REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-861/2023-4.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Čizmiću odvjetniku u Splitu, protiv tuženika KF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete i isplate, rješavajući žalbe tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu od 3. studenog 2023., poslovni broj: P-545/23., u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe tužitelja IF iz [adresa] djelomično se prihvaćaju, te se presuda Općinskog suda u Splitu od 3. studenog 2023. poslovni broj: P-545/23 djelomično preinačuje i sud:

1.Nalaže se tuženiku TF iz [adresa] da tužitelju IF iz [adresa] po osnovu naknade neimovinske štete isplati iznos od 2.000,00 eura/15.069,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom računajući od 22. ožujka 2018. do isplate po kamatnoj stopi koja se od 22. ožujka 2018. do 31. prosinca 2022. računa za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2.Nalaže se tuženiku KF iz [adresa] da tužitelju IF iz [adresa] nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 250,03 eura sa zakonskom zateznom kamatom računajući od 5. ožujka 2025. do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Žalbe tužitelja ŠF iz [adresa] djelomično se odbijaju kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-545/23 od 3. studenog 2023. potvrđuje u dijelu u kojem je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom za nadoknadu neimovinske štete u iznosu od 11.272,28 eura/ 84.931,00 kuna s zakonskom zateznom kamatom na taj iznos računajući od 22. ožujka 2018. do isplate i u dijelu u kojem je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatom iznosa od 13,27 eura/100,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1.Nalaže se gospodinu KF, [adresa], isplatiti oštećenom IF, [adresa], na ime neimovinske štete , iznos od 100.000,00 kuna sa zateznom kamatom po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5 postotnih poena, tekućom od podnošenja protutužbe, pa sve do isplate. Sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe putem Financijske agencije, skraćeno FINA.

2. Nalaže se gospodinu KF, [adresa], naknaditi oštećenom IF, [adresa], 21202 Lećevica, trošak postupka sa zateznom kamatom po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5 postotnih poena, tekućom od podnošenja protutužbe, pa sve do isplate. Sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe putem Financijske agencije, skraćeno FINA. 3.Nalaže se gospodinu KF, [adresa], vratiti oštećenom IF, [adresa], 21202 Lećevica 100,00 kuna koje je primio na prijevaru na ime podnošenja tužbe, sa zateznom kamatom po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5 postotnih poena, tekućom od dana kada je zaprimio novac, pa sve do isplate. Sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe putem Financijske agencije, skraćeno FINA.“."

2. Protiv presude prvostupanjskog suda žalbe su podnijeli tužitelj osobno i punomoćnik tužitelja zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP).

3. Tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjska presuda konfuzna, nerazumljiva i da se ne može ispitati i da je prilikom njezinog donošenja počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Tvrdi da je nejasno kako uredujući sudac u ovom predmetu nema stručnog znanja za utvrđenje visine štete koju je pretrpio, dok u predmetu Pn-71/2019 glumi vrhunskog stručnjaka kada je zaštitio interese iste interesne skupine koja je počinila materijalnu štetu i zanemario sve izjave svjedoka i sve materijalne dokaze. Nadalje tužitelj u žalbi navodi da ga uredujući sudac želi prikazati kao konfliktnu osobu sa psihološkim problemima. Tvrdi i da je poveznica sa njegovih 100,00 kuna vrlo jasna. Nadalje, tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud odbio prijedlog za provođenjem psihijatrijskog vještačenja i njegovo saslušanje na okolnosti da je tuženiku poslao 100,00 kuna. Predlaže da se žalba prihvati i da se prvostupanjska presuda ukine.

4. Punomoćnik tužitelja u žalbi također navodi da je prvostupanjska presuda nejasna, paušalna, manjkava i proturječna i da je prvostupanjski sud prilikom donošenja iste počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Ističe da je prvostupanjski sud prepisao već dio ukinute prvostupanjske presude poslovni broj P-1736/2021 od 25. veljače 2022. identično od riječi do riječi pri tome prepisujući da tužitelj nema aktivnu legitimaciju. Nadalje ističe da je nejasno kako bi se pomoću liječničkih nalaza i zdravstvenog kartona utvrdio intenzitet i težina povrede tužiteljevih prava na ugled, ime čast, dostojanstvo dobar glas i slično, pa je mišljenja da u konkretnom slučaju provođenje liječničkog vještačenja radi utvrđivanja visine štete zbog povrede ugleda i časti nije bilo potrebno. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i da se tužitelju dosudi neimovinska šteta zbog povrede ugleda časti i dostojanstva i da mu se vari iznos od 100,00 kuna po osnovi stečenog bez osnova. Traži trošak sastava žalbe.

5. Odgovor na žalbe nije podnesen.

6. Žalba su osnovane.

7. Pravilno se u žalbama tužitelja navodi da je prilikom donošenja pobijane prvostupanjske presude počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

7.1. Naime, prvostupanjski sud u potpunosti prepisuje već ranije ukinutu presudu u kojoj je između ostaloga naveo da tužitelj nema aktivnu legitimaciju , da bi potom na stranici 7 u zadnjem odlomku obrazloženja prvostupanjske presude naveo da u konkretnom slučaju nema nikakve dvojbe da se navodi u članku "Netko će reći da je često spominjanje UDBA-e pomalo paranoično. Razmisli malo" od 21. kolovoza 2017. odnosi upravo na tužitelja.

7.2. Prvostupanjski sud u razlozima presude također navodi da nema stručnog znanja za procjenu povrede prava osobnosti jer nema stručnog znanja kako bi utvrdio intenzitet i duljinu trajanja duševnih bolova kod tužitelja uslijed izjava tuženika o njegovoj osobi koji su sadržani u predmetnom članku te je mišljenja da je te činjenice bilo potrebno utvrditi provođenjem vještačenja po liječniku vještaku psihijatru.

7.3. Prvostupanjski sud pri tome u presudi uopće ne navodi na koju povredu prava osobnosti se tužbeni zahtjev tužitelja odnosi, a što je bitno jer za utvrđenje štete za povrede prava osobnosti na dostojanstvo, ugled i čast, povredu prava na ime, te privatnost osobnog i obiteljskog života nije potrebno posebno stručno znanje liječnika vještaka, a tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje naknadu štete osim za povredu prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje i naknadu štete zbog povrede prava na dostojanstvo ugled, čast, ime, te privatnost osobnog i obiteljskog života i povredu prava na slobodu.

8. Međutim, unatoč tome što je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, ovaj sud cijeni da se sve bitne činjenice mogu utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 13.272,28 eura/ 100.000,00 kuna zbog povrede prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatni i obiteljski život i slobodu, te zahtjev tužitelja da mu tuženik vrati iznos od 13,27eura/100,00 kuna po osnovi stečenog bez osnove sve sa zakonskim zateznim kamatama.

10. Tužitelj je tužbu za naknadu neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti u iznosu od 13.272,28 eura protiv tuženika KF podnio jer je imenovani tuženik autor članka "Netko će reći da je često spominjanje UDBE-e pomalo paranoično. Razmislite malo" koji članak je objavljen na portalu www.dnevno.hr 21. kolovoza 2017..

11. Tuženiku je tužba dostavljena na odgovor, ali tuženik u odgovoru na tužbu, a niti tijekom prvostupanjskog postupka nije osporavao da je autor navedenoga članka niti je osporavao da bi se navedeni članak odnosio upravo na tužitelja.

12. Obzirom na navedeno tužitelj je aktivno legitimiran za podnošenje predmetne tužbe, a tuženik je kao autor članka pasivno legitimiran.

12. 1. Tuženik kao autor članka tužitelju odgovara za štetu prema članku 1045. stavku 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" poslovni broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 dalje: ZOO)

13. U navedenom članku tuženik tužitelja naziva "kokošarem" , " mudrom budalom" i "oksimoronom" i tvrdi da ga tužitelj u raspravi na facebook denuncira da šmrče kokain, pa tvrdi da je takva tvrdnja tužitelja tipično udbaško kukavičje jaje. Iz sadržaja teksta proizlazi da tuženik tužitelja zbog tužiteljevih komentara na facebooku svrstava u red jugonostalgičara, da ga smatra osobom slabije inteligenicije kada navodi "Ali za I miloga, dajte ipak nekog pametnijeg za moju kompromitaciju od K, T i Š." , te kada navodi "Kao što vidite naši "hosovci" žestokim tempom pitaju li pitaju. S obzirom na svoj kvocijent , previše su znatiželjni" Nadalje, iz sadržaja teksta proizlazi da tuženik sarkastično govori o tužitelju kada navodi "UDBA šalje "elitnu" postrojbu 6. Ličke u off-medije Facebook, Twitter i u podzemlje".

14. Iz sadržaja članka proizlazi da je tuženik kao autor teksta navedeni tekst napisao nakon rasprave na facebooku u kojoj je sam sudjelovao i u kojoj ga je tužitelj optužio da konzumira kokain i da je lički udbaš.

15. Tužitelj je osporavao tvrdnju iz članka da bi on bio skriptor rasprave na Facebooku.

16. Tužitelj je u svom iskazu naveo da ostaje kod navoda iz tužbe da je zbog ovoga članka doživljavao neugodnosti od sumještana jer stanuje u maloj sredini pa su ga mještani ispod glasa znali nazivati udbašem, petokolonašem i sličnim epitetima.

17. Prema članku 10. stavku 1. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ br. 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17 dalje: Konvencija) svatko ima pravo na slobodu izražavanja. To pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice.

17.1. Prema članku 8. stavku 1. Konvencije svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja.

17.2. Ustav Republike Hrvatske u članku 38. stavku 1. („Narodne novine“ poslovni broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14 dalje: Ustav) jamči slobodu mišljenja i izražavanja misli, a članak 16. stavak 1. Ustava dopušta ograničenje sloboda i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.

17.3. Članak 35. Ustava svakom jamči štovanje i pravnu zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.

18. Govor mržnje predstavlja izražavanje mrzilačkih i/ili uvredljivih sadržaja kojima se izražava ili potiče mržnja, diskriminacija ili nasilje ili koji izruguju, omalovažavaju, ponižavaju te dehumaniziraju ili obezvrjeđuju.

19. Europski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: ESLJP) je u nizu presuda koje se odnose na pravo na slobodu izražavanja utvrdio načelna stajališta kako slijedi.

19.1. Sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca. Pravo na slobodu izražavanja odnosi se ne samo na "informacije" ili "ideje" koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima ili ne izazivaju nikakvu reakciju, nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju. To zahtijevaju pluralizam, tolerancija i slobodoumlje bez kojih nema "demokratskog društva". Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanima zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni. Ta ograničenja moraju biti strogo tumačena, a potreba za njima mora biti uvjerljivo utvrđena (usporedi s predmetima ESLJP-a Đ protiv Moldavije [Vv], br.14277/04, § 69., presuda od 12. veljače 2008.; i Bédat protiv Švicarske [Vv], br. 56925/08, § 48., presuda od 29. ožujka 2016.).

19.2. Drugim riječima, pravo na slobodu izražavanja nije apsolutno pravo. Članak 10. Konvencije, kao ni članak 38. Ustava, ne jamči neograničenu slobodu izražavanja. Sloboda izražavanja može biti ograničena ako je to nužno u demokratskom društvu.

19.3. Test nužnosti u demokratskom društvu zahtijeva da se za ograničenje nečije slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju, te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge (usporedi sa ĐF Oy i Satamedia Oy protiv Finske [Vv], br. 931/13, presuda od 27. lipnja 2017.). Ograničenje prava na slobodu izražavanja mora se razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini, uključujući sadržaj izjava i kontekst u kojem su one dane (usporedi s Europapress holding d.o.o. protiv Hrvatske, br. 25333/06, § 54., presuda od 22. listopada 2009.).

19.4. U okolnostima u kojima sporna izjava utječe na ugled, čast, dostojanstvo ili prava drugih, taj je "sukob" potrebno rješavati vaganjem relevantnih čimbenika koji se odnose na dvije zaštićene vrijednosti: s jedne strane, pravo na slobodu izražavanja, i s druge strane, pravo na poštovanje osobnog života drugih (usporedi s Von Hannover protiv Njemačke (br. 2) [Vv], br. 40660/08 i 60641/08, §§ 104. - 107., presuda od 7. veljače 2012.; Axel Springer AG protiv Njemačke [Vv], br. 39954/08, §§ 85. - 88., presuda od **.**.2012. O i OF Associés protiv Francuske [Vv], br. 40454/07, §§ 90. - 93., presuda od 10. studenoga 2015.; i Medžlis Islamske zajednice Brčko i drugi protiv Bosne i Hercegovine [Vv], br. 17224/11, § 77., presuda od 27. lipnja 2017.).

19.5. Riječ je o pravima koja zaslužuju jednaku zaštitu te je potrebno postići pravičnu ravnotežu tih prava. U slučajevima koji zahtijevaju vaganje između tih dviju vrijednosti ishod za osobu koja tvrdi da joj je nečijim javnim istupom povrijeđeno dostojanstvo, čast ili ugled, u načelu, treba biti jednak kao da se odlučuje o prigovoru povrede slobode izražavanja misli (usporedi s Narodni list d.d. protiv Hrvatske, br. 2782/12, § 70., presuda od 8. studenoga 2018.).

19.6. Kako bi se osigurala dosljednost i izbjeglo diskrecijsko odlučivanje pri odgovaranju na pitanje koje od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju i kojemu od njih je potrebno pružiti zaštitu, ESLJP je u predmetu Axel Springer AG protiv Njemačke [Vv] (br. 39954/08, presuda od 7. veljače 2012.) naveo sljedeće okolnosti prema kojima načelno ocjenjuje je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava: a) doprinos raspravi u javnom interesu; b) u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; c) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; d) metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost; e) sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije; f) ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak (tzv. chilling effect).

20. Po ocjeni ovoga suda članak kojem je tuženik autor nije korektno napisan, te je s obzirom na sadržaj uvredljiv u odnosu na tužitelja, a članak po svom sadržaju ne pridonosi niti raspravi u javnom interesu jer iz sadržaja članka proizlazi da je nastao prvenstveno kao posljedica osobnih uvreda iznesenih na facebooku. Tužitelj je tvrdio da on nije sudjelovao u raspravi sa tuženikom na Facebooku i da nema profil na Facebooku jer u Republici Hrvatskoj ima veći broj osoba sa istim imenom i prezimenom, a tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije iznosio činjenice i predlagao dokaze kojima bi dokazao da je osobno tužitelj pisac uvredljivih izjava na Facebooku. Tužitelj iako nije osoba koja je poznata široj javnosti, je osoba koja živi u manjoj sredini, te je kao invalid Domovinskog rata sigurno poznat u sredini u kojoj živi kao i svojim suborcima, te je ovaj sud pravnog shvaćanja da je gledano u svojoj ukupnosti, ovaj članak podoban izazvati povredu prava osobnosti na ugled, dobar glas i čast iz članka 19. stavka 2. ZOO koja u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. ZOO-a opravdava dosudu pravične novčane naknade.

21. Prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade zbog povrede ugleda , dobrog glasa i časti ovaj sud je ima u vidu činjenice:

- da je članak objavljen na internet portalu dnevno hr. koji portal je dostupan široj javnosti, ali da u članku nisu objavljene fotografije tužitelja;

- da je tužitelj kao pripadnik Hrvatske vojske sudjelovao u Domovinskom ratu i da je ratni vojni invalid, a da ga se navedenim člankom povezuje sa UDBOM, dakle organizacijom koja je ozloglašena u hrvatskoj javnosti;

- da je zbog objave ovoga članka tužitelj doživio i neugodnosti od sumještana.

22. Temeljem utvrđenog činjeničnog stanja tužitelju zbog povrede prava osobnosti na ugled, čast i dostojanstvo pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.000,00 eura što mu je tuženik dužan nadoknaditi.

23. Na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete zbog povrede ugleda, časti i dostojanstva tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata računajući od podnošenja tužbe 22. ožujka 2018. do isplate, sukladno članku 1103. ZOO.

24. Tužitelj je tužbom tražio naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje, ali tijekom postupka nije priložio medicinsku dokumentaciju niti je predložio vještačenje po liječniku vještaku kako bi se utvrdilo da je zbog navedenoga članka došlo do njegovog duševnog ili fizičkog oboljenja, a na njemu je bio teret dokaza za ovaj vid štete, sukladno članku 219. stavku 1. ZPP-a.

25. Naime, ovaj sud je pregledom sudskog spisa utvrdio da tužitelj niti u tužbi niti do zaključenja prethodnog postupka nije predlagao vještačenje po liječniku vještaku psihijatru.

26. Tužitelju objavom navedenog članka tuženik nije povrijedio niti pravo na slobodu iz članka 5. Konvencije, a niti pravo na život iz članka 2. Konvencije.

27. Slijedom navedenoga neosnovan je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete iznad iznosa od 2.000,00 eura, odnosno za iznos od 11.272,28 eura.

28. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je putem pošte poslao tuženiku iznos od 100,00 kuna za zastupanje jer se tuženik koji je odvjetnik u vrijeme šatorskih prosvjeda branitelja javno eksponirao i rekao je da će kroz vođenje odgovarajućih postupaka vratiti 10% mirovine braniteljima.

29. Tužitelj je u sudski spis dostavio potvrdu o primitku vrijednosne pošiljke ( list 21) na kojoj je navedeno da je vrijednost pošiljke 100,00 kuna i da je pošiljka upućena odvjetničkom uredu KF.

30. Tužitelj u spis nije dostavio dokaz da je dao punomoć za zastupanje tuženiku, niti je tvrdio da je sa tuženikom bio u osobnim pregovorima oko zastupanja, a nije dostavio niti dokaz da je tuženik pozvao branitelje da mu uplate 100,00 kuna za zastupanje.

31. Člankom 1111. stavkom 1. ZOO propisano je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

32. Člankom 1112. stavak 1. ZOO propisano je da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta.

33. Imajući u vidu da tužitelj nije imao obvezu platiti tuženiku iznos od 100,00 kuna i da mu je to bilo poznato čak i da se prihvati njegova tvrdnja da je poslao tužitelju iznos od 100,00 kuna nema pravo tražiti vraćanje ovoga iznosa prema članku 1112. ZOO.

34. Slijedom svega navedenoga žalba tužitelja je djelomično prihvaćena , a djelomično je odbijena kao neosnovana, te je sukladno članku 373. a ZPP-a prvostupanjska presuda preinačena na način da je tuženiku naloženo da tužitelju po osnovi naknade neimovinske štete zbog povrede dostojanstva , ugleda i časti isplati iznos od 2.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate, dok je u preostalom dijelu za naknadu neimovinske štete u iznosu od 11.272,28 eura i za naknadu iznos od 13,27 eura po osnovi stečenog bez osnove prvostupanjska presuda potvrđena.

35. Obzirom da je žalba djelomično prihvaćena promijenio se i uspjeh tužitelja u sporu pa mu razmjerno uspjehu u sporu od oko 15 % pripadaju i troškovi parničnog postupka.

36. Tužitelju je priznat trošak prema priloženom troškovniku i vrijednosti predmeta spora i to za zastupanje po punomoćniku na ročištima održanim 31. kolovoza 2021., 12. siječnja 2022. i 29. rujna 2023. u zatraženom iznosu od 34,38 eura za svako prema Tbr. 9. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvijenima ("Narodne novine" poslovni broj 138/23 dalje: Tarifa), te trošak za sastav dvije žalbe u iznosu od 625,00 eura za svaku prema Tbr. 10. točka 1. Tarife, te PDV na žalbe u ukupnom iznosu od 312,50 eura, odnosno ukupno 1.666,89 eura.

37. Slijedom navedenoga , temeljem članka 154. stavka 2. ZPP-a a imajući u vidu uspjeh tužitelja u sporu od 15 % naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 250,03 eura , pa je u tom dijelu odluka o trošku preinačena sukladno članku 380. točka 3. ZPP-a .

Slavonski Brod, 5. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak