REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

P-4287/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, u pravnoj stvari tužiteljice SM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po pun. Željku Lubini i Jeleni Mandarić, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d. Split, protiv tuženika EURO DAUS d.d., Split, Put Mostina 1, OIB: 19212513210, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 10. prosinca 2024. godine u nazočnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 5. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 9.750,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 1.siječnja 2015.godine do 31.srpnja 2015.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015.godine do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.574,12 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

Dana 4. lipnja 2019. godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba IM, prednika sadašnje tužiteljice u kojoj se navodi da je tužitelj sa pravnim prednikom tuženika – Dalmacija auto, dana 19. svibnja 1999. godine sklopio Ugovor o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja. Prema čl. 2. prednik tuženika da se obvezao tužitelju isplatiti osiguranu svotu umanjenu za sva zakonom predviđena davanja u trenutku isplate – za slučaj doživljenja. Tužitelj navodi da se radi o polici EUROHERC životno osiguranje d.d., sa početkom osiguranja dana 1. lipnja 1990. godine i istekom osiguranja dana 1. lipnja 2014. godine. Iznos osigurane svote za slučaj doživljenja da je 19.012,80 DEM, što da iznosi 9.750,15 EUR. Tužitelj da je umirovljen pa da je nastala obveza tuženika na isplatu osigurane svote, tužitelju da je tuženik obećao isplatu ali da do dana podnošenja tužbe svoju obvezu nije ispunio. Radi navedenog tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će se naložiti tuženiku da mu uplati kunsku protuvrijednost iznosa od 9.750,00 EUR sa zakonskom kamatom od 1. svibnja 2015. godine pa do isplate, potražuje i naknadu parničnog troška.

U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi kako tužba ne sadrži sve što tužba treba sadržavati te predlaže da se ista odbaci. Navodi da tužitelj uz tužbu nije dostavio nikakve dokaze na kojima temelji postavljeni zahtjev, da se radi toga tuženik o tužbi ne može očitovati, u cijelosti se protivi postavljenom zahtjevu kao neosnovanom.

Svojim podneskom od 3. veljače 2020. godine tužitelj NM dostavlja Ugovor o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja zaključen između tužitelja i poduzeća Euro Daus d.o.o. Split dana 3. svibnja 1990. godine.

Tuženik u svom podnesku od 12. veljače 2021. godine navodi da je tuženik uvidom u informacijski sustav ugovorenih polica kod njihovog osiguravajuće društva AGRAM LIFE osiguranje d.d., utvrdio da je predmetna polica broj [broj police] po kojoj je osiguranik bio NM otkupljena od strane ugovaratelja i korisnika EURO DAUS d.d. Split (pravnog sljednika Dalmacija Auto, Put Mostina 1, Split) s danom 1. srpnja 2008. godine. Isplatom otkupne vrijednosti te police osiguranje da je prestalo važiti, predmetnu policu osiguranja da tuženik ne može dostaviti jer je zbog rokova čuvanja arhivske građe fizički ne posjeduju.

Dana 25. svibnja 2021. godine, po prijedlogu stranaka, doneseno je rješenje kojim je određen prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka u predmetu ovog suda P-2677/19, to rješenje je pravomoćno. Dana 6. rujna 2022. godine doneseno je rješenje ovog suda kojim se nastavlja postupak u ovoj pravnoj stvari jer je sud utvrdio da je predmet P-2677/19 pravomoćno okončan, ovo rješenje o nastavku postupka je pravomoćno.

Dana 19. listopada 2022. godine doneseno je rješenje ovog suda kojim se utvrđuje prekid postupka jer je tužitelj NM preminuo. Sud je pribavio predmet vođen iza smrti ranijeg tužitelja, iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-5442/22 od 20. ožujka 2023. godine proizlazi da je njegova jedina nasljednica supruga SM, sadašnja tužiteljica, sud je rješenjem od 1. rujna 2023. godine pozvao SM da preuzme ovaj postupak koji je prekinut radi smrti njenog supruga, nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari te je sada tužiteljica SM.

Svojim podneskom od 12. veljače 2024. godine tuženik navodi da je ovaj postupak bio prekinut do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred ovim sudom vodio pod brojem P-2677/19, u tom predmetu je tužitelj bio FM, tuženik Euro Daus d.d. Split, a da je bio identičan predmet potraživanja, uz istu činjeničnu i pravnu osnovu te sporna pitanja. U tom predmetu tužbeni zahtjev da je pravomoćno odbijen, uzimajući u obzir navedeno, priloženu dokaznu građu i pravne propise, tuženik navodi da se tužbenom zahtjevu u cijelosti protivi, predlaže da sud isti odbije kao neosnovan uz obvezu tužiteljice naknaditi mu parnični trošak. Predmet potraživanja da je isplata otkupne vrijednosti police osiguranja života za koju tužiteljica smatra da joj pripada po osnovi te police i Ugovora o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja od 3. svibnja 1990. godine. Tužiteljica da tijekom postupka nije sudskom spisu priložila kao dokaz predmetnu policu osiguranja na kojoj temelji tužbeni zahtjev, neovisno o tome, na temelju priložene građe i pravilnom primjenom prava da proizlazi kako je tužbeni zahtjev svakako neosnovan. Navodi da iz pismena Agram Life osiguranja d.d. Zagreb kao pravnog sljednika EUROHERC životno osiguranje d.d. Zagreb od 10. veljače 2021. godine proizlazi da je kod Agram Life osiguranja d.d. Zagreb bila sklopljena predmetna polica osiguranja broj [broj police osiguranja] po kojoj je prvotni tužitelj NM bio osiguranik; da je prednik tuženika odnosno tuženik po predmetnoj polici osiguranja bio ugovaratelj i korisnik osiguranja; da je predmetna polica osiguranja od strane ugovaratelja i korisnika osiguranja Euro Daus d.d. Split dana 1. srpnja 2008. godine otkupljena. Iz Ugovora o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja od 3. svibnja 1990. godine da proizlazi kako se poslodavac odnosno tuženik također definira kao ugovaratelj i korisnik osiguranja te se obvezuje poštivati sve ugovorne obveze za vrijeme trajanja osiguranja, predmetna polica osiguranja života i sva popratna građa da su sastavni dio tog Ugovora te sa Ugovorom predstavlja jednu cjelinu. Prednik tužiteljice, sada pok. NM, potpisom Sporazuma da je potvrdio kako mu je poznato i da je suglasan sa pozicijama ugovornih stranaka u predmetnom ugovoru o osiguranju života. Otkup police osiguranja života da je jedan od zakonom predviđenih načina prestanka ugovora o osiguranju života pa da se stoga ne radi ni o kakvom nezakonitom ili doloznom postupku. Otkup police osiguranja života da je samostalno pravo isključivo ugovaratelja osiguranja, ovdje tuženika, što da proizlazi iz odredbe čl. 954. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Budući je predmetna polica osiguranja života broj 9920103718 od strane ugovaratelja osiguranja (prednika tuženika, tuženika) otkupljena još 1. srpnja 2008. godine, takvim otkupom da je na potpuno zakonit način prestalo predmetno osiguranje života, dakle, sva prava i obveze koje iz njega proizlaze. Tuženik podredno osporava visinu tužbenog zahtjeva, ističe i prigovor zastare potraživanja.

Pun. tužitelja predložio je pribavljanje predmeta ovog suda P-11303/15 u kojem je, u istovjetnoj stvari, sud pravomoćno presudio u korist tužitelja.

Na ročištu održanom dana 10. prosinca 2024. godine tužitelj je priložio presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu ovog suda broj P-11303/15 broj Rev- 318/19 od 18. rujna 2024. godine, kojom je revizija tuženika odbijena kao neosnovana. Radi se o predmetu tužitelja UM protiv istog tuženika.

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom predmeta ovog suda P-11303/15 i P-2677/19; Ugovora o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja zaključenog između ranijeg tužitelja i poduzeća Euro Daus d.o.o. Split dana 3. svibnja 1999. godine.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Među strankama nije sporno, a to proizlazi iz pregledanog Ugovora o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja, da su taj ugovor dana 3. svibnja 1999. godine zaključili poduzeće Euro Daus d.o.o. Split kao poslodavac i NM, raniji tužitelj, kao osiguranik odnosno zaposlenik. Po tom Ugovoru poslodavac se obvezao kao ugovaratelj i korisnik osiguranja iz police osiguranja života broj 9920103718 sklopljene s EUROHERC životnim osiguranjem d.d. za osiguranje osiguranika – zaposlenika poštivati sve ugovorne obveze za cijelo vrijeme trajanja osiguranja. Poslodavac se obvezao isplatiti osiguranu svotu umanjenu za sva zakonom predviđena davanja u trenutku isplate osiguraniku – zaposleniku u slučaju doživljenja. Člankom 4. utanačeno je da je polica osiguranja života sa svim ostalim sastavnim dijelovima (predponuda, ponuda, uvjeti osiguranja za slučaj smrti i doživljenja, posebni uvjeti za osiguranja od posljedica nesretnog slučaja) integralni dio ovog Ugovora.

