeci, gdje je upisao studij nautike. Navedeni postupak se i dalje vodi radi zakonskog uzdržavanja djeteta FŠ koji je još uvijek maloljetan. Obzirom na navedeno, tužitelj ovom tužbom od tuženice potražuje naknadu na ime isplaćenih iznosa uzdržavanja za sina BŠ (verzijski zahtjev) i to za razdoblje od kada je tužena napustila obitelj dana 20. srpnja 2020. godine do dana 1. listopada 2021. godine, kada je BŠ otišao na studij u Rijeku i od kada je tužiteljica (navodno) počela živjeti s njim, a sve temeljem odredbe članka 287. st. 1. i st. 3. Obiteljskog zakona. U naznačenom periodu mlt. sin BŠ je živio sa ocem, kao i mlt. sin MŠ, te je tužitelj u cijelosti sam snosio troškove njihovog uzdržavanja, dakle snosio je i onaj dio troškova koji je bila dužna u novčanom obliku snositi tuženica u izvršavanju zakonske obveze uzdržavanja svoje djece s kojom nije živjela, a to nije činila, sve sukladno čl. 309. i 310. Obiteljskog zakona. Tužitelj od tuženice potražuje opravdane troškove uzdržavanja za sina BŠ koje je ista bila dužna snositi u novčanom obliku, obzirom da nije živjela sa djetetom u navedenom razdoblju, u iznosu od 1.420,00 kuna mjesečno, koji iznos predstavlja uobičajene troškove za Kristijanovu dob (17-18 godina) koji je tada išao u srednju školu i koji je zakonom predviđen kao minimalni iznos za uzdržavanje djeteta te dobi, sukladno čl. 314. Obiteljskog zakona. Slijedom svega navedenog, predlaže se usvajanje tužbenog zahtjeva, dakle da se naloži tuženici da tužitelju na ime naknade troškova uzdržavanja za sina BŠ i to za razdoblje od 20. srpnja 2020. godine pa do 1. listopada 2021. godine isplati iznos od 20.448,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni mjesečni iznos od 1.420,00 kuna od dospijeća pa do isplate koji iznos dospijeva zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, te da se utvrdi da ušteđevina u iznosu od 20.000,00 eura predstavlja bračnu stečevinu stranaka, svakog za 1/2 dijela, te da se naloži tuženici da tužitelju na ime njegove 1/2 isplati iznos od 10.000,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 11. listopada 2020. godine pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženice osobno sadržanom u podnesku od 31. ožujka 2022. godine (l.s. 20-21) proizlazi da je istina da je tuženica provela s tužiteljem u braku gotovo 20 godina, da je bračnu zajednicu napustila 20. srpnja 2020. godine, a da su mlt. djeca ostala živjeti s ocem do završetka njihovog srednje škole. Za vrijeme trajanja braka tužitelj i tuženica su stekli puno više od 20.000,00 eura jer je tuženica za čitavo vrijeme trajanja braka radila, te osim što je podmirivala sve kućanske potrebe, u 20 godina trajanja braka izdvajala je od svoje mjesečne plaće svaki mjesec po 200,00 eura koje je tužitelj držao na svom bankovnom računu u koji tužena nije imala nikakvog uvida. Točno je da je tužitelj na zahtjev tuženice dao tuženici jedan dio njezinog ušteđenog novca u prisutnosti tuženičine majke, koju je doveo u zabludu da su se njih dvoje pomirili, te da je taj novac koji je majka tuženice potpisala samo potvrda da služi kao dokaz da je tužitelj tuženici vratio dio njezine ušteđevine, dok je tužitelj taj isti potpis iskoristio kao neistinitu tvrdnju da pola od tog iznosa pripada njemu sa navodom da je taj isti novac bio namijenjen za izradu radova na zajedničkoj kući, što nije istina. Što se tiče alimentacije za djecu s obzirom da je tuženica trenutno nezaposlena, predlaže sudu prodaju zajedničke kuće stranaka, te diobu zajedničkog novca od te prodaje, a u svrhu isplate alimentacije jer tuženica drugog izvora prihoda nema. Nažalost ušteđevina od 20.000,00 eura je gotovo potrošena na stanarinu, prehranu i egzistenciju, s tim da tuženica živi u zajedničkom domaćinstvu sa starijim sinom BŠ koji u Rijeci pohađa prvu godinu studija te podmiruje sve životne troškove njihovog stanovanja.

3. U podnesku punomoćnika tuženice od 17. lipnja 2022. godine (l.s. 22-24) se navodi da se osporava tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se potražuje na ime troškova uzdržavanja iznos od 20.448,00 kuna, naime tužitelj svoj tužbeni zahtjev u tom dijelu temelji na pogrešnoj osnovi jer čl. 287. Obiteljskog zakona regulira situaciju u kojoj se traži naknada konkretnih troškova koje je neka osoba imala, a ne naknada za općenito uskraćeno uzdržavanje. Uskraćeno uzdržavanje je regulirano čl. 289. Obiteljskog zakona, međutim, s obzirom da se radi o tražbini djeteta, aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe ima isključivo dijete, slijedom čega tužiteljica ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva. Tuženica u cijelosti osporava i drugi dio tužbenog zahtjeva kojim se traži isplata iznosa od 10.000,00 eur-a, a koji iznos bi predstavljao 1/2 dijela ušteđevine koja predstavlja bračnu stečevinu. Nije sporno da je tužitelj dao tuženici iznos od 20.000,00 eur-a, i nije sporno da taj iznos predstavlja zajedničku ušteđevinu stranaka koju su stekli za vrijeme trajanja braka, međutim radi se samo o manjem dijelu zajedničke ušteđevine koja se nalazila na računu tužitelja. Tužitelj je u trenutku isplate tog iznosa, na svom računu imao znatno veći novčani iznos koji je zadržao za sebe, a tuženica je tražila da joj on isplati samo 20.000,00 eur-a po osnovi diobe bračne stečevine, iako je znala da je to manje od 1/2 ukupne ušteđevine koja predstavlja bračnu stečevinu. Nisu istiniti navodi tužitelja da se je tim novcem trebalo platiti postavljanje krova na kući u [adresa], te srediti u istoj struju i vodu. Organiziranje i plaćanje svih radova na toj kući oduvijek je vodio isključivo tužitelj, pa nije logično da on daje tuženici novac za bilo kakve radove ili da nju (kao potpuno nestručnu osobu za građevinske radove) zadužuje za organizaciju i plaćanje budućih radova. Naime, tuženica je sukladno dogovoru sa tužiteljem, u periodu od 2002. godine do 2020. godine, svaki mjesec tužitelju davala dio svoje plaće u iznosu od 1.500,00 do 2.000,00 kuna, godišnje oko 20.000,00 kuna, koji iznos bi on položio na svoj račun. Takav iznos, ili nešto veći (s obzirom da je tužitelj imao veću plaću) trebao je na isti račun polagati i tužitelj. Na taj način stranke su tokom 18 godina uštedjele znatan novčani iznos koji predstavlja bračnu stečevinu. Slijedom svega izloženog, predlaže se odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti.

4. Iz podneska punomoćnika tužitelja od 5. srpnja 2022. godine (l.s. 31-34) proizlazi da tužitelj toč. I. tužbenog zahtjeva potražuje od tuženice naknadu na ime isplaćenih iznosa uzdržavanja za sina BŠ (verzijski zahtjev) i to za razdoblje od kada je tužena napustila obitelj-dana 20. srpnja 2020. godine pa do dana 1. listopada 2021. godine, sve temeljem čl. 287. st. 1. i st. 3. ObZ-a, dakle ne radi se o tražbini s osnova uskraćenog uzdržavanja iz čl. 289. ObZ-a.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u svu pismenu dokumentaciju koja prileži spisu, te je ista i pročitana: preslika osobne iskaznice za BŠ (l.s. 4), Izjava UŠ iz listopada 2020. Godine na kojoj je potpis davatelja izjave ovjeren kod javnog bilježnika u [adresa] Vere Maričina pod poslovnim brojem OV-9678/2020 od 29. listopada 2020. goidne (l.s. 6-7), izvješće o provedenom obveznom savjetovanju prije pokretanja postupka razvoda braka s djecom Centra za socijalnu skrb Zadar od 11. veljače 2021. godine (l.s. 8-10), izvod iz FINE od 18. listopada 2024. godine o računima tužitelja ŠŠ koje je imao u bankama u periodu od 1. siječnja 2020. do 11. listopada 2020. godine (l.s. 43-48), izvješće Erste&Steiermarkische bank d.d. od 28. listopada 2024. godine o prometu po računu tužitelja za period od 1. siječnja 2020. godine do zatvaranja računu u kolovozu 2020. godine (l.s. 51-53), izvješće Raiffeisen bank d.d. od 13. studenog 2024. godine o računima i kartici prometa tužitelja ŠŠ za period od 1. siječnja do 11. listopada 2020. godine (l.s. 59-62, 65-69), izvješće Privredne banke Zagreb od 15. studenog 2024. godine a vezano za postojanje računa tužitelja ŠŠ u navedenoj banci (l.s. 63-64). Tijekom postupka saslušana je svjedokinja UŠ (l.s. 71-72), izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (l.s. 72-73) i tuženice (l.s. 73-75) u svojstvu stranaka, te je izvršen uvid u spise ovoga suda poslovni broj P Ob- 218/2020 i P Ob-167/2021 (odluke iz navedenih predmeta su isprintane i nalaze se u prilogu ovoga predmeta).

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan u cijelosti

7. Predmet tužbenog zahtjeva tužitelja je da se naloži tuženici da tužitelju na ime naknade troškova uzdržavanja za njihovog sina BŠ i to za razdoblje od 20. srpnja 2020. godine pa do 1. listopada 2021. isplati iznos od 2.713,92 eur (20.448,00 kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni mjesečni iznos od 188,47 eur (1.420,00 kuna) od dospijeća pa do isplate koji iznos dospijeva zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, te da se utvrdi da ušteđevina u iznosu od 20.000,00 eura predstavlja bračnu stečevinu stranaka, svakog za 1/2 dijela, i da se naloži tuženici da tužitelju na ime njegove 1/2 isplati iznos od 10.000,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 11. listopada 2020. pa do isplate.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja se temelji na činjenici da je tužena dana 20. srpnja 2020. godine napustila bračnu zajednicu stranaka, da je po napuštanju bračne zajednice oboje mlt. djece stranaka mlt. BŠ i mlt. MŠ ostalo živjeti s tužiteljem, pa je tako mlt. BŠ s ocem živio do 1. listopada 2021. godine (kada je otišao živjeti u [adresa] gdje je upisao fakultet) u kojem periodu je tužitelj sam snosio troškove uzdržavanja sina BŠ (također i sina MŠ ali za sina MŠ tužba nije podnijeta), dakle i onaj dio troškova koji je bila dužna u novčanom obliku snositi tužena u izvršavanju zakonske obveze uzdržavanja sina BŠ s kojim nije živjela, slijedom čega se za navedeni period na ime naknade troškova za uzdržavanje sina BŠ potražuje mjesečni iznos od 188,47 eur (1.420,00 kuna), te da su za vrijeme trajanja braka stranke stekle ušteđevinu od 20.000,00 eur, koji novčani iznos je tužitelj dao tuženoj 11. listopada 2020. godine kada je došla u [adresa], kada su se stranke dogovorile da će se pomiriti i kada su se dogovorili da će se od navedene ušteđevine staviti krov na njihovoj kući u [adresa] i srediti u istoj struja i voda, međutim par dana nakon predaje novca da je tuženica ponovno otišla, uzevši sa sobom navedenu ušteđevinu, a polovina koje ušteđevine je od tužitelja.

9. Tužbenom zahtjevu tužitelja, tuženica se suprotstavlja na način da ne osporava da za utuženi period nije plaćala uzdržavanje za sina BŠ, međutim vezano za taj dio tužbenog zahtjeva ističe se prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, dok se u svezi zahtjeva za isplatom iznosa od 10.000,00 eur, ne osporava da je iznos od 20.000,00 eura predstavljao zajedničku ušteđevinu koju su stranke stekle za vrijeme trajanja njihovog braka, međutim da je taj novčani iznos predstavljao samo dio puno veće ušteđevine stečene za vrijeme trajanja braka koja je bila na računu tužitelja, tako da iznos od 20.000,00 eura predstavlja novac koji joj je isplaćen po osnovi diobe bračne stečevine, dok je ostatak ušteđevine tužitelj zadržao za sebe.

10. Prema čl. 36. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023, u nastavku ObZ-a) bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, prema st. 3. toga članka bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili.

11. Prema čl. 287. st. 1. ObZ-a fizička ili pravna osoba koja nije bila dužna uzdržavati, a snosila je troškova uzdržavanja neke osobe, može tužbom tražiti naknadu tih troškova od osobe koja je po tom zakonu bila dužna uzdržavati ako su učinjeni troškovi bili opravdani, a prema st. 3. toga članka pravo na naknadu za isplaćeno uzdržavanje iz st. 1. toga članka odnosi se i na roditelje djeteta.

12. Iz presude ovoga suda poslovni broj P Ob-167/2021 od 7. travnja 2022. godine (koja se nalazi u prilogu ovoga predmeta) proizlazi da je navedenom presudom razveden brak između stranaka koji je zaključen dana 4. svibnja 2002. godine, da je dijete stranaka mlt. MŠ povjeren na odgoj i čuvanje ocu, uz zajedničku brigu i skrb oba roditelja, a da je majci određeno ostvarivanje osobnih odnosa s mlt. MŠ, dok iz obrazloženja presude proizlazi da se o uzdržavanje mlt. MŠ od strane majke kao obveznice uzdržavanja nije odlučivalo jer je o navedenom pred ovim sudom u tijeku postupak pod poslovnim brojem P Ob-218/2020. Iz rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P Ob- 218/2020 od 6. rujna 2022. godine (koje se nalazi u prilogu ovoga predmeta) proizlazi da su u navedenom predmetu djeca stranaka BŠ i MŠ koji su tijekom trajanja toga postupka postali punoljetni povukli tužbu protiv svoje majke LŠ koju je njihov otac kao njihov zz podnio protiv njihove majke radi obveze uzdržavanja, slijedom čega je navedenim rješenjem utvrđeno povlačenje tužbe.

13. Iz izvoda iz FINE od 18. listopada 2024. godine o računima tužitelja ŠŠ koje je imao u bankama u periodu od 1. siječnja 2020. do 11. listopada 2020. godine (l.s. 43-48), proizlazi da je u navedenom periodu tužitelj imao otvorene račune u Erste&Steiermarkische bank d.d. i u Raiffeisen bank d.d.

14. Iz izvješća Erste&Steiermarkische bank d.d. od 28. listopada 2024. godine o prometu po računu tužitelja za period od 1. siječnja 2020. godine do zatvaranja računu u kolovozu 2020. godine (l.s. 51-53), proizlazi da je u navedenoj banci tužitelj na računu imao iznos od 18.003,73 eur, koji novčani iznos je podigao dana 3. kolovoza 2020. godine

15. Iz izvješća Raiffeisen bank d.d. od 13. studenog 2024. godine o računima i kartici prometa tužitelja ŠŠ za period od 1. siječnja do 11. listopada 2020. godine (l.s. 59-62, 65-69), proizlazi da je u navedenom periodu tužitelj ŠŠ imao dva otvorena računa i to nenamjenski oročeni depozit (datum otvaranja 22. travnja 2016. godine, datum zatvaranja 28. srpnja 2020. godine), na kojem računu je bio oročen novčani iznos od 40.000,00 eur, koji je podignut dana 28. srpnja 2020. godine, te tekući račun na kojem je tužitelju u navedenom periodu na ime plaće uplaćen ukupan novčani iznos od 32.320,00 kuna (3.250,00 kuna mjesečno), a na dan 7. listopada 2020. godine ina računu tužitelja je bio iznos od 14,85 kuna.

16. Iz izvješća Privredne banke Zagreb od 15. studenog 2024. godine a vezano za postojanje računa tužitelja ŠŠ u navedenoj banci (l.s. 63-64), proizlazi da su u navedenoj banci računi tužitelja zatvoreni 2008. i 2010. godine.

17. Iz iskaza svjedokinje UŠ, saslušane na ročištu od 11. prosinca 2024. godine (l.s. 71.-72) proizlazi da joj je poznato da je njezina kćerka LŠ tražila od tužitelja svoj novac da joj preda, i uistinu u njezinoj kući u [adresa] je tužitelj njezinoj kćerki LŠ predao na ruke novčani iznos od 20.000,00 eura, ne sjeća se točno kada je bila ta predaja novca, njoj je njezina kćerka LŠ rekla da taj iznos od 20.000,00 eur predstavlja njezinu ušteđevinu, tu ušteđevinu je njezina kćerka stekla za vrijeme trajanja braka s tužiteljem i ušteđevina je nastala od plaće njezine kćerke LŠ, a kada ju se pita koji je razlog da je bivši zet dao taj novac njezinoj kćerki, može reći da joj je dao njezin novac.

18. Iz iskaza tužitelja ŠŠ, saslušanog na ročištu od 11. prosinca 2024. godine (l.s. 72-73) proizlazi da je bračna zajednica između njega i tužene prestala 20. srpnja 2020. godine kada je tužena odselila iz njihovog zajedničkog domaćinstva, sin BŠ je u periodu od 20. srpnja 2020. pa do 1. listopada 2021. godine stanovao s njim, odnosno po prestanku bračne zajednice i sin BŠ i sin MŠ su ostali stanovati s njim na adresi u [adresa], u navedenom periodu od 20. srpnja 2020. pa do 1. listopada 2021. godine isključivo je samo on snosio sve financijske troškove vezano za sina BŠ, tuženica u navedenom periodu nije plaćala uzdržavanje za sina BŠ, niti za sina MŠ, a sin BŠ je 1. listopada 2021. godine otišao na fakultet u Rijeku. Novčani iznos od 20.000,00 eura kojeg je on predao tuženici na ruke u [adresa] u kući tuženičinih roditelja pred tuženičinom majkom, predstavlja bračnu stečevinu njega i tužene, te potražuje jednu polovinu navedenog novčanog iznosa. Kada ga se pita koji je razlog da je tuženoj predao na ruke iznos od 20.000,00 eur, može reći da se tužena nakon svog odlaska vratila kući, rekla mu je pred svojom majkom da će nastaviti živjeti zajedno, te je taj novac tuženoj dao da se napravi krov u njihovoj obiteljskoj kući u [adresa] i da se stavi struja i voda, naime tužena mu je rekla da u Zagrebu ima jeftinijih majstora za to. Navedeni novčani iznos je prije nego što ga je predao tuženoj podignuo sa svog računa u Raiffeisen banci, međutim taj novac kojeg je dao tuženoj nije upotrijebljen za krov, struju i vodu u kući u [adresa]. Za vrijeme trajanja braka, osim navedene ušteđevine od 20.000,00 eur, tužena i on su zajedno napravili obiteljsku kuću u [adresa], na adresi [adresa], a kada ga se pita da li je nakon odlaska tuženice, u banci ili doma postojao kakav novčani koji bi bio njihova bračna stečevina, može reći da je u njihovom nekadašnjem zajedničkom domu u [adresa] gdje su živjeli kod njegovog oca postojao određeni novčani iznos, ali koji nije bio bračna stečevina, naime taj novčani iznos koji je bio njegova devizna štednja on je stekao prije stupanja u brak s tuženicom, i taj novac, ne sjeća se točnog iznosa, je uložio u dovršetak gradnje obiteljske kuće u [adresa]. On i tužena nisu se nikada usmeno ili pismeno podijelili u pogledu njihove bračne stečevine, naime nakon što je tuženica otišla sa 20.000,00 eura koji je bio njihova zajednička ušteđevina, tuženica je njemu bila nedostupna za kontakt.

19. Iz iskaza tuženice LŠ, saslušane na ročištu od 11.prosinca 2024. godine (l.s. 73-75) proizlazi da je nesporno da je bračnu zajednicu napustila 20. srpnja 2020. godine kada je otišla živjeti najprije u Zagreb, pa kasnije u Rijeku. U periodu od 20. srpnja 2020. pa do 1. listopada 2021. godine sin BŠ je uistinu ostao živjeti s ocem u [adresa], a s ocem je ostao živjeti i sin MŠ. U periodu od 20. srpnja 2020. pa do 1. listopada 2021. godine tužitelju uistinu nije ništa plaćala na ime uzdržavanja njihovog sina BŠ. U navedenom periodu je oko četiri puta došla u [adresa] vidjeti sina BŠ i u ta četiri puta je sinu BŠ dala sveukupan iznos od 800,00 kuna. Novčani iznos od 20.000,00 eura predstavlja njezin dio zajedničke ušteđevine stečene za vrijeme trajanja braka između nje i tužitelja, odnosno pojašnjava za vrijeme trajanja njihovog braka, koji je trajao 18 godina, ona je tužitelju davala svaka tri mjeseca novčani iznos od 5.000,00 kuna, koji novčani iznos je bio od njezine plaće, naime uvijek je stavljala na stranu dio novca i zatim je svaka tri mjeseca davala svom bivšem suprug iznos od 5.000,00 kuna, koji novac je njezin bivši suprug stavljao na banku i to na svoj račun, ali kao njihovu obiteljsku štednju, zna da je taj novac tužitelj stavljao najprije u Privrednu banku, a zatim u Raiffeisen bank, a mora napomenuti da je tijekom trajanja braka od 18 godina i tužitelj na navedeni način od svoje plaće izdvajao isti iznos kao i ona i stavljao na banku kao njihovu zajedničku štednju. Novčani iznos od 20.000,00 eura joj je tužitelj uistinu predao i to u obiteljskoj kući njezinih roditelja u [adresa], to je bilo u listopadu 2020. godine, ne sjeća se točnog dana, moguće da je to bilo 11. listopada 2020. godine kako je navedeno u tužbi, naime u listopadu 2020. godine došla je u [adresa] posjetiti svoje roditelje, te je dan prije predaje novca nazvala tužitelja da dođe u [adresa] s djecom da vidi djecu i tada je tužitelju rekla da joj donese njezin dio ušteđevine u iznosu od 20.000,00 eura, uistinu je tužitelj donio u [adresa] i predao joj na ruke iznos od 20.000,00 eura i tada joj je tužitelj rekao "evo ti tvoj dio ušteđevine kako si tražila". Kategorički tvrdi da je neistinit navod tužitelja da joj je taj novac dao za potrebu gradnje krova i sređivanja struje i vode na obiteljskoj kući u [adresa]. Nakon njezinog odlaska iz bračne zajednice, sigurno je ostalo još jako puno novca koji bi predstavljao njihovu bračnu stečevinu, ali ne zna točno koliki iznos. U svezi navoda tužitelja da je on u brak unio određeni novčani iznos kao svoju vlastitu imovinu, koji novac da je stekao prije sklapanja braka sa njom, može reći da to nije istina. Osim novčane ušteđevine, tužitelj i ona su za vrijeme trajanja njihovog braka stekli obiteljsku kuću u [adresa] koja se sastoji od prizemlja i suterena, ta kuća je bila dovršena u trenutku kada je ona napustila bračnu zajednicu, tužitelj nakon njezinog napuštanja bračne zajednice nije izvodio nikakve radove na njihovoj obiteljskoj kući u [adresa]. Tužitelj i ona nisu nikada, bilo usmeno ili pismeno, izvršili diobu njihove bračne stečevine. Nakon razvoda braka, ona protiv tužitelja nije pokrenula postupak radi utvrđenja i diobe bračne stečevine, međutim planira pokrenuti takav postupak. Kada ju se pita dali ona smatra da su isplatom iznosa od 20.000,00 eura riješeni svi financijski odnosi između nje i tužitelja vezano za bračnu stečevinu, može kazati da nisu riješeni, i to iz razloga što zna da je po osnovi bračne stečevine ostalo kod tužitelja još novca, a u svezi kuće u [adresa], tužitelj se pred ovim sudom presudom zbog ogluhe uknjižio kao suvlasnik predmetne nekretnine u [adresa] za 1/2 dijela, međutim u tom postupku ona je podnijela prijedlog za ponavljanje postupka, naime zemljište u [adresa] je njezina vlastita imovina, jer joj je zemljište darovao njezin otac a točno je da su kuću na tom darovanom zemljištu uistinu izgradili tužitelj i ona zajedno za vrijeme trajanja njihovog braka. Tužitelj nikako ne može biti suvlasnik čitave nekretnine u [adresa] za 1/2 dijela, već njegov suvlasnički udio s obzirom da je zemljište njezina vlastita imovina, treba biti u manjem udjelu, a vezano za prijedlog za ponavljanje postupka, taj njezin prijedlog je usvojen i presuda zbog ogluhe vezano za nekretninu u [adresa] je ukinuta, međutim na rješenje suda vezano za ponavljanje postupka tužitelj se žalio i spis je na odlučivanju na Županijskom sudu.

20. U svezi tužbenog zahtjeva tužitelja u dijelu koji se odnosi na potraživanje naknade troškova za uzdržavanje sina stranaka BŠ, za navesti je da se radi se o verzijskom zahtjevu iz čl. 287. st. 1. i st. 2. ObZ-a (a ne o potraživanju za uskraćeno uzdržavanje iz čl. 289. ObZ-a kako to pogrešno smatra tužiteljica), za podnošenje kojeg verzijskog zahtjeva je aktivno legitimiran tužitelj. Vezano za verzijski zahtjev tužitelja, za navesti je da imajući u vidu iskaze stranaka proizlazi da nije sporno da je tuženica dana 20. srpnja 2020. godine napustila bračnu zajednicu stranaka, da je sin stranaka BŠ (kao i njegov brat MŠ) ostao živjeti s ocem u [adresa], da je sin BŠ s ocem stanovao do 1. listopada 2021. godine kada se odselio u Rijeku gdje je upisao fakultet, da tuženica u navedenom periodu od 20. srpnja 2020. pa do 1. listopada 2021. godine nije ništa plaćala tužitelju na ime uzdržavanja njihovog sina BŠ, koji je u tom periodu pohađao četvrti razred srednje škole, te da je u navedenom periodu isključivo tužitelj snosio sve troškove života sina BŠ (troškovi stanovanja, režija, prehrane, higijene, obrazovanja, odjeće, obuće i dr.). S obzirom da od strane tuženice nije osporeno da je sin stranaka BŠ u navedenom periodu od 20. srpnja 2020. pa do 1. listopada 2021. godine imao troškove života u zatraženom mjesečnom iznosu od 188,47 eur (1.420,00 kuna), koje mjesečne iznose u traženom periodu je tužitelj uistinu i podmirio, to kao nesporno proizlazi utvrđenim da je tužitelj u navedenom periodu podmirivao troškove života sina BŠ u zatraženom mjesečnom iznosu od 188,47 eur, slijedom čega je imajući pri tome kao polazište Odluku Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne Novine" broj 37/2022, odluka stupila na snagu 1. travnja 2020. godine, kojom Odlukom su propisani minimalni novčani iznosi koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, pa je tako za dijete od 13 do 18 godina bio propisan mjesečni iznos od 1.420,00 kuna/188,47 eur), te s obzirom na zakonske odredbe čl. 287. st. 1. i st. 3., u svezi s čl. 288. st. 1., čl. 290. st. 1., čl. 310. i čl. 311. ObZ-a valjalo usvojiti verzijski zahtjev tužitelja i odlučiti kao u toč. I. izreke presude.

21.1. U svezi tužbenog zahtjeva tužitelja u dijelu u kojem se traži da se utvrdi da bračnu stečevinu stranaka i to svakog za 1/2 dijela predstavlja ušteđevina u novčanom iznosu od 20.000,00 eur, slijedom čega da se naloži tuženici da tužitelju na ime njegove 1/2, isplati iznos od 10.000,00 eur zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 11. listopada 2020. godine pa do isplate, za navesti je da imajući u vidu iskaze stranaka i pismenu dokumentaciju koja prileži spisu proizlazi kao nesporno da je presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P Ob- 167/2021 od 7. travnja 2022. godine razveden brak između stranaka koji je zaključen dana 4. svibnja 2002. godine, da je bračna zajednica stranaka prekinuta dana 20. srpnja 2020. godine kada je tuženica odselila iz zajedničkog domaćinstva stranaka, da je dana 11. listopada 2020. godine tužitelj predao tuženici novčani iznos od 20.000,00 eur, koji novčani iznos predstavlja zajedničku ušteđevinu stranaka stečenu od njihovog rada za vrijeme trajanja njihovog braka, da su osim navedenog novčanog iznosa od 20.000,00 eur stranke za vrijeme trajanja svojeg braka stekli nekretninu u k. o. [katastarska općina] (u svezi koje nekretnine je pred ovim sudom u tijeku parnični postupak), te da među stranka nije nikada izvršena dioba njihove bračne stečevine (usmena ili pismena).

21.2. Sporno je među strankama, da li su osim novčanog iznosa od 20.000,00 eur stranke stekle još kakvu novčanu ušteđevinu (i u kojem točnom iznosu) koja bi bila njihova bračna stečevina, pa je tako tuženica navela da su za vrijeme trajanja braka ona i tužitelj stekli ušteđevinu u puno većem iznosu od 20.000,00 eur, dok je pak tužitelj naveo da je nakon odlaska tužene iz zajedničkog domaćinstva, u stanu u [adresa] gdje su živjeli postojao određeni novčani iznos koji da je bio njegova vlastita imovina stečen prije zaključenja braka s tuženicom, a koji novac da je uložio u dovršetak gradnje kuće u [adresa], međutim navedena sporna činjenica je bez značaja za ovaj spor i sud ju nije trebao utvrđivati, jer tužena vezano za tu spornu činjenicu nije u ovom predmetu postavila protutužbeni zahtjev (što je mogla učiniti do zaključenja prethodnog postupka), a u svakom slučaju ta činjenica koja je među strankama sporna će očito biti predmet drugog parničnog postupka, s obzirom da je tužena u svom iskazu rekla da ona i tužitelj nisu nikada podijelili njihovu bračnu stečevinu usmeno ili pismeno (čime je tužena jasno i kategorički demantirala navod svog punomoćnika u podnesku od 17. lipnja 2022. godine vezano za navod o diobi bračne stečevine) i da ona planira protiv tužitelja pokrenuti postupak radi utvrđenja i diobe bračne stečevine, jer je kod tužitelja ostalo još novca, dok je svezi nekretnine u k. o. [katastarska općina] u tijeku postupak pred ovim sudom, a podredno u svezi navedene sporne činjenice, za ukazati je na gore navedeno izvješće Erste&Steiermarkische bank d.d. i Raiffeisen bank d.d. o stanju na računu tužitelja u periodu od 1. siječnja pa do 11. listopada 2020. godine (navedeno će biti relevantno za parnični postupak kojeg tužena najavljuje pokrenuti). Nadalje, vezano za činjenicu koja se odnosi na razlog zbog kojeg je tužitelj predao tuženoj dana 11. listopada 2020. godine iznos od 20.000,00 eur, oko koje činjenice su iskazi stranaka suprotstavljeni, za navesti je da sud u ovom postupku također nije trebao utvrđivati tu činjenicu- razlog tužiteljeve predaje novca tuženoj, jer su stranke u svojim iskazima jasno naveli da nisu nikada podijelili svoju bračnu stečevinu (usmeno ili pismeno).

21.3. S obzirom da iz provedenih proizlazi kao nesporno slijedi da novčani iznos od 20.000,00 eura kojeg je tužena preuzela od tužitelja dana 11. listopada 2020. godine predstavlja zajedničku ušteđevinu stranaka stečenu njihovim radom za vrijeme trajanja njihovog braka, i to svakog za 1/2 dijela, a da se stranke u pogledu bračne stečevine nisu nikada podijelili (bilo usmeno ili pismeno), štoviše u svezi nekretnine u k. o. [katastarska općina] je u tijeku postupak pred ovim sudom, a tužena planira protiv tužitelja pokrenuti postupak radi utvrđenja i diobe bračne stečevine (vezano za novac i nekretninu), to je imajući u vidu čl. 36. st. 1. i st. 3. ObZ-a valjalo odlučiti kao u toč. II. izreke presude.

22. Odluka o parničnom trošku je izostala jer tužitelj istog nije zatražio.

U Zadru, 5. ožujka 2025.

S u d a c

Katarina Dragičević

Pouka o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od ročišta za objavu odluke, odnosno od primitka odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta određenih u čl. 335. ZPP-a, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA

1. Tužitelju osobno, uz rješenje za platež sudske pristojbe na presudu,

2. Tuženici, po punomoćniku.