P-3740/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja po zaposlenju HM, a po objavi presude dana 5. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Jagićeva 33, da plati tužitelju Hrvatskoj zavodu za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, svotu od sveukupno 3.705,62 EUR do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i naknaditi trošak parničnog postupka, a sve to u roku od 15 dana. ".

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 27. veljače 2006. osiguranik tužitelja DM ozlijeđen u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika CM upravljajući motornim vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka] koje je u trenutku nezgode bilo osigurano kod tuženika. Ističe kako je protiv vozača NM vođen povodom ovog štetnog događaja kazneni postupak kod Općinskog suda u Sv. Ivanu Zelini te je isti proglašen krivim i osuđen pravomoćnom presudom br. K-135/06 od 5.10.2006. Tužitelj je svom osiguraniku DM priznao pravo na invalidsku mirovinu rješenjem br. 605179 od 11.11.2007. budući je invalidnost uzrokovana ovim štetnim događajem. Tužitelj je nastavio isplaćivati invalidsku mirovinu svom osiguraniku te je tako nastala nova šteta isplatom invalidske mirovine u razdoblju od 1.11.2022. do 30.4.2024. u iznosu od 6.176,03 EUR. Budući je predmetni štetni događaj sudjelovao u uzroku invalidnosti sa 60 %, to iznos invalidske mirovine s naslova ove povrede iznosi 3.705,62 EUR, a koji iznos za tužitelja predstavlja štetu. Tužitelj stoga predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.705,62 EUR, bez naznake da potražuje zatezne kamate te bez naznake od kada bi tekle, navodeći samo stopu istih te naznaku da bi tekle do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva s više osnova. Navodi kako osporava pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Što se tiče pitanja primjene zakona protivi se pravnom shvaćanju tužitelja da bi se u ovoj pravnoj stvari primjenjivale odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Tuženikov pravni položaj kao osiguratelja temelji se na sklopljenom Ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti te se u pravnom odnosu između tužitelja i tuženika primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao specijalnog zakona. Takvo shvaćanje je u pogledu mjerodavnog zakona zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-12/2022-2 od 12.1.2022., Rev- 5292/2019-2 od 16.6.2020., Rev-x-288/2018 od 25.8.2020. Tuženik kao osiguratelj bi bio u obvezi naknaditi isplaćene iznose invalidske mirovine isključivo u slučaju kada bi se utvrdilo postojanje razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, i to samo u visini tako utvrđene razlike. S obzirom na to da je tužiteljevom osiguraniku, prema tužiteljevim navodima i ispravama u spisu, mirovina na koju se odnosi tužiteljev zahtjev utvrđena zbog ozljede na radu, to ne postoji stvarna šteta, odnosno razmjerni iznos koji bi tuženik u predmetnom slučaju bio dužan naknaditi tužitelju sukladno odredbama č. 27. st. 2. i 3. ZOOP. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Sv. Ivanu Zelini posl. br. K-135/06-10 od 5.10.2006. (stranica 3-4 spisa), zapisnik o očevidu Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Sv. Ivan Zelina od 27.2.2006. (stranica 5-9 spisa), rješenje tužitelja od 11.11.2007. (stranica 10-11 spisa), nalaz i mišljenje vještaka HZMO (stranica 12-17 spisa), obračun tužitelja (stranica 18 spisa), odgovor tuženika na odštetni zahtjev od 27.5.2024. (stranica 19 spisa), odštetni zahtjev od 21.5.2024. (stranica 20 spisa).

4. Među strankama nije sporno da je osiguranik tužitelja DM zadobio ozljede u prometnoj nesreći od 27.2.2006., a nije sporna niti pasivna legitimacija tuženika u ovom postupku te da je rješenjem tužitelja od 11.11.2007. određeno osiguraniku tužitelja pravo i isplata invalidske mirovine zbog ozljede na radu kao posljedice predmetnog štetnog događaja u omjeru od 60 % i zbog bolesti u omjeru od 40 %. Sporna je osnov i visina tužbenog zahtjeva te je sporno primjenjuju li se u konkretnom slučaju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19. - u daljnjem tekstu: ZOMO) ili pak odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. - u daljnjem tekstu: ZOOP).

5. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa invalidske mirovine koji je tužitelj isplatio u razdoblju 1.11.2022. do 30.4.2024. svom osiguraniku DM u dijelu od 60 % ukupno isplaćenog iznosa, odnosno u dijelu u kojem je istu isplatio zbog ozljede na radu koju je spomenuti osiguranik zadobio u prometnoj nesreći od 27.2.2006. koju je skrivio osiguranik tuženika.

7. Ovaj sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o pravnom pitanju o kojem su viši sudovi zauzimali različita pravna shvaćanja. U aktualnim drugostupanjskim odlukama pa tako u odluci Županijskog suda u Osijeku Gž- 1663/2022-2 od 23. veljače 2023. zauzeto je shvaćanje da je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznom osiguranju u prometu koje je bio na snazi u vrijeme nastanka štete odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, a koje je pravno shvaćanje zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Revx-388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022. Istovjetno stajalište zauzima i Visoki trgovački sud na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 9. lipnja 2022., a kojim je promijenjeno ranije pravno shvaćanje upravo zbog usklađenja sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske (odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-45188/22 od 28. listopada 2022.). Nadalje i Vrhovni sud Republike Hrvatske je u nizu svojih aktualnih odluka pa tako i npr. u odluci Rev 1246/2022-2 od 13. prosinca 2022. ponovio svoje pravno shvaćanje izraženo u brojnim odlukama kao što su primjerice odluka broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., broj Rev-909/2021 od 8. rujna 2021. i broj Rev-66/2022 od 1. veljače 2022., a prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznom osiguranju u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovina, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja, odnosno prometne nezgode. VSRH nadalje ukazuje da je tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalog i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama Zakon o obveznom osiguranju u prometu, odnosno u konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena Zakonom o obveznom osiguranju u prometu, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visina i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, odnosno Zakon o obveznom osiguranju u prometu. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik te je obveza tuženika regulirana Zakonom o obveznom osiguranju u prometu temeljem kojeg zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi tog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane u Zakonu o obveznom osiguranju u prometu. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari – motornog vozila imaju obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe – štetnika i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen upravo Zakonom o obveznom osiguranju u prometu. Tuženik kao društvo za osiguranje ima temeljem čl. 8. st. 1. Zakona o obveznom osiguranju u prometu obvezu sklopiti ugovor o osiguranju, a kojim odredbama je i uređen opseg osiguranog pokrića i rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom kao obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje premija osiguranja. Zaključno VSRH u spomenutoj odluci navodi kako odluku u predmetnoj pravnoj stvari treba donijeti primjenom odredbi Zakona o obveznom osiguranju u prometu, i to čl. 27. tog Zakona koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja.“

8. Sukladno takvom pravnom shvaćanju VSRH valja primijeniti odredbe čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23; dalje u tekstu: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovina, a kojim odredbama je propisana obveza društva za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

9. Obveze tuženika kao društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama ZOOP pa su u postupcima u kojima spor pokreće tužitelj protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine relevantne upravo odredbe ZOOP koje su bile na snazi u trenutku izvršenih isplata invalidskih mirovina, a ne, kako to pogrešno smatra tužitelj, odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju koji Zakon predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja, dok se u ovoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe ZOOP, i to odredbe čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. ZOOP.

9.1. Iz rješenja tužitelja (list 10-11 spisa) proizlazi da je da je osiguraniku tužitelja DM priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 1.1.2007., da je prepfesionalna nesposobnost za rad prouzročena djelomično bolešću, a djelomično ozljedom na radu (60 %). Iz obračuna isplata tužitelja (list 18 spisa) proizlazi da je tužitelj svom osiguraniku DM tijekom utuženog razdoblja isplatio na ime invalidske mirovine iznos od ukupno 6.176,03 EUR te da 60% ukupno isplaćenog iznosa iznosi 3.705,62 EUR

9.2. Dakle, iz rješenja tužitelja proizlazi da je osiguraniku tužitelja DM priznata invalidska mirovina koja je djelomično prouzrokovana ozljedom na radu, za koji dio ukupno uplaćenog iznosa mirovine osiguraniku tužitelj navodi da mu je nastala šteta isplatom iznosa osiguraniku navedenih u obračunu isplata.

10. Uzevši u obzir da tužitelj potražuje naknadu štete s osnove invalidske mirovine, obveza tuženika naknaditi takvu štetu tužitelju postoji samo ako postoji razlika između invalidske mirovine koja je utvrđena rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, u smislu čl. 27. st. 3. ZOOP. Razlika koju bi trebalo utvrđivati na ime naknade štete u smislu čl. 27. st. 3. ZOOP (razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu) u konkretnom slučaju ne postoji s obzirom da tužitelj u ovom postupku traži isplatu iznosa invalidske mirovine u dijelu u kojem ju je isplaćivao svom osiguraniku upravo na temelju ozljede na radu (60 %). Stoga tužitelju nije niti nastala šteta u smislu čl. 27. st. 3. ZOOP (tako i Žs u Zagrebu u odlukama poslovni broj Gž-2380/2024-2 od 22. svibnja 2024., Gž-4455/2024-2 od 29.10.2024., Gž-4455/2024-2 od 29.10.2024.).

11. Iako je tuženik u odgovoru na tužbu zatražio da mu tužitelj naknadi troškove postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude, takav zahtjev nije određen niti po osnovu niti po visini, slijedom čega nije uzet u obzir pa je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

U Zagrebu, 5. ožujka 2025.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. tužitelj

2. tuženik