Spisu nije priložena polica osiguranja života broj 9920103718, što nije odlučno za presuđenje u ovoj pravnoj stvari jer svi ostali izvedeni dokazi dovode do stava suda da je tužbeni zahtjev u potpunosti osnovan. Tužitelj ovu policu nije dostavio u sudski spis, raniji tužitelj očito ne raspolaže primjerkom presude, a to je životno, tužitelj je dokazao da je primjerak presude tražio od tuženika, tuženik navodi da policom ne raspolaže vezano za protek roka čuvanja arhivske građe, za navesti je da je istek police bio 1.lipnja 2014.godine, tužba je predana sudu 2019.godine, pa ova okolnost da tuženik ne raspolaže policom sudu nije logična, svejedno, među strankama nije sporno da je ova polica zaključena i da je ista sastavni dio citiranog Ugovora, sa svim ostalim nabrojanim sastavnicama, svi izvedeni dokazi dovode do stava suda da je zahtjev osnovan.

Među strankama nije sporno da je tuženik dana 1. srpnja 2008. godine otkupio tu policu osiguranja života od društva Agram Life d.d. kao sljednika EUROHERC životnog osiguranja d.d., nije sporno niti to da je raniji tužitelj NM bio zaposlenik prednika tuženika te da je otišao u mirovinu, sporno je da li je nastala obveza tuženika na isplatu osigurane svote u zatraženom iznosu.

U dokazne svrhe pribavljena su dva pravomoćno okončana predmeta ovog suda: P-2677/19 (po tužbi BM protiv istog tuženika) i P-11303/15 (po tužbi UM protiv istog tuženika), radi se o istovjetnoj pravnoj situaciji i istoj pravnoj osnovi, istom poslodavcu, a pravomoćno je u ova dva predmeta presuđeno drugačije. Ovaj sud priklanja se pravnom stavu iz predmeta ovog suda broj P-11303/15 u kojem je dana 18.rujna 2024.godine donesena i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-318/2019, a kojom je revizija tuženika odbijena kao neosnovana. Naime, u istovjetnoj pravnoj situaciji, zaposlenika i tuženika kao poslodavca, vezano za zaključeni Ugovor o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja (u ovom slučaju dana 3.svibnja 1999.godine) sud drži da je zaista tuženik tim Ugovorom preuzeo obvezu da kao ugovaratelj i korisnik osiguranja za osiguranje života osiguranika-ranijeg tužitelja poštuje sve ugovorne obveze iz predmetne police životnog osiguranja za cijelo vrijeme osiguranja te se obvezao prema navedenoj polici isplatiti ranijem tužitelju kao osiguraniku iz police osiguranja za slučaj doživljenja otkupnu vrijednost iz pred ponude umanjenu za sva zakonom predviđena davanja, u ovom slučaju tužiteljica potražuje iznos od 9.750,00 EUR. Tuženik nesporno ovu obvezu nije ispunio, suprotno Ugovoru o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja sklopljenim sa ranijim tužiteljem, kao ugovaratelj osiguranja na vlastito traženje je izvršio otkup te police dana 1.srpnja 2008.godine. Dakle, zaista je ovim došlo do povrede ugovorne obveze. Prema stavu ovog suda, s obzirom na datum sklapanja Ugovora o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja dana 3. svibnja 1999. godine, primjenjuje se Zakon o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO/91) koji se primjenjuje temeljem čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje ZOO). Prema odredbi čl.262 do 269. ZOO/91, zaista su ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu zbog povrede prethodno postojeće obveze. Tuženik se zaista u ovom ugovornom odnosu prema ranijem tužitelju obvezao poštovati sve ugovorne obveze iz police životnog osiguranja za cijelo vrijeme trajanja osiguranja, dakle, otkupom police odnosno tom radnjom tuženik je povrijedio ugovornu obvezu prema Ugovoru o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja, pa je raniji tužitelj, sada tužiteljica kao njegova sljednica, temeljem odredbe čl.262.st.2. ZOO/91 ovlaštena zahtijevati popravljanje pretrpljene štete. Ovaj iznos naknade koja tužiteljici pripada predstavlja iznos koji bi raniji tužitelj ostvario prema polici osiguranja života za slučaj smrti i doživljenja, bez obzira na otkup police osiguranja preostala je tuženikova obveza na isplatu prema citiranom Ugovoru i zbog neispunjenja te obveze tužiteljica je ovlaštena potraživati ovu naknadu štete upravo u visini onoga što je njenom predniku trebalo biti isplaćeno temeljem Ugovora. Vrhovni sud RH u ovoj odluci Rev-318/19 od 18.rujna 2024.godine reafirmira svoje pravno shvaćanje iz odluke tog suda broj Revr-479/13 od 20.svibnja 2015.godine, a izražava i stav da posebnom odredbom Ugovora nije ni trebalo isključiti pravo na otkup police, da je tuženik svjesno preuzeo ugovornu obvezu i da svejedno tužitelj ima pravo na naknadu štete povredom ugovorne obveze od strane tuženika.

Za navesti je da je u predmetu ovog suda broj P-11303/15 Ugovor o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja zaključen između tuženika i tužitelja u tom predmetu dana 19.svibnja 1999.godine (zaposlenik i tužitelj UM), a polica osiguranja za period od 1.lipnja 1999.godine do 1.lipnja 2014.godine. Otkup police bio je 1.srpnja 2008.godine. U predmetu ovog suda broj P- 2677/19 Ugovor o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja zaključen je dana 19.svibnja 1999.godine (zaposlenik i tužitelj FM), polica osiguranja zaključena je za period od 1.lipnja 1999.godine do 1.lipnja 2014.godine, istog dana – 1.srpnja 2008.godine polica je otkupljena od strane tuženika. Dakle, iako polica broj [broj police] nije fizički priložena u sudski spis, a za ponoviti je da je logično da je raniji tužitelj kao zaposlenik i fizička osoba nema, a tuženik navodi da istu također ne posjeduje zbog proteka vremena obveze čuvanja građe, sud drži da je ista zaključena, na to nesporno ukazuje Ugovor o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja zaključen dana 3.svibnja 1999.godine između ranijeg tužitelja i poslodavca, prednika tuženika. Očito je ista također zaključena do 2014.godine kao i police u dva pregledana predmeta ovog suda, jer su Ugovori u sva tri slučaja zaključeni između zaposlenika i prednika tuženika u svibnja 1999.godine, sa istim tekstom i obvezom tuženika. U ovoj tužbi se navodi da je početak osiguranja u slučaju ranijeg tužitelja bio 1.lipnja 1999.godine, a istek 1.lipnja 2014.godine, pa ovo sud prihvaća radi svega navedenog i drži da je tome zaista bilo tako. Otkup i ove police nesporno je bio, a to tuženik i navodi, 1.srpnja 2008.godine, dakle, jasno je da je polica otkupljena prije isteka vremena na koje je zaključena, radni odnos ranije tužitelja prestao je zbog odlaska u mirovinu, što tuženik i ne spori, a tuženik je otkupom i predmetne police ranijeg tužitelja dana 1.srpnja 2008.godine, povrijedio ugovornu obvezu jer je trebao poštivati sve ugovorne obveze iz predmetne police za čitavo vrijeme osiguranja, dakle, sve do isteka iste – 2014.godine, što tuženik nije poštovao. Radi navedenog je očito u obvezi i ranijem tužitelju, sada njegovoj nasljednici – tužiteljici SM naknaditi štetu u iznosu od zatraženih 9.750,00 EUR jer je to očito iznos koji je tuženik trebao isplatiti ranijem tužitelju na ime osigurane svote, kao i u druga dva slučaja, koja su po svemu bitnom, pa i po vrijednosti police i visini osigurane svote istovjetna ovom slučaju. Dakle, sud drži i da je visina zahtjeva dokazana, da je tuženik u obvezi isplatiti tužiteljici upravo zatraženi iznos od 9.750,00 EUR i to sa zakonskim zateznim kamatama od 1.svibnja 2015.godine do isplate, jer je osiguranje trajalo do 1.lipnja 2014.godine, a kamate su zatražene od 1.siječnja 2015.godine, sve temeljem odredbe čl.277.ZOO/91.

Prigovor zastare istaknut od strane tuženika nije osnovan, potraživanje naknade štete zbog povrede ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze, u konkretnom slučaju u objektivnom roku od 5 godina koji počinje teći od trenutka kada nastupe pravne posljedice povrede te ugovorne obveze, u ovom slučaju je osiguranje trebalo trajati do 1.lipnja 2014.godine, dospijeće plaćanja ranijem tužitelju je nakon tog datuma, a tužba je podnesena dana 31.svibnja 2019.godine, pa je jasno da je predana sudu unutar petogodišnjeg zastarnog roka.

Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova; zastupanja na ročištima održanim dana 4.veljače 2020.godine, 19.veljače 2024.godine, 23.svibnja 2024.godine i 10.prosinca 2024.godine u visini od po 100 bodova; zastupanja na ročištu od dana 25.svibnja 2021.godine od 50 bodova (50%); pristupa na odgođena ročišta od dana 19.studenog 2019.godine i 15.prosinca 2020.godine od po 25 bodova (25%); što uz vrijednost boda od 2,00 eura daje ukupan iznos od 1.200,00 eura. Na ovaj iznos valjalo je priznati i 25% PDV-a u iznosu od 300,00 eura i sudsku pristojbu presude u iznosu od 74,12 eura, tako da je konačno tuženik na ime naknade parničnog troška obvezan isplatiti tužiteljici iznos od 1.574,12 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Preostali trošak tužiteljici nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupak, trošak sudske pristojbe tužbe tužiteljica nije imala, ova obveza je u zastari pa ovaj trošak neće ni imati i radi toga joj sud sudsku pristojbu tužbe nije obistinio.

U Splitu, 5. ožujka 2025. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika